Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: IR-eu-13/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Gordane Korotaj i Renate Popović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u postupku priznanja i izvršenja odluke o novčanoj kazni, odlučujući o žalbi osuđenog ŠF, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 13. veljače 2026., broj: Ikp-eu-45/2025, u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog ŠF i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 13. veljače 2026., broj: Ikp-eu-45/2025, odlučeno je u t. I. da se, na temelju čl. 77. st. 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u Kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20. i 18/24. – nastavno: ZPSKS-EU), priznaje odluka o novčanoj kazni Okrajnog sodišča v Celju, Oddelek za prekrške broj 2240-2/2025/4 (ispravno: broj PR-1/2025) od 21. svibnja 2025., koja je postala pravomoćna 27. kolovoza 2025. i kojom je osuđenom ŠF naloženo plaćanje novčane kazne 1.490,00 eura, dok je u t. II. određeno izvršenje novčane kazne 1.490,00 eura na način da će se ista naplatiti prisilno u korist državnog proračuna Republike Hrvatske ukoliko osuđenik istu ne uplati u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio osuđenik osobno, s prijedlogom da se ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. U odnosu na žalbeni navod kojim se ističe da osuđenik nikada nije primio odluku Republike Slovenije, Okrajnog sodišča v Celju, Oddelek za prekrške broj 2240-2/2025/4 od 21. svibnja 2025. treba navesti da iz odluke Republike Slovenije koja je priložena uz zahtjev za priznanje i izvršenje novčane kazne, kao i iz Potvrde koja je sastavljena sukladno čl. 4. Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2005. o primjeni načela uzajamnog priznanja novčanih kazni, nedvojbeno proizlazi da se radi o odluci Okrajnog sodišča v Celju, Oddelek za prekrške broj PR-1/2025 od 21. svibnja 2025., ali da je prvostupanjski sud, prilikom pisanja izreke pobijane odluke, pogriješio u pisanju broja odluke čije je priznanje i izvršenje predmet ovog postupka. Po ocjeni ovog suda, navedena očigledna omaška u pisanju nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude, jer, kao prvo, točan broj odluke države izdavanja čije je priznanje i izvršenje predmet ovog postupka nije sporan (proizlazi iz same odluke države izdavanja koja se nalazi u spisu, kao i iz Potvrde), a osim toga u spisu postoji dostavnica iz koje nesumnjivo proizlazi da je predmetnu odluku Republike Slovenije osuđenik uredno primio.
5. Neosnovani su i žalbeni navodi da je bitna povreda postupka počinjena jer je u izreci pobijane prvostupanjske odluke navedeno da se određuje izvršenje novčane kazne 1.490,00 eura, a u obrazloženju se navodi da se radi o novčanoj kazni 1.280,00 eura. Po ocjeni ovog suda, ne radi se ni o kakvoj bitnoj povredi nego o tome da je predmetnom odlukom države izdavanja osuđeniku izrečena novčana kazna 1.280,00 eura te mu je naložena obveza naknade troškova postupka 210,00 eura, što zajedno iznosi 1.490,00 eura. S obzirom da je čl. 2. t. 15. ZPSKS-EU propisano da novčana kazna u smislu odredaba ZPSKS-EU znači obvezu plaćanja novčanog iznosa utvrđenog kao sankcija te, između ostalog, i troškova sudskog postupka, jasno je da je predmet izvršenja novčana kazna 1.490,00 eura, kako je to pravilno i navedeno u prvostupanjskoj presudi. Ovime je ujedno odgovoreno i na žalbene navode kojima se neosnovano ističe povreda zakona štetu osuđenika.
6. Osuđenik u žalbi ističe i da trenutno nema stalno zaposlenje te moli da mu se odredi izvršenje novčane kazne u umanjenom iznosu odnosno da mu se omogući plaćanje polovine izrečene novčane kazne. Međutim, u postupku priznanja i izvršenja odluka o novčanoj kazni, propisanom u Glavi VI. ZPSKS-EU, a o tome se ovdje radi, ne može se preispitivati odluku o vrsti i visini kazne izrečene odlukom države izdavanja čije se izvršenje traži pa time ni izreći nižu novčanu kaznu ili neku drugu prekršajno pravnu sankciju, kao niti odrediti plaćanje polovine novčane kazne, kako se to u žalbi moli i predlaže. Domaći sud (u ovom slučaju Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo) dužan je provjeriti je li djelo za koje je izrečena novčana kazna kažnjivo i prema domaćem pravu (pod uvjetom da se ne radi o nekom od kažnjivih djela iz čl. 10. i čl. 77. st. 1. ZPSKS-EU, za koja se dvostruka kažnjivost ne provjerava) i utvrditi postoje li razlozi za odbijanje izvršenja iz čl. 80. ZPSKS-EU. Prvostupanjski sud je u cijelosti postupio na opisani način te je utvrdio i pravilno obrazložio da su svi zakonski uvjeti za priznanje i izvršenje odluke o novčanoj kazni ispunjeni, kao i da ne postoji ni jedna od zapreka iz čl. 80. ZPSKS-EU. Stoga, u ovom postupku nema zakonske osnove za preispitivanje odluke o izrečenoj novčanoj kazni. Radi se o postupku izvršenja pravomoćne odluke izrečene u državi izdavanja i ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud, nema zakonske mogućnosti utjecati na visinu novčane kazne koja je osuđeniku izrečena odlukom države izdavanja.
7. Slijedom svega navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanjem žalbe te je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 3 ovjerena prijepisa za spis, ODO i osuđenika.