REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4688/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika udruge „U mom dvorištu“, sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika HS, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o trgovini (Narodne novine broj: 87/08., 96/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/18., 32/19., 98/19., 32/20.), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-1002/2024 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda I. okrivljenik udruga „U mom dvorištu“ , Sarvaš, kao pravna osoba i II. okrivljenik HS, kao odgovorna osoba, primjenom čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona oslobođeni su od optužbe radi prekršaja iz čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o trgovini, zbog toga što u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici počinio predmetno prekršajno djelo.

2. Istom presudom odlučeno je da će se troškovi postupka isplatiti na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv prvostupanjske presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog iz svih zakonskih osnova u kojoj u bitnom, ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno prvostupanjski te je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da predmetno prekršajno djelo nije dokazano. Pri tome ističe kako nije životno i logično da da Udruga koja ima sjedište izvan Osijeka, uzima u zakup od Tržnice d.o.o Osijek, prostor za skladištenje rabljene robe koja se nalazila na policama i na kojima su se nalazile istaknute cijene, a k tome se u taj prostor moglo ulaziti i pregledavati robu, a da se takvu robu nije moglo kupiti.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud u u odnosu na odlučne činjenice izveo pravilan zaključak da iste nisu nedvojbeno utvrđene slijedom čega je na temelju takvog zaključka pravilno primijenio odredbu čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona i okrivljenike oslobodio od optužbe.

7. Žalbeni navodi tužitelja, kojima tvrdi kako nije životno i logično da, I. okrivljenik koji ima sjedište izvan Osijeka, uzima u zakup od Tržnice d.o.o Osijek, prostor za skladištenje rabljene robe koja se nalazila na policama i na kojima su se nalazile istaknute cijene, u koji prostor se moglo ulaziti i pregledavati robu, a da se takvu robu nije moglo kupiti, ne utječu na ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da li je protupravno ponašanje okrivljenika dokazano ili nije, niti dovode u sumnju pravilnost prvostupanje odluke.

8. Naime, odredba čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o trgovini propisuje da će se novčanom kaznom od 660,00 do 39.810,00 eura kaznit za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 530,00 do 9290,00 eura odgovorna osoba u pravnoj osobi kao i fizička osoba ako obavlja djelatnost trgovine, a nije registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili obavljanje usluga u trgovini, dok odredba čl. 3. st. 1. istog Zakona, propisuje da je trgovine u smislu ovoga Zakona, gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka.

9. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama Zakona, protupravno ponašanje okrivljenika koje predstavlja biće predmetnog prekršaja i odlučnu činjenicu jest obavljanje djelatnosti trgovine tj. kupnje i prodaje robe u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka, a da okrivljenici za obavljane iste djelatnosti prethodno nisu registrirani.

10. Ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku u potpunosti izveo sve raspoložive dokaze, nakon čega je, slobodno ocjenjujući izvedene dokaze o postojanju ili nepostojanju odlučnih činjenica, a posebno iskaze inspektora NS i KS, koji su ispitani u svojstvu svjedoka, a prema kojima isti nisu neposrednim opažanjem utvrdili obavljanje djelatnosti trgovine, što predstavlja odlučnu činjenicu, već su samo na temelju činjenice da je na proizvodima bila istaknuta oznaka njihove vrijednosti odnosno možebitne cijene, što su međutim okrivljenici ospravali u tijeku postupka te činjenice da je predmetni prostor bio otvoren za javnost i imao istaknuo radno vrijeme, dok drugih valjanih dokaza na okolnost obavljanja trgovine nije bilo, imao dovoljno osnova za zaključak, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da ponašanje okrivljenika na način opisan u optužnom aktu, nije nedvojbeno utvrđeno, pa je primjenom čl. 182. t. 3. Prekšajnog zakona iste oslobodio od optužbe, što je valjano i argumentirano obrazložio, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju rezultat dokaznog postupka i zaključak prvostupanjskog suda.

11. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 5. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.