Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-102/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja EG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 45235833809, zastupanog po zakonskoj zastupnici- ravnateljici SG te punomoćnici ĆG, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 9. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Uranjeka, odvjetnika u Valpovu i pravnice zaposlene kod tuženika ĆG, odlukom objavljenom 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: 45235833809, da tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove razlike plaće na ime posebne nagrade u bruto iznosu od 1.922,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja teče:

- na bruto iznos od 87,36 EUR počevši od dana 16. svibnja 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 89,76 EUR počevši od dana 16. lipnja 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 90,27 EUR počevši od dana 16. srpnja 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 44,82 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 92,12 EUR počevši od dana 16. rujna 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 91,29 EUR počevši od dana 16. listopada 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 39,90 EUR počevši od dana 16. studenoga 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 95,04 EUR počevši od dana 16. prosinca 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 4,18 EUR počevši od dana 16. lipnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 107,97 EUR počevši od dana 16. srpnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 103,09 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 103,04 EUR počevši od dana 16. rujna 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 43,92 EUR počevši od dana 16. listopada 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 44,64 EUR počevši od dana 16. studenog 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 111,60 EUR počevši od dana 16. prosinca 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 107,52 EUR počevši od dana 16. siječnja 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 108,56 EUR počevši od dana 16. veljače 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 109,20 EUR počevši od dana 16. ožujka 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 174,72 EUR počevši od dana 16. travnja 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 96,03 EUR počevši od dana 16. svibnja 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 177,65 EUR počevši od dana 16. lipnja 2024. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: 45235833809, da tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 329,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. kolovoza 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

01. srpnja te godine, koja teče:

- na bruto iznos od 47,52 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 54,72 EUR počevši od dana 16. studenoga 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 24,96 EUR počevši od dana 16. travnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 58,56 EUR počevši od dana 16. listopada 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 64,48 EUR počevši od dana 16. studenoga 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 79,20 EUR počevši od dana 16. svibnja 2024. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: 45235833809, da tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.775,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. svibnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana..

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad dosuđenog iznosa od 2.775,00 EUR do iznosa od 3.775,00 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu 17. srpnja 2024. radi isplate. U tužbi u bitnome navodi da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. Nadalje navodi da mu je tuženik isplaćivao posebnu nagradu prema navedenoj Odluci od mjeseca prosinca do mjeseca ožujka 2022. za sve odrađene sate dok mu je djelomično istu isplaćivao kasnije od travnja 2022. do svibnja 2024. i to samo prema satima koje je tužitelj odradio s Covid-19 zaraženim pacijentima. Smatra da mu je tuženik bio u obvezi isplatiti posebnu nagradu sukladno citiranoj odluci za sve odrađene sate i u vremenu od travnja 2022. do zaključno sa svibnjem 2024. pa stoga potražuje bruto razliku manje obračunate i isplaćene nagrade. Također, smatra da mu u istom razdoblju predmetna nagrada pripada u propisanom postotku na obračunatu i isplaćenu naknadu plaće za vrijeme koje je proveo na godišnjem odmoru odnosno bolovanju do 42 dana. Obvezao se tužbeni zahtjev specificirati nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer ne raspolaže svim potrebnim podacima.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. U bitnom ističe da je postojala neujednačena praksa u primjeni Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od strane zdravstvenih ustanova pa je tako i sam tuženik imao različitu praksu jer je slijedio informacije koje je dobivao od Regionalnog ureda Osijek, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a koje su se informacije odnosile na iznose koji će tuženiku biti refundirani od strane zavoda za isplatu nagrade. Stav je tuženika da zaposlenici imaju pravo na predmetnu nagradu koja iznosi 10% od osnovne plaće samo za vrijeme koje je pojedini zaposlenik sukladno rasporedu poslodavca proveo na obavljanju poslova skrbi oboljelima od bolesti Covid-19. Dakle, tuženik smatra da tužitelj nema pravo na posebnu nagradu za one sate koje je odradio na obavljanju poslova kojim je pružao skrb bolesnicima za koje nije utvrđeno da su pozitivni na virus Covid-19 pa stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Smatra neosnovanim pozivanje tužitelja na nemogućnost specificiranja tužbenog zahtjeva bez dostave potrebne dokumentacije jer je tužitelj zaprimio obračunske liste plaće za cijelo utuženo razdoblje pa stoga smatra da raspolaže sa svim podacima koji su mu potrebni da postavi točno određeni tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja podneskom zaprimljenim 27. ožujka 2026. (str. 293-296 spisa). Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske dana 26. studenog 2025. dostavilo je na sudski spis izjavu o miješanju u kojoj je u bitnom naglasilo da stupa u ovu parnicu kao umješač na strani tuženika te da se u cijelosti pridružuje svim navodima koje je tuženik istaknuo u dosadašnjem tijeku postupka. Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku povukla je podneskom od 6. ožujka 2026. svoju raniju izjavu o miješanju pa Sud o sudjelovanju Republike Hrvatske kao umješač u ovom postupku nije niti odlučivao.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz saslušanjem tužitelja i zakonske zastupnice (ravnateljice) tuženika na okolnost poslova koje je u utuženom razdoblju obavljao tužitelj, načina na koji je tuženik organizirao i evidentirao rad tužitelja i ostalih svojih zaposlenika sa Covid-19 oboljelim bolesnicima i uputa koje je tuženik dobivao od nadležnih tijela vezano za isplatu predmetne nagrade. Provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje na okolnost je li i na koji način tuženik evidentirao rad svojih zaposlenika sa Covid-19 oboljelim osobama, postoji li razlika manje obračunate isplaćene posebne nagrade u bruto iznosu prema stvarno evidentiranim satima koje je tužitelj odradio sa Covid-19 oboljelim osobama i koliki je iznos manje obračunate isplaćene posebne nagrade u bruto iznosu ako se uzme u obzir činjenica da tužitelju posebna nagrada pripada za sve stvarno odrađene sate uključujući pri tome i naknadu plaće koja je istom obračunata za vrijeme provedeno na godišnjem odmoru i bolovanju do 42 dana. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentacija koje su stranke dostavile na sudski spis i to kako slijedi: Zahtjev tužitelja upućen tuženiku s potvrdom primitka str. 8-11 spisa, odluka o posebnoj nagradi str. 12, 26 spisa, ispis iz informacijskog sustava tuženika – pregled nalaza str. 20 spisa, ugovor o radu i izmjene i dopune ugovora o radu str. 21-24 spisa, odluka o proglašenju epidemije str. 25 spisa, odluka o stavljanju izvan snage odluke o posebnoj nagradi str. 27 spisa, odluka o proglašenju prestanka epidemije str. 28 spisa, odluka o prestanku važenja odluke o utvrđenju nužne mjere posebne reorganizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza s obrazloženjem str. 29-31 spisa, podnesak Ministarstva zdravstva upućen zdravstvenim ustanovama str. 32-33 i 145-146 spisa, odluka o uvođenju nužne mjere… str. 34 spisa, plan godišnjih odmora i isplatne liste za obračun plaće s evidencijom o prisutnosti na radu u utuženom razdoblju za tužitelja str. 36-141 spisa, podnesak Ministarstva zdravstva upućen Domovima zdravlja str. 147 spisa, obrazac medicinske dokumentacije za doktore medicine Tim 1 teren str. 158 spisa, podnesak Ministarstva zdravstva upućen HZZO-u str. 159 spisa, obračunske isprave plaće str. 164-174 spisa, prijedlog odluke o posebnoj nagradi s obrazloženjem str. 179- 182 spisa, odgovor na obavijest Ministarstva zdravstva tuženiku str. 183 spisa, obrazac medicinske dokumentacije sa ispisom rekapitulacije nalaza po ispostavama tuženika i statističkim podacima tuženika str. 193-199 spisa, odgovor Ministarstva zdravstva vezan za tumačenje upućen tuženiku str. 200 spisa, popunjeni primjerak naloga za sanitetski prijevoz str. 201-208 spisa, potvrda o uplati str. 222 spisa, nalaz i zaključak vještaka str. 234-247 spisa, račun vještaka str. 248 spisa, očitovanje vještaka

– dopuna nalaza str. 289-291 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu manje obračunate i isplaćene posebne nagrade za obavljanje poslova pružanja zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 u bruto iznosu u razdoblju od plaće za travanj 2022. do zaključno s plaćom za svibanj 2024., jer smatra da mu tuženik temeljem Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od 7. prosinca 2020 (Narodne novine broj: 136/20) nije pravilno obračunavao i isplaćivao posebnu nagradu.

6. Među strankama je nesporno da je tuženik tužitelju obračunao i isplatio predmetnu nagradu za sve sate koje je tužitelj stvarno odradio u vremenu od studenog 2020. do zaključno s mjesecom ožujkom 2022. Također, nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika cijelo vrijeme te da radi na radnom mjestu vozač sanitetskog vozila u hitnoj medicinskoj pomoći Osječko –baranjske županije, odnosno od 1. ožujka 2024. na radnom mjestu vozač u djelatnosti hitne medicine-1, a što između ostalog proizlazi iz Ugovora o radu i Izmjene i dopune Ugovora o radu str. 21-22 i str. 23-24 spisa.

7. Među strankama je sporno tumačenje Odluke o posebnoj nagradi. Odnosno, ima li tužitelj pravo na isplatu posebne nagrade za sve sate koje je odradio u utuženom razdoblju ili samo za one sate koje je tuženik tužitelju evidentirao da je radio sa Covid- 19 oboljelim pacijentima. Nadalje, sporno je je li tuženik trebao tužitelju posebnu nagradu obračunati i na isplaćenu naknadu plaće koju je tužitelj ostvario za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u trajanju do 42 dana. Sporan je i način na koji je tuženik evidentirao tužitelju radne sate koje je tužitelj proveo radeći s Covid-19 oboljelim pacijentima. Zbog svega navedenoga sporan je i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz materijalnih dokaza koji su pročitani u dokaznom postupku, sud je utvrdio kako slijedi:

- da je epidemija bolesti Covid-19 proglašena 11. ožujka 2020. Odlukom Ministarstva zdravstva (str. 25 spisa), s tim da je prestanak epidemije proglašen Odlukom Predsjednika Vlade Republike Hrvatske, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 51/23 dana 12. svibnja 2023. (str. 28 spisa),

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi koja je objavljena u Narodnim novinama broj: 136/20 od 9. prosinca 2020., s tim da je Odluka stupila na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 10. prosinca 2020., a ista je stavljena izvan snage Odlukom Vlade od 22. kolovoza 2024. , s tim da je ista objavljena u Narodnim novinama broj: 99/24 i stupila je na snagu 23. kolovoza 2024. (str. 12, 26 i 27 spisa),

- da je u Narodnim Novinama broj 35/20 od 23. ožujka 2020. objavljena Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19, kojom je Hrvatski zavod za hitnu medicinu bio ovlašten naložiti radnicima zavoda za hitnu medicinu i timovima sanitetskog prijevoza obavljanje rada bez obzira na njihovo mjesto rada, s tim da je predmetna odluka prestala važiti 9. travnja 2022., a kao razlog prestanka važenja u obrazloženju iste navedeno je da su se bitno izmijenile okolnosti vezane uz epidemiju od čega je najvažniji stupanj imunosti stanovništva koji je u međuvremenu stečen (str. 29-31 i 34 spisa).,

- da je Ministarstvo zdravstva 21. prosinca 2020. svim zdravstvenim ustanovama poslalo uputu iz koje proizlazi da će se u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19 implementirati element 11064 posebna nagrada za rad s oboljelima te da će se obračunavati u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a prilikom unosa u aplikaciju potrebno je evidentirati broj sati te će se prema broju sati automatski izračunati iznos nagrade (str. 32-33 i 145-146 spisa),

- da je ministar zdravstva 13. siječnja 2021. proslijedio domovima zdravlja dopis u kojemu je u skladu sa Odlukom kojom je uvedena nužna mjera posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme dok traje proglašena epidemija bolesti Covid-19 dao uputu da se omogući u skladu s obvezama iz iste Odluke da radnici u timovima sanitetskog prijevoza ostvare pravo na posebnu nagradu od 10% od osnovne plaće za sve odrađene sate u mjesecu s obzirom da su u okviru cjelokupnog radnog vremena angažirani na poslovima vezanima uz pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolesti Covid-19 (str 147 spisa),

- da iz Obrasca medicinske dokumentacije o pacijentu za doktore medicine TIM1 TEREN (str. 158 spisa) proizlazi da je na kraju obrasca u dijelu u koji se upisuju dijagnoze u predmetnom primjerku upisana dijagnoza Covid 19 uz upis šifre, te da postoji mogućnost unosa više dijagnoza,

- da iz Obračunskih lista plaće koje je tužitelj dostavio kao dokaz (str. 164-174 spisa), a iz kojih proizlazi da su Zavodi za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske, Brodsko-posavske, Krapinsko zagorske županije obračunavali i isplaćivali posebnu nagradu i tijekom prve polovice 2024. svojim zaposlenicima za sve odrađene sate.

8.1. Sud utvrđenja iz naprijed navedene dokumentacije u cijelosti smatra vjerodostojnima jer ista proizlaze iz odluka nadležnih državnih tijela, koji su te odluke i tumačenja odluka (upute za postupanje) donosili u skladu sa svojim ovlastima, kao i iz unificiranih obrazaca koje tuženik primjenjuje u svom radu. Osim toga većina navedene dokumentacije objavljena je u Narodnim novinama kao službenom glasilu Republike Hrvatske te je na taj način javno dostupna.

9. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da radi kod tuženika kao vozač sanitetskog vozila, odnosno vozila hitne medicinske pomoći. Posebna nagrada mu je isplaćivana u utuženom razdoblju samo za dio odrađenih sati. Smatra da je u utuženom razdoblju često dolazio u doticaj s Covid-19 pozitivnim osobama prilikom izlaska hitne medicinske pomoći na intervencije. Iako je prostor kabine vozača u vozilu hitne medicinske pomoći odvojen od prostora u kojem se prilikom prijevoza smještaju pacijenti, smatra da je dolazio u doticaj sa oboljelim od Covid-19 jer je njegov posao pomoći osoblju hitne medicinske pomoći da se unese pacijent s nosilima u vozilo te da se iz vozila iznese. On osobno nije unosio nikakve podatke u medicinsku dokumentaciju jer to nije u opisu njegovog posla, već u opisu posla doktora medicine.

9.1. U svom iskazu zakonska zastupnica tuženika potvrdila je da je posebna nagrada isplaćivana zaposlenicima tuženika za cjelokupni mjesečni fond odrađenih sati zaključno sa mjesecom ožujkom 2022., isplata u travnju 2022. Nadalje, iz iskaza zakonske zastupnice tuženika u bitnom proizlazi da je nakon ožujka 2022. do prosinca 2023. posebna nagrada isplaćivana zaposlenicima tuženika samo za efektivne sate, odnosno sate koje su zaposlenici stvarno odradili s pacijentima koji su bili suspektni ili za koje je utvrđeno da su zaraženi virusom Covid-19. Navedeno iz razloga što je 7. travnja 2022. stavljena van snage Odluka o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza te je HZZO obavijestio tuženika da mu više neće refundirati sredstva za isplatu nagrade u punom obimu. Nadalje, iz iskaza zakonske zastupnice tuženika proizlazi da tuženik od HZZO-a nije dobio nikakvu pisanu odluku, već je sve informacije dobivao verbalnom komunikacijom. Tuženik je razradio u svom informacijskom sustavu šifre za pacijente koji su oboljeli ili su bili suspektni na virus Covid-19 te su doktori medicine bili u obvezi u medicinsku dokumentaciju upisivati te šifre. Tuženik je preko šifri iz medicinske dokumentacije evidentirao u informacijskom sustavu sate koje bi zaposlenici odradili s zaraženim i suspektnim pacijentima na COVID-19 te je prema toj evidenciji isplaćivao posebnu nagradu nakon travnja 2022. Poznato joj je da su Zavodi za hitnu medicinu Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije isplaćivali posebnu nagradu svojim zaposlenicima cijelo vrijeme za sve određene sate te je mišljenja da je tome tako zato što ti Zavodi imaju drugačiju organizaciju rada, veći broj pacijenata (više od 30 u danu) te isti izdaju recepte… Smatra da su zbog sličnih razloga, kao i zbog turista nagradu isplaćivali i Zavodi u priobalnom djelu jer su organizirani kao turističke ambulante kroz koje prođe dnevno veliki broj pacijenata.

10. Iz pisanog Nalaza i zaključka sudskog vještaka Posrednik d.o.o. od 18. kolovoza 2025. (str. 234-247 spisa) te iz pisanog očitovanja sudskog vještaka na podnesak tužitelja, koji predstavlja dopunu Nalaza od 2. ožujka 2026. (str. 289-291 spisa) utvrđeno je da je tuženik tužitelju isplatio posebnu nagradu samo za one sate koje je tuženik evidentirao kod sebe da je tužitelj stvarno odradio sa Covid -19 oboljelim prema evidenciji tih sati u informacijskom sustavu tuženika za mjesec travanj, srpanj, listopad i prosinca 2022. te za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2023. (tabelarni prikaz str.240 spisa, zaključak str. 246 spisa). Isplate za navedene mjesece pri tome nisu provedene uz plaću tužitelja već su provedene kako slijedi: za srpanj 2022. dana 30. srpnja 2024, za listopad 2022. dana 1. kolovoza 2024., za prosinac 2022. 6. travnja 2023. za siječanj i veljaču 2023. dana 21. ožujka 2023…(tabelarni prikaz str. 240 spisa). Ako se u obzir uzme cijelo utuženo razdoblje, kao i pretpostavka da tužitelju posebna nagrada pripada za sve sate koje je odradio u tom razdoblju, a ne samo za sate koje je tuženik evidentirao tužitelju kao sate koje je isti odradio s Covid-19 oboljelim, tad proizlazi razlika manje obračunate i isplaćene nagrade koju je vještak naveo u tabelarnom prikazu str. 244-245 spisa u ukupnom iznosu od 1.919,64 EUR. U mjesecu siječnju, veljači, ožujku i travnju 2023. kao i prosincu 2022. tužitelju je isplaćena posebna nagrada u većem iznosu od one koja bi mu pripadala temeljem određenih sati u tim mjesecima. Navedena razlika razvidna je iz tabelarnog prikaza (str. 244 spisa) gdje je ista prikazana kao negativna razlika s predznakom "-" te ista ukupno iznosi 20,64 eura. Kad se ukupna bruto razlika, koja je za utuženo razdoblje utvrđena u iznosu 1.919,64 eura, ne bi umanjivala za te negativne iznose, tad bi ista iznosila ukupno 1940,28 eura. Razlika između stvarno obračunate i isplaćene posebne nagrade i posebne nagrade koja je trebala biti isplaćena uzimajući u obzir sve sate kad je tužitelj proveo na godišnjem odmoru, str. 290 spisa iznosi 329,44 EUR za stvarno korišteni godišnji odmor. U utuženom razdoblju tužitelj nije bio na bolovanju.

10.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Vještak je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, kao i u informacijske baze podataka tuženika te je na temelju prikupljenih podataka izradio Nalaz i dopunu nalaza na koje stranke nisu imale primjedbi.

11. Člankom 8. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19; 151/22, 64/23, dalje ZR) propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Osnovno načelo u radnom pravu je načelo pogodnosti, in favorem laboratoris ili u korist radnika, a koje proizlazi prije svega iz čl. 9. st. 3. ZR-a kojim je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (Narodne novine broj: 136/20, dalje u tekstu Odluka o posebnoj nagradi) proizlazi da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid- 19, iz točke I. stavka 2. iste Odluke proizlazi da se posebna nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika te se isplaćuje uz plaću, s tim da se sredstva za provedbu osiguravaju prema točki IV. u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a za provedbu same odluke prema točki VI. zadužen je ministar zdravstva,

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

13. Prije svega treba naglasiti da je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno prioritetno uzeti u obzir cilj i svrhu zbog koje je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluka o posebnoj nagradi. S tim u vezi treba uzeti u obzir vremenski okvir i globalna zbivanja vezana za virus Covid-19. Naime, općepoznata je činjenica da je Svjetska zdravstvena organizacija 11. ožujka 2020. proglasila epidemiju Covid-19 na globalnoj razini te je ministar zdravstva isti dan donio Odluku o proglašenju epidemija bolesti Covid-19 u Republici Hrvatskoj. Također je općepoznato da je nakon proglašenja epidemije uvedeno niz mjera i ograničenja u cilju sprečavanja širenja virusa Covid-19 pa tako i mjere mobilizacije, organizacije i rasporeda radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe. Kako se navedeni virus i dalje širio uvođene su i druge mjere pa je tako 23. ožujka 2020. u Narodnim novinama broj: 35/20 objavljena Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19, kojom je Odlukom u točki VI. i VII. dana ovlast Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu da u cilju zaštite života i zdravlja pučanstva može naložiti smjenski rad, dežurstva i pripravnost radnicima svih zavoda za hitnu medicinu i timovima sanitetskog prijevoza bez obzira na njihovo mjesto rada. Iz toga proizlazi da je zdravstveni sustav bio organiziran na način da osigura potrebne uvjete i omogući odgovarajuću zdravstvenu skrb oboljelima od bolesti Covid-19 zbog čega su zaposlenici u zdravstvenom sustavu bili izloženi iznimnim uvjetima rada. Upravo izloženost zaposlenika u zdravstvu iznimnim uvjetima rada tijekom epidemije zahtijevala je dodatno vrednovanje njihove brige i skrbi o pacijentima oboljelima od Covid-19 bolesti pa je u cilju da se takav rad posebno nagradi i donesena predmetna Odluka o posebnoj nagradi.

14. Iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi jasno proizlazi da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19. Tijekom postupka je utvrđeno da tuženik nije uspostavio cjeloviti sustav evidentiranja rada svojih zaposlenika sa oboljelima od Covid-19 pa zbog toga isti nije niti mogao isplaćivati posebnu nagradu sukladno citiranoj odredbi. Da je tome tako proizlazi iz samog iskaza zakonske zastupnice tuženika, koja je izjavila da je posebna nagrada zaposlenicima tuženika isplaćivana za sve odrađene sate u periodu od studenog 2020. do zaključno sa ožujkom 2022. (dalje u tekstu: svi sati), a ne samo za sate koje su zaposlenici proveli radeći sa Covid-19 oboljelim (dalje u tekstu: efektivni sati). Neosnovano je pozivanje zakonske zastupnice tuženika da je nakon ožujka 2022. tuženik isplaćivao svojim zaposlenicima posebnu nagradu samo za efektivne sate jer je 9. travnja 2022. prestala primjena Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19 od 23. ožujka 2020.. To stoga što iz Nalaza sudskog vještaka (str. 242 spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju obračunao i isplatio posebnu nagradu za mjesec prosinac 2022., veljaču i travanj 2023. za sve sate koje je tužitelj stvarno odradio u tim mjesecima, a ne samo za efektivne sate. Osim toga sama je zakonska zastupnica tuženika u svom iskazu potvrdila da je postojalo različito tumačenje zdravstvenih ustanova vezano za Odluku o posebnoj nagradi, da su neki zavodi za hitnu medicinu isplaćivali nagradu svojim zaposlenicima za sve sate. Da su postojala različita tumačenja proizlazi i iz Obračunskih lista plaće koje je tužitelj dostavio kao dokaz (str. 164-174 spisa), a iz kojih proizlazi da su Zavodi za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske, Brodsko- posavske, Krapinsko zagorske županije obračunavali i isplaćivali posebnu nagradu i tijekom prve polovice 2024. svojim zaposlenicima za sve odrađene sate.

15. Slijedom navedenog, ovaj Sud zaključuje da je Ministarstvo zdravstva svojim propuštanjem davanja pravovremenih, jasnih i točno određenih uputa izazvalo različito i neučinkovito evidentiranje rada zaposlenika sa oboljelim od Covid-19 bolesti zbog čega su tuženik i ostale zdravstvene ustanove različito tumačile Odluku o posebnoj nagradi pa su samim tim i različito postupali prilikom obračuna i isplate posebne nagrade. Pri tome treba naglasiti da je i sam tuženik propustio svojim zaposlenicima dostaviti jasne upute kroz koje ih je trebao upozoriti da su dužni prilikom popunjavanja medicinske dokumentacije u istu unijeti propisane nazive za dijagnoze i točno određene šifre ukoliko prilikom svog rada budu u kontaktu s pacijentima koji su zaraženi ili suspektni na Covid-19, kao i da će se predmetna posebna nagrada evidentirati i isplaćivati samo prema podacima koji su naznačeni u medicinskoj dokumentaciji. U takvim okolnostima kod tuženika je očito izostala jasna i transparentna kontrola unosa podataka od strane njegovih zaposlenika. U izostanku takvih uputa zaposlenici tuženika očito su u medicinsku dokumentaciju primarno unosili dijagnoze i šifre vezane za kronične i druge bolesti pacijenata zbog kojih su primarno i pružali pacijentima zdravstvenu pomoć jer je rad zaposlenika tuženika pa tako i tužitelja vezan pretežno za pružanje hitne medicinske pomoći pacijentima po pozivu, a ne za liječenje u ambulantama. Tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, nije dostavio niti jednu pisanu uputu koju je uputio svojim zaposlenicima, a u kojoj bi iste upoznao s obvezom evidentiranja rada s osobama koje su zaražene ili suspektne na Covid-19.

16. Opće društvena zahvalnost kao kvalitativno mjerilo vrijednosti sasvim sigurno nije i nikad neće biti dovoljna zahvalnost za napore, odricanja i žrtvu koju su zaposlenici u zdravstvu podnijeli tijekom epidemije Covid-19, pa je Vlada Republike Hrvatske krećući od te pretpostavke u cilju dodatnog vrednovanja te u svrhu motivacije zaposlenih u zdravstvu i donijela Odluku o posebnoj nagradi. Stoga, uvažavajući navedeni cilj i svrhu te polazeći od načela "in favorem laboratoris ili u korist radnika" koje proizlazi iz citirane odredbe čl. 9. st.3. ZR-a, ovaj Sud zaključuje da je pravičnu ravnotežu između cilja i svrhe propisane posebne nagrade i opisanog neujednačenog postupanja tuženika i ostalih zdravstvenih ustanova moguće postići jedino obvezivanjem tuženika da posebnu nagradu isplati tužitelju za cijelo utuženo razdoblje za sve odrađene sate. Budući tuženik nije imao primjedbi na Nalaz vještaka, kao niti na matematički izračun manje obračunate i isplaćene posebne nagrade te da je tužitelj konačni tužbeni zahtjev specificirao prema Nalazu i Dopuni nalaza vještaka, odlučeno je kao u izreci pod I. Pri tom treba naglasiti da je tužitelj prilikom specifikacije tužbenog zahtjeva u obzir uzeo samo pozitivne iznose iz tabelarnog prikaza (str. 244 i 245 spisa) koji ukupno iznose 1.940,28 eura kako je to i opisano u točki 10. Obrazloženja ove Presude. Tužitelj prilikom specifikacije nije potraživao pojedinačnu razliku manje obračunate i isplaćene posebne nagrade za mjesec veljaču 2023. u iznosu 17,60 eura pa je zbog toga njegov zbroj ukupnog bruto potraživanja iz specificiranog tužbenog zahtjeva 1.922,68 eura (1.940,28 – 17,60), a ne 1.940,28 eura. Po stavu ovog Suda tužitelj ima pravo tražiti samo pozitivne razlike bez umanjenja za negativne razlike iz razloga što tuženik tijekom postupka preplaćene iznose (a što je iskazano negativnim predznakomu Nalazu vještaka) nije potraživao protutužbom, a nije istaknuo niti materijalno pravni prigovor – prijeboja.

