Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1180/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB:83416546499, zastupanog po punomoćniku ŽK, zaposlenik tužitelja, protiv tuženika ĐK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Prepelecu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-3626/2023-10 od 26. veljače 2026., dana 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-3626/2023-10 od 26. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv-56969/2023 od 2. listopada 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 123,90 EUR (sto dvadeset tri eura i devedeset centa) sa zateznim kamatama od 20. srpnja 2023. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje do 30. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv-56969/2023 od 2. listopada 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2,89 EUR po osnovi obračunatih zateznih kamata te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 38,27 EUR (trideset osam eura i dvadeset sedam centi) u roku 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za pružene vodne usluge u iznosu od 123,90 eura sa zateznim kamatama za razdoblje od studenog 2022. do ožujka 2023. na adresi [adresa].

6. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio korisnik usluga tužitelja.

7. Na temelju dokumentacije priložene spisu proizlazi da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio korisnik usluga tužitelja u smislu čl. 3. t. 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 17. od 24. srpnja 2013.; dalje: Opći i tehnički uvjeti) te da mu je tužitelj doista isporučivao svoje usluge. Tuženik je stoga dužan tužitelju plaćati naknadu za pružene mu vodne usluge tijekom utuženog razdoblja od strane tužitelja sukladno čl. 97. Općih i tehničkih uvjeta.

8. Što se tiče navoda tuženika da je svoju tražbinu prema Zagrebačkom Holdingu d.o.o., odnosno Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu u iznosu 4.534,16 kuna, a koji iznos mu je naplaćen u ovršnom postupku poslovni broj Ovrvz- 9984/00, stavio u prijeboj s potraživanjem iz ovršnog postupka poslovni broj Ovrv- 822/23, treba reći da isto nije od utjecaja na odluku u ovom postupku. Naime, prema navodima tuženika, radilo bi se o prijeboju tražbine koju tužitelj ima prema naprijed spomenutim društvima i tražbine iz sasvim drugog ovršnog postupka, a ne o tražbini koja je utužena u ovom postupku. Da je tuženik želio u prijeboj staviti tražbinu na koju se sam poziva u odnosu na tražbinu koja je predmet ovog postupka, da bi u takvom slučaju uopće došlo do prijeboja, kao načina prestanka obveze obračunavanjem protutražbine s utuženom tražbinom, potrebno je da se ispune određene pretpostavke – uzajamnost, istovrsnost, dospjelost i utuživost te postojanje izjave o prijeboju. Da bi stranka koja želi izvršiti prijeboj (ovdje tuženik) mora biti vjerovnik i dužnik protivne strane, što za sobom povlači potrebu da je i protivna strana (ovdje tužitelj) dužnik i vjerovnik prve strane. Potrebno je da dužnik tražbine koju bi tuženik stavio u prijeboj bude upravo tužitelj. U konkretnom slučaju, s obzirom da tuženik ukazuje na postojanje protutražbine u pogledu koje se na dužničkoj strani nalazi društvo Zagrebački Holding d.o.o., odnosno sasvim druga pravna osoba, nego što je to tužitelj, nedostaje jedna od temeljnih pretpostavki koja je potrebna da bi prijeboj bio moguć, a to je uzajamnost.

9. Iz računa za studeni 2022. proizlazi da je tužitelj pružao tuženiku vodne usluge tijekom razdoblja od 27. rujna 2022. do 20. listopada 2022. te da naknada za spomenute usluge iznosi 142,72 kn (18,94 EUR), a da je datum dospijeća tog iznosa 15. prosinca 2022. Iz računa za prosinac 2022. proizlazi da je tužitelj pružao tuženiku vodne usluge tijekom razdoblja od 20. listopada 2022. do 25. studenog 2022. te da naknada za spomenute usluge iznosi 194,67 kn (25,84 EUR), a da je datum dospijeća tog iznosa 15. siječnja 2023. Iz računa za siječanj 2023.proizlazi da je tužitelj pružao tuženiku vodne usluge tijekom razdoblja od 25. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. te da naknada za spomenute usluge iznosi 22,92 EUR, a da je datum dospijeća tog iznosa 15. veljače 2023. Nadalje, iz računa za veljaču 2023. proizlazi da je tužitelj pružao tuženiku vodne usluge tijekom razdoblja od 31. prosinca 2022. do 19. siječnja 2023. te da naknada za spomenute usluge iznosi 24,51 EUR, a da je datum dospijeća tog iznosa 15. ožujka 2023. Iz računa za ožujak 2023. proizlazi da je tužitelj pružao tuženiku vodne usluge tijekom razdoblja od 19. siječnja 2023. do 1. ožujka 2023. te da naknada za spomenute usluge iznosi 31,69 EUR, a da je datum dospijeća tog iznosa 15. travanj 2023.

10. Na temelju navedenih računa utvrđeno je da naknada za vodne usluge koje je tužitelj pružio tuženiku tijekom utuženog razdoblja ukupno iznosi 123,90 eura te da je tuženik sa zakašnjenjem u plaćanju pojedinačnih utuženih iznosa, s obzirom da je iste trebao platiti sukladno datumima dospijeća navedenima na utuženim računima u smislu odredbe članka 183. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), što on nije učinio.

11. Prema odredbi članka 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredbom čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan u cijelosti ispuniti.

12. S obzirom da tuženik nije ispunio svoju obvezu prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, platni nalog održao na snazi za iznos od 123,90 eura sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate.

13. Tužitelju, u smislu odredbe članka 154. i članka 155. ZPP, pripada pravo na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 38,27 eura kojeg mu je prvostupanjski sud pravilno dosudio.

14. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

15. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 5. svibnja 2026.

SUTKINJA

dr. sc. Lidija Vojković