REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-24/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Tei Majsan kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Veg u kaznenom predmetu protiv optuženika PN zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.; dalje: Kazneni zakon) , kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od odvjetništva u Zagrebu od 29. srpnja 2020. broj KOz-DO- 473/2020, nakon nejavne rasprave 29. travnja 2026. održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu SN, optuženika PN, braniteljice optuženika odvjetnice Gordane Grubeša uz odvjetnika Matiju Kolaka i punomoćnice oštećenika odvjetnice Ines Bojić, 4. svibnja 2026. donio je te u odsutnosti stranaka, branitelja i punomoćnika oštećenika objavio je i

presudio je

I optuženi PN OIB [osobni identifikacijski broj], zvanog " P", sin S i ŠN, rođene Š, rođen **.**.1970. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen sa završenom građevinskom školom, samostalni umjetnik- skladatelj, zaposlen sa prosječnim primanjima od oko 2.500,00 eur, suvlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa] veličine oko 280 m², neoženjen, otac jednog djeteta u dobi od 16 godina, neodlikovan, bez čina, neosuđivan, protiv kojeg ne vodi se drugi kazneni postupak.

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

u vremenu od neutvrđenog dana 2018. do 2. lipnja 2020. u stanu na adresi u [adresa], kao izvanbračni suprug GN i otac zajedničkog djeteta BN, rođene **.**.2010. protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji sa ciljem da obezvrijedi dostojanstvo svoje izvanbračne supruge GN BN i pristajući ugroziti ispravan psihofizički rast i razvoj svoje kćeri BN u nazočnosti kćeri BN izvanbračnoj supruzi GN govorio da nikada neće izaći iz zajedničkog stana te je vrijeđao pogrdnim riječima govoreći joj da je kurva, đubre, smeće, jadnica pri čemu ju je u više navrata odgurivao po stanu, razbacivao stvari koje je ponašanje se intenziviralo od početka mjeseca ožujka 2020. do kraja mjeseca svibnja 2020. kada je na istoj adresi u više navrata a sa ciljem da suprugu ustraši pred kćerkom BN govorio "ubit ću te, odležat ću te, smeće jedno", što je kod GN izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti i poniženja i obezvrijeđenosti dostojanstva te ugrozio ispravan psihofizički rast i razvoj djeteta BN,

- dakle, da bi drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, teško kršio propise o zaštiti nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnosti sigurnost njoj bliskih osoba, te zlostavio dijete

II - pa da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona te kazneno djelo nasilja u obitelji - opisano u članku 179a Kaznenog zakona, sve u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona.

III Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26; dalje: ZKP) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženika PN i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. OPTUŽBA

1.1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je optužnicu protiv optuženika PN zbog tri kaznena djela, i to kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona, kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava – opisano u članku 177. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona te kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, sve u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona.

1.2. Oštećenica nije postavila imovinskopravni zahtjev.

2. OČITOVANJE OPTUŽENIKA O OPTUŽBI

Optuženik očitujući se o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja su mu stavljena na teret.

3. PROVEDENI DOKAZI

3.1. Prvostupanjska presuda ovog suda broj Kzd-248/2020 od 28. veljače 2024. ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kžzd-198/2024 od 21. siječnja 2025. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

3.2. U ponovljenom dokaznom postupku sud je ispitao optuženika PN koji je ostao kod ranije iznijetih obrana(list 19-22, 35-38, 549-551, 585-586, 589-592, 594- 597 spisa).

3.2. Također, u ponovljenom dokaznom postupku, na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP-a, pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka oštećenice GN (list 58-60, 160, 163, 457-458, 463 spisa) te svjedoka TN (list 190-192 spisa), MN (list 192-193 spisa) i RN (list 193-194 spisa), svjedoka KN (list 458-459 spisa), svjedokinje ČN (list 459-462 spisa), svjedokinje PNŽ (list 490-493 spisa), svjedokinje BN (list 538- 539, 541 spisa) dani na raspravi pred ovim sudom s obzirom na to da su navedeni svjedoci bili ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka — tužitelja i optuženika, odnosno njegova branitelja koji su tada imali mogućnost neposrednog postavljanja pitanja svjedocima. Pri čitanju je priopćeno je li svjedok dao obećanje da će iskazivati istinito, sukladno odredbi članka 431. stavka 5. ZKP-a.

3.3. Sud nije pristupio neposrednom ispitivanju navedenih svjedoka budući da su isti bili ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka, čime je konfrontacijsko pravo optuženika u cijelosti ostvareno, a za primjenu odredbe članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP -a nije potrebna suglasnost stranaka niti postoji zakonska obveza ponovnog neposrednog ispitivanja svjedoka. Pri tome navedena odredba ne traži da su svjedoci ispitani pred istim predsjednikom vijeća ili na istoj raspravi već je dostatno da su ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka, neovisno o tome što je u međuvremenu prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak. Kazneni postupak, naime, predstavlja jedinstven postupak protiv istog optuženika pa promjena raspravnog suca ili vraćanje predmeta na ponovni postupak ne prekida jedinstvo kaznenog postupka niti reaktivira konfrontacijsko pravo koje je već konzumirano na ranijoj raspravi, a što predstavlja iznimku od načela neposrednosti predviđenu u zakonskim odredbama.

3.4. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP-a pročitano je izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 3. lipnja 2020. (list 3 -7 spisa), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od dana 2. lipnja 2020. (list 8 -9 spisa), otpusno pismo Psihijatrijske bolnice "Sv. Ivan" Zagreb (list 24-26 spisa), obavijest Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Susedgrad od 4. lipnja 2020. (list 28 spisa), zapisnik o ispitivanju ošt. GN, kao svjedoka od 9. srpnja 2020. (list 58-60 spisa) od 30. ožujka 2021. sa snimkom ispitivanja (list 160, 163 spisa) od 26.09.2022. sa snimkom ispitivanja (list 457 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Susedgrad od 17.11.2020. (list 106-112, 114-120 spisa), objava na Facebooku i korespondencija mailom te porukama (list 134-148 spisa), rješenje o nadzoru od 21.01.2021. (list 155 spisa), potvrda liječnika, medicinska i druga dokumentacija oštećenice (list 164-172 spisa), nalaz psihijatrijskog vještaka dr. Slobodanke Cvitanušić od 14.04.2021. (list 177-183 spisa), iskaz svjedoka UN od 10.05.2021. (list 190-191 spisa), iskaz svjedoka MN od 10.05.2021. (list 192-193 spisa), iskaz svjedoka RN od 10.05.2021. (list 193-194 spisa), bilješka psihologa od 02.12.2020. (list 196 spisa), mišljenje psihologa od 03.12.2020. (list 199-202 spisa), dokumentacija Centra za socijalnu skrb od 23.07.2021. (list 211-385 spisa), nalaz i mišljenje Poliklinike od 15.09.2021. (list 393 - 397 spisa), iskaz svjedoka KN od 26.09.2022. (list 458-459 spisa), iskaz svjedoka ČN od 26.09.2022. (list 459-462 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. rujna 2022. (list 467 spisa), dokumentacija Centra za socijalnu skrb Zagreb od 13.10.2022. (list 469 spisa), izvještaj psihologa ŽN od 07.09.2021. (list 472 spisa) i od 27.10.2022. (list 474 spisa), izvod iz prekršajne evidencije optuženika od 07.02.2023. (list 485 spisa), izvod iz kaznene evidencije optuženika od 07.02.2023. (list 486 spisa), iskaz svjedoka PNŽ od 21.02.2023. (list 491-493 spisa), korespondencija optuženika i oštećenice te dokumentacija stručnog tima, građanskog suda (list 497-508 spisa), korespondencija optuženika i oštećenice (list 516 spisa), mišljenje više stručne savjetnice suda od 09.03.2023. (list 517 spisa), dokumentacija o imovinskim odnosima optuženika i oštećenice (list 552-573 spisa).

4. ISKAZ OPTUŽENIKA

Optuženik je u svojoj obrani u bitnome naveo da u cijelosti poriče počinjenje kaznenih djela. Istaknuo je da nije prijetio oštećenici, da je nije vrijeđao riječima „kurvo“, „đubre“, „smeće“, „jadnica“, da je nije odgurivao po stanu niti razbacivao stvari, kao i da pred djetetom nije govorio „ubit ću te“, „odležat ću te“.

4.1. Optuženik je naveo da su odnosi između njega i oštećenice bili narušeni dulje vrijeme, ali da se radilo o poremećenim partnerskim, imovinskim i roditeljskim odnosima, a ne o nasilju u obitelji. Prema njegovoj obrani, upravo je oštećenica njega omalovažavala, osobito zbog njegovih smanjenih prihoda i poslovnih problema, govorila mu da je nesposoban, da ništa ne zarađuje, da nije ništa priuštio djetetu te ga na taj način ponižavala pred djetetom.

4.2. Optuženik je isticao da je kaznena prijava podnesena u kontekstu nerazriješenih imovinskih odnosa, osobito spora oko zajedničkog stana, korištenja studija i opreme, kao i u kontekstu postupka radi roditeljske skrbi. Naveo je da smatra kako je cilj oštećenice bio udaljiti ga iz zajedničkog stana, financijski ga oslabiti i ograničiti njegov odnos s djetetom.

4.3. U odnosu na događaj od 2. lipnja 2020. naveo je da je toga dana došlo do intervencije policije i hitne pomoći nakon njegove objave na Facebooku, koju su oštećenica i dio njihove okoline protumačili kao suicidalnu objavu. Istaknuo je da nije imao namjeru nikome nauditi niti prijetiti, već se radilo o njegovom emocionalnom stanju zbog obiteljskih, poslovnih i egzistencijalnih problema.

4.4. Optuženik je naveo da nije psihijatrijski bolesnik kako ga oštećenica pokušava prikazati, nego da je povremeno razgovarao s psihijatrom kojeg je poznavao privatno. Istaknuo je da se pridržavao svih mjera opreza i sudskih odluka te da nikada nije pokušao iskoristiti situaciju kada oštećenica i dijete nisu bili u stanu kako bi ušao u stan protivno odlukama suda.

4.5. U odnosu na dijete naveo je da smatra da je bio dobar otac, da je s djetetom provodio mnogo vremena, da je ulagao u njezin razvoj te da smatra da je dijete u ovom postupku bilo emocionalno opterećeno odnosom majke i oca. Naveo je da dijete ne krivi za njezin iskaz, ali smatra da je dio njezina iskaza rezultat utjecaja majke i obiteljske situacije u kojoj dijete živi s majkom.

5. NEOSPORENE ČINJENICE

U ovom postupku nije sporno da su optuženik, oštećenica i njihovo zajedničko maloljetno dijete živjeli u istom stanu na adresi u [adresa].

5.1. Nije sporno ni da su odnosi između optuženika i oštećenice bili ozbiljno narušeni, da su živjeli odvojeno unutar istog stambenog prostora, da su postojale nesuglasice oko prestanka zajednice, stana, roditeljske skrbi, korištenja zajedničkih prostora i opreme.

5.2. Nije sporno da je dana 2. lipnja 2020. došlo do intervencije policije i hitne medicinske pomoći, nakon čega je optuženik odveden u Psihijatrijsku bolnicu „Sveti Ivan“.

5.3. Nije sporno da se između optuženika i oštećenice vode odnosno su se vodili postupci radi roditeljske skrbi, razvrgnuća suvlasništva, korištenja obiteljskog doma, imovinskih potraživanja i tehničke opreme.

6. SPORNE ČINJENICE

Sporno je je li optuženik u inkriminiranom razdoblju oštećenici upućivao ozbiljne prijetnje smrću riječima „ubit ću te“, „odležat ću te“, odnosno je li takvim riječima kod oštećenice izazvao ozbiljan strah za njezin život i sigurnost.

6.1. Sporno je je li optuženik prema oštećenici postupao na način koji predstavlja teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno je li ju vrijeđao, ponižavao, odgurivao, razbacivao stvari i time kod nje izazvao strah, poniženje i obezvrijeđenost dostojanstva.

6.2. Sporno je je li optuženik navedena ponašanja činio u nazočnosti djeteta te je li time ugrozio ispravan psihofizički rast i razvoj djeteta.

7. BITNI SADRŽAJI DOKAZA

7.1. Iz iskaza oštećenice GN proizlazi da je nasilje u obitelji prema njezinim navodima trajalo više godina, a osobito se intenziviralo od 2018. nadalje, odnosno u razdoblju kada je ona počela inzistirati na razrješenju izvanbračne zajednice, roditeljske skrbi i imovinskih odnosa. Oštećenica je navela da se optuženik nije mirio s prekidom zajednice, da je odbijao razgovore o stanu i djetetu, da je odgađao svaki dogovor te da se njegovo ponašanje pogoršalo nakon što je pokrenula postupke pred Centrom i putem odvjetnika. Oštećenica je iskazala da ju je optuženik vrijeđao riječima „kurva“, „drolja“, „đubre“, „smeće“, „jadnica“, „bijednica“, da joj je u vrijeme pandemije govorio „ubit ću te“, „odležat ću te“, „smeće jedno“, da ju je odgurivao po stanu, razbacivao stvari, imao emocionalne ispade, prijetio samoubojstvom te se ponašao nepredvidivo. Navela je da je zbog toga spavala u sobi s djetetom, da se bojala za sebe, za dijete, ali i za optuženika jer ga je smatrala psihički nestabilnim.

7.2. Iz njezina iskaza nadalje proizlazi da je kaznenu prijavu podnijela nakon događaja od 2. lipnja 2020., kada je optuženik na Facebooku objavio tekst koji je ona i više osoba iz njihova okruženja shvatilo kao moguću najavu samoubojstva. Navela je da su je toga jutra zvali i kontaktirali poznanici optuženika, pitali je je li optuženik živ, da je zatekla optuženika u lošem stanju, da je on potom inzistirao da ode po dijete u školu, čega se ona uplašila, pa je pozvala policiju i hitnu pomoć.

7.3. Oštećenica je ujedno iskazala da stan nije imao nikakve veze s prijavom, već da je ona samo željela mirno razriješiti odnose s optuženikom, nudila mu različite opcije oko stana i imovine, pa i mogućnost da mu kupi stan u istoj zgradi ili da se međusobno isplate.

7.4. Iz iskaza maloljetne oštećenice BN proizlazi da su roditelji u vrijeme pandemije živjeli odvojeno unutar istog stana, da majka i otac nisu komunicirali, da majka spavala s njom u sobi i da je ona znala da se roditelji rastaju. Dijete je iskazalo da je čulo kako otac majci govori ružne riječi, među ostalim da je „kurva“, „drolja“, „smeće“, „jadnica“, te da je čula kako joj govori da će je ubiti i odležati. Nadalje je maloljetna svjedokinja opisala i da se optuženik znao derati, da je znao razbacivati stvari iz hladnjaka, da nije dao majci i njoj koristiti perilicu rublja, da se derao zbog nove perilice i da se znala bojati biti sama s njim. Ujedno je navela da ju je optuženik znao udariti po stražnjici ili počupati za uho ili kosu kada bi nešto loše napravila.

7.5. Istodobno, iz iskaza maloljetne svjedokinje BN proizlazi i da joj je za određene događaje majka rekla što se dogodilo, primjerice da je otac majku jednom udario. Navela je da majka na nju nije vikala, da je nije tukla, da nije čula majku da govori ružno o ocu, te da se s ocem sada viđa na javnim mjestima, ali da joj susreti ne znače mnogo jer nemaju mnogo tema.

7.6. Iz iskaza djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb TN proizlazi da Centar nije imao neposrednih saznanja o događajima iz optužnice jer je počeo postupati tek nakon što je optuženik zadržan na policiji. Navela je da do tada nisu bili evidentirani postupci povodom nasilja u obitelji, niti je ijedan roditelj ran ije prijavljivao ono što se prema kasnijim izjavama događalo u obitelji. Navela je da je nakon policijske intervencije obavljen razgovor s oba roditelja i s djetetom, da dijete u razgovoru sa stručnim osobama nije pokazivalo strah i odbijanje susreta s ocem, da nije pokazivalo znakove psihopatologije ni depresivnosti, da je dobro funkcioniralo u školi, da je odlična učenica i urednih vršnjačkih odnosa. Navela je i da su susreti oca i djeteta pod nadzorom tekli uredno, da je otac surađivao, prihvaćao ograničenja i iskazivao žaljenje što ne može viđati dijete u većem opsegu.

7.7. Svjedoci prijatelji optuženika MN i RN iskazali su da nisu bili prisutni događajima koji se optuženiku stavljaju na teret. Naveli su da optuženika poznaju dugi niz godina, da ga ne poznaju kao nasilnu osobu, da nikada nisu vidjeli da bi bio verbalno ili fizički nasilan prema oštećenici, djetetu ili trećim osobama. Iskazali su da im se optuženik žalio na narušene obiteljske odnose, financijske probleme, prigovore oštećenice da ne zarađuje dovoljno, kao i na osjećaj da ga se udaljava iz stana i od djeteta.

7.8. U odnosu na događaj od 2. lipnja 2020. svjedoci prijatelji optuženika opisali su Facebook objavu optuženika. Jedan od njih naveo je da objavu nije shvatio kao ozbiljnu suicidalnu namjeru, već kao dramatiziranje i emocionalnu reakciju. Drugi je naveo da se osjetio prozvanim jer je optuženik pisao da ga nema tko zagrliti na rođendan, pa je otišao do njega. Iz njihovih iskaza proizlazi da je upravo ta objava bila neposredan povod reakcije okoline i dolaska policije.

7.9. Svjedok, susjed i zajednički poznanik stranaka KN iskazao je da se ranije družio i s optuženikom i s oštećenicom, da su se njihove obitelji družile i da je bio iznenađen njihovim razlazom. Naveo je da mu se oštećenica ranije nije žalila na optuženika, a nakon razlaza mu je rekla da više ne može živjeti s njim, da joj prijeti i da je omalovažava, ali nije znao navesti konkretne riječi prijetnji ni opisati događaje iz optužnice. Naveo je da je među njima postojao izražen imovinski spor, osobito oko stana i isplate, te da optuženika ne smatra osobom koja bi nekome nešto napravila.

7.10. Svjedokinja, prijateljica oštećenice PNŽ, iskazala je da joj se oštećenica tijekom godina povjeravala o problemima u odnosu s optuženikom, da joj je pričala o vrijeđanjima, prijetnjama i emocionalnim ispadima, te da je ona bila zabrinuta za oštećenicu. Navela je da joj je znala slati poruke u smislu je li živa i je li sve u redu. Iskazala je da osobno nije bila prisutna događajima iz optužnice, već sva saznanja ima iz onoga što joj je oštećenica govorila.

7.11. Druga prijateljica oštećenice ČN također je iskazala da joj je oštećenica pričala o problemima s optuženikom, da joj je govorila kako se boji za sebe i dijete, da je opisivala uvrede i prijetnje, te da je Facebook objavu optuženika i ona shvatila kao zabrinjavajuću i moguću najavu samoozljeđivanja. Međutim, ni ta svjedokinja nije osobno nazočila događajima prijetnji, vrijeđanja ili fizičkog nasilja iz optužnice.

7.12. Iz izvješća o policijskoj intervenciji proizlazi da je policijska intervencija 2. lipnja 2020. zatražena povodom dojave o mogućem suicidalnom ponašanju optuženika, zbog čega je pozvana i hitna medicinska pomoć.

7.13. Iz medicinske dokumentacije Psihijatrijske bolnice „Sveti Ivan“ proizlazi da je optuženik zaprimljen nakon policijske intervencije zbog navodnih suicidalnih izjava na društvenoj mreži, da je otpušten s dijagnozom akutne reakcije na stres, uz preporuku daljnjeg psihijatrijskog praćenja.

