Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-49/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Austrian Anadi Bank AG, 9020 Klagenfurt, Austrija, Domgasse 5, FN 245157a, OIB: 07036144361 koju zastupa punomoćnik Vice Mandarić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog društva Mandarić & Einwalter j.t.d. Zagreb, protiv ovršenika EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Ovr-62/2019-38 od 05. studenog 2025., 05. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Uvažava se žalba ovrhovoditelja, preinačava rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Ovr-62/2019-38 od 05. studenog 2025. te rješava:

„Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe 04. lipnja 2025. odbija se kao neosnovan.“.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:

„Odgađa se ovrha određena rješenjem ovoga suda posl. broj Ovr-290/2010.-2. od 22. srpnja 2010. i rješenjem posl. broj Ovr-291/2010.-2. od 22. srpnja 2010. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovoga suda pod posl. brojem P-546/2025.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovrhovoditelj pobijajući to rješenje cijelosti ističući sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., dalje u tekstu OZ). Žalbom se predlaže pobijano rješenje ukinuti i naložiti nastavak ovršnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. u vezi s člankom 381. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja mogu ispitati.

6. Žalitelj u bitnom ističe kako je ovršenik već ranije bio pokrenuo postupak za utvrđenje ništetnim predmetnih ovršnih isprava koji je postupak završio presumiranim povlačenjem tužbe pa da je i novopokrenuta parnica samo način da ovršenik odugovlači postupak. Nadalje ističe kako ovršenik nije potrošač i kako je predmetna nekretnina komercijalna nekretnina jer su i predmetni krediti podignuti radi kupnje nekretnine Villa Lina i za pregradnju četiri luksuzna apartmana radi iznajmljivanja što je razvidno i iz samih ugovora. Žalitelj ističe kako je ovršenik kupio novu nekretninu u razdoblju dok je ulagao tužbu i tražio odgodu ovrhe u odnosu na koju činjenicu je dostavio i zemljišnoknjižni izvadak. Nadalje se ističe kako nema nikakvih dokaza da bi ista nekretnina predstavljala dom te kako ovršenik nije dokazao nastanak nenadoknadive štete.

7. U smislu članka 61. OZ-a, kojim je regulirana odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji jedan od zakonskih razloga za odgodu propisanih odredbama članka 65. stavka 1. točkama 1. do 8. OZ-a. Ispitujući i ocjenjujući vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje polazi se od imovinskih prilika ovrhovoditelja i mogućnosti ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

8. Ovršenik je pokrenuo tužbu za utvrđenje ništetnosti predmetnih ovršnih isprava što bi bio prvi od dva kumulativno postavljena uvjeta za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika i to onaj naveden u članku 61. stavku 1. točki 4 OZ-a. Međutim, ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu provedbom predmetne ovrhe na nekretnini, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje pa nije ispunjen ni drugi od dva kumulativno postavljena uvjeta iz članka 61. OZ-a. Notorno je da svaki ovršenik u svakom ovršnom postupku trpi štetu jer je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika no isti je nužan kako bi ovrhovoditelj mogao ostvariti svoja prava.

9. Ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako nije relevantan niti istaknuti prigovor prava na dom jer se ovršenik izričito suglasio da se radi osiguranja tražbina zasnuje založno pravo na nekretnini na kojoj je određena ovrha radi osiguranja predmetnih novčanih tražbina ovrhovoditelja. Prvostupanjski sud pogrešno cijeni ovršenikov prigovor prava na dom jer uzima u obzir potvrde o prebivalištu za njega i njegove ukućane iako u konkretnoj situaciji isti nije osnovan upravo radi ranije navedenog.

10. Dakle, ovršenik je svojevoljno ugovorio i kredite i založno pravo na predmetnoj nekretnini koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenih zajmova, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za njega poslije tog ugovaranja nastupile. Budući da se predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem ovršenikovog raspolaganja zalaganjem navedene nekretnine, nije ostvarena povreda prava na dom propisanog člankom 8. stavkom 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), te nema niti potrebe da se za ovo utvrđenje provodi test razmjernosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III-2551/2015 od 7. srpnja 2015.).

11. Nadalje, predmetni ugovori o kreditu, iako ih je zaključila fizička osoba kao korisnik kredita, po svemu sudeći nisu potrošački. Naime, pravna priroda ugovora određuje se prema njegovoj ekonomskoj i funkcionalnoj svrsi, a ne isključivo prema osobnom statusu ugovorne osobe. U konkretnom slučaju ugovorena svrha kredita obuhvaća kupnju nekretnine većeg kapaciteta i njezinu adaptaciju u više jedinica a takva svrha objektivno upućuje na ulaganje kapitala, stvaranje prihoda putem najma i sudjelovanje na tržištu turističkih usluga što predstavlja obilježja gospodarske djelatnosti, neovisno o tome je i ista formalno registrirana u trenutku zaključenja ugovora. Navedeno ne spori niti ovršenik koji ističe kako se bavi iznajmljivanjem predmetne nekretnine.

12. Slijedom navedenog, kako bi iz stanja predmeta u visokom stupnju vjerojatnosti proizlazilo, a kako i ovrhovoditelj navodi u žalbi, ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako ovršenik u konkretnom pravnom odnosu ne djeluje kao potrošač već kao osoba koja poduzima radnje s ciljem ostvarivanja gospodarske djelatnosti. Sukladno navedenom, ovršeniku u konkretnom slučaju ne pripada zaštita koja bi mu pripadala da ima status potrošača, što pozivanje na konkretne presude županijskih sudova i presude Suda Europske unije čini neosnovanim. Također, pozivanje na zaključak Vrhovnog suda i obvezu suda da po službenoj dužnosti provjerava nepoštenost ugovornih odredbi u ovom slučaju nije mjerodavna iz ranije navedenog razloga, a samo usputno se ističe da su navedene ovršne isprave po žalbama na rješenja o ovrsi prošle svojevrsnu sudsku kontrolu jer su potvrđene odlukama drugostupanjskih sudova ranije u postupku.

13. Ističe se kako je ovršni postupak provedbeni postupak čija priroda nije takva da se izvode dokazi i utvrđuju činjenice na način kao što se to radi u parničnom postupku. Ovršenik će u pokrenutom parničnom postupku moći dokazivati svoj status i zahtijevati zaštitu koja bi ga eventualno pripadala, dok je ovaj ovršni sud dužan provoditi prisilnu naplatu tražbina na temelju ovršnih isprava s valjanim klauzulama ovršnosti što predmetne isprave u ovom trenutku zasigurno jesu. U slučaju uspjeha u parnici radi utvrđenja ništetnosti ovršenik će imati pravo na povrat naplaćenog od ovrhovoditelja putem protuovršnog postupka, a imat će i pravo na naknadu cjelokupne štete koja mu eventualno nastane ovim postupkom putem posebne parnice sukladno članku 52. OZ-a.

14. Slijedom svega navedenog, cijeneći žalbene navode ovrhovoditelja, razvidno je kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odgodio predmetnu ovrhu.

15. Dakle, s obzirom na to da ovršenik nije učinio vjerojatnim status potrošača a nije učinio vjerojatnim ni da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje valjalo je ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe odbiti kao neosnovan.

16. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo žalbu uvažiti i prvostupanjsko rješenje preinačiti na način da se ovršenikov prijedlog od 04. lipnja 2025. odbije kao neosnovan. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka nastaviti s provedbom ovrhe imajući na umu članak 13. OZ-a.

17. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 05. svibnja 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac