Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-32/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dijani Juriša, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. FĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici OĐ, zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo Zagreb, Zagreb, radi odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući povodom žalbe tuženice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 15. siječnja 2026. poslovni broj: P Ob-107/2023-67, dana 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća, a djelomično odbija žalba tuženice kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 15. siječnja 2026. poslovni broj: P Ob- 107/2023-67:

- potvrđuje u točkama I., II. i IV. izreke

- preinačuje u točki V. izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju da pored odluke da svaka strana snosi svoje troškove postupka naknadi tuženici i polovinu troška vještačenja u iznosu od 1.151,99 EUR.

II. U nepobijanoj točki III. izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odlučeno je da će zajedničko dijete stranaka mlt. FĐ, stanovati s ocem na njegovoj adresi, dok je točkom II. izreke određeno da će se osobni odnosi mlt. FĐ s majkom odvijati naizmjenice svaki mjesec na način da dijete viđa majku u jednom mjesecu svaki drugi vikend od četvrtka poslije škole do nedjelje u 20.00 sati te u tjednu u kojem vikend provodi s majkom dva radna dana od završetka škole do 19.30 sati na večer, a u tjednu u kojem vikend provodi s ocem tri radna dana od završetka škole do 19.30 sati na večer , dok će u idućem mjesecu dijete s majkom provesti tri vikenda od petka poslije škole do nedjelje u 20,00 sati, a s ocem jedan vikend, prema dogovoru roditelja, time da će u tjednu kad je dijete vikendom kod majke, mlt. FĐ ostvarivati susret s majkom utorkom od završetka škole do 19,30 sati, a kad je vikend kod oca, ostvarivat će susret s majkom, utorkom i četvrtkom od završetka škole do 19,30 sati. Odlučeno je i da će mlt. FĐ s majkom provoditi naizmjence svaki drugi državni i vjerski praznik po dogovoru roditelja te da će polovicu školskih praznika provoditi s ocem, a polovicu s majkom. Nadalje, točkom III. izreke sud je odlučio da će roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete. Točkom IV. izreke naloženo je majci platiti pojedine mjesečne iznose uzdržavanja u periodu od travnja 2023. do prosinca 2025. te joj je naloženo da plaća iznose od po 264,00 EUR mjesečno počev od siječnja 2026. pa nadalje sve dok za navedeno budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, time da dospjele iznose plati u roku od 15 dana, a preostale kako budu dospijevali na tekući račun oca CĐ. Konačno, točkom V. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u odnosu na točke I. II., IV. i V., izreke pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19. i 47/20., dalje ObZ), nadalje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud žalbu usvoji i pobijanu presudu preinači na način da će zajedničko dijete stranaka stanovati naizmjenično kod roditelja i to jedan tjedan kod oca, a jedan tjedan kod majke, uz zajedničku i ravnopravnu roditeljsku skrb te zajedničko uzdržavanje, odnosno podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje, uz dosudu tuženici troška žalbe.

3. Na izjavljenu žalbu očitovao se stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Novi Zagreb (dalje u tekstu Zavod) ističući da oblik uređenja skrbi o djetetu po principu tjedan – tjedan i dalje nije u interesu i za dobrobit djeteta. Također, članice stručnog tima ukazuju da majčino psihičko oboljenje zahtijeva određeni oprez prilikom uređenja roditeljske skrbi što je obrazloženo i u Nalazu i mišljenju vještaka, ali i da podržavaju sporazum roditelja o uređenju roditeljske skrbi kojim se povećava obim osobnih kontakata majke s djetetom.

4. Žalba tuženice osnovana je jedino u dijelu kojim pobija odluku suda o troškovima postupka dok u ostalom dijelu nije osnovana.

5. Tijekom ovog postupka između parničnih stranaka nesporno je da su odnosi u njihovu braku teško i trajno poremećeni te da ne žive skupa od siječnja 2019. U tom smislu oboje su bili suglasni sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razvod braka te je o ovom zahtjevu ranije tijekom postupka i donesena odluka o razvodu. Isto tako, tijekom prvostupanjskog postupka parnične stranke postigle su sporazum da roditeljsku skrb u odnosu na zajedničko mlt. dijete FĐ ostvaruju zajednički i sporazumno. Stranke međutim nisu uspjele postići suglasnost o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati, kako će se odvijati osobni odnosi s drugim roditeljem te o pitanju uzdržavanja djeteta. Prvostupanjski je sud svoju odluku da dijete živi s ocem i da ostvaruje osobne odnose sa majkom u povećanom opsegu donio temeljem nalaza i mišljenja prof. dr. sc. neuropsihijatra Dubravke Kocijan Hercigonja i prof. klin. psihologa ĆĐ te prof. klin. psihologa NĐ, mišljenja Zavoda i pribavljenog mišljenja djeteta (koje je saslušano na Zavodu i prilikom vještačenja po stručnim osobama). Iz nalaza i mišljenja vještaka sud prvog stupnja utvrđuje da je dijete podjednako privrženo i ocu i majci te da oba roditelja imaju sposobnosti stvoriti pozitivan odnos s djetetom na razini fizičke skrbi, da oba roditelja razumiju potrebe i osobne karakteristike djeteta, da oba roditelja razumiju dob djeteta i potrebe djeteta u razumnom kontekstu što između ostalog sve skupa doprinosi privrženosti djeteta prema oba roditelja. Ono što ugrožava majčine kompetencije je prisutnost kronične duševne bolesti (bipolarni afektivni poremećaj), koja se epizodično ponavlja, a čija obilježja se očituju u velikim promjenama raspoloženja, energiji te jasnoći razmišljanja u takvim fazama. Stoga je mišljenje stručnih osoba da mlt. FĐ i nadalje treba živjeti s ocem uz obvezno proširenje kontakata sa majkom. Stav da bi mlt. dijete trebalo živjeti s ocem proizlazi i iz mišljenja Zavoda čije je stručni tim pojasnio da prijedlog majke da dijete živi pola vremena kod nje, a pola vremena kod oca, nije u najboljem interesu djeteta jer dijete trenutno stanuje kod oca u [adresa] i pohađa školu u [adresa], dok majka stanuje u [adresa]. Zbog prostorne razdvojenost Zavod ističe da nije u interesu mlt. FĐ da svakodnevno putuje do škole i nazad (oko 40 minuta vožnje). Pored toga i Zavod ukazuje na zdravstveno stanje majke i predlaže da dijete nastavi živjeti s ocem. Konačno, sud je razmotrio mišljenje mlt. FĐ koja je navela da ne želi nikoga povrijediti pa tako niti reći s kim bi živjela i da bi najradije da se roditelji pomire i da su zajedno, ali je svjesna da to nije moguće (str. 140 spisa). Utvrđenjima dakle temeljenim na stajalištima stručnih osoba i mišljenju samog djeteta sud je odlučio da dijete stanuje s ocem, a da sa majkom ostvaruje osobne odnose na način kako su stranke suglasno predložile na ročištu 13. studenog 2025. (u slučaju da se ne prihvati prijedlog pola/pola).

6. Nadalje, nakon utvrđenja potreba mlt. FĐ (uobičajene potrebe djeteta sada u dobi od 10 godina) i mogućnosti njene majke da doprinosi uzdržavanju ( primanja s osnova plaće 1.500,00 EUR i 500,00 EUR s osnova najma stana) sud je na temelju odredaba čl. 288., čl.307. i čl. 309. ObZ-a naložio majci da doprinosi uzdržavanju djeteta u visini propisanih minimalnih iznosa za period od travnja 2023. nadalje sve dok za to budu ispunjeni uvjeti i to sukladno Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta. Od trenutka kada je dijete krenulo u školu sud je od mjesečnih iznosa uzdržavanja odbio iznose od po 46,50 EUR koje je majka tijekom školske godine nesporno plaćala za prehranu i dnevni boravak djeteta (osim u ljetnim mjesecima).

7. Odluku o troškovima postupka sud je donio pozivom na odredbu čl. 366. ObZ-a uzimajući u obzir okolnosti slučaja, činjenicu da su stranke bile suglasne u pogledu razvoda braka i ostvarivanja roditeljske skrbi, a da je tuženica predlagala da dijete stanuje po principu pola/pola, dok se tužitelj tome protivio te da sud na kraju nije usvojio prijedlog tuženice. Posebno je istaknuto da je upravo tuženica predložila provođenje vještačenja u predmetnom postupku i da nije uspjela sa svojim prijedlogom uređenja roditeljske skrbi pa sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti da se tužitelju naloži nadoknaditi tuženici polovicu troškova vještačenja.

8. U žalbi tuženica u bitnom ističe da iz opisanog Nalaza i mišljenja proizlazi da oba roditelja očigledno imaju odgovarajuće roditeljske kapacitete za samostalnu skrb o mlt. FĐ, pri čemu otac nema nikakve prednosti pred majkom. Ističe da njena bolest ni na koji način ne ugrožava dijete, odnosno kada je njeno stanje u remisiji da nema potrebe za ograničavanjem susreta majke i djeteta. Smatra da u ovom konkretnom slučaju vještakinja psihijatrica dakle osoba koja je najkompetentnija prosuđivati zdravstveno (duševno) stanje tuženice nije usmeno izložila svoj nalaz i mišljenje, već su to učinile samo sudske vještakinje za područje psihologije, koje su i same navele da nisu kompetentne o svemu se očitovati. Ističe da sud nije uzeo u obzir mišljenje djeteta da nije u dovoljnoj cijenio činjenicu postojanja obiteljskog nasilja, koje je u konkretnom slučaju bilo u obliku psihičkog nasilja tužitelja prema tuženici (da je osuđivan za nasilje u obitelji) i kontrolirajućeg ponašanja. Posebno u žalbi ukazuje da se odluke ne smiju temeljiti isključivo na ″dijagnozama″ majke već na procjeni obiteljske dinamike koja se procjenjuje u svakoj obitelji jedinstveno, zbog čega smatra da pri donošenju pobijane presude postoji izravna diskriminacija prema njoj od strane suda, ali i djelatnika Zavoda sve sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije i to po osnovi zdravstvenog stanja tuženice.

9. U odnos na dio odluke o uzdržavanju tuženica ističe da će obzirom na povećani opseg održavanja osobnih odnosa sa djetetom snositi dio troškova života, prehrane, odijevanja i dr. djeteta, u većem opsegu nego što to inače radi roditelj koji viđa dijete svaki drugi vikend po dva dana pa ocjenjuje da je opravdano iznos uzdržavanja utvrditi u manjem opsegu nego što je određeno u konkretnom slučaju. Pored toga , ističe da je redovito vodila dijete na preglede privatnom stomatologu te je svaki pregled plaćala po 50,00 ili 100,00 EUR i da redovito čitavo vrijeme kupuje odjeću i obuću djetetu te sudjeluje u svim troškovima života djeteta, zbog čega smatra da bi joj sud trebao smanjiti iznos određenog (propuštenog) uzdržavanja.

10. Konačno, obzirom na troškove vještačenja tuženica ističe da su provedenim vještačenjem prošireni susreti i druženja u odnosu na izvorni prijedlog tužitelja i da se ne može reći da je u cijelosti usvojen izvorni prijedlog tužitelja, odnosno da je u cijelosti odbijen njen zahtjev (pola/ pola) već su se upravo suprotno, vještaci našli na pola puta između prijedloga i zahtjeva stranaka. Slijedom navedenoga, opravdan im smatra da stranke troškove vještačenja snose u jednakim dijelovima.

11. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je zaključio da navedeni žalbeni razlozi u odnosu na meritum stvari nisu osnovani. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženice pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženica, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a.

12. Pravno stajalište prvostupanjskog suda temeljem kojeg je, sukladno čl. 96. st. 2., čl.119. st. 1. i čl.104. st. 1. ObZ-a, odlučio s kojim će roditeljem dijete stanovati, na koji način će roditelji vršiti roditeljsku skrb i o održavanju osobnih odnosa djeteta s majkom, prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, razmotri li se utvrđenje prvostupanjskog suda kako je vidljiva privrženost i pozitivan odnos mlt. FĐ s oba roditelja i da oba roditelja razumiju potrebe i osobne karakteristike djeteta u okviru prije svega najboljeg interesa djeteta i prema ocjeni ovoga suda upravo je za njenu dobrobit da stanuje kod oca.

14. Žalbeni navodi tuženice koje su prije svega usmjereni na propitivanje razloga zbog kojih su njene roditeljske kompetencije dovedene u pitanje u odnosu na očeve zanemaruju da okolnost da sud, a i sami roditelji pri odluci s kojim roditeljem bi mlt. dijete trebalo živjeti, trebali imati u fokusu dobrobit djeteta. Stavi li se u fokus mlt. FĐ (a ne njeni roditelji), pri odluci o tome s kojim roditeljem treba stanovati i na koji način treba održavati osobne odnose sa roditeljem s kojim ne stanuje, polazi se od potreba samog djeteta pa time u konkretnom slučaju i od važnosti vršnjačke mreže Dorinih odnosa i okruženje u kojem je dosad uglavnom / većinom boravila, što vještaci u konkretnom postupku i preporučuju zadržati. Razmotri li se nadalje mišljenje djeteta proizlazi da dijete samo navodi da ne želi mijenjati školu. Naime, ona sada pohađa treći razred osnovne škole i sve veća potreba za druženjem sa vršnjacima i školske obveze, stavljena u kontekst udaljenosti od 40 minuta od mjesta boravka majke do škole, kao i boravak na dvije adrese i prema ocjeni ovoga suda nije najbolje interes djeteta. Kontinuitet i određenje mjesta stanovanja kod jednog roditelja u smislu čl. 96. st. 2. ObZ-a u skladu je sa dobrobiti djeteta zbog čega je odluka suda prvog stupnja da dijete treba nastaviti živjeti s ocem pravilna i zakonita.

15. Nastavkom života sa ocem FĐ ostaje u jednakom okružju i školi, sa ocem je sigurna, protivno žalbenim navodima tuženice da sud nije u dovoljnoj mjeri valorizirao očevu osuđivanost za nasilje u obitelji, njegovu nesigurnost i sklonost kontrolirajućem ponašanju, a prijedlog same majke da dijete podjednako živi s njom i s oce, kao i mišljenje stručnih osoba upravo pobija bilo kakvu opasnost za dobrobit djeteta u smislu nasilja u obitelji prema djetetu, ukoliko ostane živjeti s njim.

16. Jednako tako neosnovane su i žalbene tvrdnje tuženice da ju je sud diskriminirao po osnovi zdravstvenog stanja kraj jasnog obrazloženja zauzetih razloga kojima je zaštićena dobrobit djeteta.

17. Nadalje neosnovano tuženica iznosi i tvrdnje da vještačenje u prvostupanjskom postupku nije bilo provedeno sukladno postupovnim odredbama ZPP-a, (jer je vještakinja Dubravka Kocijan Hercigonja dala pisano očitovanje na primjedbe iznesene na nalaz i mišljenje i da nije pristupila na ročište kako bi usmeno obrazložila svoje mišljenje) no da je unatoč tome sud pobijanu presudu utemeljio upravo na navedenom nalazi i mišljenju. Prema ocjeni ovoga suda ne može se zaključiti da je tuženici onemogućeno raspravljanje pred sudom time što vještakinja zbog lošeg zdravstvenog stanja nije pristupila usmeno izložiti i obrazložiti svoj nalaz i mišljenje, jer je to učini la pisanim putem, nakon čega tuženica nije dalje predlagala usmeno saslušanje vještakinje nego je u daljnjem tijeku postupka predlagala jedino pribaviti mišljenje djeteta. Obzirom je tuženici pisanim putem odgovoreno na iznesene primjedbe, nakon čega je i dalje prigovarala da nalazi mišljenje nisu izrađene u skladu sa ZPP-om, ali je predlagala jedino pribavljanje mišljenja djeteta, a ne i ponovno određenje saslušanja vještakinje, to joj je kao stranci omogućeno obrazloženo izjašnjavanje i argumentiranje prigovora na pisani nalazi mišljenje vještaka, a inzistiranje na usmenom izlaganju vještaka na ročištu u ovom obiteljskom parničnom postupku predstavljalo bi u prikazanim okolnostima pretjerano formaliziranje. U tom je smislu pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u skladu sa stabilnom i ustaljenom praksom Vrhovnog suda RH (Rev-472/2024 od 4. ožujka 2025., Rev-870/2012-2 od 2. prosinca 2015, Revx- 1071/2010-2 od 30. studenoga 2011, Rev-535/2009-2 od 15. lipnja 2011. i dr.).

18. Osim toga, sud mora omogućiti djetetu da izrazi mišljenje u postupcima koji se odnose na njega, osim ako se dijete tome protivi. Smisao pribavljanja mišljenja djeteta u obiteljskim predmetima jest da se djetetu omogući pravo da bude saslušano u postupcima koji se tiču njegovih osobnih i imovinskih prava i interesa, ali bez prebacivanja tereta odluke na samo dijete. Cilj koji se nastoji postići jest da sud i stručne osobe dobiju stvaran uvid u djetetove želje, osjećaje i potrebe uz zaštitu djeteta i uvažavanje njegove zrelosti. Mlt. FĐ je u dva navrata saslušana i to jedanput u Zavodu, a nakon toga i prilikom vještačenja. Ponovno zahtijevanje od djeteta da se izjašnjava na sudu, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio teretnim za dijete i nepotrebnim jer je FĐ svoje mišljenje već dala. U tom smislu neosnovane su i žalbene tvrdnje o potrebi ponovnog saslušavanja djeteta.

19. Rezimira li se iznijeto stavljajući u središte dijete, sud prvog stupnja pravilno je odlučio da je najbolji interes da mlt. FĐ za sada ostane u poznatom okolišu u školi u kojoj pohađa i u socijalnim okruženju u kojem se uobičajeno kretala, odnosno da ostane živjeti sa ocem. Pored toga, obzirom na jednaku privrženost djeteta sa oba roditelja osnovano je prvostupanjski sud sukladno sporazumu roditelja odredio i održavanje osobnih odnosa, koji su i prema ocjeni ovoga suda u skladu sa dobrobiti djeteta. Za zaključiti je, a s obzirom na sadržaj pobijane odluke, da je prvostupanjski sud imao u vidu i sadržaj odredbe čl. 9. točka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine” MU br. 12/93., 20/97 .), prema kojoj je potrebno poštivati pravo djeteta na redovito održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata sa oba roditelja, ako se time ne ugrožava njegova dobrobit, pa proizlazi da je prvostupanjska odluka donesena u svrhu postizanja pravične ravnoteže između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici i izvršava svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta razvijati se u okolnostima koje neće biti stresna za njegov razvoj.

20. Neosnovano tuženica prigovara odluci prvostupanjskog suda i u dijelu u kojem je odlučeno o uzdržavanju djeteta. Naime, prema utvrđenjima suda majka mjesečno ima primanja u iznosu od oko 2.000,00 EUR. Prema Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta majka bi obzirom na svoja primanja i dob mlt. FĐ od svibnja 2023. trebala plaćati iznose od po 385,00 EUR mjesečno, a od travnja 2024. i tijekom 2025. pa nadalje iznose od po 390,00 EUR mjesečno. Uzimajući očito u obzir opseg vremena u kojem će dijete boraviti kod majke, prvostupanjski sud pravilno je umanjio ove iznose i dosudio iznose uzdržavanja u visini minimalnih novčanih iznosa potrebnih za uzdržavanje djeteta u dobi od 7-12 godina. Isto tako, osnovano je sud uvažio i nesporno plaćanje dnevnog boravka i prehrane djeteta u školi od strane majke i umanjio mjesečno uzdržavanje za plaćene iznose od po 46,50 EUR tijekom školske godine. U odnosu na tvrdnje tuženice da je platila iznose od 50,00 EUR odnosno 100,00 EUR za privatnog stomatologa valja istaknuti da iako dijete doista prati imovinski standard roditelja da tijekom postupka nije dokazana potreba odlaska djeteta privatnom stomatologu kraj nedvojbene činjenice mogućnosti besplatnih pregleda djeteta u okviru redovnog zdravstvenog osiguranja. Konačno i u odnosu na navode tuženice da je plaćala odjeću i obuću za dijete osnovano sud prvog stupnja nije uzeo u obzir ove iznose budući su navodi tuženice uopćeni i nedokazani.

21. Kako je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno donoseći prvostupanjsku odluku o tome s kojim roditeljem će dijete živjeti i na koji način će održavati osobne odnose s drugim roditeljem te o uzdržavanju, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tuženice potvrditi točke l., Il. i IV. prvostupanjske presude.

22. Međutim osnovno tuženica u žalbi navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije odredio da stranke troškove vještačenja snose na jednake dijelove, odnosno da joj tužitelj vrati polovinu plaćenog predujma. Sukladno žalbenim navodima, a uzimajući u obzir kompleksnost obiteljskih odnosa, stav je i ovoga suda kako je provođenje vještačenja bilo nužno za donošenje odluke o tome na koji način će se urediti roditeljska prava, što je dobrobit djeteta u konkretnom slučaju, s kojim roditeljem bi dijete trebalo živjeti i na koji način bi trebalo održavati osobne odnose sa roditeljem sa kojim ne živi. Obzirom na iznijeto valjalo je prihvatiti žalbu tuženice u ovom dijelu i primjenom čl. 380. točka 3. ZPP -a, u vezi s čl. 346. ObZ, preinačiti odluku u dijelu troškova na način da se tužitelj obvezuje vratiti tuženici polovinu plaćenog iznosa vještačenja, dok u preostalom dijelu svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

23. U nepobijanoj točki III. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

24. Konačno, trošak žalbenog postupka tuženici nije dosuđen, jer je uspjela samo sa dijelom zahtjeva koji se odnosi na troškove postupka, koji nije mjerodavan za ocjenu uspjeha kada je pobijana i odluka o glavnoj stvari (čl. 35. ZPP-a).

U Varaždinu 4. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić