Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-186/2025-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu toga suda Željki Jurić, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Andreje Vunić, u parničnom postupku tužitelja IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Godek-Glavina, odvjetnici u Koprivnici, protiv tuženika ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi naknade štete, dana 04. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužitelju IT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati novčani iznos od 1.259,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena time da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine koja se na taj iznos računa od 21. veljače 2024. do plateža, sve navedeno u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.743,14 EUR-a uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 25. ožujka 2025. godine podnio tužbu radi naknade štete protiv tuženika navodeći da su se tužitelj i tuženik dogovorili da će se dana 21. veljače 2024. godine naći u [adresa] da bi tuženik od tužitelja pogledao njegov osobni automobil Audi A4 koji je tužitelj prodavao, a za kupnju istoga bio ja zainteresiran tuženik. Tjedan dana prije toga tužitelj je bio kod tuženog u [adresa] jer je tražio njegovog oca i tom prilikom u razgovoru sa tuženikom spomenuo da bi želio kupiti mobitel Samsung Galaxy s24, Ultra 5G te mu je tuženik rekao da mu može nabaviti taj mobitel i tražio ga osobnu iskaznicu, potom sa njom izašao izvan prostorije te je tužitelj čuo da sa nekim telefonski razgovara. Kada se tuženik vratio u prostoriju rekao je tužitelju da će mobitel uskoro stići kod njega. Tužitelj je jedno duže vrijeme čekao pa kako mobitela nije bilo otišao je kući, a tuženik ga je obavijestio da tog mobitela nema na raspolaganju. Taj daj kada je bio u [adresa] tužitelj je saznao u poslovnici T -Coma da postoji na prodaju mobitel koji je želio pa kako je sa tuženikom bio u gradu zajedno su otišli u poslovnicu, a potom do kuće tužitelja da tuženik pogleda auto. Tužitelj je u poslovnici T-Coma kupio mobitel za sebe te je platio 600,00 EUR gotovinske uplate za taj mobitel, a ostatak vrijednosti mobitela od 659,76 EUR obvezao se podmiriti u 24 mjesečne rate. Mobitel je zajedno sa dokumentacijom T-Coma stavio u vrećicu i sa tuženikom se odvezao do svoje kuće kako bi tuženik vidio vozilo za koje je rekao da bi ga kupio. U kući tužitelja bila je prisutna njegova kćer ITE koja zna da je tužitelj za sebe kupio mobitel i bila je prisutna kada je tužitelj došao iz grada sa tuženikom da pogledao vozilo. Tuženik je želio isprobati vozilo da li je ispravno i tužitelj mu je to dozvolio nakon čega je tuženik odvezao vozilo da pri tome tužitelju ništa nije platio i tužitelj od tada nema vozilo. Kada je tuženik odvezao vozilo i nije se više vratio tužitelj je primijetio kako mu ne dosta je vrećica sa mobitelom i dokumentima. Tužitelj je predložio saslušanje svoje kćeri ITE, a budući da je ista obavijestila punomoćnicu tužitelja da neće pristupiti ročištu jer neće dolaziti u Hrvatsku, tužitelj je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje ITE.

1.1. Tužitelj je u svojoj tužbi naveo da je zvao tužen ika da mu vrati auto i mobitel međutim isti mu se nije javljao. Zbog svega navedenog tužitelj je podnio kaznenu prijavu protiv tuženika zbog krađe mobitela, a koju prijavu je Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici odbacio jer je tuženik izjavio da je imao dogovor sa tužiteljem da će tužitelj njemu dat mobitel kojeg je on prodao za 1000,00 EUR, ali nikada nije dao novac tužitelju. Da je tužitelj poklonio tužen iku mobitel proizlazi iz obrane tuženog i iz podataka T-Coma u kojima stoji da sve informacije vezane za ugovorni odnos dostavljaju na adresu tuženog, a kao nositelj ugovora stavljeno je ime tužitelja. Za sve to je tužitelj saznao kada je primio rješenje o odbačaju kaznene prijave te nije preuzeo kazneni progon, ali je iz T-Coma pribavio primjerak ugovora u kojem bi stajalo da tužitelj živi na adresu [adresa], što nije njegova adresa i on nikada takve podatke nije dao T-Comu. Stoga tužitelj zaključuje da je te podatke T- Comu dao tuženik i to kada je on bio kod njega i kada mu je dao svoju osobnu iskaznicu.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da nije dobro poznavao tuženika niti bio s njim prijatelj i da također nije dobrotvorna ustanova da bi poklanjao nepoznatim osobama mobitel koji on otplaćuje i kojeg ne može koristiti te stoga nema govora da bi se radilo o darovanju jer uopće nije jasno kako bi time pomogao tuženom i zbog čega. Tuženik taj mobitel nije zadržao kod sebe jer mu je trebao, već ga je prodao, zadržao novac od prodaje mobitela za sebe, dakle, ako mu je trebao novac onda bi mu tužitelj valjda pozajmio novac, a ne da bi mu dao mobitel da ga proda, a još ga nije ni otplatio. Stoga tužitelj traži da mu tuženik plati vrijednost mobitela koji je prema ugovoru vrijedio 1.259,76 EUR jer je za taj iznos kupljen. Dakle, tuženik je tužitelju nanio štetu i tužitelj traži da mu on tu štetu plati.

1.3. Tužitelj je u svojem podnesku od 13. lipnja 2025. godine dostavio specifikaciju računa i ugovora sklopljenog sa T-Comom. U svojem podnesku od 27. kolovoza 2025. godine tužitelj je dostavio i ugovor koji nosi naziv Zahtjev za upravljanje mobilnim uslugama ,a temeljem tog ugovora kupljen je mobitel Samsung Galaxy s24 Ultra 5G. zbog neplaćanja računa došlo je do otkaza usluge od strane T-Coma te je T-Com svoje potraživanje ustupio Eos Matrix-u koji sada od tužitelja potražuje isplatu iznosa od 1.235,80 EUR. Eos Matrix je tužitelju dostavio račune iz kojih je vidljivo koja je vrijednost kupljenog mobitela, a radi se o iznosu od 1.259,76 EUR te su dostavljeni računi koji su se trebali mjesečno plaćati i iz te dostavljene dokumentacije je vidljivo da se to sve odnosi na ugovor koji je tužitelj zaključio sa T-Comom, a koji je T-Com označio kao zahtjev 21. veljače 2024. godine.

1.4. Tužitelj je podneskom od 09. prosinca 2025. godine dostavio sudu dopis od Eos Matrix-a koji je na svoj e-mail zaprimila punomoćnica tužitelja u kom stoji da je isti naplatio od tužitelja za mobitel koji je predmet ove tužbe iznos od 509,09 EUR te je još ostalo dugovanje od 806,58 EUR. Navedeno plaćanje je provedeno putem FINE gdje je zatražena pljenidba računa tužitelja od strane Eos Matrix-a pod brojem Ovrv- 1033/2025 te je tužitelj u prilogu dostavio od FINE očevidnik plaćanja po računu tužitelja te je iz svega vidljivo da tužitelj plaća mobitel koji mu je uzeo tuženik, a što je sve opširno tužitelj naveo u ovom postupku u tužbi i svojim podnescima te isto potvrdio i svojim saslušanjem.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode iz tužbe i protivio se tužbenom zahtjevu navodeći da je došao kod tužitelja dana 21. veljače 2024. godine pogledati njegov osobni automobil, radilo se o vozilu koje nije bilo registrirano te mu je nedostajalo dijelova. Tužitelj i tuženik su sklopili kupoprodajni ugovor, a tuženik je kasnije taj automobil s obzirom da ga nije mogao registrirati na tehničkom prodao na otpad za 280,00 EUR. Nadalje, tuženik ističe da su istog dana bili u poslovnici T-Coma radi kupnje mobitela Samsung Galaxy Ultra G, tužitelj je samo sklopio ugovor sa teleoperaterom, a tuženik je taj koji je platio iznos od 600,00 EUR prilikom preuzimanja mobitela, isto tako tuženik je plaćao i mjesečne rate u iznosu od 31,90 EUR te ih tuženik još i danas podmiruje, a računi dolaze na tuženikovu adresu [adresa].

2.1. Tuženik također je osporio da je tužitelj želio taj mobitel za sebe i da je tužitelj platio 600,00 EUR, zatim je osporio da su imali dogovor da će tuženik dati tužitelju novac od prodaje mobitela kao i to da tuženik nije davao podatke prodajnom djelatniku.

2.2. Tuženik je u svojem podnesku od 24. srpnja 2025. godine ponovno istaknuo da je on izvršio plaćanje za mobilni uređaj u iznosu od 600,00 EUR, da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je tužitelj sklopio ugovor sa HT-om 21. veljače 2024. godine, da je dobio uređaj uz popust na 24 mjeseca, da je odmah po preuzimanju plaćeno 600,00 EUR, a preostalih 24 mjeseca odnosno do 16. ožujka 2026. godine treba plaćati po 27,49 EUR mjesečno. Nadalje, tuženik je istaknuo kako navedeni pretplatnički broj on ne koristi i poriče potraživanje tužitelja prema njemu jer do štete uopće nije došlo.

2.3. Tuženik je u svojem podnesku od 11. studenog 2025. godine ponavlja već istaknuto da nije dužan utuženi iznos jer je on platio 600,00 EUR prilikom preuzimanja mobitela, te je nastavio plaćati mjesečne rate u iznosu od 31,90 EUR mjesečno koje još i danas podmiruje i računi dolaze na tuženikovu adresu. Nadalje, u podnesku od 26. siječnja 2026. godine punomoćnica tuženika obavijestila je sud o otkazu punomoći tuženiku jer između nje i tuženika ne postoji nikakva komunikacija jer se isti ne javlja ni na telefonske pozive ni pisane poruke te je punomoćnica predložila da se o svim namjeravanim pravnim radnjama izravno obavještava tuženik. Sud je podnesak punomoćnice tuženika kao i poziv za novo ročište dostavio tuženiku na daljnje očitovanje koji je tuženik uredno zaprimio, ali nikada se nije očitovao sudu o daljnjem tijeku postupka ili eventualnom angažiranju novog punomoćnika.

3. Iz tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da je sporno potraživanje tužitelja kao i osnova potraživanja.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo slijedeće dokaze: Zahtjev za upravljanje mobilnim uslugama (strana 4-7), Zahtjev za upravljanje mobilnim uslugama (strana 17-20), Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici poslovni broj: KP-DO-134/2024-7 od 18. prosinca 2024. godine (strana 26-30), Račun za usluge Hrvatskog Telekoma za 2024. godinu mjesec ožujak, svibanj, Zahtjev za upravljanje mobilnim uslugama, Ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan, posebni uvjeti Hrvatskog Telekoma za kupoprodaju uređaja s obročnom otplatom cijene, sažetak Ugovora, trajanje obnova i raskid Ugovora, račun za usluge za 2024. godinu mjesec veljaču, travanj i lipanj (strana 36-64), Podnesak Hrvatskog Telekoma od 22. listopada 2025. godine (strana 96), uvid u spis Općinskog državnog odjetništva Koprivnica poslovni broj: KP-DO-134/2024, očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje FINE od 08. prosinca 2025. godine (strana 121), e-mail između Eos Matrix-a i punomoćnice tužitelja (strana 122-123).

5. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Sud je na ročištu održanom 12. studenog 2025. godine saslušao tužitelja dok je punomoćnica tuženika opravdala svoj izostanak, a tuženik nije pristupio ročištu za saslušanje stranaka iako je bio uredno pozvan. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je 21. veljače 2024. bio u T-Comu u [adresa] sa tuženikom radi sklapanja pretplatničkog ugovora odnosno kupnju mobitela Samsung S24 Ultra 5 G. Dobio je toga dana ugovor na uvid u T-Comu te je pitao djelatnicu zašto pod "informacije o obavijesti" stoji adresa [adresa], 33405 [adresa], a ista mu je rekla da joj je tako izbacio kompjuter. Jednom prilikom dok je bio kod roditelja tuženika koji su mu između ostalog dugovali određene novce i još uvijek mu ih nisu vratili, u razgovoru sa majkom tuženika rekao je odnosno pitao da li u [adresa] ima poslovnica A1 jer bi trebao kupiti mobitel. Nakon toga je tuženik ponudio da mu može riješiti kupnju mobitela te da mu je potrebna njegova osobna i on je tom prilikom tuženiku dao svoju osobnu te je on putem te lefona nazvao T-Com i rekao mu da je ugovor sklopljen i da mobitel treba doći za pola sata. Budući da mobitel nije došao za pola sata i tužitelj je otišao kući u [adresa] i rekao tuženiku da ga obavijesti kada mobitel stigne. Nekoliko dana poslije tuženik je došao u [adresa] te su se našli u gradu radi kupnje njegovog vozila i tom prilikom u razgovoru rekao je da mora po mobitel u T-Com u [adresa] na što je tuženik izjavio da bi išao sa njim. Dolaskom u T-Com je shvatio da oni imaju taj ugovor u kompjuteru iz razloga što je tuženik sklopio isti na daljinu jer je imao njegovu osobnu. On nije u tom trenutku raskidao ugovor jer nije ni shvatio koje bi posljedice mogle nastati. Nakon toga je preuzeo mobitel i otišao u auto te u dogovoru sa tuženikom koji je trebao otići po probne tablice, a bio je i sa nekim prijateljem, isti su se nakon toga vratili sa probnim tablicama, stavili ih na automobil te je tuženik sjeo u auto da ga isproba dok je njegov prijatelj ostao sa njim. Tuženik se odvezao svega nekih 500 metara i stao nakon čega je njegov prijatelj otišao, a mobitel je cijelo vrijeme bio u autu i nakon toga tuženik je otišao sa tužiteljevim autom, a njegov prijatelj sa svojim autom. Tužitelj je nakon nekih sat vremena shvatio da nema mobitela, a ni auta, za auto ni do dan danas mu nije platio ništa niti vratio vozilo kao ni mobitel. U T-Comu je prilikom preuzimanja mobitela platio jednokratno 600,00 EUR dok je preostalo plaćanje išlo na 24 rate te bi mjesečno plaćanje iznosilo 31,90 EUR. Broj nove SIM kartice koja je išla uz mobitel on ne koristi. Na njegov e-mail koji je inače naveden u zahtjevu T-Coma za informacije o računima nikada nije dobio obavijest o dugu, a račune za plaćanje nije niti dobivao jer su isti odlazili na adresu [adresa]. Za cjelokupno dugovanje je saznao u tijeku ovoga postupka jer je dobio obavijest Eos Matrix-a koji je otkupio dug od T-Coma i po tom ugovoru njegovo dugovanje je 1.235,80 EUR.

8. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj sa T-Comom sklopio Zahtjev za upravljanje mobilnim uslugama na kojem je pod korisničkim podatcima naveden tužitelj i njegova adresa [adresa], a pod informacijama obavijesti naveden tužitelj, sa adresom [adresa],

- da je navedenim zahtjevom kupljen uređaj Samsung Galaxy S24 Ultra 5G vrijednosti 1.259,76 EUR, gdje je prilikom preuzimanja odmah plaćeni iznos od 600,00 EUR, a preostali iznos na 24 rate u iznosu od 27,49 EUR te ugovorena unlimited tarifa u mjesečnom iznosu od 31,90 EUR,

- da je navedeni ugovor raskinut jer nisu plaćani mjesečni računi te je T-Com svoje potraživanje prodao Eos-Matrix-u koji je putem FINE pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja kao ovršenika, pod brojem: Ovrv-1033/2025,

- da tužitelj potražuje štetu nastalu sklapanjem tog ugovora u iznosu od 1.259,76 EUR , a koliko iznosi cijena mobilnog uređaja koji je kupljen u T-Comu, a kojim ne raspolaže tužitelj niti je ikada raspolagao.

9. Iz iskaza tužitelja kao i dostavljene dokumentacije proizlazi da je nositelj pretplatničkog odnosa tužitelj sa svojom adresom stanovanja dok su obavijesti o računima kao i sami računi dostavljani na adresu [adresa] koja bi bila adresa tuženika, te da tužitelj nije imao saznanja o dugovanju je mu obavijesti nisu stizale na njegovu e-mail adresu koja je bila navedena kao kontakt adresa, a mobilni uređaje koji je tom prilikom kupljen tužitelj nikada nije koristio.

10. U odgovoru tuženika na tužbu kao i u navodima iznesenim tijekom postupka sud utvrđuje određene kontradiktornosti.

Naime, tuženik u svojem odgovoru na tužbu navodi kako je platio iznos od 600,00 EUR prilikom preuzimanja mobitela, a ne tužitelj, zatim tijekom postupka tuženik navodi da on nije koristio pretplatnički broj da bi nakon toga tuženik ponovno navodio kako je redovno plaćao mjesečne račune za koje je sam naveo da su stizali na njegovu adresu [adresa], iako tuženik za te svoje navode sudu ne dostavlja nikakve dokaze, niti je tuženik dostavio kupoprodajni ugovor vezano za automobil tužitelja, a za pretpostaviti je ako se uzme u obzir načelo "onus probandi" odnosno da onaj tko nešto tvrdi to mora i dokazati, dakle tuženik koji je isticao kako je platio dio gotovine za mobilni uređaj kao i mjesečne račune te sklopio ugovor o kupoprodaji vozila, tada trebao dostaviti sudu dokaze o uplati i slično odnosno tuženik dokazuje činjenice koje ističe u odgovoru na tužbu te ako se tvrdnja ne dokaže uzet će se da ta činjenica nije istinita.

Nadalje, tuženik tijekom postupka iako je bio uredno pozvan nije pristupio ročištu na kojem su se saslušavale stranke, isto tako u daljnjem tijeku postupka kada je punomoćnica tuženika otkazala mu punomoć, a tuženik je uredno obaviješten o otkazu punomoći kao i održavanju novoga ročišta , nije postupio po nalogu suda te dostavio svoje očitovanje o daljnjem sudjelovanju u postupku, niti pristupio ročištu.

11. Iz iskaza tužitelja koje sud smatra vjerodostojnim i životnim utvrđeno je da kupljeni mobilni uređaj nije u vlasništvu tužitelja te da tužitelj nije ni znao za postojanje duga, a kada je tužitelj shvatio da mu tuženik neće vratiti mobilni uređaj odmah je reagirao sa podnošenjem kaznene prijave Općinskog državnom odvjetništvu u Koprivnici koje je tijekom postupka utvrdilo da je među strankama postojao nekakav dogovor, pa je navedena kaznena prijava odbačena.

Međutim, iako ovome sudu nije razvidno kakav bi to dogovor trebao biti među strankama odnosno dogovor u kojem je tužitelj direktno izložen podmirenju kompletnoga duga za mobilni uređaj koji nije u njegovom vlasništvu kao i za tarifu koju ne koristi, ovaj sud smatra da je tužitelj pretrpio štetu, a i dalje ju trpi jer čak i da je postojao neki "eventualni" dogovor (kako to navodi Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici) između stranaka tada je tuženik trebao preuzeti dio svoje obveze i plaćati račune po predmetnom ugovoru sa T-Comom, a što nije izvršio i T-Com je raskinuo pretplatnički ugovor pa je stoga tužitelj bio izložen plaćanju cjelokupnog duga za uređaj kao i tarife, što je u konačnici rezultiralo preuzimanjem duga od strane Eos-Matrix-a koji je pokrenuo ovršni postupak radi naplate protiv tužitelja te je putem FINE već izvršena pljenidba sredstava sa računa tužitelja u iznosu od 509,09 EUR i još je preostalo dugovanje od 806,58 EUR, a za što će se i dalje teretiti tužitelj dok u cijelosti dug ne bude podmiren.

12. Sukladno čl. 186. ZPP-a tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa koji je plaćen za mobilni uređaj jer tužitelj taj mobilni uređaj ne koristi niti je u njegovom vlasništvu, a pretrpio je štetu plaćanjem cijene mobilnog uređaja.

13. Člankom 1045. Zakona o obveznih odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje u tekstu ZOO) propisano je da tko drugom prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. Kako tijekom postupka tuženik ni na koji način nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje proizlazi da je opravdan tužbeni zahtjev tužitelja te je zahtjev valjalo u cijelosti usvojiti, a u pogledu zatraženih zakonskih zateznih kamata tužitelj ima pravo na iste koje teku od dana sklapanja ugovora odnosno od 21. veljače 2024. godine od kada je tužitelj isplatio iznos za mobilni uređaj, a iste su presuđene kako je to tužitelj zatražio sukladno važećim propisima odnosno temeljem čl. 29. st. 1. i 2 . ZOO-a.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/14. i 118/14., u nastavku Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

15.1. Sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjernom neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi stoga je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka.

15.2. Tužitelj je u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti u postupku pa mu je tuženik dužan naknaditi sve troškove koji su bili opravdani i nužni za vođenje postupka.

15.3. Navedeni trošak odnosi se na sastav tužbe od 25. ožujka 2025. godine u iznosu od 150,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od 23. svibnja 2025. godine u iznosu od 150,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od 13. lipnja 2025. godine u iznosu od 150,00 EUR , sastav obrazloženog podneska od 27. kolovoza 2025. godine u iznosu od 150,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 18. rujna 2025. godine u iznosu od 150,00 EUR, trošak prijevoza dolaska na sud 18. rujna 2025. godine (114 km x 0,55) u iznosu od 62,70 EUR, zastupanje na ročištu dana 12. studenog 2025. godine u iznosu od 150,00 EUR, trošak prijevoza dolaska na sud 12. studenog 2025. godine (114 km x 0,55) u iznosu od 62,70 EUR, zastupanje na ročištu dana 11. prosinca 2025. godine u iznosu od 150,00 EUR, trošak prijevoza dolaska na sud 11. prosinca 2025. godine (114 km x 0,55) u iznosu od 62,70 EUR, zastupanje na ročištu dana 27. siječnja 2026. godine u iznosu od 150,00 EUR, trošak prijevoza dolaska na sud 27. siječnja 2026. godine (114 km x 0,55) u iznosu od 62,70 EUR, zastupanje na ročištu dana 27. ožujka 2026. godine u iznosu od 150,00 EUR, trošak prijevoza dolaska na sud 27. ožujka 2026. godine (114 km x 0,55) u iznosu od 62,70 EUR, u ukupnom iznosu od 1.663,50 EUR.

15.4. Opravdani i nužni troškovi obuhvaćaju i plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i sudske pristojbe na Presudu u iznosu od 53,09 EUR te kada se zbroji parnični trošak u iznosu od 1.663,50 EUR i pristojbe u iznosu od 79,64 EUR, ukupni trošak koji tuženik treba podmirit tužitelju je 1.743,14 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, a kako je i odlučeno u točci II. izreke.

16. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 04. svibnja 2026.

Sutkinja:

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni viši sud.

DOSTAVITI:

1. Tužitelj: IT, [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji

Godek-Glavina, odvjetnici u Koprivnici

2. Tuženik: ET, iz [adresa]