Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-355/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja GPČP, državljanina Arapske Republike Egipat, kojeg zastupa Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi međunarodne zaštite, 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/6696, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 29. prosinca 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika jer smatra da ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite i zahtijeva poništavanje rješenja tuženika. Tužitelj je rođen u [adresa], iz kojeg je pobjegao zbog siromaštva i nemogućnosti pronalaska posla u korumpiranoj zemlji. Tužitelj bi povratkom u Egipat bio izložen sistemskoj korupciji zbog koje bi bio u nemogućnosti zaposliti se i ostvariti vlastitu egzistenciju. Tužitelj navodi da podaci CAMPAS-a o niskim stopama nezaposlenosti u Egiptu, koji predstavljaju tuženikov ključni dokaz mogućnosti zapošljavanja tužitelja u Egiptu, prikrivaju stvarno stanje egipatskog tržišta rada koje obilježava neformalnost, podzaposlenost i klijentizam, kao i individualnu ranjivu poziciju koju tužitelj ima zbog siromaštva, nesudjelovanju u koruptivnim aktivnostima i visoke životne dobi. Nadalje, tužitelj u slučaju povratka u Egipat neće moći vratiti dug podignut u svrhu financiranja odlaska u RH. Nevraćanje duga dovodi do izravne prijetnje oduzimanja tuženikove kuće koja je njegov obiteljski dom. Tužitelj navodi da gubitak kuće može dovesti do degradacije njegovih životnih uvjeta do razine ekstremne egzistencijalne ugroženosti koja predstavlja degradaciju ljudskog dostojanstva i nečovječno, odnosno ponižavajuće postupanje protivno članku 3. Europske konvencije o ljudskim pravima. Tužitelj ističe kako je tuženo tijelo pored gore navedenih propusta u utvrđivanju relevantnih činjenica propustilo primijeniti i kriterije vrednovanja osnovanog straha, koji su propisani Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice (nadalje u tekstu: Priručnik). Odnosno, strah je osnovan i kad se zaključci o nepodnošljivosti povratka u zemlju podrijetla ne zasnivaju na osobnom iskustvu proganjanja, te se strah prema Priručniku odnosi i na osobe „...koje žele izbjeći situacije u kojima postoji opasnost od proganjanja.“ (paragraf 45. Priručnika). Tužitelj osnovano strahuje i boji se od povratka u Egipat te napominje da se Egipat nikako ne može smatrati sigurnom zemljom, a tuženik je propustio utvrditi relevantnu činjenicu stanja sigurnosti u zemlji podrijetla tužitelja. Tužitelj osobito ističe kako su sve ocjene tuženika u pogledu postojanja osnovanog straha u ovoj pravnoj stvari protivna čl. 26 st. 1. ZMZP-a koji podrazumijeva postojanje učinkovitog pravnog sustava za otkrivanje, progon i kažnjavanje djela koja predstavljaju proganjanje ili ozbiljnu nepravdu, kao i mogućnost ostvarivanja takve zaštite radi potpunog otklanjanja razloga na kojima tražitelj temelji svoj strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde. Naime, u svrhu utvrđivanja sposobnosti zaštite od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla u smislu članka 20. i 21. ZMZP-a, članak 26. stavak 2. ZMZP-a propisuje da „…prilikom procjene kontroliraju li stranke, nacionalne ili međunarodne organizacije značajan dio državnog područja osobito će se uzeti u obzir podaci službenih smjernica Europske unije…“. S tim u vezi, tužitelj napominje kako iz obrazloženja pobijenog rješenja i popisa izvora/dokaza navedenih u istom, proizlazi da tuženik tijekom odlučivanja o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu nije uzeo u obzir službene smjernice Europske unije, što je bila tuženikova zakonom propisana obveza. Naposljetku, tužitelj u tužbi navodi da bi njegovim povratkom u Egipat, bio doveden u ponižavajući položaj, što je protivno načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja iz čl. 6. ZMPZ-a.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, a u odsutnosti tuženika, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26. dalje ZUS). Na raspravi je javnost bila isključena zbog razloga zaštite privatnosti na temelju odredbe članka 90. stavka 2. ZUS-a u vezi s člankom 12. stavkom 1. ZMPZ-a.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.

6. Sud nije saslušao tužitelja osobno, obzirom da je tužitelj u upravnom postupku dao odgovarajući iskaz o relevantnim činjenicama ove upravne stvari pa je njegovo ponovno saslušanje na te iste okolnosti nepotrebno.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Između stranaka je sporno ispunjava li tužitelj uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

9. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/25 dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj u upravnom postupku u bitnom naveo da je zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga jer nije mogao pronaći dovoljno dobro plaćen posao da bi prehranio svoju obitelj. Na okolnosti povratka izjavio je da ne bi mogao vratiti dug koji je uzeo te bi stoga završio u zatvoru. Tužitelj posjeduje putovnicu Arapske Republike Egipat, broj: A38542775, izdanu 11. kolovoza 2024, s rokom isteka 10 kolovoza 2034, te je u Republiku Hrvatsku stigao s radnom dozvolom. Tužitelj je na zahtjevu 4. rujna 2025. godine naveo da je zemlju podrijetla napustio jer nije mogao pronaći bolje plaćeno radno mjesto. Također je izjavio da je zemlju podrijetla napustio legalno, a u Republiku Hrvatsku je prvi put došao u srpnju 2023. godine, te drugi put na temelju radne dozvole 13. studenog 2024. kada je došao raditi u Rijeku. Tužitelj je na saslušanju 24. studenog 2025. u službenim prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite izjavio da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio kako ne bi bio deportiran u Egipat nakon odsluženja kazne zatvora za počinjeni prekršaj, jer je policija ustanovila da je tužitelju istekla radna dozvola prilikom identifikacije tužitelja prilikom počinjenja prekršaja.

Zaključuje se da je tužitelj kao tražitelj zloupotrjebljava institut međunarodne zaštite kako bi prolongirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj. Ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite. Tražitelj je tijekom postupka naveo da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo iz ekonomskih razloga odnosno zbog posla što nije razlog za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, prema podacima Centralne agencije za javnu mobilizaciju i statistiku Egipta (CAMPAS) nezaposlenost u zemlji podrijetla tužitelja je u padu, te je u prvom tromjesečju 2025. godine iznosila 6,3 %, odnosno 6,1 % u drugom tromjesečju. Navedeno u ukazuje na to da tužitelj ima mogućnost pri povratku u zemlju podrijetla pronaći posao. Vezano za opću sigurnosnu situaciju u Arapskoj Republici Egipat u kojem je tužitelj živio prema podacima iz ACLED-a u periodu od prosinca 2024. do prosinca 2025. na području pokrajine Gharbia, u kojoj je tužitelj živio, dogodilo se manje od 10 incidentnih situacija. S obzirom na tako utvrđene indikatore tuženik je opravdano zaključio da na području Arapske Republike Egipat ne postoji rizik za život civilnog stanovništva koji ne doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu iz čl. 20. i 21. te kod tužitelja dodatno nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi čega bi mu prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla. Tražitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Naveo je da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno. Također, nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Uvidom u tražiteljeve navode utvrđeno je da nema niti jednog podatka daje bio žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla niti daje vjerojatno da će to biti po povratku u Arapsku Republiku Egipat. Kako je u slučaju tražitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Uz navedeno, tražitelju nije bilo otežano napuštanje zemlje podrijetla, koji je prema vlastitim navodima napustio legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom.

Analizom izjava tužitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. U tužiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje. Zaključuje se da nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da tražitelja, prema njegovim vlastitim navodima, u zemlji podrijetla nitko nije proganjao i bez problema je napustio zemlju podrijetla.

Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. U procjeni općeg stanja u utvrđeno je da na području na kojem je tužitelja živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo. Iz tog je razloga utvrđeno da povratkom u zemlju podrijetla tužitelju ne prijeti opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

Na temelju ocjene izjava tužitelja, procjene budućeg rizika, i analize informacija o zemlji podrijetla nije utvrđeno postojanje uvjeta propisanih odredbama članaka 20. i 21. ZMPZ-a.

11. Sud utvrđuje da je na temelju provedenih dokaza pravilno utvrđeno da iz istih ne proizlaze propisani uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u RH prema odredbama članka 20. i 21. ZMPZ-a te da je tuženik pravilno odbio zahtjev tužitelja. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

12. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Zagreb, 5. svibnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis