REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-59/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. podružnica Zagrebparking, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik Sandra Grilec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o, Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, protiv tuženika Odvjetničko društvo Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, kojeg zastupa punomoćnik Mateo Mandić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Valentino Koščak iz Zagreba pod brojem UPP/OS- Ovrv-605/2025 dana 22. travnja 2025. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 106,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2024. do isplate te mu nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 15,47 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. ožujka 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br L-21624 od 18. ožujka 2025. – list 9. spisa) temeljem kojeg je javni bilježnik Valentino Koščak iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-605/2025 od 22. travnja 2025. Navedenim rješenjem o ovrsi naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 106,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2024. do isplate te mu nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor kojim je rješenje o ovrsi u cijelosti osporio i u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu u bitnom navodeći kako nije sporno da je 13. rujna 2024. vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u odnosu na koje je tuženik korisnik leasinga, bilo premješteno od strane tužitelja. Međutim, tuženik navodi da je vozilo bilo je parkirano na propisan i zakonit način. Naime, prema odredbi čl. 28. Odluke Grada Zagreba o uvjetima korištenja javnih parkirališta, javnih garaža, nerazvrstanih cesta i drugih površina javne namjene za parkiranje vozila ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 17. od 29. svibnja 2024. – dalje: Odluke) korisnicima rezerviranoga parkirališnog mjesta koji su pravo korištenja rezerviranoga parkirališnog mjesta ostvarili do stupanja na snagu ove odluke, 90 dana od dana stupanja na snagu ove odluke prestaju vrijediti rješenja o odobravanju rezervacije parkirališnih mjesta (dakle, 5. rujna 2024. prestala su vrijediti rješenja o odobravanju rezervacije parkirališnih mjesta u Gradu Zagrebu, i to svim korisnicima rezerviranog parkirališnog mjesta, dakle i Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba). Prema tome, tuženik nije bio neovlašteno parkiran, odnosno tužitelj je kao izdavatelj naredbe za premještanjem vozila, prekoračio svoje ovlasti i postupio protivno važećim propisima Grada Zagreba.

3. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika, rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-59/2026 od 6. veljače 2026., ovaj je sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, sve u skladu s čl. 58. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55-16.-odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.). Sud je tim rješenjem, u skladu s čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), pozvao tužitelja da se u roku 15 dana očituje na navode tuženika, odnosno da iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i da predloži dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a tuženika da se u istom roku, računajući od primitka podneska tužitelja, očituje na navode i dokaze protivne strane.

4. U podnesku od 27. veljače 2026. tužitelj je pojasnio činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da troškove premještanja vozila snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, a u konkretnom je slučaju vozilo bilo parkirano na rezerviranom parkiralištu koje temeljem ugovora o zakupu ili rješenja o rezervaciji parkirališta koristi Gradski ured za opću upravu. S tim se u vezi poziva na odredbe čl. 20. i čl. 21. Odluke te navodi da je gradsko upravno tijelo nadležno za promet, kao ovlašteno tijelo, odobrilo korištenje parkirališnih mjesta Gradskom uredu za opću upravu, dok tuženik nije bio ovlašteni korisnik predmetnog rezerviranog parkirališnog mjesta. Dodaje da je postojala jasna i vidljiva vertikalna prometna signalizacija koja označava rezervirano parkirališno mjesto za Gradski ureda za opću upravu. Navodi da tuženik pogrešno tumači odredbu čl. 28. Odluke jer ta odredba ne ukida institut rezerviranih parkirališnih mjesta niti zabranjuje njihovu daljnju dodjelu pa prema tome stupanje na snagu Odluke ne znači da su time prestala postojati rezervirana parkirališna mjesta i da nisu mogla biti ponovno dodijeljena sukladno važećem pravnom okviru.

5. U podnesku od 20. ožujka 2026. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja uglavnom ponavljajući navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi. Naveo je da su sukladno odredbi čl. 28. Odluke, na dan 5. rujna 2024. godine, dakle sedam dana prije spornog dana, prestala vrijediti sva rješenja o odobravanju rezervacije parkirališnih mjesta u Gradu Zagrebu, i to svim korisnicima rezerviranog parkirališnog mjesta, pa tako i Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, a tužitelj nije dokazao da bi Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko- pravne poslove Grada Zagreba predmetno rezervirano parkirališno mjesto ponovno bilo dodijeljeno u periodu od stupanja Odluke na snagu pa do spornog dana 13.9.2024. Dodao je da sve ove navode potkrjepljuju i članci s internetskih portala koji su objavljivani početkom rujna 2024., a u kojima gradonačelnik Grada Zagreba obavještava javnost da od 6. rujna 2024. prestaju vrijediti sva rješenja o rezerviranim parkirališnim mjestima u Gradu Zagrebu.

6. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i pročitao je dokumentaciju koja prileži spisu. Ujedno je pročitan pisani iskaz zastupnika po zakonu tuženika LĐ (list 112.-113. spisa) koji tužitelj nije osporio (list 116. spisa) pa stoga sud zastupnika po zakonu tuženika nije pozivao radi usmenog saslušanja (čl. 492.c st. 3. ZPP).

7. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi (čl. 8 ZPP) te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 106,18 EUR na ime naknade za troškove premještanja vozila koji su mu nastali 13. rujna 2024. kad je vozilo, u odnosu na koje je korisnik leasinga tuženik, premjestio sa parkirališnog mjesta u Ulici popa Dukljanina 3 temeljem naredbe tužitelja od istog dana.

9. Između stranaka nije sporno da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan 13. rujna 2024. bilo parkirano u Ulici popa Dukljanina 3 kako je to prikazano na fotografijama na listu 76.-78. spisa, jednako kao što nije sporna činjenica da je tuženik u odnosu na navedeno vozilo tog dana bio korisnik leasinga. Nije sporna niti činjenica da je tužitelj izdao naredbu za premještanje vozila tuženika na temelju čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. – dalje: ZV).

10. Među strankama je sporno pitanje jesu li bile ispunjene pretpostavke za izdavanje naloga za premiještanije vozila i za samo premiještanije vozila čiji je korisnik tuženik s obzirom na odredbu čl. 28. Odluke.

11. Tužitelju je povjereno obavljanje komunalne djelatnosti usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama za područje Grada Zagreba temeljem Odluke o obavljanju komunalne djelatnosti usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama za područje Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 4. od 28. veljače 2019.) (list 43., 51. -52. spisa) te je utvrđeno da isti ispunjava uvjete iz čl. 4. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila ("Narodne novine" broj 134/08.) (list 45. - 47., 53. spisa).

12. Iz naredbe broj Z 5264 od 13. rujna 2024. koja je izdana od strane tužitelja u 10:04 sati proizlazi da je ista izdana na temelju čl. 27. ZV iz razloga što je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] parkirano na rezerviranom parkiralištu koje temeljem ugovora o zakupu ili rješenja o rezervaciji parkirališta koristi Gradski ured za opću upravu u Ulici popa Dukljanina 3 u Zagrebu. (list 76. spisa).

13. Sastavni dio citirane naredbe je fotografija koja prikazuje vozilo čiji je tuženik bio korisnik kako je parkirano na obilježenom parkirališnom mjestu koje je označeno vertikalnom signalizacijom odnosno prometnim znakom "P, 2 mjesta, Grad. ured za opću upravu" (vlasnik vozila je, prema potvrdi MUP-a sa lista 79. spisa društvo OTP Leasing d.d.).

14. Tužitelj je za premještanje vozila tuženiku izdao račun broj 5115/0007000012/2 od 10. listopada 2024. (list 74. spisa) u iznosu od 106,18 EUR sa dospijećem plaćanja 31. listopada 2024. (list 74. spisa) i po tom je računu u svojim poslovnim knjigama evidentirao potraživanje prema tuženiku upravo u utuženom iznosu (list 72.-73. spisa). Troškovi premještanja vozila u spornom su računu obračunati u skladu sa Zaključkom o visini troškova premještanja vozila ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 19 od 29. kolovoza 2014.) (list 49.-50. spisa).

15. Prema ocjeni suda, tužitelj nije s uspjehom dokazao da je u konkretnom slučaju bilo mjesta primjeni odredbe čl. 27. ZV.

16. Naime, odredba čl. 27. ZV ("Dopuštena samopomoć) glasi:

"(1) Tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

(2) Dopuštenom samopomoći smije se umjesto posjednika poslužiti posjednikov pomoćnik u posjedovanju.

(3) Ostvari li posjednik svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći kad nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, zaštitio je svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio."

17. Odredbom čl. 28. Odluke propisano je:

"Korisnicama rezerviranoga parkirališnog mjesta koji su pravo korištenja rezerviranoga parkirališnog mjesta ostvarili do stupanja na snagu ove odluke, 90 dana od dana stupanja na snagu ove odluke prestaju vrijediti rješenja o odobravanju rezervacije parkirališnih mjesta."

18. Odluka je, prema odredbi čl. 31. iste, stupila na snagu osmog dana od objave u Službenom glasniku Grada Zagreba, odnosno 5. lipnja 2024.

19. To znači da su, prema odredbi čl. 28. Odluke, dana 5. rujna 2024. prestala vrijediti rješenja o odobravanju rezervacije parkirališnih mjesta. Navedeno proizlazi iz samog sadržaja čl. 28. i 31. predmetne Odluke te nije u suprotnosti sa izvještavanjem medija koji su prenosili izjave gradonačelnika Grada Zagreba o tome da od 6. rujna 2024. više ne vrijede rješenja o rezerviranim parkirališnim mjestima (list 102.-110. spisa). Naime, iz navoda gradonačelnika Grada Zagreba koje su u to vrijeme prenosili mediji proizlazi da se nakon prestanka važenja navedenih rješenja spremala revizija istih te da će dobar dio onih koji su imali rezervirana parkirališna mjesta ista i dalje koristiti, ali će ih plaćati.

20. U pravu je tužitelj kada navodi da sporni čl. 28. Odluke ne ukida institut rezerviranih parkirališnih mjesta niti zabranjuje njihovu daljnju dodjelu jer je upravo suprotno propisano čl. 15. navedene Odluke prema kojem se rezervirana parkirališna mjesta mogu dodijeliti državnim tijelima, sudbenoj vlasti, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i gradskim upravnim tijelima te prema načinu uzajamnosti diplomatskim misijama i drugim predstavništvima (osim konzulata na čelu s počasnim konzulima). Međutim, u ovom postupku tužitelj ničim nije dokazao da je parkirališno mjesto u Ulici popa Dukljanina 3, koje je bilo rezervirano za korist Gradskog ureda za opću upravu i na kojem je spornog dana bilo parkirano vozilo tuženika, nakon prestanka važenja rješenja o odobravanju rezervacije tog parkirališnog mjesta s danom 5. rujna 2024., ponovno dodijeljeno Gradskom uredu za opću upravu.

21. Pouzdajući se u izmjenu pravne regulative prema kojoj od 6. rujna 2024. više nisu važila rješenja o odobravanju rezervacije parkirališnih mjesta, što je svojevremeno bilo i medijski popraćeno, tuženik uistinu, prema uvjerenju suda, nije imao nikakvog razloga sumnjati u to da je parkirališno mjesto na kojem je 13. rujna 2024. bilo parkirano vozilo čiji je bio korisnik bilo rezervirano za korist Gradskog ureda za opću upravu. Stoga, a vodeći računa o svemu ranije navedenom, nije od utjecaja okolnost što u tom trenutku nije bila uklonjena vertikalna prometna signalizacija koja je označavala rezervaciju predmetnog parkirališnog mjesta za korist Gradskog ureda za opću upravu, budući da je ista bila postavljena sukladno 21. Odluke za vrijeme važenja ranijih rješenja o odobravanju rezervacije parkirališnih mjesta, odnosno rješenja koja u ovom spornom trenutku više nisu bila važeća. Tužitelj također tijekom postupka nije tvrdio (pa samim time niti dokazivao) da je ovo parkirališno mjesto Gradski ured za opću upravu eventualno koristio temeljem ugovora o zakupu, a ne temeljem rješenja o odobravanju rezervacije parkirališnih mjesta pa da u tom smislu ne bi bilo mjesta primjeni odredbe čl. 28. Odluke rješenja u pogledu prestanka važenja takvog rješenja.

22. Obzirom na navedeno, zaključak je ovog suda da tužitelj nije imao (jer to ničim nije dokazao u ovom sporu) valjanu pravnu osnovu za izdavanje naredbe za premještanje vozila tuženika, kao niti za samu radnju premještanja vozila pa stoga nema osnove niti da naknadu troškova premještanja potražuje od tuženika kao korisnika vozila temeljem čl. 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.).

23. Sud je prihvatio kao istinit, uvjerljiv i životno logičan pisani iskaz zastupnika po zakonu tuženika koji je u bitnom istovjetan navodima koje tuženik ističe tijekom ovo postupka, a koje je sud ocijenio u potpunosti osnovanima.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP kao pod točkom I. izreke.

24. Tužitelj nije uspio u sporu pa mu ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova, već je on te troškove dužan nadoknaditi tuženiku (čl. 154. st. 1. ZPP).

25. Tuženiku su, kao potrebni za vođenje spora, priznati troškovi sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 6,64 EUR i troškovi ovjere potpisa zastupnika po zakonu tuženika u iznosu od 8,83 EUR (list 30. i 113. spisa).

26. Nisu mu priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku (odvjetniku) budući da je tuženika, koji je odvjetničko društvo, zastupao odvjetnik iz tog odvjetničkog društva, a odvjetničko društvo koje je stranka u postupku i koje zastupa odvjetnik zaposlen u tom istom društvu nema pravo na naknadu troškova zastupanja od protivne strane.

27. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3.

ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).