REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-333/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr.sc. Maji Josipović, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Domagoja Klinžića, u pravnoj stvari tužitelja BOČAK j.d.o.o., I ulica 22, Prizna, OIB: 93476448836, zastupanog po punomoćniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović i Dušan Miočić u Rijeci, protiv tuženika SUNCE ZA VAS d.o.o., Ulica Pavla Šubića 64, Zagreb, OIB: 84185112238, zastupanog po punomoćnici Iris Missoni De Both, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar, Zagreb, Savska cesta 9, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-49/2024 od 7. ožujka 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.540,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

te kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju nastali ovršni trošak postupka u iznosu od 25,00, u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.117,14 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.380,76 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od 5. svibnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar, Zagreb, Savska cesta 9, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-49/2024 od 7. ožujka 2024., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru pobija rješenje o ovrsi u cijelosti.

Osporava da bi računi priloženi uz prijedlog za ovrhu imali svojstvo računa, odnosno vjerodostojne isprave.

Navodi da je tužitelj kao najmoprimac zaključio 14. lipnja 2023. sa tuženikom Ugovor o najmu poslovnog prostora Konoba Kanjon Ručica za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. lipnja 2023., te da je tužitelj samoinicijativno prestao koristiti predmetnu nekretninu 23. kolovoza 2023., kojom prilikom je tužitelj sačinio Sporazum o raskidu navedenog ugovora, koji nije potpisan od strane stranaka , ali je u čl. 2. istog navedeno da su stranke suglasne da nema međusobnih potraživanja te da time neće biti eventualnih naknada potraživanja kao ni tužbi.

3. Stranke su ovosudnim rješenjem poslovni broj gornji od 8. travnja 2025., sukladno čl. 461. a. st. 3., 4. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), upozorene da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima prethodno navedenim u rješenju. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno članku 461.a stavku 6. ZPP-a sud neće uzeti u obzir.

Navedeno rješenje dostavljeno je tužitelju 17. travnja 2025., a tuženiku 16. travnja 2025.

4. Tužitelj podneskom od 2. svibnja 2025. dodatno obrazlaže i dokumentira tužbeni zahtjev, u bitnome navodeći da smatra da, sukladno odredbi čl. 566. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21. 114/22 i 156/22, 155/23, dalje: ZOO), ima pravo na naknadu od tuženika za robu koja je ostala u predmetu najma , za koju je tuženiku i izdao utužene račune. Navedeni podnesak tužitelja dostavljen je tuženiku 5. svibnja 2025.

5. Tuženik se podneskom od 16. svibnja 2025. očitovao na navode tužitelja iz podneska od 2. svibnja 2025., protiveći se istima u cijelosti, i u bitnome, kao i u prigovoru, osporava da bi tužitelj dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

6. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, te je proveo dokaz saslušanjem stanaka po odgovornim osobama, čije je iskaze prihvatio samo u dijelu u kojem su u suglasju s dokumentacijom u spisu, odnosno u međusobnom suglasju, obzirom su osobno zainteresirani za uspjeh u sporu.

Sud nije provodio očevid na licu mjesta obzirom je smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

8. Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu u iznosu specificiranom u tužbi na ime cijene za robu koja je ostala u predmetu najma , sukladno odredbi čl. 566. st. 4. ZOO-a.

10. Između stranaka je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, te da li utuženi računi ispunjavaju uvjete da bi se smatrali vjerodostojnim ispravama u smislu čl. odredbom članka 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022).

11. Prije svega, u odnosu na procesni prigovor tuženika vjerodostojnosti isprava priloženih uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, valja istaknuti da predmetni ovršni prijedlog sadrži sve podatke koji su bili potrebni da bi se na temelju istog moglo donijeti rješenje o ovrsi, u smislu odredbe čl. 41. st. 2. i čl. 41. st. 2. OZ-a, poglavito platni nalog, a time i samo rješenje o ovrsi sadrži sve potrebne propisane podatke te je ovrha u konkretnom slučaju bila određena sukladno odredbi čl. 280. st. 2. OZ-a.

Međutim, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi bespredmetno je raspravljati o podobnosti ovršnog prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi te o podobnosti rješenja o ovrsi za provedbu ovrhe, s obzirom da sud u predmetnoj parnici odlučuje isključivo o održavanju na snazi ili ukidanju platnog naloga koji je sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (čl. 58. st. 3. OZ-a u vezi čl. 45. st. 3. ZPP-a).

12. Odredbom čl. 566. st. 4. ZOO-a propisano je: "Najmoprimac ima pravo odnijeti dodatke što ih je učinio na stvari ako je odvajanje moguće bez oštećenja stvari, ali pravo je najmodavca da ih zadrži ako mu isplati njihovu protuvrijednost u vrijeme vraćanja."

Iz navedene odredbe proizlazi pravo tužitelja na isplatu naknade za robu koja je ostala u predmetu najma.

13. Međutim, iz navedene odredbe ZOO-a proizlazi da najmoprimac, za robu koja je ostala u predmetu najma, ima pravo na naknadu protuvrijednosti iste u vrijeme vraćanja.

Obzirom je tuženik osporio i visinu tužbenog zahtjeva (vrijednost robe tuženika koja je ostala u predmetu najma), a radi se o prethodno korištenoj robi, tužitelj je bio dužan, sukladno čl. 219., predložiti provođenje dokaza na okolnost visine tužbenog zahtjeva (vrijednosti robe tuženika koja je ostala u predmetu najma), za što bi odgovarajući dokazni prijedlozi bili provođenje financijskog ili procjeniteljskog vještačenja, a što tužitelj tijekom postupka nije učinio.

14. Obzirom na navedeno, stav je ovog suda da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva pa je, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno kao pod I. izreke ove presude.

15. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadom troškova parničnog postupka iz toč. II. i III. izreke ove presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br 118/2018) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

Tuženiku, koji je u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku, je tako u trošak parničnog postupka kao potreban priznat trošak: sastava prigovora (Tbr.11. Tarife) u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV (Tbr.46. Tarife) u visini od 25%, sastava obrazloženog podneska od 16. svibnja 2025. (Tbr.8/1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV (Tbr.46. Tarife) u visini od 25%, zastupanja na ročištu od 28. studenog 2025. (Tbr.9/1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV (Tbr.46. Tarife) u visini od 25%, zastupanja na ročištu od 24. ožujka 2026. (Tbr.9/1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV (Tbr.46. Tarife) u visini od 25%, sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 35,89 eura, trošak sudskog tumača u iznosu 81,25 eura, odnosno sveukupni iznos od 1.117,14 eura.

16. Tužitelj je odbijen za zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.380,76 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od 5. svibnja 2026. do isplate , obzirom se isti odnosi na višekratno zaračunavanje već priznatih parničnih troškova.

17. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. OZ-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi za ostale odnose.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Maja Josipović

Viši sudski savjetnik-specijalist:

Domagoj Klinžić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužitelju po pun uz pristojba za presudu

2. Tuženiku po pun

3. kalendar