Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3237/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Bilješko j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RU, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke a i e i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj: 118/18., 120/21., 152/24.) i članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-1128/2026-6 od 5. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici, i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Bilješko j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba RU su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke a i e i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći i članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci, s obrazloženjem da djela, koja se okrivljenicima stavljaju na teret, kako su opisana nisu prekršaji, jer ne sadrže sva bitna obilježja bića djela, pa je okrivljenike, na temelju odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, trebalo osloboditi od optužbe.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajno pravnim sankcijama, smatrajući da okrivljenike za djela za koja se optužuju treba proglasiti krivima i kazniti.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i zakonito okrivljenike oslobodio od optužbe jer djela, na način kako su činjenično opisana u optužnom prijedlogu, po propisu nisu prekršaji.
7. Naime, okrivljenici su pod točkom 1. izreke pobijane presude oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke a i e i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći, koji bi počinili na način da radniku navedenom u izreci pobijane presude, nisu u zakonskom roku isplatili plaće za travanj i lipanj 2025., odnosno plaća za travanj 2025. isplaćena je 2. lipnja 2025., a trebala je biti isplaćena do 31. svibnja 2025. i da mu je isplaćena plaća za lipanj 2025. tek 25. studenoga 2025., a trebala je biti isplaćena do 31. srpnja 2025., iz čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje konstitutivan element prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, da se radi o minimalnoj plaći. Nadalje, okrivljenici su pod točkom 2. izreke pobijane presude proglašeni krivima da istom radniku nisu u zakonskom roku za travanj i lipanj 2025. uručili obračune u kojima će biti iskazan ukupan iznos plaće, a koje nisu uopće uručili, a trebali su biti uručeni za travanj 2025. do 31. svibnja 2025. i za lipanj 2025. do 31. srpnja 2025. te obračune iznosa plaće koji su bili dužni isplatiti radniku, a koje nisu uopće uručili, a trebali su biti uručeni za travanj 2025. do 31. svibnja 2025. i za lipanj 2025. do 31. srpnja 2025., pri čemu nije navedeno da radniku na dan dospjelosti nije isplaćena plaća, a bez koje odlučne činjenice se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju, budući da se radi o bitnom obilježju navedenog prekršaja, koje je izostalo u činjeničnom opisu djela.
8. Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja te vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja i ostale bitne okolnosti za točno utvrđenje prekršaja, a kako optužni prijedlog nije sadržavao sve odlučne činjenice, u konkretnom se slučaju ne može raditi o inkriminiranim prekršajima.
9. Dakle, kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedena sva bitna obilježja predmetnih prekršaja, djela, kako su činjenično opisana, po propisu nisu prekršaji pa je okrivljenike trebalo osloboditi od optužbe, kako je to valjano zaključio i prvostupanjski sud.
10. Naime, zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, pa sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
11. Stoga, budući da činjeničnom opisu prekršaja iz optužnog akta nedostaju bitna obilježja, a odredbom članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona je propisano da će sud, ako ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, prvostupanjski sud je već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, čim je našao da djelo koje se okrivljenicima stavljaju na teret nisu prekršaj, pravilno odmah donio presudu kojom okrivljenici oslobađaju od optužbe.
12. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
-
U Zagrebu 5. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
