Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-41/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ivane Mikulić, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Vidmar i partneri, j.t.d., OIB: 76572111427, Zagreb, Medulićeva ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Grubišić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ALDI INŽENJERING d.o.o., OIB: 31380089091, Dugopolje, Ulica sv. Leopolda Mandića 8, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Milić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mihovila Grubišića i zamjenice punomoćnika tuženika Glorije Roki, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Šimenc i partneri d.o.o., na ročištu za objavu presude 5. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je raskinut ugovor o izradi i ugradnji stolarije sukladno ponudi broj 144/2024 od 7. svibnja 2024. sklopljen između tužitelja Odvjetničko društvo Vidmar i partneri, j.t.d., OIB: 76572111427, i tuženika ALDI INŽENJERING d.o.o., OIB: 31380089091.

II. Nalaže se tuženiku ALDI INŽENJERING d.o.o., OIB: 31380089091, isplatiti tužitelju Odvjetničko društvo Vidmar i partneri, j.t.d., OIB: 76572111427 , u roku od 15 dana, iznos od 5.299,44 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku ALDI INŽENJERING d.o.o., OIB: 31380089091, naknaditi tužitelju Odvjetničko društvo Vidmar i partneri, j.t.d., OIB: 76572111427 , u roku od 15 dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.149,18 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. siječnja 2025. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je raskinut ugovor o izradi i ugradnji stolarije sukladno ponudi broj 144/2024 od 7. svibnja 2024. sklopljen između tužitelja i tuženika, kao i radi isplate iznosa od 5.299,44 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2024. pa do isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako je s tuženikom 7. svibnja 2024. temeljem ponude broj 144/2024 dogovorio izradu i ugradnju stolarije iz ALU profila FEAL serija TERMO 85 skriveno krilo, za iznos od 4.370,68 eura, odnosno sa PDV- om 5.463,35 eura, a da je dogovoreni rok isporuke bio 30 dana od dana avansne uplate po navedenoj ponudi. Tužitelj da je sukladno ponudi 20. svibnja 2024. izvršio uplatu u iznosu od 5.299,44 eura, a na koji iznos da je tuženik izdao račun broj F- 75/FIN/1.

2. Tužitelj nadalje navodi kako je tuženik kasnio s ugovorenom isporukom, zbog čega da se tužitelj u više navrata telefonski i pisanim putem obraćao tuženiku sa zahtjevom da ispuni ugovorenu obvezu, međutim, bezuspješno. Tužitelj da je 6. prosinca 2024. poslao dopis tuženiku kojim ga poziva na izvršenje predmetne ugovorne obveze (izrada i ugradnja stolarije ALU profila), odnosno da, u slučaju nemogućnosti izvršenja obveze izvrši povrat isplaćenog iznosa uvećanog za zatezne kamate koje teku od dana plaćanja (20. svibnja 2024.) do isplate.

3. Tuženik da je 9. prosinca 2024. putem e-maila odgovorio na dopis tužitelja navodeći kako nije u mogućnosti isporučiti naručeni proizvod, slijedom čega da je tužitelj 16. prosinca 2024. raskinuo predmetni ugovor.

4. Slijedom navedenoga, tužitelj tvrdi da je jednostrano raskinuo ugovor s tuženikom zbog neispunjenja ugovorne obveze, pa imajući u vidu da mu tuženik nije vratio iznos isplaćen na temelju naprijed navedene ponude, sada tužbom traži da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je raskinut ugovor o izradi i ugradnji stolarije sukladno ponudi broj 144/2024 od 7. svibnja 2024. sklopljen između tužitelja i tuženika, kao i da naloži tuženiku isplatu iznosa od 5.299,44 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2024. pa do isplate, uz nalog za naknadu parničnog troška tužitelju.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, te naveo kako do ugradnje spornih vrata nije došlo isključivo zbog ponašanja gospođe ZG prema dobavljačima tuženika, a koje da je u konačnici dovelo do toga da su dobavljači s tuženikom raskinuli dugogodišnju suradnju. Tuženik da je na predmetnom objektu vršio i naknadne radove, za koje da je izdan račun (R-1) broj F-14/FIN/1 od 23. siječnja 2025.

6. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže po provedenom postupku odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenih troškova postupka tuženiku.

7. Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 6.630,00 eura, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP).

8. Podneskom od 28. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika, te predložio izvesti dokaze čitanjem isprava i dokumentacije koju dostavlja u prilogu navedenog podneska. Međutim, budući da iz sadržaja dostavljenih isprava proizlazi da ih je tužitelj mogao dostaviti i ranije, to sud temeljem članka 461.a ZPP-a nije izveo dokaz čitanjem navedenih isprava.

9. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, i to: ponude broj 144/2024 (stranice 4-5 spisa), računa (R-1) broj F-75/FIN/1 (stranica 6 spisa), potvrde o uplati (stranica 7 spisa), dopisa tužitelja od 6. prosinca 2024. (stranica 9 spisa), izvatka iz prijamne knjige Hrvatske pošte od 6. prosinca 2024. (stranica 10 spisa), e-mail korespondencije stranaka (stranice 11-12 spisa), konto kartice (stranica 23 spisa) te računa (R-1) broj F-14/FIN/1 (stranica 24 spisa). Također, u postupku je izveden dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika.

10. Člankom 220. stavkom 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nadalje, člankom 219. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11. Ovaj sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem prokurista tuženika MG, te saslušanjem GG, ŠG, RG, IG i ĆG u svojstvu svjedoka, jer je smatrao kako je sporne odlučne činjenice u ovom postupku moguće utvrditi iz ostalih izvedenih dokaza , a izvođenje navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka, kao i do nepotrebnih troškova postupka.

12. Nakon ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP -a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je raskinut ugovor o izradi i ugradnji stolarije sklopljen sukladno ponudi broj 144/2024 od 7. svibnja 2024., a potom i zahtjev za povrat iznosa isplaćenog na ime ispunjenja ugovora, odnosno za isplatu iznosa od 5.299,44 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2024. pa do isplate.

14. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik 7. svibnja 2024. izdao ponudu broj 144/2024 za izradu i ugradnju stolarije (dvoja jednokrilna vrata) na nekretnini u Hvaru.

15. Nije bilo sporno da je temeljem prethodno navedene ponude tuženik 20. svibnja 2024. izdao račun (R-1) broj F-75/FIN/1 za izradu i ugradnju AL stolarije i to na iznos od 5.299,44 eura, kao niti da je tužitelj 20. svibnja 2024. uplatio tuženiku iznos od 5.299,44 eura za izradu i ugradnju stolarije.

16. Nadalje, u postupku nije bilo sporno da tuženik nije izradio i ugradio AL stolariju sukladno ponudi broj 144/2024 od 7. svibnja 2024. za nekretninu u Hvaru.

17. U predmetnom postupku bila je sporna aktivna legitimacija tužitelja, odnosno je li tuženik u pogledu izrade i ugradnje stolarije sukladno ponudi broj 144/2024, na nekretnini u Hvaru, u ugovornom odnosu s tužiteljem ili nekom trećom osobom.

18. Nadalje, a ukoliko sud utvrdi da je tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem , bilo je sporno je li raskinut ugovor o izradi i ugradnji stolarije sklopljen sukladno ponudi broj 144/2024 od 7. svibnja 2024., odnosno je li tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 5.299,44 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2024. pa do isplate, s osnove povrata iznosa isplaćenog na ime ispunjenja ugovora.

19. Čitanjem ponude broj 144/2024 (stranice 4-5 spisa) ovaj sud je utvrdio da je izdana od strane tuženika 7. svibnja 2024., na ime ZG, radi izrade i ugradnje stolarije iz ALU profila, FEAL serija TERMO 85 skriveno krilo, i to dvoja jednokrilna vrata / skriveno krilo - vani, panel Rustic Forest, inox rukohvat, po cijeni od 2.185,34 eura po komadu, odnosno ukupno 5.463,35 eura. Navedenom ponudom predviđeno je da vrijedi sedam dana, te da je u cijenu uključeno mjerenje, ostakljenje, dostava i montaža. Također, kao rok za izradu predviđeno vrijeme je „prema dogovoru“.

20. Čitanjem računa (R-1) broj F-75/FIN/1 (stranica 6 spisa), ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 20. svibnja 2024. na ime tužitelja Odvjetničko društvo Vidmar i partneri j.t.d. za iznos od 5.299,44 eura, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 20. svibnja 2024. Također, razvidno je da se predmetni račun odnosi na izradu i ugradnju AL stolarije.

21. Nadalje, čitanjem potvrde o uplati (stranica 7 spisa) ovaj sud je utvrdio kako je tužitelj Odvjetničko društvo Vidmar i partneri, j.t.d. 20. svibnja 2024. tuženiku ALDI INŽENJERING d.o.o. izvršio isplatu u iznosu od 5.299,44 eura.

22. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje kako tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja nije osnovan.

23. Naime, iz ponude broj 144/2024 proizlazi kako je izdana na ime ZG, zastupnice po zakonu tužitelja, dok iz računa (R-1) broj F-75/FIN/1 proizlazi kako je izdan na ime tužitelja, Odvjetničko društvo Vidmar i partneri j.t.d., OIB: 76572111427. Štoviše, iz potvrde o uplati proizlazi kako je upravo tužitelj izvršio isplatu tuženiku ALDI INŽENJERING d.o.o. u iznosu od 5.299,44 eura.

24. Slijedom navedenoga, za zaključiti je da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu, i to u pogledu izrade i ugradnje stolarije iz ALU profila, FEAL serija TERMO 85 skriveno krilo, dvoja jednokrilna vrata / skriveno krilo - vani, panel Rustic Forest, inox rukohvat, te su prema ocjeni ovog suda sklopili ugovor o djelu, prema kojem je tuženik bio obvezan izraditi i ugraditi navedenu stolariju, a tužitelj je bio obvezan za to platiti naknadu.

25. Naime, člankom 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

26. Dakle, ugovor o djelu je dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane. Obveza na strani izvođača sastoji se u tome da obavi ugovoreni posao, dok je obveza naručitelja da izvođaču za obavljeni posao plati naknadu. Pravo izvođača sastoji se u tome da od naručitelja zahtjeva plaćanje naknade, dok je pravo naručitelja da od izvođača zahtjeva da obavi ugovoreni posao.

27. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj kao naručitelj ispunio svoju obvezu za isplatom naknade, kao niti da tuženik nije ispunio svoju obvezu za izradom i ugradnjom stolarije iz ALU profila, u postupku je ostalo za utvrditi je li raskinut predmetni ugovor kao i ima li tužitelj pravo na povrat isplaćenog iznosa, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2024. pa do isplate.

28. Čitanjem dopisa tužitelja od 6. prosinca 2024. (stranica 9 spisa) i izvatka iz prijamne knjige Hrvatske pošte od 6. prosinca 2024. (stranica 10 spisa) , ovaj sud je utvrdio kako je navedenim dopisom pozvan tuženik da bez odgađanja, a najkasnije u roku od 7 dana, isporuči naručena ulazna vrata, odnosno ukoliko nije u mogućnosti isporučiti naručena vrata, da izvrši povrat plaćenog iznosa, uvećanog za zatezne kamate. Istim dopisom tuženiku je ukazano kako je dogovor za isporuku i ugradnju naručene stolarije bio 30 dana.

29. Čitanjem e-mail poruke (stranica 11 spisa) ovaj sud je utvrdio kako se tužitelj 6. prosinca 2024. obratio tuženiku, kada ga je pozvao da bez odgađanja, a najkasnije u roku od 7 dana, isporuči naručena ulazna vrata, odnosno ukoliko nije u mogućnosti isporučiti naručena vrata, da izvrši povrat plaćenog iznosa, uvećanog za zatezne kamate. Istim e-mailom tuženiku je ukazano kako je dogovor za isporuku i ugradnju naručene stolarije bio 30 dana.

30. Nadalje, iz e-mail poruke tuženika od 9. prosinca 2024. (stranica 11 spisa) proizlazi kako naručena vrata nije bilo moguće izraditi u traženom – kratkom periodu, a na što da su upućene odgovorne osobe. Nadalje, tuženik navodi kako je 15. listopada 2024. poslao mail gospodinu RG kako nije u mogućnosti isporučiti naručeni proizvod, a zbog situacije koju da je prouzročila gospođa ZG. Tuženik navodi i kako će nakon završetka radova te poslije obračuna izvršiti povrat gospođi ZG za stolariju koja nije ugrađena.

31. Čitanjem e-mail poruke tužitelja (stranica 12 spisa) ovaj sud je utvrdio kako se tužitelj 16. prosinca 2024. obratio tuženiku te izjavio kako jednostrano raskida predmetni ugovor, a budući da je iz dopisa tuženika razvidno kako ne namjerava ispuniti svoju obvezu izrade i ugradnje naručene stolarije.

32. Čitanjem konto kartice tuženika (stranica 23 spisa) ovaj sud je utvrdio kako tuženik u svojim poslovnim knjigama na dan 27. veljače 2025. ima evidentirano potraživanje prema JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], u ukupnom iznosu od 5.020,03 eura. Također, čitanjem (R-1) broj F-14/FIN/1 (stranica 24 spisa), ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 23. siječnja 2025. na ime JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], za iznos od 5.020,04 eura, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 23. siječnja 2024. Također, razvidno je da se navedeni račun odnosi na naknadni rad

- izradu i ugradnju AL stolarije.

33. Nadalje, na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. ožujka 2026. saslušana je zastupnica po zakonu tužitelja ZG (stranice 70-71 spisa), koja je iskazivala kako je njezin otac tijekom adaptacije kuće na Hvaru naručio cjelokupnu stolariju od tuženika, osim dvoja ulazna vrata koja da nisu bila uključena u prvu narudžbu. Navela je kako je kao punomoćnik svoga oca kod adaptacije nekretnine na Hvaru naručivala građevinske radove, pa tako i stolariju od tuženika. Također, pored navedene narudžbe da je Odvjetničko društvo Vidmar i partneri j.t.d., ovdje tužitelj, odlučilo kupiti i darovati za nekretninu na Hvaru dvoja ulazna vrata. Glede ponude broj 144/2024, pojasnila je kako je izdana na njezino ime, ali kao zastupnice po zakonu tužitelja. Po navedenoj ponudi da je tužitelj uplatio avans od 100% iznosa, i da su sukladno dogovoru s tuženikom iz tog razloga dobili popust, pa da je stoga račun (R-1) broj F-75/FIN/1 izdan na odvjetničko društvo - ovdje tužitelja, u iznosu od 5.299,44 eura, kao i da je ovaj iznos u cijelosti plaćen od strane tužitelja. Navela je kako je s tuženikom dogovoreno da će naručena ulazna vrata biti izrađena u roku od 30 dana od uplate avansa. Nakon uplate avansa da je konstantno bila u kontaktu s prokuristom tuženika MG koji da je govorio kako će vrata uskoro biti isporučena. Tuženik da ju je uputio kod društva Grad export d.o.o. da izabere panele za vrata, međutim prema informacijama koje je dobila direktno od društva Grad export d.o.o., da tuženik nikada nije naručio niti uplatio izradu vrata. Od lipnja do prosinca 2024. da su u više navrata kontaktirali tuženika nadajući se da će poslovna suradnja s tuženikom završiti isporukom naručenih ulaznih vrata, međutim, da je tuženik uporno izbjegavao isporuku. Navela je kako je tužitelj ovlastio odvjetnicu Anu Mileta na raskid ugovora s tuženikom, a koja odvjetnica da je poslala tuženiku obavijest o raskidu ugovora. Navedena odvjetnica da je 9. prosinca 2024. zaprimila e-mail od tuženika u kojem se navodi kako nije u mogućnosti isporučiti naručeni proizvod. Zastupnica po zakonu tužitelja je pojasnila kako je njezin otac narudžbu stolarije izvršio u ožujku 2024. te da je dogovor bio s tuženikom da će stolarija biti isporučena do 15. lipnja 2024., odnosno najkasnije do 1. srpnja 2024. Nakon toga, odnosno u svibnju 2024. da je ovdje tužitelj – odvjetničko društvo dodatno naručilo od tuženika dvoja ulazna vrata. Istaknula je kako je riječ o dva potpuno odvojena pravna posla, te da u trenutku kada je napravljena narudžba za ulazna vrata, nisu znali da narudžba neće biti izvršena. Upravo iz navedenog razloga da je i krajnji rok isporuke po obje narudžbe bio isti, odnosno do kraja lipnja 2024.

34. Na istom ročištu ovaj sud je saslušao zastupnika po zakonu tuženika CG (stranice 72-74 spisa) koji je iskazivao kako je zastupnicu po zakonu tužitelja, gospođu ZG, upoznao po preporuci budući da je ona tražila izvođača radova stolarije na objektu u vlasništvu njezinoga oca, a koji objekt da se nalazi na otoku Hvaru. Da je dolazio na sastanke sa gđom ZG kada su dogovorili izvršavanje radova glede izrade cjelokupne stolarije na objektu u Hvaru. U tom trenutku da su dogovarali izradu cjelokupne stolarije, osim dvoja ulazna vrata, koja su naručena naknadno. Za tuženika da je bilo pravilo da jedan objekt ima jednog naručitelja, a da se gospođa ZG pojavila kao investitor objekta na Hvaru. Da je gospođa ZG bila neodlučna oko izbora boje stolarije, a prvotno da je bilo govora da će stolarija biti u sivim bojama, koje nisu standardne boje, te da se izrada takve stolarije mora čekati minimalno 90 dana, ali često i više. Glede narudžbe dvoja ulazna vrata koja su predmet ovog postupka, zastupnik po zakonu tuženika je iskazivao kako je gospođa ZG **.**.2024. zatražila ponudu , pa da je društvo tuženika izdalo ponudu br. 144/24 i uputilo gospođu ZG da izabere panele za naručena vrata. Gospođa ZG da je nakon izbora panela javila o kojim panelima se radi, te zastupnik po zakonu tuženika potvrđuje kako nije sporno da je gospođa ZG izvršila uplatu po ponudi. Glede dogovora oko roka izrade naručenih ulaznih vrata naveo je kako je dogovor s gospođom ZG bio da će se vrata izraditi čim dobavljač dostavi ukrasne panele za vrata, a što da obično bude u roku od 60-90 dana od narudžbe, a da je u konkretnom slučaju takav bio i dogovor sa gospođom ZG. Zastupnik po zakonu tuženika nadalje pojašnjava kako za izradu vrata treba tri do četiri dana, a potom je potrebno i otprilike tri dana za sušenje. Ovo vrijeme da je potrebno samo ukoliko imaju panele na stanju, a ukoliko posebno naručuju panele, kao što je ovdje bio slučaj, onda da je izradu panela potrebno pričekati od 60-90 dana, jer se isti rade po mjeri. Naveo je kako su nakon što je gđa ZG izabrala vrstu panela i izvršila uplatu po ponudi, popunili nalog dobavljaču Grad exportu d.o.o. za izradu. Nakon toga da je potrebno čekati da Grad export izradi panele. Međutim, da je gospođa ZG bila jako nestrpljiva i konstantno požurivala izradu vrata, i to kako tuženika, tako i dobavljače, odnosno Grad export. Nakon takvog ponašanja gospođe ZG, da je tuženik odustao od izrade ulaznih vrata i rekao gospođi ZG da nađe drugu pravnu osobu za izradu ulaznih vrata. Zastupnik po zakonu tuženika nadalje navodi kako je društvo tuženika imalo naknadne radove na objektu u Hvaru, te da bi cijena ovih naknadno izvedenih radova iznosila otprilike 6.000 eura. Stoga, da su avans uplaćen za dvoja ulazna vrata od strane tužitelja zaračunali baš za ove naknadne radove. Tuženik da je smatrao da je jedan objekt, jedan investitor te da je za njih bilo isto društvo tužitelja i radovi izvršeni po nalogu oca zastupnice po zakonu tužitelja. Zastupnik po zakonu tuženika smatra kako nema smisla pokretati ovršne postupke protiv oca zastupnice po zakonu tužitelja kada je uplata izvršena od strane tužitelja gotovo u cijelosti podmirila potraživanje prema ocu zastupnice po zakonu. Na poseban upit zašto je tuženik tek u prosincu 2024. obavijestio tužitelja da vrata neće isporučiti, zastupnik po zakonu tuženika je naveo da je tuženik odmah nakon što je dobavljač Grad export rekao da neće izraditi panele, putem e-maila i gospođu ZG obavijestio da vrata neće biti isporučena. Zastupnik po zakonu tuženika navodi da je smatrao da je priča završena jer im je otac zastupnice po zakonu tužitelja, koji je bio investitor, ostao dužan otprilike 6.000 eura za naknadne radove.

35. Iskaze zastupnice po zakonu tužitelja ZG i zastupnika po zakonu tuženika ĐG ovaj sud ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim, u dijelu u kojem nisu međusobno proturječni i u kojem nisu proturječni s drugim spisu priloženim ispravama.

36. Naime, zastupnici po zakonu stranaka suglasno su iskazivali o odlučnim činjenicama u ovom parničnom postupku, pa tako iz njihovih iskaza proizlazi kako je tuženik obavijestio tužitelja da naručena vrata neće biti izrađena i ugrađena (bez obzira na razlog zbog kojega je došlo do neizvršenja obveze). Navedena odlučna činjenica proizlazi i iz e-mail poruke tuženika od 9. prosinca 2024. (stranica 11 spisa), a iz koje također proizlazi da tuženik nije u mogućnosti isporučiti naručene proizvode.

37. Naime, člankom 363. ZOO-a propisano je da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

38. Budući da iz tuženikova držanja nedvojbeno proizlazi da on svoju obvezu nema namjeru ispuniti, te da je tužitelj putem e-mail poruke (stranica 12 spisa) upućene tuženiku izjavio kako jednostrano raskida predmetni ugovor, ovaj sud je utvrdio da je raskinut ugovor o izradi i ugradnji stolarije sukladno ponudi broj 144/2024 od 7. svibnja 2024. sklopljen između tužitelja Odvjetničko društvo Vidmar i partneri, j.t.d., OIB: 76572111427, i tuženika ALDI INŽENJERING d.o.o., OIB: 31380089091.

39. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude .

40. Nadalje, člankom 368. stavkom 2. ZOO-a propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, dok je stavkom 5. propisano da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

41. Prema mišljenju ovoga suda potpuno su irelevantni navodi zastupnika po zakonu tuženika kako je glede izvođenja radova na istoj nekretnini u Hvaru bio u ugovornom odnosu i s ocem zastupnice po zakonu tužitel ja – JG, te kako mu JG nije isplatio naknadu za sve izvršene radove, pa da je on stoga iznos uplaćen po ponudi broj 144/2024 od strane tužitelja, zaračunao za potraživanje koje je imao prema JG.

42. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi kako su glede iste nekretnine na Hvaru postojala dva potpuno odvojena ugovorna odnosa. Prvi ugovorni odnos bio je između tuženika i JG, glede izrade i ugradnje cjelokupne stolarije, izuzev dvaju ulaznih vrata.

43. S druge strane, drugi ugovorni odnos bio je između tuženika i ovdje tužitelja - Odvjetničkog društva Vidmar i partneri, j.t.d., OIB: 76572111427, a radi izrade i ugradnje dvaju ulaznih vrata sukladno ponudi broj 144/2024.

44. Bez obzira na to što je riječ o istoj nekretnini tuženik je u pogledu izrade i ugradnje stolarije po ponudi broj 144/2024 bio u ugovornom odnosu s tužiteljem, te je svoju obvezu trebao izvršiti tužitelju. Isplate naknade učinjene od strane tužitelja tuženik je jedino mogao zaračunati za tužiteljeve narudžbe, a eventualna dugovanja treće osobe (oca zastupnice po zakonu tužitelja – JG) prema tuženiku nisu predmet ovoga postupka, te njihovo plaćanje tuženik može ostvarivati jedino zahtjevom prema toj trećoj osobi.

45. Slijedom navedenoga, te budući da u ovom postupku nije niti bilo sporno da je tužitelj ispunio svoju obvezu i tuženiku 20. svibnja 2024. isplatio naknadu za izradu i ugradnju predmetne stolarije u iznosu od 5.299,44 eura, to je zaključak ovoga suda da, nakon utvrđenja da je ugovor raskinut, tužitelj sukladno članku 368. stavku 2. u vezi sa stavkom 5. ZOO-a ima pravo na povrat isplaćenog iznosa, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2024. pa do isplate, i to po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

46. Nadalje, odluka suda o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP -a.

47. S obzirom na odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 139/2023; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 76 spisa), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to:

- za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife),

- za sastav podneska od 28. ožujka 2025. 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife),

- za zastupanje na ročištima održanim 17. listopada 2025. i 25. ožujka 2026. po 100 bodova za svako ročište, a ukupno 200 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

odnosno ukupno 400 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) iznosi 800,00 eura. Iznos od 800,00 eura uvećan je za PDV po stopi od 25%, te je tužitelju s ove osnove priznat iznos od 1.000,00 eura.

48. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.) priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 49,73 eura (Tbr. 1/1), koliko je tužitelj platio uz primjenu oslobođenja u iznosu od 50%, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 99,45 eura (Tbr 2/1). Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.149,18 eura.

49. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na dosuđeni trošak postupka koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP -a po stopi propisanoj odredbom člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za ostale odnose.

50. Tužitelju nije priznato pravo na naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude budući da na ovo ročište nije pristupio.

51. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 5. svibnja 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda se u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis