Poslovni broj: Povrv-940/2022-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Optika kabel TV d.o.o., OIB; 50999639699, Drage Švajcara 1, Zaprešić, zastupan Antunu Šagovcu, odvjetniku iz Velike Gorice, protiv tuženika Hrvatske vode, OIB; 28921383001, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, zastupan po Andriani Vukoja, odvjetnici iz Zagreba, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 04. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Zagreba Jasne Zorić poslovni broj Ovrv-2870/22 od dana 24. ožujka 2022. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.636,14 euro uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 17.12.2021. pa do isplate, te iznos od 642,21 euro uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 23.12.2021. pa do isplate po isplate, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 207,11 euro uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku 24.03.2022. godine.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. svibnja 2026. godine do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28.01.2022. godine podnio javnom bilježniku iz Zagreba Jasni Zorić ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, te je ista dana 24.03.2022. godine donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2870/22.

2. Protiv rješenja tuženik je podnio prigovor navodeći da je predmetno rješenje nezakonito. Navodi da su stranke dana 01.10.2019. godine zaključile Ugovor o uslugama redundantnog povezivanje Hrvatskih voda na Internet Klasa; 325-07/19- 09/0000180 Urbroj; 374-1-11-19-30. Ugovor je sklopljen s rokom važenja od 24 mjeseca, te je istekao 30.09.2021. godine. Iz računa ovrhovoditelja temeljem kojih je izdano pobijano rješenje o ovrsi razvidno je da su isti izdani za razdoblje nakon isteka trajanja Ugovora, iako Ugovor nije produljen. Račun 346/V/1 koji glasi na iznos od 50.000,00 kuna izdan je za period od 01.10.2021. do 30.11.2021. godine. Račun 347/V/1 koji glasi na iznos 4.838,71 kn izdan je za period od 01.12.2021. -06.12.2021. godine. Poziva se na odredbe čl. 2-9 članka 5 Ugovora od 01.10.2019. godine. Tužitelj kao izvršitelj ispunio je svoju uslugu u ugovorenom roku od 24 mjeseca od dana sklapanja Ugovora, a stranke nisu produljive trajanje Ugovora sukladno ugovornim odredbama. Za ispunjenje Ugovora stranke su ugovorile ugovornu cijenu od 48.000,00 kuna (60.000,00 kuna uvećano za PDV) za 24 mjeseca trajanja ugovora odnosno 2.000,00 kn + PDV mjesečno. Ugovorna cijena je bila fiksna, a plaćala se temeljem računa. Iz spornog računa proizlazi da je isti izdao na iznos od 20.000,00 kuna + PDV mjesečno. Tužitelj je potpuno neosnovano i jednostrano i protivno ugovornim odredbama uslugu povećano s mjesečnog iznosa od 2.000,00 kuna na iznos od 20.000,00 kuna. Isto je protivno načelu savjesnosti i poštenja.

3. Povodom prigovora stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje temeljem odredbi Ovršnog zakona i određeno je da će se postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun 346/V/1 od 01.12.2021, (list 8 spisa), račun 347/V/1 od 07.12.2021. (list 9 spisa), u Ugovor o uslugama redundantnog povezivanja Hrvatskih voda na Internet (list 29-38 spisa), u Odluku o odabiru najbolje ponude (list 39-46 spisa), u presliku mailova (list 53 spisa i 56-57 i 61-63 I 76spisa), u dopis tužitelja tuženiku (list 55 spisa), u cjenik usluga (list 58 spisa), u ponudu od 16.11.2021. (list 59-60 spisa), u poziv za dostavu ponude od 26.10.2021. (list 78-94 spisa), u Pravilinik tuženika o provođenju postupka jednostavne nabave robe, radova i usluga (list 115-121 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐG i IG (list 151-153 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Kristijan Tole (list 181-182 spisa) i Inperitus2 d.o.o. (list 185 spisa).

5. Tijekom postupka tužitelj navodi da je tuženik i nakon što je Ugovor prestao, koristio usluge tužitelja, a čega je bio odnosno morao biti svjestan. Obzirom da u razdoblju nakon isteka Ugovora, odnosno od 01.12.2021. do 06.12.2021. godine stranke nisu bile u ugovornom odnosu, na konkretan slučaj se primjenjuju odredbe o s stjecaju bez osnove. U odnosu na visinu navode da navedena cijena nije obračunata sukladno Ugovoru jer Ugovor u navedenom razdoblju više nije bio na snazi te i iz tog razloga je cijena viša. Naime, u slučajevima sklapanja ovakve vrste ugovora tužitelj unaprijed zna kolike resurse opreme mora nabaviti od svojeg inozemnog dobavljača te stoga može ugovoriti i manju cijenu usluge uz odobravanje određenih popusta. S obzirom da između stranaka nije bilo Ugovora, da se cijena usluge obračunavala iz mjeseca u mjesec i da se radilo o velikim kapacitetima pristupa brzine Interneta, a uzimajući u obzir i visoku inflaciju, tužitelj je morao obračunati znatno višu cijenu usluge. Tužitelj nije znao ili morao znati da drugome nešto daje bez pravne osnove te nije nesavjestan, s obzirom da su stranke na sastanku održanom 20.10.2021. razgovarale o potrebama tuženika koje će biti definirane u natječajnoj dokumentaciji. Tužitelj je smatrao da će ugovorni odnos stranaka biti održan, stoga je tuženiku omogućio daljnje korištenje usluge. Međutim, tuženik nije prihvatio ponudu tužitelja te je tražio isključenje usluge. Tuženik je za spornu uslugu objavio natječaj, poziv za dostavu ponude je objavljen 26.10.2021. godine. Logično je da je tuženik koristio uslugu tužitelja u navedenom razdoblju, s obzirom da tada još uvijek nije bio odabrao novog operatera u postupku javne nabave te je bilo potrebno određeno vrijeme da se ista usluga i realizira. Nelogično bi bilo vjerovati da u današnjem vremenu tuženik nije više od 2 mjeseca koristio uslugu povezivanja na Internet, budući da mu je ista bitna za poslovanje. Također, iz emala IG proizlazi da ista moli isključenje usluge, a iz čega proizlazi da je tuženik koristio uslugu tužitelja. Na strani tužitelja je bilo zablude vezano za nastavak pružanja usluge. Na sastanku održanom u službenim prostorijama Hrvatskih voda dana 20.10.2021. godine u 11h tuženik je naveo da je zakasnio sa objavom novog natječaja te je izričito molio tužitelja da mu nastavi pružati usluge do objave novog natječaja, odnosno odabira ponuditelja. Na predmetnom sastanku tužitelj je posebno istaknuo da komercijalni uvjeti za traženu uslugu nisu isti bez ugovorne obveze, kao sa ugovornom obvezom. Dakle, tužitelj je zadržao pravo na povrat vrijednosti te usluge. Tuženik neosnovano tvrdi da tužitelj nema pravo na naplatu predmetnog potraživanja jer je ugovor prestao, pogotovo jer je tuženik i nakon prestanka ugovora i dalje koristio uslugu tužitelja, a čega je bio odnosno morao biti svjestan.

6. Tuženik tijekom postupka navodi kako u spisu nema dokaza na okolnost da je tuženik koristio uslugu tužitelja nakon isteka ugovora, odnosno tužitelj nije dokazao da je na strani tuženika došlo do povećanja imovine na strani tuženika. Poziva se na odredbu čl. 1112 ZOO-a. U konkretnom slučaju tužitelj je nastavio pružati uslugu tuženiku znajući da istu pruža bez pravne osnove, jer je Ugovor o uslugama redundantnog povezivanja Hrvatskih voda na Internet koji su stranke sklopile 01.10.2019. godine istekao 30.09.2021. godine i znajući da nije dužan tuženiku pružati uslugu. Pri tome tužitelj nije zadržao pravo na povrat vrijednosti te usluge. Također, nije nastavio pružati uslugu ni kako bi izbjegao prisilu, a niti je nastavak pružanja usluge ovisio od ispunjenja nekog uvjeta. U svezi toga na strani tužitelja nije bilo niti je moglo biti ikakve zablude. Također, tuženik je javna ustanova koja je obveznik javne nabave. U čl. 4. st. 3., Pravilnika tuženika o provođenju postupaka jednostavne nabave robe, radova i usluga, utvrđeno je da se postupak jednostavne nabave male vrijednosti može provoditi narudžbenicama jedino ako pojedinačni zahtjev ima vrijednost do 20.000,00 kn. Na sastanku od 20.10.2021 godine nisu bile nazočne osobe koje su odgovorne osobe stranaka, te na istome ništa nije ugovoreno niti potpisano. Tužitelj tuženiku ni u jednom trenutku, od isteka Ugovora 30.09.2021. godine do održavanja sastanka 20.10.2021. (tijekom 3 tjedna u kojem tužitelj nije obustavio internetsku uslugu tuženiku iako više nije imao osnova i razloga za pružanje iste usluge, op.a.), na samom sastanku, te sve do dana 16.11.2021. godine (kada je tuženiku po prvi put e-mailom dostavio novi cjenik), nije dostavio ponudu ili ga na drugi način obavijestio da će mu nastaviti pružati uslugu po novoj mjesečnoj cijeni koja je 1000 veća od cijene koju su stranke imale ugovorenu ranijim Ugovorom. Naime, tužitelj nije imao nikakvog razloga očekivati i smatrati da će tuženik prihvatiti ponudu cijene usluge koja je 10 puta veća u odnosu na onu koju je plaćao za tu uslugu tijekom 2 prethodne godine i po takvoj sramotnoj cijeni s istim sklopiti ugovor. To je životno logično, tim više što tuženik provodi postupak javne nabave za ovu uslugu kako bi istu ugovorio po najpovoljnijoj, odnosno najnižoj cijeni, s čime je tužitelj upoznat.

7. Dakle, među stranaka nije sporno da su iste imale sklopljen Ugovor o uslugama redundantnog povezivanja Hrvatskih voda na Internet Klasa; 325-07/19- 09/0000180 Urbroj; 374-1-11-19-30 koji je sklopljen s rokom važenja od 24 mjeseca, te je istekao 30.09.2021. godine, a kojim se tužitelj obvezao tuženiku ispuniti usluge redundantnog povezivanja tuženika na Internet, te da je za ispunjenje usluge tuženik bio obvezan i platio tužitelju ugovorenu cijenu od 48.000,00 kuna.

8. Nije sporno niti da se dana 14.10.2021. godine djelatnica tuženika IG **.**.2021. obratila djelatniku tužitelja putem e-maila radi daljnjih dogovora obzirom je Ugovor istekao 01.10.2021. Nije sporno da je dana 20.10.2021. održan sastanak u službenim prostorijama Hrvatskih voda na kojem su sudjelovali IG, djelatnica tuženika i ĐG, zaposlenik tužitelja, kao i da je dana 15.11.2021. tužitelj uputio dopis tuženiku u kojem tužitelj navodi da tuženik i dalje koristi usluge. Istog dana IG zamolila je tužitelja da im dostavi ponudu kako bi mogli pustiti narudžbenicu. Ponudu je tužitelj zajedno sa službenim cjenikom putem e-maila dostavio 16.11.2021. Nije sporno da iz ponude proizlazi da cijena pružanja usluga povezivanja tuženika na Internet za razdoblje od 01.10.2021. do 30.11.2021. iznosi 50.000,00 kn. Dana 30.11.2021. djelatnica je obavijestila tužitelja da im ponuda nije prihvatljiva, da više nemaju nikakvu ugovornu obvezu, te da tužitelj revidira ponudu. Također nije sporno da je 03.12.2021. tužitelj tuženiku poslao fakturu za prethodna dva mjeseca te tražio očitovanje o daljnjem korištenju usluge, kao niti da je dana **.**.2021. IG molila isključenje usluge, te da je tužitelj dana 07.12.2021. poslao račun za korištenje usluge za razdoblje od 01.12.2021. do 06.12.2021. te obavijestio tuženika da je usluga pristupa Internetu isključena. Iz svih navoda tuženika proizlazi da nije sporno da je u utuženom razdoblju tužitelj tuženiku pružao uslugu.

9. Članak 5 Ugovora o uslugama redundantnog povezivanja Hrvatskih voda na Internet određuje da je krajnji rok ispunjenja redundantnog povezivanja 24 mjeseca od dana sklapanja ugovora, dok nije sporno da je isti istekao dana 30.09.2021. godine. Stavkom 4 propisano je da se taj rok može produžiti iz razloga više sile, djelovanja tijela državne uprave ili drugih osoba s javnim ovlastima drugih opravdanih razloga, no za sve razloge prethodnu suglasnost mora dati ovlaštenik Naručitelja imenovan prema čl. 15 Ugovora. Ugovoreno je da promjenu roka stranke moraju ugovoriti dodatkom ovog Ugovora. Članak 15 Ugovora određuje da će ovlaštenici naručitelja i izvršitelja za praćenje Ugovora biti imenovani posebnom odlukom svake od ugovornih strana.

10. Među strankama nije sporno da nije produljen rok na koji je sklopljen predmetni ugovor, odnosno da strane u utuženom razdoblju nisu bile u ugovornom odnosu.

11. Sporno je da li tužitelj ima pravo na naknadu za ispostavljenu uslugu nakon 30.09.2021. godine, te je sporna visina potraživanog iznosa.

12. Naime, tužitelj navodi kako je u konkretnoj situaciji došlo do stjecaja bez osnove, dok tuženik navodi da je tužitelj nastavio pružati uslugu tuženiku znajući da istu pruža bez pravne osnove.

13. Iz iskaza svjedoka ĐG proizlazi da je zaposlenik tužitelja i to je bio i u utuženom razdoblju. Po isteku ugovora dobili su poziv od Hrvatskih voda, u obliku dopisa i to negdje početkom listopada 2021. u kojem ih mole da održe sastanak zbog produženja pružanja usluge i nastavka suradnje. Na sastanku održanom dana 20.10.2021. bili su prisutni IG i DG u ime tuženika te svjedok u ime tužitelja. Tada su rekli da im je prije tjedan dana istekao ugovor te da su pogriješili što nisu na vrijeme pokrenuli postupak javne nabave te da ih mole da im ne prekidaju pružanje usluge do izbora novog operatera. Tada je rekao da je to moguće, no da komercijalni uvjeti nisu isti obzirom se radi o drugoj vrsti ugovora, a samim time i drugoj cijeni te također da se ovdje sada ne natječu u postupku javne nabave. Tada nisu sklopili nikakav ugovor no bilo je dogovoreno da će do odabira novog operatera im pružati uslugu. Također je tada tražio da im dostave narudžbenicu, a kako bi mogli naplatiti uslugu. Tu narudžbenicu nikada nitko od strane tuženika nije poslao. Poslali su ponudu te su oni tražili revidiranje te ponude na koju nisu pristali. Nikada nije niti bilo sporno da tuženik u tom periodu koristi njihove usluge. U prvoj polovici prosinca 2021. dobili su dopis da nemaju više potrebe za njihovim uslugama te da traže isključenje usluge s tim datumom poslan je zadnji račun tuženiku. Cjenik tužitelja bio dostupan na internetskim stranicama tužitelja, te ga on nije rekao na sastanku obzirom ga niti ne zna napamet.

14. Iz iskaza svjedoka IG proizlazi da je zaposlenica tuženika i to kao voditeljica sektora informacijske i komunikacijske tehnologije i to je bila i u utuženom razdoblju. Uslugu koju su primali od tužitelja bila je za "beck up Internet" i to za lokaciju u Vukovarskoj ulici. Svaki sklopljeni ugovor ima osobu koja je ovlaštenik za praćenje ugovora, pa je tako imao i taj ugovor. DG je tada bio ovlaštenik za praćenje tog ugovora te ju je sredinom listopada obavijestio da je ugovor istekao no da uslugu i dalje primaju. Tada je kontaktirala tužitelja, činilo joj se da ni oni nisu bili svjesni da je ugovor istekao te su dogovorili sastanak, a na kojem je bio ĐG, DG i ona. Tada nisu imali raspisan javni poziv no naglasili su na sastanku da će ga raspisati. Svjedokinja je rekla da nema ništa protiv da do odluke o javnom pozivu im tužitelj nastavi pružati uslugu dok je njima u cilju da imaju tu vrstu usluge. Tada su rekli da su cijene drugačije no što je bilo prvotno ugovoreno no nije rečena cijena. Nakon toga nisu ih zvali da im dostave ponudu, a objavili su javni poziv. U 11 mjesecu oni su se javili i tražili narudžbenicu te im je rekla da im ne mogu izdati narudžbenicu bez ponude. Tada je došla ponuda no taj iznos nije bio prihvatljiv dok. Uz ponudu poslali su i troškovnik.

15. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju pružao uslugu tuženiku. Iz istoga također proizlazi da je na tom sastanku bilo dogovoreno da će tužitelj nastaviti pružati uslugu do odluke o javnom pozivu, odnosno do odabira novog operatera.

16. Sud smatra da sve do održavanja sastanaka 20.10.2021. svakako nije bilo nikakvih dogovora među strankama o produljenju Ugovora, dok su Ugovorom jasno određeni uvjeti iz kojih se razloga može sklopiti predmetni ugovor, kao i način produljenja koji je gore opisan. Stoga u tom periodu svakako nije bilo nikakvog sklopljenog ugovora među strankama, a što nije niti sporno.

17. Sud smatra da se u tuženik osnovano poziva na odredbu čl. 1112 Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- dalje ZOO)). Naime, predmeti članak određuje da onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

18. Kako tužitelj nigdje ne navodi niti dokazuje da je zadržao pravo na povrat, da je platio da bi izbjegao prisilu ili da isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta, dok nije sporno da je izvršio uslugu nakon proteka roka za koje je Ugovor sklopljen, to sud smatra da isti nema pravo zahtijevati vraćanje, odnosno plaćanje izvršene usluge.

19 U odnosu na period nakon održanog sastanaka, a na kojem je, kako navode svjedoci dogovoreno da će tužitelj nastaviti pružati uslugu do odluke o javnom pozivu, valja reći kako nikakav ugovor nije bio sklopljen na način propisan Ugovorom o uslugama redundantnog povezivanja Hrvatskih voda na Internet, a niti je tužitelj dokazao da je taj dogovor sklopljen između osoba koje su u tužitelju i tuženiku ovlaštene za sklapanje takve vrste ugovora, odnosno da je sklopljen dodatak Ugovora kako je propisano čl. 5 Ugovora.

20. Također, smatra se da je ugovor sklopljen kada su se stranke dogovorile oko bitnih sastojaka ugovora, a to su predmet ugovora i cijena. Kako iz iskaza svjedoka, a i iz svih navoda i dokaza koji se nalaze u spisu proizlazi da do 16.11.2021. godine, a kada je tužitelj tuženiku dostavio ponudu s cjenikom, stranke nisu bile dogovorile cijenu, a što je jasno i navela IG e-mailom od 30.11.2021. kada je obavijestila tužitelja da im ponuda nije prihvatljiva, te da više nemaju nikakvu ugovornu obvezu. Dakle, u svakom slučaju stranke nisu 20.10.2021. godine sklopile nikakav ugovor jer nije postojala volja tuženika, a koja je jasno izražena nakon što je tužena bila upoznata sa cijenom. Sud smatra irelevantnim činjenicu da li je cjenik tuženika bio javno objavljen, obzirom smatra da je jasno da nije postojala volja stranka za sklapanjem takve vrste ugovora.

21. Radi utvrđivanja činjenice stvarne vrijednosti usluga tužitelja, vještaci Kristijan Tole i Interperirus2, a koji su određeni temeljem prijedloga tužitelja, naveli su da ne mogu odrediti koje je stvarna tržišnu vrijednost usluga tužitelja u utuženom razdoblju.

22. Obzirom na navedeno, sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, te je temeljem 451 st. 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) odlučio kao u točci I izreke presude.

23. Temeljem čl. 154 st 1 ZPP-a sud tužitelju nije dosudio trošak postupka.

24. Tuženiku je sud dosudio trošak na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava prigovora prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište 16.02.2023. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 04.04.2023. prema Tbr /1 100 bodova, sastava podneska od 24.05.2023. prema Tbr /1 100 bodova, trošak pristupa na ročište 03.06.2024 prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište 17.10.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište 01.07.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 22.01.2026. prema Tbr /1 100 bodova, te trošak pristupa na ročište 24.03.2026. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno čini 900 bodova, odnosno 1.800,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 2.250,00 eura. Kamate na dosuđeni iznos troška dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 04. svibnja 2026. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se predaje putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1) punomoćniku tužitelja

2) punomoćniku tuženiku

Rj/

- rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu 123,65 eura