REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
62. Povrv-357/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, protiv tuženika ER, vl. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije obrta za prijevoz i usluge „AUTO- TAXI br. 3623“), radi isplate 431,35 eur, nakon održane i zaključene glavne rasprave u prisutnosti stranaka 24. travnja 2026., na ročištu za objavu i uručenje presude, 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik Marina Markioli iz Zagreba poslovni broj Ovrv-33746/2024 od 21. svibnja 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 451,35 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020.pa do isplate te namiriti javnobilježnički trošak u iznosu od 25,00 eur, ukida se u cijelosti te se tužbeni zahtjev odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, zatražio određivanje ovrhe protiv tuženika, kao ovršenika, u postupku pred javnim bilježnikom a uz prijedlog je dostavio izvod otvorenih stavaka na dan 18. travnja 2024., obračun kamata, izvadak iz obrtnog registra, (list 35-39 spisa).
2. Protiv rješenja o ovrsi koje je odredio javni bilježnik (ovršenik) tuženik izjavio je prigovor u kojem navodi da smatra kako je ispunio sve uvjete propisane javnim pozivom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za mjeru potpore očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom (COVID 19), Pojašnjava da su na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pod kategorijom „završni projekti“ objavljeni .podaci projekta. Navedeno je da je za dobivanje potpore bilo potrebno ispuniti određene kriterije. Te ističe da u prvotnom tekstu natječaja nigdje nije bilo navedeno kako pravo na potporu nemaju vlasnici obrta. Točnije u tekstu je navedeno da su se financijske potpore isplaćivale poslodavcima za radnike kojima je prijetio gubitak radnih mjesta s ciljem njihovog očuvanja.
3. Tuženik dalje navodi da redovno uplaćuje doprinose za sva osiguranja koje na ime svog paušalnog obrta dobije od Porezne uprave. Kako je u vrijeme dodjele sredstava i po osnovi svog obrta kao druge djelatnosti bio dužan uplaćivati sve propisane doprinose i teče mu staž, smatra da je ostvario pravo na potporu za mjeru očuvanja radnih mjesta.
4. Kao dokaz za navedene tvrdnje spisu predmeta prilaže; Ispis teksta o završenom projektu-Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID -19 (koronavirusom), Rješenje Poreze uprave o iznosima doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i doprinosa za zdravstveno osiguranje 2020. te Potvrdu Porezne uprave o nepostojanju duga na dan 20. listopada 2021. (list 50-55 spisa).
5. Ističe da mu izvod otvorenih stavaka nije dostavljen te se na njega nije mogao očitovati te također ističe prigovor zastare utuženog potraživanja, pozivom na odredbu čl. 223. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje ZOO). Naime, radi se o povremenim tražbinama koje proizlaze iz odluka tijela javne vlasti koje zastarijevaju za tri godine u skladu s odredbom čl. 226. ZOO-a.
6. Postupajući po prigovoru tuženika sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
7. Tužitelj se očitovao na prigovor tuženika navodeći da je 17. lipnja 2020. obavijestio tuženika o negativnoj ocjeni zahtjeva je revizijom predmeta utvrđeno da dužnik nema pravo na potporu obzirom da nije bio zaposlen u poslovnom subjektu kojem se dodijelila potpora Ističe da je uvjetima i načinima korištenja potpore za očuvanje radnih mjesta definirano na koji način poslodavac može dobiti predmetnu potporu za radnike zaposlene u poslovnom subjektu koji je podnositelj zahtjeva. Zahtjev je ocjenjen negativno jer je uvidom u bazu podataka utvrđeno da ER, radnik za kojeg je podnesen zahtjev nije bio zaposlen u poslovnom subjektu za kojeg je podnesen zahtjev.
8. Prema evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje vidljivo je kako je radnik za kojeg je isplaćena potpora, ER, od 1. svibnja 2007. do 28. veljače 2023. godine bio u radnom odnosu kod poslodavca AWT INTERNATIONAL D.O.O., OIB: 57159149897. Prema navedenom, u trenutku podnošenja Zahtjeva i isplate Potpore navedeni radnik nije bio u radnom odnosu kod poslodavca kojem je dodijeljena Potpora.
9. Tuženiku je za mjesec ožujak 2020. automatskom isplatom 9. travnja 2020. isplaćena potpora u iznosu od 431,35 eur za jednog radnika (LR). Zahtjev je naknadnom revizijom ocijenjen negativno te je ovršenik pozvan na povrat nepripadno isplaćenih sredstava u iznosu od 431,35 eur. Na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pod kategorijom „Završeni projekti“ jasno je navedeno kako su ciljana skupina radnici zaposleni kod poslodavaca iz prihvatljivih sektora. U ciljanu skupinu radnika ulaze svi osiguranici kod predmetnog poslodavca osim umirovljenika i stranih radnika iz trećih zemalja kojima je prestala važiti dozvola za boravak i rad. U ciljanu skupinu radnika ulaze i radnici zaposleni u podružnicama predstavništva stranih tvrtki u Republici Hrvatskoj.
10. Planirano je da dodjela potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19 (koronavirusom) doprinese zadržavanju radnika u zaposlenosti, kao i ublažavanju posljedica narušene gospodarske aktivnosti pogođenih djelatnosti. U tekstu se jasno definira kako su ciljana skupina radnici zaposleni kod poslodavaca iz prihvatljivih sektora, što ne uključuje vlasnike, suvlasnike, osnivače, članove uprave, direktore, prokuriste i sl. Slijedom navedenog, radnik za kojeg je isplaćena potpora nije bio zaposlen u poslovnom subjektu kojem je isplaćena potpora te poslovni subjekt ne ispunjava uvjete za dodjelu potpore.
11. Tuženik navodi da mu Izvod otvorenih stavaka na dan 18. travnja 2024., koji je priložen uz prijedlog za ovrhu, nije dostavljen, a tužitelj pojašnjava kako su tuženiku dostavljeni Izvodi otvorenih stavaka na dan 31. listopada 2022. te 31. listopada 2023. te da je oba izvoda osporavao. Dana 6. srpnja 2023. tuženiku je poslan dopis za povrat sredstva, a 23. kolovoza 2023. poslan je poziv na sklapanje Sporazuma o izvansudskoj nagodbi, kojem je tuženik ponovno prigovorio. Dana 3. listopada 2023. tužitelj se ponovno očitovao na prigovor. Tuženik je više puta pozvan na podmirenje duga, no budući da na isto nije pristao, 19. travnja 2024. pokrenut je ovršni postupak te je Izvod otvorenih stavaka na dan 18. travnja 2024. dostavljen kao prilog uz prijedlog za ovrhu.
12. U odnosu na prigovor zastare, tužitelj smatra da je potrebno primijeniti odredbu čl. 225. ZOO-a koja propisuje primjenu općeg zastarnog roka.
13. U dokaznom postupku, u skladu s odredbom čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) sud je cijenio isprave koje su priložene u sudski spis.
14. Sagledavajući dokaze zasebno te u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan pa je u skladu s odredbom 451. st. 3. ZPP -a ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.
15. Sud utvrđuje da iz stanja spisa proizlazi da je nadležno tijelo tijekom 2020., nakon provedenog postupka i izvršene ocjene ispunjavanja propisanih uvjeta, tuženiku prizna lo pravo na predmetnu potporu te je ona potom i isplaćena.
16. U konkretnom slučaju ne radi o klasičnom građanskopravnom odnosno obveznopravnom odnosu između stranaka, već o pravnom odnosu nastalom temeljem odluke ili sklapanja ugovora (tužitelj nije u postupku pojasnio temelj za isplatu potpore) u okviru provedbe mjera javnopravne naravi. Tužitelj je u postupku naveo tek da je tuženiku za mjesec ožujak 2020. godine automatskom isplatom 9. travnja 2020. isplaćena potpora u iznosu od 431,35 eura za jednog radnika (LR) te da je zahtjev, naknadnom revizijom ocijenjen negativno .
17. Sud ističe da u je parnici radi povrata sredstava (stjecanja bez osnove), teret dokaza da je potpora isplaćena nepripadno, na tužitelju (čl. 219. ZPP-a) pri čemu se ističe da tužitelj ispravno navodi da se ovdje ne radi o povremenom potraživanju, pa prigovor zastare nije osnovan. Uvidom u spis, sud utvrđuje da je zastara počela teći 10. travnja 2020. budući da su dužniku sredstva isplaćena 9. travnja 2020.) te bi zastarni rok istekao 10. travnja 2025. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen j21. svibnja 2024. to sud utvrđuje kako nije istekao opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a pa predmetno potraživanje nije u zastari.
18. No, valja istaknuti da je obavijest koja je poslana tuženiku i kojom se traži povrat isplaćene potpore, jednostrana isprava tužitelja. Ako tuženik osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva (tvrdi da je ispunjavao uvjete), tužitelj mora priložiti materijalni dokaz iz kojeg proizlazi ta pogreška (npr. revizijski zapisnik). U predmetnom slučaju tužitelj nije priložio zapisnik o kontroli (reviziji) na temelju kojeg je obavijest izdana odnosno drugu odgovarajuću ispravu kojom bi dokazao navedene tvrdnje pa je stoga tužbeni zahtjev, prema mišljenju suda, nedokazan.
19. Nadalje, knjigovodstveni izvadak otvorenih stavaka je također interni dokument tužitelja koji služi kao evidencija potraživanja, ali u sudskom sporu on ne dokazuje nastanak duga ako je osnova osporena.
20. Eventualno preispitivanje zakonitosti ili pravilnosti dodjele potpore može se provoditi isključivo u okviru postupaka koji su za to predviđeni, odnosno uređeni posebnim propisima koji uređuju predmetnu mjeru potpore. Ako je takav postupak proveden, na tužitelju je da tu činjenicu dokaže. U protivnom, sud u skladu sa pravilima o teretu dokazivanja ima smatrati da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.
21. Sud iz navedenog razloga zaključuje da je tuženik imao legitimno očekivanje da je pravovaljano stekao pravo na predmetnu potporu, osobito imajući u vidu da je upravo tužitelj prethodno proveo postupak provjere i ocjene ispunjavanja uvjeta te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pozitivnu odluku o dodjeli potpore. Načelo pravne sigurnosti i zaštite stečenih prava isključuje mogućnost da javnopravno tijelo, bez provođenja odgovarajućeg postupka, nakon proteka više godina jednostrano osporava pravne učinke vlastite odluke.
22. Dodatno, čak i kada bi se predmetni odnos promatrao kroz pravila obveznog prava, tužitelj je najkasnije u trenutku isplate potpore 2020. godine raspolagao svim činjenicama relevantnim za ocjenu ispunjavanja uvjeta za dodjelu potpore, budući da je upravo na temelju tih činjenica donio odluku o priznavanju prava i izvršio isplatu sredstava.
23. Slijedom navedenog, tužitelj ne može vlastiti naknadni (preinačeni) pravni ili činjenični stav isticati na štetu tuženika nakon proteka višegodišnjeg razdoblja , a pogotovo ne bez odgovarajućih dokaza. Ovdje se ne radi o tome jesu li uvjeti za dobivanje potpore ispunjeni ili nisu, već je li revizija provedena na valjan način da bi uslijed navedenog tužitelj uopće mogao potraživati povrat novčanog iznosa koji je isplatio na ime potpore. Tek kada bi tužitelj dokazao navedeno, sud bi u postupku mogao ocjenjivati jesu li u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za dobivanje potpore.
24. U skladu s odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika , a tužitelj u ovom predmetu nije dostavio odgovarajuće dokaze za iznijete tvrdnje, slijedom čega sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
SUDAC:
Iva Buljan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.
Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka.
Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).