7.14. Iz stručne dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Susedgrad, Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba, mišljenja stručne savjetnice suda o obiteljskoj situaciji i stanju djeteta i dokumentacije o susretima oca i djeteta proizlazi da su susreti pod nadzorom tekli uredno, da je dijete dolazilo bez otpora, da tijekom susreta nije bilo potrebe za intervencijom voditeljice mjere, da je otac prihvaćao savjete i sugestije, a da kod djeteta nisu utvrđeni znakovi psihopatologije, depresivnosti ili ozbiljne emocionalne dekompenzacije.

7.15. Iz dokumentacije o građanskim i obiteljskim postupcima proizlazi da između optuženika i oštećenice postoji više nerazriješenih postupaka vezanih za roditeljsku skrb, osobne odnose s djetetom, razvrgnuće suvlasništva, korištenje stana, tehničku opremu i međusobna imovinska potraživanja.

8. RAŠČLAMBA I OCJENA VJERODOSTOJNOSTI DOKAZA

Ocjenjujući provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, sud nije našao dokazanim da bi optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

8.1. Sud je iskaz oštećenice GN prihvatio u dijelu u kojem opisuje da su odnosi između nje i optuženika bili izrazito narušeni, da su živjeli u stanju trajne nekomunikacije, emocionalne udaljenosti i konflikta te da su među njima postojali ozbiljni nerazriješeni imovinski i roditeljski odnosi. Taj dio njezina iskaza potvrđen je i obranom optuženika, iskazima svjedoka te dokumentacijom o građanskim i obiteljskim postupcima.

8.2. Međutim, sud nije mogao prihvatiti iskaz oštećenice kao dostatan za siguran zaključak da je optuženik počinio upravo radnje opisane u optužnici. Naime, za odlučne činjenice i to konkretne prijetnje smrću, kontinuirano vrijeđanje, fizičko odgurivanje i razbacivanje stvari u nazočnosti djeteta, nema neposrednih neovisnih svjedoka ni objektivnih dokaza.

8.3. Sud je pri tome imao na umu da u kaznenim djelima nasilja u obitelji često nema neposrednih neutralnih svjedoka, međutim to ne oslobađa sud obveze da osuđujuću presudu donese samo ako je krivnja dokazana izvan razumne sumnje. U konkretnom predmetu, iskaz oštećenice ostao je u odlučnim dijelovima nepotvrđen objektivnim dokazima, a istodobno je opterećen dugotrajnim i intenzivnim imovinskim, partnerskim i roditeljskim sukobom s optuženikom.

8.4. Sud je osobito cijenio okolnost da neposredan povod policijskoj intervenciji 2. lipnja 2020. nije bila konkretna aktualna prijetnja optuženika prema oštećenici, nego zabrinutost zbog Facebook objave optuženika i mogućnosti da bi optuženik mogao nauditi sam sebi. To proizlazi iz iskaza oštećenice, iskaza svjedoka i dokumentacije o policijskoj intervenciji.

8.5. Sud je nadalje uočio da je oštećenica tijekom iskazivanja opisivala dugotrajno nasilje, ali su pri detaljnijem ispitivanju pojedini događaji ostali vremenski i sadržajno nedovoljno određeni. U njezinom iskazu isprepliću se navodi o prijetnjama, vrijeđanju, psihičkoj nestabilnosti optuženika, suicidalnim ispadima, odbijanju dogovora oko stana, roditeljskim nesuglasicama, financijskim pitanjima i njezinoj želji da se zajednica konačno razriješi.

8.6. Takav iskaz, iako može upućivati na težak i emocionalno iscrpljujući partnerski odnos, po ocjeni suda ne omogućuje zaključak sa stupnjem izvjesnosti da su se dogodile upravo one radnje koje su opisane u optužnici i da su dosegnule prag kaznenopravne odgovornosti.

8.7. Iskaz maloljetne oštećenice BN sud je cijenio s osobitim oprezom. Sud ne dovodi u pitanje da je dijete bilo izloženo narušenim odnosima roditelja, njihovoj nekomunikaciji, svađama i emocionalno opterećenom obiteljskom okruženju. Međutim, sud nalazi da ni taj iskaz ne otklanja razumnu sumnju u pogledu odlučnih činjenica.

8.8. U iskazu djeteta nalaze se dijelovi koji se odnose na njezina neposredna opažanja, ali i dijelovi za koje sama navodi da joj ih je rekla majka. Nadalje, dijete opisuje obiteljski konflikt u cjelini: odvojeno spavanje, nekomunikaciju roditelja, nesuglasice oko perilice rublja, korištenja stvari, odlazaka baki i odnos roditelja prema razvodu. Takva obiteljska situacija jest nepovoljna za dijete, ali sama po sebi ne dokazuje postojanje kaznenog djela povrede djetetovih prava.

8.9. Posebno je značajno da stručna dokumentacija Centra i iskaz djelatnice Centra ne potvrđuju da bi kod djeteta bilo utvrđeno ozbiljno ugrožavanje psihofizičkog razvoja. Naprotiv, iz tih dokaza proizlazi da dijete dobro funkcionira u školi, da je odlična učenica, urednih vršnjačkih odnosa, da nisu uočeni znakovi psihopatologije ni depresivnosti te da u razgovoru sa stručnim osobama nije pokazivalo strah od oca.

8.10. Sud je iskaz djelatnice Centra ocijenio objektivnim i nepristranim, jer se radi o stručnoj osobi koja nema osobni interes za ishod postupka i koja je iskazivala o postupanju Centra, razgovorima sa strankama, stručnim opažanjima i prikupljenim objektivnim podacima. Njezin iskaz osobito je važan u dijelu u kojem potvrđuje da Centar prije policijske intervencije nije imao evidentirane postupke nasilja u obitelji te da dijete nije pokazivalo znakove ozbiljne traumatizacije.

8.11. Iskazi prijateljica oštećenice GN potvrđuju da se oštećenica njima žalila na ponašanje optuženika, da je bila uznemirena, zabrinuta i da je subjektivno doživljavala odnos s optuženikom kao težak i opterećujući. Međutim, ti iskazi imaju posredan karakter jer svjedokinje nisu osobno nazočile prijetnjama, fizičkom nasilju ili drugim radnjama iz optužnice. Stoga njihovi iskazi mogu potvrditi da je oštećenica govorila o problemima, ali ne mogu sami po sebi dokazati da su se radnje iz optužnice dogodile.

8.12. Iskazi prijatelja optuženika i susjeda također nemaju neposrednu dokaznu snagu u pogledu samih inkriminiranih radnji jer ni oni nisu bili prisutni navodnim događajima. Međutim, sud ih je cijenio u dijelu u kojem potvrđuju da su odnosi između optuženika i oštećenice bili narušeni, da su postojali imovinski problemi, spor oko stana i osjećaj optuženika da ga se udaljava iz zajedničkog prostora i od djeteta. Sud ih je cijenio i u dijelu u kojem opisuju da optuženika ne poznaju kao nasilnu osobu.

8.13. Obranu optuženika sud nije mogao odbaciti kao nelogičnu, neuvjerljivu ili očito usmjerenu isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Iako je optuženik u obrani opširno iznosio vlastitu percepciju odnosa s oštećenicom, dio njegove obrane podudara se s objektivno utvrđenim činjenicama: postojanjem nerazriješenih imovinskih odnosa, postupaka oko djeteta, konflikta oko stana, poslovne opreme, kao i činjenicom da je intervencija 2. lipnja 2020. prvotno vezana uz zabrinutost za njegovo psihičko stanje .

8.14. Sud ne nalazi da je odnos između optuženika i oštećenice bio skladan niti isključuje da je u njihovom odnosu bilo ružnih riječi, emocionalno opterećenih situacija, međusobnih predbacivanja i konfliktnih reakcija. Međutim, kazneni postupak ne služi razrješenju poremećenih partnerskih i imovinskih odnosa, nego utvrđenju je li optuženik izvan razumne sumnje počinio upravo kaznena djela koja su mu stavljena na teret.

8.15. U konkretnom slučaju sud nalazi da izvedeni dokazi potvrđuju postojanje teškog obiteljskog konflikta, ali ne i postojanje kaznenopravno relevantnog ponašanja optuženika u opsegu i na način kako je opisano u optužnici.

9. ZAKLJUČAK O ČINJENIČNIM UTVRĐENJIMA

Na temelju svih provedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da su optuženik i oštećenica GN u inkriminiranom razdoblju živjeli u ozbiljno narušenim partnerskim odnosima, da su njihovi odnosi bili opterećeni prestankom izvanbračne zajednice, pitanjem korištenja stana, imovinskim potraživanjima, roditeljskom skrbi i budućim odnosima s djetetom.

9.1. Sud nalazi utvrđenim i da je dijete bilo izloženo obiteljskom konfliktu roditelja, njihovoj nekomunikaciji i napetostima, što za dijete nedvojbeno nije bilo povoljno obiteljsko okruženje.

9.2. Međutim, sud nije mogao s potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrditi da je optuženik oštećenici upućivao ozbiljne prijetnje smrću, da ju je sustavno ponižavao i zlostavljao na način opisan u optužnici, da ju je odgurivao po stanu, razbacivao stvari u smislu nasilja u obitelji, niti da je takvim ponašanjem ugrozio psihofizički razvoj djeteta.

9.3. Sud nalazi da postoji razumna sumnja u odnosu na odlučne činjenice koje čine bitna obilježja terećenih kaznenih djela.

10. PRAVNA UTVRĐENJA

Za osuđujuću presudu potrebno je da sud iz provedenih dokaza s izvjesnošću utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da su ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela.

10.1. Za kazneno djelo prijetnje potrebno je utvrditi ozbiljnu prijetnju usmjerenju na usmrćenje ili drugo teško zlo, kao i da je takva prijetnja kod oštećene osobe objektivno bila podobna izazvati osjećaj straha i osobne ugroženosti.

10.2. Za kazneno djelo nasilja u obitelji potrebno je utvrditi da je počinitelj teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za sigurnost ili ga doveo u ponižavajući položaj, pri čemu se mora raditi o ponašanju koje prelazi prag uobičajenog obiteljskog konflikta, svađe ili narušenih partnerskih odnosa.

10.3. Za kazneno djelo povrede djetetovih prava potrebno je utvrditi da je postupanjem roditelja došlo do povrede ili ozbiljnog ugrožavanja prava i dobrobiti djeteta, odnosno njegova psihofizičkog razvoja.

10.4. U konkretnom slučaju, sud nalazi da navedena obilježja nisu dokazana izvan razumne sumnje. Dokazano je postojanje konflikta, ali nije dokazano da je taj konflikt poprimio kaznenopravni oblik opisan u optužnici.

11. ZAKLJUČAK O NEDOKAZANOSTI OPTUŽBE

Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona, kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona te kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, sve u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona.

11.1. Naime, iako je dokazano da su odnosi između optuženika i oštećenice bili duboko poremećeni, da su postojale svađe, međusobna optuživanja i ozbiljni imovinski i roditeljski sporovi, nije dokazano da je optuženik ostvario upravo ona kaznenopravno relevantna ponašanja koja mu se optužnicom stavljaju na teret odnosno nije utvrđeno izvan razumne sumnje da je optuženik svojim postupanjem ostvario zakonska obilježja kaznenih djela.

11.2. Sud nije mogao na temelju provedenih dokaza isključiti razumnu sumnju u pogledu odlučnih činjenica, a svaka takva sumnja mora se riješiti u korist optuženika. Slijedom svega navedenoga sud nalazi da nije dokazano izvan razumne sumnje da je optuženik počinio kaznena djela na način i pod okolnostima kako mu se to stavlja na teret optužnicom.

11.3. Stoga je sud, na temelju članka 453. točke 3. ZKP-a, optuženika oslobodio od optužbe.

12. TROŠKOVI KAZNENOG POSTUPKA

Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 149. stavku 1. ZKP -a.

12.1. Budući da je sud donio presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP - a, kao i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada njegova branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 4. svibnja 2026.

Sudac za mladež

Tea Majsan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagreb na broj: KOz-DO-473/2020

2. optuženik PN

3. braniteljica optuženog odvjetnica Gordana Grubeša

4. punomoćnik oštećenika odvjetnica Ines Bojić – po pravomoćnosti

5. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Susedgrad – po pravomoćnosti