REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5950/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika ĐG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika i tuženika, 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.745,57 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.840,87 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 10. listopada 2022. dogodio štetni događaj u Zagrebu u Gundulićevoj ulici kod kućnog broja 13. Tom prilikom tuženik je upravljao motociklom reg. oznake [registarska oznaka] prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom kategorije A te se kretao lijevom prometnom trakom ulice Ivana Gundulića u smjeru sjevera te dolaskom do ispred kućnog broja 15 iste ulice nije prilagodio brzinu kretanja osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i gustoći prometa, zbog čega nije pravovremeno zaustavio vozilo kada su to konkretni prometni uvjeti zahtijevali, pa je lijevim bočnim dijelom motocikla u kočenju naletio na stražnji dio osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala ČG. Njezino vozilo se kretalo ispred tuženika u istom smjeru na istoj prometnoj traci, dok je u trenutku prometne nezgode vozačica ČG započela skretanje vozilom u smjeru zapada prema kolnom ulazu kućnog broja 13 ulice Ivana Gundulića. Uslijed siline naleta nastala je imovinska šteta na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], za koje je kod Allianz Hrvatska d.d. bila zaključena polica kasko osiguranja motornog vozila te je to osiguravajuće društvo isplatilo naknadu štete svojem osiguraniku u iznosu od 4.745,57 eura. S obzirom na to da je za motocikl reg. oznake [registarska oznaka] kod tužitelja bila zaključena polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, Allianz Hrvatska d.d. uputio je tužitelju regresni zahtjev, a tužitelj je istome isplatio 20. ožujka 2023. iznos od 4.745,57 eura. Prema Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, koji slijede odredbu čl. 24. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prava iz osiguranja gubi osiguranik ako je u vrijeme prometne nezgode vozilom upravljala osoba koja nije imala položen vozački ispit odgovarajuće kategorije, pa tužitelj traži povrat isplaćenog iznosa budući je tuženik u trenutku nesreće upravljao motociklom kategorije A bez odgovarajuće vozačke dozvole. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.745,57 EUR sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja, nastalu štetu, uzročno-posljedičnu vezu te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ne osporava nastanak štetnog događaja, da je za vozilo reg. [registarska oznaka] bio sklopljen ugovor o kasku osiguranju s društvom Allianz Hrvatska d.d., da je navedeno trgovačko društvo na temelju te police isplatilo iznos od 4.745,47 eura te da je za motocikl kojim je on upravljao bio sklopljen ugovor o osiguranju od AO odgovornosti s ovdje tužiteljem, a da je tužitelj povodom regresnog zahtjeva isplatio društvu Allianz Hrvatska d.d. iznos od 4.745,57 eura. Priznaje svoju krivnju zbog vožnje bez vozačke dozvole, ali se ne smatra krivim za predmetnu prometnu nesreću. Ističe da je za predmetnu prometnu nesreću isključivo odgovorna ČG koja se predmetnog dana kretala Gundulićevom ulicom lijevom prometnom trakom u smjeru sjevera, pritom upotrebljavajući mobitel protivno odredbi čl. 196. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te koja je naglo zaustavila vozilo bez pravodobnog upozorenja ostalim sudionicima prometa i bez da se uvjerila da tu radnju može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike i imovinu, sve protivno odredbama čl. 43., 44. i 52. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kako bi na nedopuštenom mjestu, prelazeći pune uzdužne crte, skrenula lijevo u kolni prilaz na zapadnom dijelu Gundulićeve ulice, koju radnju je u trenutku prometne nezgode već bila započela. Tuženik dalje ističe kako njegovo upravljanje motociklom bez vozačke dozvole odgovarajuće kategorije nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja te stoga nema osnove za gubitak prava iz osiguranja temeljem čl. 24. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da iz dostavljenih crno-bijelih fotografija loše kvalitete nije moguće utvrditi oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] i usporediti ih s priloženim izvidima štete te računom. Predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiju te da se tužitelja obveže na naknadu parničnih troškova tuženiku.

3.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja (list 7-21 spisa), potvrdu policijske uprave Zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb d 24.2.2023. (list 22-23 spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo u vlasništvu tuženika (list 26 spisa), policu automobilskog kaska za vozilo koje je oštećeno u prometnoj nezgodi (list 27-28 spisa), regresni zahtjev Allianz Hrvatske d.d. (list 29 spisa), nalog za isplatu iznosa (list 31 spisa), izvid štete (list 32-34 spisa), fotodokumentaciju s mjesta štetnog događaja (list 35-44 spisa), račun 148-3-6423 od 10.1.2023. (list 45- 46 spisa), prometnu dozvolu ČG (list 47-50 spisa), regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku (list 52-54 spisa), izvješće o poduzetom od 24.2.2023. (list 72 spisa), zapisnik o očevidu (list 74-76 spisa), službene bilješke (list 78-80 spisa), skicu mjesta događaja (list 86 spisa), presliku odštetnog zahtjeva Allianz osiguranja d.d. (list 90-105 spisa), skicu nesreće s fotoelaboratom (list 109-128 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca (list 134-147 i 165-166 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka HG (list 162 spisa), JG (list 162-163 spisa), AG (list 163 spisa) i tužitelja (list 164 spisa).

3.2. Sud nije provodio dokaze koje je tužitelj predložio na ročištu za glavnu raspravu s obzirom na to da je stanje spisa bilo dovoljno razjašnjeno i bez provođenja navedenih dokaza, a sve sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

3.3. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. ožujka 2026., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu iznosa s osnove gubitka prava iz osiguranja zbog upravljanja vozilom bez vozačke dozvole.

6. Među strankama nije sporno da je 10. listopada 2022. u Gundulićevoj ulici u Zagrebu došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali motocikl kojim je upravljao tuženik VG i osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala ČG. Nije sporno da je za motocikl reg. oznake [registarska oznaka] kod tužitelja bila zaključena polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, da je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kod Allianz Hrvatska d.d. bila zaključena polica kasko osiguranja te da je Allianz Hrvatska d.d. na temelju navedene police isplatila naknadu štete vlasniku vozila [registarska oznaka] u iznosu od 4.745,57 eura te da je tužitelj 20. ožujka 2023. isplatio Allianz Hrvatska d.d. iznos od 4.745,57 eura. Nije sporno niti to da tuženik u trenutku štetnog događaja nije stekao pravo na samostalno upravljanje motornim vozilima kategorije A.

7.1. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, uzročno- posljedična veza i slijedom toga osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7.2. Tuženik u odgovoru na tužbu nije osporavao aktivnu legitimaciju tužitelja, već je to učinio nakon zaključena prethodnog postupka (na glavnoj raspravi) navodeći da je tužitelj trebao provjeriti je li vozačica vozila koje je sudjelovao u prometnoj nesreći imala pravo upravljati predmetnim vozilom s obzirom na to da je isto u vlasništvu pravne osobe. Međutim, da je navedeno vozilo u vlasništvu pravne osobe tuženiku je bilo poznato već u trenutku podnošenja odgovora na tužbu s obzirom na to da je tužitelj uz tužbu dostavio navedenu policu kasko osiguranja iz koje je vidljivo da je osiguranik pravna osoba, kao i potvrdu I postaje prometne policije Zagreb od 24.2.2023. iz koje je vidljivo tko je upravljao predmetnim vozilom, pa je samim time tuženik bio prekludiran u iznošenju navedenog prigovora.

8.1. Iz iskaza svjedokinje ČG proizlazi kako se predmetnog dana kretala Gundulićevom ulicom u smjeru prema Ilici u skladu sa stanjem na cesti i prometnim uvjetima (kretanje po principu kreni/stani) te da je u jednom trenutku osjetila udar motocikla u stražnji desni dio svog vozila, a i neposredno prije udara čula je zvuk navedenog motocikla. Ona je namjeravala skrenuti lijevo u Varšavsku ulicu radi odvoženja sina na sportsku aktivnost, a sudar je nastao prije zgrade Pravnog fakulteta u Gundulićevoj ulici u visini fotostudia, dok su oštećenja na njenom vozilu nastala na stražnjem dijelu vozila.

8.2. Svjedok JG naveo je u svom iskazu da je prije predmetne nesreće čuo glasni zvuk motora motocikla koji je naglo ubrzao (razvlačio), a potom kočio te potom i zvuk sudara. Također, vidio je kako je vozač motocikla udario u stražnji dio vozila tipa terenca te da je motociklist pao nakon sudara, a komadi kacige letjeli su okolo. Sam udar dogodio se nešto prije Pravnog fakulteta u Gundulićevoj ulici, u ravnini fotostudia, a taj dan nije bilo kiše te smatra da je u takvim uvjetima vozač motocikla mogao uočiti vozilo ispred sebe, a po njegovoj procjeni osobno vozilo krenulo je skretati u lijevo kada ga je udario motociklist.

8.3. Svjedokinja AG navela je u svom iskazu da je u vrijeme prometne nesreće bila putnik u vozilu na koje je udario motociklist, a motociklist je udario u stražnji dio vozila. Taj dan bilo je suho vrijeme, a vozilo u kojem se nalazila nije se brzo kretalo Gundulićevom ulicom, dok se prije samog udara čuo zvuk motora, a sve se je dogodilo u trenu. Preglednost u prometu je bila takva kao što je i normalno u Gundulićevoj ulici, tj. jedan auto iza, jedan naprijed. Brzina osobnog vozila bila je spora u skladu sa stanjem na cesti.

8.4. Tuženik je u svom iskazu naveo da je predmetnog dana vozio motocikl za koji nije imao vozačku dozvolu kategorije A, budući je bio u procesu polaganja vozačkog ispita te je vozačku dozvolu stekao godinu i dva mjeseca nakon predmetne nesreće. Navodi da se kretao lijevom prometnom trakom Gundulićeve ulice u smjeru sjevera te da je ispred njega, u istoj traci, vidio vozilo marke Mercedes GLC koje se kretalo od semafora na križanju Gundulićeve i Masarikove ulice. Vozačica Mercedesa, bez davanja znaka za skretanje u lijevo, zaustavila je vozilo i počela skretati prema haustoru pred Pravnim fakultetom u Gundulićevoj ulici, dok je on neposredno prije kočenja vozio brzinom od oko 60 do 62 km/h. Brzina kojom se on kretao bila je takva da se motocikl u kočenju zanio prema vozilu Mercedes te ga je udario sa stražnje desne strane jer ga je pokušao zaobići, a vidljivost na cesti bila je izvrsna.

9.1. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Husineca proizlazi da se prometna nezgoda od 10. listopada 2022. dogodila u Gundulićevoj ulici u Zagrebu, na dijelu ulice koji se nalazi u zoni škole s ograničenjem brzine od 50 km/h, a da se tuženik kretao brzinom od najmanje 70 km/h, dakle znatno iznad ograničenja brzine za predmetnu dionicu; da je tuženik upravljajući motociklom Suzuki GSX-R 750 naletio na zadnji dio osobnog vozila Mercedes-Benz GLC 220 D 4MATIC; da se vozačica Mercedesa ČG u trenutku prometne nezgode kretala krajnje malom brzinom od oko 17,9 km/h i vršila radnju skretanja u lijevo, pri čemu je zakonito vršila predmetnu radnju skretanja; da zaustavni put za motocikl koji se kreće brzinom od oko 70 km/h, uz vrijeme reagiranja od 1 sekunde i srednje usporenje bez blokiranja kotača intenziteta 4,5 m/s² iznosi 61,4 m i to tijekom 5,3 sekunde; da je vozačica Mercedesa imala uvjete u uzvratnom ogledalu uočiti motociklista, ali nije bila u obvezi očekivati sudionike iza nje koji se kreću brzinom iznad dopuštene; da je vozač motocikla imao tehničke uvjete uočiti vozilo ispred sebe tijekom cijelog kretanja Gundulićevom ulicom i bio je u obvezi kretati se prilagođenom brzinom te održavati dovoljan sigurnosni razmak od vozila ispred sebe. Slijedom navedenog, vještak zaključuje da je primarni uzrok prometne nezgode nedovoljan sigurnosni razmak vozila tuženika prema vozilu ispred njega i neprilagođena brzina kretanja. Visinu štete na vozilu Mercedes-Benz GLC 220 D 4MATIC, tj. troškove popravka istoga, vještak je utvrdio u iznosu od 5.528,38 eura (s uključenim PDV-om).