17. Budući se prema točki. II. Odluke o posebnoj nagradi ista isplaćuje uz plaću radnika, tužitelju temeljem čl. 81. ZR-a pripada pravo na isplatu posebne nagrade i za vrijeme kad je koristio godišnji odmor, odnosno temeljem čl. 57. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 56/22) i za vrijeme bolovanja do 42 dana. To stoga što u navedenim slučajevima tužitelj ima pravo na naknadu plaće prema visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca pri čemu se u izračun uračunavaju sva primanja u novcu pa tako i posebna nagrada. Slijedom navedenog, a budući je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u tom djelu sukladno Dopuni nalaza vještaka str. 289-291 spisa, odlučeno je kao u izreci ove Presude pod točkom II.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje E. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- iznos od 200,00 EUR za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 15. svibnja 2024.

(Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- iznos od 200,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- iznos od 200,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 20. rujna 2024. (Tbr. 8.1. Tarife), jer se tužitelj u tom podnesku očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- iznos od 200,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 29. listopada 2024. (Tbr. 8.1. Tarife), jer je tužitelj u tom podnesku dostavio dokaze da su neki drugi Zavodi za hitnu medicinu na području Republike Hrvatske u utuženom razdoblju isplaćivali posebnu nagradu za sve odrađene sate čime je demantirao navode tužitelja da je obveza isplate posebne nagrade za sve odrađene sate prestala sa 7. travnja 2022. kad je stavljena van snage Odluka o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza,

- iznos od 200,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 8. rujna 2025. (Tbr. 8.1. Tarife), jer se tužitelj u tom podnesku očitovao o Nalazu sudskog vještaka i argumentirano zatražio dopunu Nalaza,

- iznos od 200,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 27. ožujka 2026. (Tbr. 8.1. Tarife), jer se tužitelj u tom podnesku očitovao o Dopuni nalaza sudskog vještaka te je sukladno Nalazu i Dopuni specificirao tužbeni zahtjev,

- iznos od po 200,00 EUR za zastupanje na ročištima održanim 5. ožujka 2025., 20. svibnja 2025. i 9. travnja 2026. ili ukupno 600,00 EUR za sva tri ročišta, a što je u skladu s Tbr. 9. točka 1. Tarife,

- iznos od 100,00 EUR za zastupanje na ročištu za objavu presude, a što je u skladu s Tbr. 9.3. Tarife.

Slijedom navedenog, zbirni troškovi zastupanja po punomoćniku iznose 1.900,00 EUR na koji je iznos dodan zatraženi PDV po stopi od 25%, pa troškovi zastupanja po punomoćniku ukupno iznose 2.375,00 EUR. Pored troškova zastupanja tužitelju su priznati i stvarni troškovi plaćenog predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, jer je taj iznos isplaćen sudskom vještaku prema računu u spisu str. 248. spisa i rješenju str. 252. spisa. Slijedom navedenog tužitelju su priznati ukupni troškovi parničkog postupka u iznosu od 2.775,00 EUR (troškovi zastupanja 2.375,00 + troškovi vještačenja 400,00).

19. Tužitelj je odbijen s zahtjevom za naknadu troškova sastava po punomoćniku odvjetniku obrazloženog podnesaka od 3. listopada 2024. jer je u istom ponovio u bitnom navode koje je naznačio i u podnesku od 20. rujna 2024. za koji su mu podnesak u cijelosti priznati troškovi. Isti je odbijen i sa zahtjevom za trošak sastava po punomoćniku odvjetniku podneska od 2. svibnja 2025., jer je u istome tužitelj opetovano ponovio navode koje je istaknuo i u podnesku kojim se očitovao na odgovor na tužbu, a dijelom i navode koje je istaknuo u tužbi. Nadalje, tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za troškove sastava podnesaka od 16. lipnja 2025. i 2. prosinca 2025. jer sadržaj tih podnesaka ni na koji način nije utjecao na konačni ishod ovog postupka.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 5. svibnja 2026.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku