Poslovni broj: P-6072/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista OL, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, kojeg zastupa punomoćnica FL, dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, kojeg zastupa punomoćnica NL, zaposlenica tuženika, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnica stranaka, dana 05. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Tuženik TEHNIKA d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, iznos od 9.428,35 EUR, uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe po isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14.10.2024.g. navodi da je osiguranik tužitelja KL doživio ozljedu na radu kao radnik tuženika prilikom čišćenja objekta od građevinske šute, kada se imenovani skliznuo po kosini, pao sa balkona sa prvog kata i završio pod auto miješalicom. Kako je pri padu zadobio teške tjelesne ozljede, zbog istih mu je rješenjem tužitelja od 21.01.2005.g. priznato pravo na invalidsku mirovinu, a kojom isplatom mirovine tužitelj trpi štetu. Ističe da je odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli broj P -13904/02 od 08.06.2007.g. Ističe da je tužitelj prijavio sve svoje tražbine obzirom da je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak. Tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine osiguraniku KL za razdoblje od 01.12.2021.g. do 31.12.2023.g. u iznosu od 9.428,35 eura, slijedom čega tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da tuženik nije isključivo odgovoran za ozljedu na radu tužiteljevog osiguranika ZL te samim time nije odgovoran za štetu koju u ovom postupku potražuje tužitelj. Ističe da pravni osnov tužbenog zahtjeva tužitelj temelji na prijavi ozljede na radu te na aktima samog tužitelja kojima je određena isplata mirovine svom osiguraniku, ZL te na pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Puli br. P-13904/02 od 08. lipnja 2007. godine, kojom presudom je tuženik, u svojstvu I. tuženika i zajedno s II. tuženikom TRIGLAV OSIGURANJE d.d., obavezan naknaditi štetu osiguraniku tužitelja ZL, no međutim, temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Puli br. P-1394/02 utvrđeno je da je odgovornost tuženika i osiguravajućeg društva TRIGLAV OSIGURANJE d.d., za štetni događaj solidarna, kako na ime smanjenja životne aktivnosti oštećenika a tamo tužitelja KL, tako i za sve druge vidove štete, obzirom da se u tom postupku nije razgraničavalo pitanje koje šteta koju trpi osiguranik tužitelja potiče od pada s balkona na prvom katu a koja od naleta kamiona miješalice. Navodi da je u svrhu utvrđenja koje ozljede potiču od pada s balkona a koje od naleta motornoj vozila – miješalice te samim time utvrđenja kolika je pojedinačna odgovornost tuženika te društva TRIGLAV OSIGURANJE d.d., vođen je i sudski postupak pod brojem P-2165/10, također pred Općinskim sudom u Puli, u kojem je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Puli od 13. siječnja 2014. godine, pod brojem Gž-1056/12. Upravo je citiranom presudom utvrđeno kako je odgovornost tužitelja i tuženika za nastali štetni događaj podjednaka, na ime smanjenja životne aktivnosti tako i za sve druge vidove štete, uzimajući u obzir načelo adekvatne uzročnosti. Tuženik dakle ističe kako je, u odnosu na ozljeđivanje osiguranika tužitelja, pravomoćno utvrđena podjednaka odgovornost tuženika te društva TRIGLAV OSIGURANJE d.d., radi čega je svaki odgovarao za polovicu iznosa štete koja je isplaćena osiguraniku tužitelja, ZL. Tuženik stoga može odgovarati samo za polovicu štete koju u ovom postupku potražuje tužitelj. Navodi da odredba članka 162. ZOMO propisuje da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, no ukoliko je do ozljeđivanja došlo uslijed naleta motornog vozila, a čemu je ovdje također slučaj, primjenjuje se i odredba članka 164. ZOMO temeljem koje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. S obzirom na pravomoćna utvrđenja, tuženik može odgovarati samo za polovicu štete koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, dok s druge strane, analognom primjenom čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, ne može odgovarati za naknadu one štete koju je uzrokovao osiguranik TRIGLAV OSIGURANJA d.d., obzirom je sporna miješalica za beton, a koja je ozlijedila osiguranika tužitelja, bila je u vlasništvu Istragradnje d.d. Pula, te osigurana je policom odgovornosti kod Triglav osiguranja d.d., a koje su činjenice razvidne iz presude Općinskog suda u Puli pod brojem P -1394/02. S obzirom na to tuženik može odgovarati samo za polovicu štete koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, dok s druge strane, analognom primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju, ne može odgovarati za naknadu one štete koju je uzrokovao osiguranik TRIGLAV OSIGURANJA d.d. Stoga tuženik ulaže prigovor podijeljene odgovornosti te traži da se o postupku obavijesti TRIGLAV OSIGURANJE d.d., radi miješanja na strani tuženika. Također predlaže da se spisu predmeta priklopi spis Općinskog suda u Puli pod brojem P-1394/02 i P-2165/2010. Tuženik, opreza radi, predlaže i provođenja vještačenja i to kombinirano sudsko medicinsko vještačenje, na okolnost koje ozljede potječu od pada s balkona a koje od udara kamiona te vještačenje po vještaku medicine rada, na okolnost bi li osiguranik tužitelja bio umirovljen u slučaju da je riječ samo o ozljedama koje su nastale uslijed pada s balkona. Nadalje, opreza radi, tuženik prigovora i visini tužbenog zahtjeva , obzirom je osiguranik tužitelja, KL, rođen **.**.1953., dana 18. siječnja 2018. godine navršio je 65 godina života te kako bi, po redovnom toku stvari, tada ostvario uvjete za punu starosnu mirovinu obzirom da raspolaže uvjetom potrebnog radnog staža. Kako je tuženik do dana umirovljenja (2005. godine) napunio je preko 27 godina mirovinskog staža što znači da je na dan navršetka 65 godine života raspolagao potrebnim stažem osiguranja (15 godina). Šteta koja se u ovom postupku potražuje odnosi se na davanja u razdoblju od 01. prosinca 2021. godine do zaključno 31. prosinca 2023. godine. Dakle nakon 18. siječnja 2018. godine tužitelj ne trpi nikakvu štetu jer bi u svakom slučaju svom osiguraniku morao isplaćivati mirovinu što znači da tužitelj ne raspolaže pravnom osnovom za regresni postupak prema tuženiku. Jedino u slučaju da je isplaćena invalidska mirovina veća o možebitne prijevremene starosne mirovine, tužitelj bi imao pravo od tuženika potraživati isplatu razlike, kao štete koju trpi. S tim u vezi već je zauzeto stajalište Visokog trgovačkog suda RH koji je svojim odlukama, u činjenično i pravno sličnoj stvari, već odbijao tužbeni zahtjev tužitelja, primjerice svojom odlukom br. P- 1687/2014 kao i Pž-804/2015. U ovim postupcima tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom i u slučajevima u kojima je njegov osiguranik stekao uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu što znači da je ovo predmetni tužbeni zahtjev pogotovo neosnovan obzirom da osiguranik tužitelja od 2018. godine ima uvjete za punu starosnu mirovinu. Opreza radi tuženik ističe da u predmetnom postupku ne bi bilo mjesta primjeni izmijenjene odredba članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, a prema kojoj bi tužitelj imao pravo potraživati naknadu štete s osnova isplaćene invalidske mirovine, sve dok traje isplata te mirovine, bez obzira je li osiguranih tužitelja ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, a koja je stupila na snagu 01. siječnja 2019. godine. Naime, predmetna odredba primjenjivala bi se na one osiguranike koji će pravo na mirovinu ostvariti prema odredbama izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/2018) a ne na osiguranike koji su pravo na mirovinu ostvarili prema ranijim propisima, a čemu je u predmetnom slučaju riječ. Predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u rješenje tužitelja, Područna služba u Zagrebu broj 370484 od 21.01.2005.g., (list 4-6 spisa), presliku prijave ozljede na radu (list 7-10 spisa), presliku nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti (list 11-14 spisa), presliku presude broj P-1394/02 od 08.06.2007.g. povodom štetnog događaja (list 15-30 spisa), obračun isplaćenih mirovina (list 42 spisa),podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju . Također su priklopljeni spisi Općinskog suda u Puli-Pola broj P-13904/02, spis Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1209/2016 i P-2983/2013. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Među strankama nije sporno da je osiguraniku tužitelja KL rješenjem tužitelja Područna služba u Zagrebu broj 370484 od 21.01.2005.g., priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od dana 21.05.2003. godine zbog ozljede na radu.

5. Prema pravnom shvaćanju VSRH sadržanom u brojnim odlukama, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

6. Odredbom čl. 27. ZOOP propisuje u st. 1 da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2 određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a st. 3 da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4 određuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a stavak 5 da obvezu iz stavka 1. istog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

7. Polazeći od činjenice da je tužitelj primao doprinose za mirovinsko osiguranje i ostvarivao prihod sve do ozljeđivanja osiguranika, prema shvaćanju ovog suda i nakon 1. siječnja 2019., kao dana stupanja na snagu ZIDZOMO/18, mjerodavno je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u brojnim odlukama (broj Rev 2879/2014-2 od 5. lipnja 2019, broj Rev-x 177/218-2 od 19. prosinca 2018., broj Rev-1757/12-2 od 10. srpnja 2018., Rev 1247/2022-2 od 17,. siječnja 2023. i dr.).Prema tom stajalištu stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama invalidske imovine, a nakon što je osiguranik tužitelja navršio 65 godina života, predstavlja razlika između invalidske mirovine i razmjernog dijela koju bi po redovnom tijeku stvari ostvarivao osiguranik tužitelja, time da taj razmjer ovisi o duljini staža osiguranika do ozljeđivanja i duljini razdoblja u kojem je do stjecanja pretpostavljenog prava na starosnu imovinu izostala uplata doprinosa.

8. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP -a i čl. 435. st. 2.ZPP-a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Slijedom iznijetoga, stav je ovog suda kako je na tužitelju bio teret dokaza dokazati visinu tužbenog zahtjeva, obzirom da je ista osporena od strane tuženika, te utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO zbog ozljede na radu i starosne mirovine i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

10. Iako se predmetna činjenica jedino može pravilo utvrditi provođenjem financijskog vještačenja te kako tužitelj u konkretnom slučaju nije predložio navedeni dokazni prijedlog-provođenje financijskog vještačenja od strane financijskog vještaka koji je jedini kvalificiran i ima stručno znanje za utvrđivanje predmetne činjenice u smislu odredbe čl. 250 ZPP-a, tužitelj na okolnost postojanje razlike isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine, nije predlagao provođenje vještačenja ili priložio izračun starosne mirovine za sporno razdoblje, već je ustrajao u tvrdnji da štetu predstavlja iznos invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku. Nadalje, kako se uvidom u obračun isplaćenih mirovina na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev ne može izračunati razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine zbog ozljede na radu utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i starosne mirovine, slijedom čega se temeljem citiranih isprava (obračuna isplaćenih mirovina) ne može pravilno utvrditi srazmjerni iznos mirovina sukladno čl. 27 ZOOP-a, sve u smislu čl. 219 ZPP-a, to sud stoga u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključuje i nalazi kako je tužbeni zahtjev neosnovan u odnosu na visinu istog, odnosno da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

11. Temeljem svega ranije iznijetoga, sud je riješio na ročištu održanom dana 01.04.2026.g. kako neće provoditi daljnje dokazne prijedloge, pa je stoga odbio i dokazni prijedlog tuženika za provođenjem kombiniranog vještačenja na okolnost postojanja uzročno posljedične veze te radi utvrđenja koje ozljede potječu od pada, a koje od naleta kamiona miješalice, smatrajući isto bespotrebnim te da bi svako daljnje provođenje dokaza dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke. Kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao visinu nastale štete, to se stoga ovaj sud nije ni upuštao u ocjenu i raspravljanje ostalih tuženikovih prigovora glede ispunjenja ostalih pretpostavki za štetu. Sud je stoga odbio tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

12. Tuženik nije imao parnični trošak, a niti je isti zatražio.

U Zagrebu, 05. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku

U Zagrebu, 05. svibnja 2026. godine