9.2. Tužitelj nije imao prigovara na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik podneskom od 29. siječnja 2026. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti. Prigovorom je istaknuto da vještak u svojoj vremensko-prostornoj analizi sudara utvrđuje da je brzina vozila Mercedes u trenutku skretanja u lijevo i u trenutku sudara iznosila oko 17,9 km/h, dok je u trenutku odluke vozačice o skretanju i u trenutku njezina prolaska mjestom skretanja iznosila oko 36,9 km/h, što znači da je vozačica Mercedesa osjetno smanjila brzinu kretanja na kratkom potezu od dvadesetak metara, pa da se tuženik, imajući u vidu navedeno naglo smanjenje brzine vozačice Mercedesa, s pravom poziva na to da do prometne nezgode nije došlo zbog neprilagođene brzine motociklista, već upravo zbog naglog zaustavljanja vozačice Mercedesa bez pravodobnog upozorenja. Također, navodi da se vještak u svom nalazu i mišljenju nije osvrnuo na to predstavlja li opisana radnja vozačice naglo zaustavljanje i je li isto utjecalo na nastanak prometne nezgode te da je naglo smanjenje brzine Mercedesa s 36,9 km/h na 17,9 km/h na tako kratkom potezu radnja koju tuženik nije mogao predvidjeti niti očekivati, osobito imajući u vidu da iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je iz suprotnog smjera nailazilo vozilo koje bi uvjetovalo takvo zaustavljanje i da vozačica nije uključila pokazivač smjera, pa da iz svega navedenog vještak nije uzeo u obzir je li vozačica propisno vršila radnju skretanja u lijevo te je li vozačica ipak mogla izbjeći sudar.

9.3. Vještak je u usmenom očitovanju na ročištu održanom 24. ožujka 2026. ostao u potpunosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je naveo da je, nakon saslušanja svih sudionika, u potpunosti siguran u točnost svog nalaza. Pojasnio je da je vozačica ČG u trenutku prometne nesreće gotovo sigurno usporavala te da je bila u fazi skretanja, vrlo vjerojatno u haustor zgrade, jer se nalazila dosta daleko od raskrižja. Potvrdio je da tuženik točno opisuje nastanak štetnog događaja, osim što je svoju brzinu kretanja procijenio nešto manjom nego što je bila te što je pretpostavio da je vozilo mercedes bilo zaustavljeno, iako se kretalo krajnje malom brzinom. Vještak je nadalje pojasnio da smjerokaz za skretanje u lijevo ima izuzetno veliku važnost za vozača koji bi se kretao iz suprotnog smjera i kojemu bi vozačica ČG sjekla put, dok tuženiku kao vozaču koji se kretao iza predmetnog vozila u istom smjeru vozačica nije sjekla put, već mu je samo eventualno usporavala kretanje, a vozilo ima stop-svjetla koja ukazuju na usporavanje. Vještak je zaključio da je bez obzira na radnju usporavanja i skretanja vozačice ČG, tuženik bio dužan voditi računa o sigurnosnom razmaku između vozila i brzini kojom se kretao.

9.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husineca jer je logičan, uvjerljiv te izrađen u skladu s pravilima struke. Nalaz prometnog vještaka sukladan je u većem dijelu iskazu tuženika, izuzev dijela u kojem tuženik navodi da se vozilo mercedes zaustavilo prije skretanja u lijevo, kao i u pogledu brzine kojom se on kretao prije predmetne nesreće. Sud nije prihvatio kao isitnit iskaz tuženika u navedenom dijelu s obzirom na to da suprotno proizlazi iz iskaza ostalih svjedoka, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka Husineca, pa ovaj sud smatra da se zapravo radi o subjektivnom dojmu tuženika koji u danom trenutku zbog naglog ubrzanja nije niti mogao točno procijeniti je li vozilo ispred njega zaustavljeno, ili je u fazi zaustavljana. Iz navedenog razloga nije mogao objektivno procijeniti niti brzinu kojom se kretao. Sud je kao istinit i vjerodostojan ocijenio iskaz svjedoka JG koji je bio neposredni svjedok nesreće i koji je između ostalog u svom iskazu naveo kako je tuženik mogao uočiti vozilo ispred sebe te da je vozilo marke mercedes krenulo skretati u lijevo kada ga je udario motociklist, tj. da je zapravo bilo u pokretu. Navedeno je potvrdila i svjedokinja IG koja je u svom iskazu navela da je njezino vozilo u trenutku udarca usporavalo, pri čemu je bila u fazi skretanja prema haustoru zgrade lijevom prometnom trakom, a što je i vještak naveo u svom nalazu i mišljenju. S obzirom na gore navedeno tuženik je u datim okolnostima morao prilagoditi brzinu vožnje uvjetima na cesti, što isti nije učinio jer je vozio više od 20 km/h od dopuštene brzine te nije održavao dovoljan sigurnosni razmak u odnosu na vozilo ispred njega, pa je to ujedno jedini razlog nastanka predmetne nesreće. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje, tako i usmeno očitovanje prometnog vještaka, jer smatra da su na prigovore tuženika iz podneska od 29. siječnja 2026. dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja sud u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća, pa je iz navedenog razloga odbijen prijedlog tuženika za provođenje novog prometnog vještačenja.

10.1. Uzevši u obzir sve provedene dokaze sud je utvrdio da je tuženik kao vozač motocikla osiguranog kod tužitelja prouzročio prometnu nesreću na način da se kretao brzinom od najmanje 70 km/h u zoni ograničenja brzine na 50 km/h i bez održavanja odgovarajućeg sigurnosnog razmaka prema vozilu ispred njega, a da se pri tome nije uvjerio da u takvim uvjetima može sigurno pratiti kretanje vozila ispred sebe, uslijed čega je prednjim dijelom motocikla naletio na stražnji dio osobnog automobila kojim je upravljala ČG. Također, sud je utvrdio i to da ne postoji doprinos vozačice mercedesa u nastanku štetnog događaja s obzirom na to da je ona zakonito vršila radnju skretanja u lijevo, kretala se krajnje malom brzinom, a prihvaćenim nalazom vještaka nedvojbeno je utvrđeno da nije bila u obvezi očekivati sudionike iza nje koji se kreću brzinom iznad dopuštene.

10.2. Zato sud smatra neosnovanim stajalište tuženika da vozačica mercedesa snosi isključivu odgovornost za nastanak prometne nezgode zbog navodnog nepostupanja sukladno odredbama čl. 43., 44. i 52. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22; dalje: ZSPC) i navodnog korištenja mobitela protivno čl. 196. st. 3. ZSPC-a. Naime, vještak je jasno i nedvosmisleno utvrdio da je primarni uzrok prometne nezgode nedovoljan sigurnosni razmak vozila tuženika prema vozilu koje se nalazilo ispred njega i neprilagođena brzina kretanja tuženika, te da vozačica ČG, čak i da nije dala pravovremeni znak za skretanje, nije bila dužna očekivati sudionike iza nje koji se kreću neprilagođenom brzinom. Tuženik je sam izjavio da se kretao iza osobnog automobila na semaforu i da je pratio njegovo kretanje cijelo vrijeme, što potvrđuje da je imao tehničke uvjete uočiti vozilo ispred sebe i prilagoditi svoju brzinu kretanja, dok tijekom postupka niti iz jednog provedenog dokaz nije proizlazilo da bi vozačica mercedesa prilikom vožnje koristila mobitel. Da se tuženik kretao primjerenom i dopuštenom brzinom, uz odgovarajući sigurnosni razmak, imao bi tehničke uvjete pravovremeno reagirati, usporiti i zaustaviti se iza vozila koje skreće. Stoga sud ocjenjuje da ne postoji doprinos vozačice ČG u nastanku štetnog događaja, a prigovor tuženika u tom smislu ocjenjuje neosnovanim.

11. Što se tiče visine štete odnosno visine tužbenog zahtjeva, ista je utvrđena prometnim vještačenjem te je vještak visinu štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] procijenio u iznosu od 5.528,38 eura zajedno s porezom na dodanu vrijednost, a na koji dio nalaza stranke nisu imale posebne prigovore, pa je ovaj sud i navedeni dio nalaza i mišljenja prihvatio kao stručan i u skladu s pravilima struke. Ovdje se napominje da tužitelj, u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Rev-666/2024-2 od 15. srpnja 2025., ima pravo na naknadu štete koja u sebi uključuje i porez na dodanu vrijednost S obzirom na to da je tužitelj isplatio drugom osiguravajućem društvu iznos od 4.745,57 eura, ima pravo potraživati navedeni iznos od tuženika.

12. Odredbom čl. 24. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOAOP), propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije. U konkretnom slučaju, tuženik je u trenutku štetnog događaja upravljao motociklom kategorije A (Suzuki GSX-R 750) bez vozačke dozvole odgovarajuće kategorije, što nije sporno između stranaka. Tuženik je sam potvrdio da je u trenutku nesreće bio samo u procesu polaganja vozačkog ispita te da je vozačku dozvolu kategorije A stekao tek godinu i dva mjeseca nakon predmetne nesreće. U odnosu na prigovor nepostojanja uzročno-posljedične veze valja reći da je taj tuženikov prigovor također neosnovan s obzirom na to odredba čl. 24. st. 1. toč. 2. ZOAOP ne zahtijeva uzročno-posljedičnu vezu između neposjedovanja vozačke dozvole i nastanka štetnog događaja kao uvjet za gubitak prava iz osiguranja, već gubitak prava nastaje samom činjenicom upravljanja vozilom bez odgovarajuće vozačke dozvole u trenutku štetnog događaja. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-1691/2023- 2 od 27. kolovoza 2024. Također, u predmetu istog suda poslovni broj Gž- 4590/2023-2 od 20. veljače 2024. potvrđena je prvostupanjska presudu kojom je usvojen regresni zahtjev osiguratelja, utvrđujući da postoje okolnosti zbog kojih tuženik gubi pravo iz osiguranja temeljem čl. 24. st. 1. toč. 2. i toč. 4. ZOAOP-a, pri čemu je do prometne nezgode došlo upravo zbog neprilagođene brzine kretanja, a vozaču je istekla valjanost vozačke dozvole.

13. Sukladno čl. 24. st. 3. ZOAOP-a, gubitak prava iz osiguranja nema utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete, pa je tužitelj, kao odgovorni osiguratelj, bio dužan isplatiti štetu oštećeniku, odnosno u konkretnom slučaju udovoljiti regresnom zahtjevu Allianz Hrvatska d.d. koji je prethodno naknadio štetu kasko osiguraniku. Tužitelj je stoga, temeljem čl. 24. st. 4. u vezi s čl. 24. st. 1. toč. 2. ZOAOP-a te temeljem Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, stekao pravo na povrat isplaćenog iznosa od tuženika, pri čemu je visina regresnog zahtjeva ograničena na iznos od 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Budući da je tužbeni zahtjev u iznosu od 4.745,57 EUR u konkretnom slučaju manji od tog ograničenja, tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti u cijelosti.

14. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Budući da se tužitelj 20. ožujka 2023. isplatom regresnog iznosa doveo u položaj oštećenika, na dosuđeni iznos od 4.745,57 eura ima u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOAOP-a i čl. 963. ZOO-a (regresno pravo osiguratelja) pravo na zatezne kamate od dana isplate toga iznosa, tj. od 20. ožujka 2023. pa do isplate. O zateznim kamatama sud je stoga odlučio temeljem čl. 29. ZOO-a, čl. 12. st. 4. ZOAOP-a i čl. 963. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

16. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora od 4.745,57 eura. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka. Tako mu je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 3.2.2023. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima održanim 15.9.2025. i 24.3.2026.. u iznosu od po 100 bodova(x2) (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 400 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.000,00 eura. Priznat mu je i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 700,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 46,96 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 93,91 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.840,87 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to i odlučeno u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženik po pun.