Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Biograd na Moru
Poslovni broj: P-2154/2022-31
U I M E R E P U B L I K E H R VAT S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji toga suda Seniji Bušljeti, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Martine Vukić Maslarde, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; II. ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; III. ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; IV. EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; VI. CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; VII. AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; VIII. HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; kao Suvlasnici stambene zgrade [adresa], zastupani po predstavniku stana ŠŽ, svi zastupani po odvjetnici Larisi Silviji Marić iz Marić Stajčić & Perkov Odvjetničko društvo j.t.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36391527087 protiv tuženika Kamenac j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 74727257351, zastupan po punomoćnici Sanji Kelava Zorica, odvjetnici u Zadru, radi isplate, 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 1.231,34 EUR ( tisuću dvjesto trideset jedan eur i trideset četiri centa), uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos od:
- 969,21 EUR od dana 10. ožujka 2020. godine;
- 179,18 EUR od dana 10. kolovoza 2021. godine;
- 82,95 EUR od dana 14. rujna 2021. godine;
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje se do 31. prosinca 2022. godine određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, a svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 615,59 EUR ( šesto petnaest eura i pedeset devet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude odnosno od 5. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi zaprimljenoj 11. studenog 2022. kao i u dopuni tužbe od 21. svibnja 2024. navode da su kao stanari stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], imali problem sa kamencem u vodi te su se obratili tuženiku, kao trgovačkom društvu čija je glavna djelatnost proizvodnja uređaja za kvalitetu vode te je s istim sklopljen ugovor o kupoprodaji aparata za filtriranje vode, nakon čega je tuženik u ožujku 2021. godine u stambenoj zgradi u [adresa], ugradio aparat za filtriranje vode CALMAG KIT 6/4 duplex, a za koji aparat, instalacijski materijal i samu montažu je tužitelj platio 7.302,50 kuna. Tužitelji ističu da su se ubrzo nakon instalacije predmetnog aparata počeli javljati znakovi kamenca te je tuženik o svom trošku zamijenio uređaj s filterom s obzirom da je isti bio pod jamstvom tuženika. Međutim, dva mjeseca nakon izvršene zamjene, da predmetni uređaj ponovno nije radio te su tužitelji kontaktirali tuženika koji je isti zamijenio te naplatio tužitelju trošak takve zamjene u iznosu od 1.350,00 kuna, ali da niti nakon druge zamjene uređaja isti nije radio, tužitelj je opet kontaktirao tuženika, no tuženik je odbio zamijeniti isti tvrdeći da kamenca zapravo niti nema. Tužitelji također navode da su zbog takvih navoda tuženika, otišli u Hrvatski zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar (HZJZ) i zatražili ispitivanje razine kamenca u vodi odnosno usporedbu razine kamenca u uzorku vode iz zgrade tužitelja na adresi [adresa] sa razinom kamenca u uzorku vode iz susjednog ulaza iste zgrade na adresi [adresa], a koje testiranje je tužitelj platio sveukupno 625,00 kuna, a koji trošak je tužitelju nastao isključivo zbog neosnovanog poricanja postojanja nedostataka od strane tuženika te je nalaz HZJZ-a pokazao kako je kvalitetnija voda u ulazu [adresa] odnosno da se umetanjem tuženikovog uređaja kvaliteta vode na ulazu [adresa] pogoršala u odnosu na kvalitetu vode prije ugradnje istoga. Zbog svega navedenog Tužitelji su tuženiku predočili rezultate predmetne analize te zatražili povrat novca i uklanjanje predmetnog uređaja, a Tuženik je pristao maknuti uređaj te je ponudio vratiti novac u iznosu od 9.277,50 kn (sa osnove povrata izvršenih uplata po ugovoru te s osnove naknade troška testiranja razine kamenca u vodi) u tri rate. Nadalje, tužitelji ističu da je tuženik temeljem takvog dogovora, 03.12.2021. godine uklonio predmetni uređaj, no nakon toga da je suprotno dogovorenom te suprotno nespornom pravu tužitelja na primitak iznosa od 9.277,50 kn, dana 20.12.2021. godine tužitelju poslao svoj obračun u kojem nudi vraćanje umanjenog iznosa od 6.000,00 kn uz argumentaciju da tužitelj nema pravo potraživati više od tog iznosa jer da povrat proizvoda nije izvršen u roku u kojem se iznos vraća u cijelosti, a što da je posve neosnovano. Tužitelji ističu i da tuženik na dan podnošenja ove tužbe još uvijek nije tužitelju izvršio niti jednu uplatu s osnove predmetnog dugovanja u iznosu od 9.277,50 kuna pa čak niti isplatu obračunom tuženika priznatog iznosa duga od 6.000,00 kn zbog čega da su se tužitelji dana 02. kolovoza 2022. godine obratili tuženiku posljednjom opomenom pred tužbu kojom je još jednom tuženik pozvan na isplatu dugovanih 9.277,50 kuna, a da niti nakon toga tuženik nije platio dugovani iznos. Tužitelji navode da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru o kupoprodaji sklopljenom između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, a predmet kojeg ugovora je imao materijalne nedostatke odnosno nije imao potrebna svojstva za svoju redovitu upotrebu, a u koju svrhu ga je tužitelj i kupio, niti svojstva koja su ugovorena, pa čak niti svojstva koja je tužitelj kao kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari. Ističu da je tuženik sukladno članku 400. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje u tekstu: ZOO) kao prodavatelj odgovoran tužitelju za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato, a što uključuje i nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga. U konkretnom slučaju da je očito da je predmetni uređaj imao skriveni nedostatak za koji se predmnijeva da je postojao u vrijeme prijelaza rizika s obzirom da se isti pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika te da je nedvojbeno tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o postojanju nedostataka na predmetnom uređaju, a u svakom slučaju je isto učinio unutar zakonskih rokova, pogotovo uzevši u obzir da je tuženik za predmetni uređaj dao jamstvo u smislu članka 423. ZOO-a. Tužitelji ističu i da je nesporno da je u konkretnom slučaju došlo do raskida predmetnog ugovora te je tužitelj sukladno članku 368. ZOO-a tuženiku vratio predmetni uređaj, no da tužitelj nije vratio tuženiku iznose plaćanja koje je primio temeljem raskinutog ugovora, niti mu je nadoknadio trošak izvršene analize vode koji je nastao upravo krivnjom tuženika. Posebno tužitelji ističu da tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate na potraživane iznose i to sukladno članku 368. stavku 5. od dana kad je tuženik primio isplatu.
2. Tuženik je do zaključenja glavne rasprave podneskom od 29. siječnja 2026. u cijelosti priznao tužbeni zahtjev, pa je sud bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je prihvatio takav zahtjev (čl. 331. stavka 1. i čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 148/11. - pročišćen tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25 - dalje ZPP).
3. Budući da je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, iz čega proizlazi uspjeh tužitelja u sporu, što posljedično tužitelju daje pravo na naknadu troškova postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a.
4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ( " Narodne novine" 138/23; dalje - OT). Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR ( tbr. 7. t.1. OT), sastav podneska od 21. svibnja 2024., u iznosu od 150,00 EUR ( tbr. 7. t.1. OT), sve uvećano za 50 % (tbr.40.1.) što ukupno iznosi 450,00 EUR, sve uvećano za PDV od 25 % odnosno 112, 50 EUR, što ukupno iznosi 562, 50 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,55 EUR, što sveukupno iznosi 615,59 EUR.
4.1. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 30. siječnja 2026. u iznosu od 150,00 EUR jer na isto nije ni pristupio. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 16. studenog 2022. kojim isti dostavlja Međuvlasnički ugovor suvlasnika stambene zgrade u [adresa] te zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu s obzirom na činjenicu da tužitelj isto dostavlja samo opreza radi, a nije bilo nužno za vođenje ovog postupka te je isto mogao dostaviti i ranije odnosno već uz samu tužbu. Također, sud tužitelju nije priznao niti trošak sastava podneska od 12. kolovoza 2024. kojim isti dostavlja punomoć za zastupanje tužitelja ad. II i ad. VI, a sve zbog činjenice da je isti bio dužan dostaviti punomoć za zastupanje već prilikom prve radnje u postupku, a u ovom slučaju već prilikom podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 98. ZPP-a.
4.2. Sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 EUR, a ne u iznosu od zatraženih 53,09 EUR. Za istaknuti je da se visina sudske pristojbe određuje sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi NN 37/2023-621. U konkretnom slučaju za presudu na temelju priznanja plaća se sudska pristojba u iznosu određenom prema Tar. br. 2. stavak 2. što iznosi 26,55 EUR.
4.3. Sud je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 21. svibnja 2024. kojim isti uređuje tužbu sukladno ovosudnom rješenju od 6. svibnja 2024. zbog činjenice da je sud pozvao tužitelja da uredi tužbu, a sve sukladno članku 83. stavku 5. ZPP-a te je podnesak tužitelja kojim postupa prema uputi suda stoga bio potreban za vođenje ovoga postupka i time je tužitelj upotrijebio svoje postupovne ovlasti i izbjegao eventualnu sankciju koja bi uslijedila od strane suda radi nepostupanja po uputi suda. U konačnici podnesak od 21. svibnja 2024. predstavlja obrazloženi podnesak kojim je uređen tužbeni zahtjev te je sud tako uređeni tužbeni zahtjev u cijelosti i usvojio.
5. Zbog toga je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude (čl. 338. st. 5 ZPP-a).
Biograd na Moru, 5. svibnja 2026.
Viša sudska savjetnica
Sutkinja
Martina Vukić Maslarda
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude na temelju priznanja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 ( petnaest ) dana računajući od prvog idućeg dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju, dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (članka 353. stavak 3. ZPP-a)
Dostaviti:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
