Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-284/2024-198

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d Zagreb, Kralja Držislava 4, Pisarnica Zadar, M. Pavlinovića 9 protiv tuženika JADROLINIJA, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta , Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, kojeg zastupa punomoćnik Gordan Stanković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 45.500,00 EUR sa zakonskom zateznom koja teče od 4. svibnja 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži naknadu štete vrijednosti broda u preostalom iznosu od 215.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 20. lipnja 2018. (dana podnošenja tužbe) do isplate te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj na dosuđeni iznos iz t. I. izreke presude traži zakonsku zateznu kamatu od 20. lipnja 2018. (dana podnošenja tužbe) do 3. svibnja 2026.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika traži naknadu štete na ime uklanjanja podrtine u iznosu od 78.804,17 EUR/593.750,00 kuna sa zakonskom zateznom koja teče od 4. svibnja 2026. (dana donošenja presude) do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.556,89 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. svibnja 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena roku od 15 (petnaest) dana.

V. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 796,34 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. svibnja 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. lipnja 2018. podnio tužbu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu protiv tuženika 1. CROATIA osiguranje d.d. Zagreb i 2. JADROLINIJA, Rijeka radi naknade štete. Obrazlaže da je tužitelj vlasnik broda Plavi Jadran. Dana 31. siječnja 2018. dogodila se pomorska nesreća kod otoka Prvić Šepurine (Šibenik) u kojem su se sudarili trgovački brod Plavi Jadran u vlasništvu tužitelja i putnički brod Tijat, u vlasništvu tuženika. Brodovi su se kretali sučelice jedan drugom te je prema odredbama Pravilnika o sigurnosti pomorske plovidbe (čl. 17.) i Pravila o izbjegavanju sudara na moru, svaki od učesnika trebao napraviti manevar udesno, kako bi se izbjegao sudar. Zapovjednik broda Plavi Jadran je tako i napravio, a zapovjednik broda Č je učinio manevar ulijevo i tako udario u bok broda Plavi Jadran, uslijed kojeg udarca je došlo do proboja oplate broda Plavi Jadran i njegova potonuća. U vezi ove nesreće vođen je postupak protiv zapovjednika broda Tijat GJ te je doneseno rješenje o provođenju istrage protiv njega zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 225. Kaznenog zakona. Odjel za inspekcijske poslove Lučke kapetanije Šibenik je proveo izvid nesreće i podnio Izvješće pomorske upravne istrage iz kojeg proizlazi da je za nesreću isključivo kriv zapovjednik broda Tijat. Nezgoda se dogodila noću. Brod Plavi Jadran je bio pravilno osvijetljen. Prema Elaboratu o procjeni plovila koje je izradio vještak Miljenko Rakvin iz Zadra brod Plavi Jadran je u trenutku potonuća vrijedio 260.500,00 EUR. Prema nalogu Lučke kapetanije Šibenik, temeljem odredbe čl. 840.c PZ-a, tužitelju je naloženo uklanjanje potonule podrtine. Tužitelj je pribavio ponudu za vađenje potonulog broda na iznos od 593.750,00 kuna. Na brodu je bio ukrcan teret koji je ostao u moru, a njegova vrijednost iznosi 7.844,00 kuna. Brod je bio u zakupu kod obrta [obrt] za pomorski i obalni prijevoz na neodređeno vrijeme, a godišnja zakupnina je iznosila 50.000,00 EUR. Tužitelj je izgubio zakupninu za cijelu 2018. pa po toj osnovi traži naknadu štete u iznosu od 50.000,00 EUR te ukupno potražuje 310.500,00 EUR i 601.594,00 kuna. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 7. rujna 2018. povećao tužbeni zahtjev za troškove označavanja mjesta potonulog broda u iznosu od 94.470,28 kuna prema računu društva PLOVPUT d.o.o. Split broj 198-20-1 (stranica 64-65 spisa).

3. Tuženik JADROLINIJA je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu. Osporio je osnovu tužbenog zahtjeva navodeći da je krivnja za sudar na strani broda Plavi Jadran i to u cijelosti, odnosno barem pretežitim dijelom iz razloga što je brod Tijat isplovljavao iz luke Prvić Šepurine te mu se brod Plavi Jadran trebao ukloniti s puta, a umjesto toga je manevrom udesno presjekao brodu Tijat kurs ispred pramca, što je i dovelo do sudara. U konkretnom slučaju su se brodovi približavali jedan drugome iz skoro suprotnih kursova, a da je svaki od brodova zadržao svoj kurs kretanja, oni bi se mimoišli na sigurnoj udaljenosti. Umjesto toga, brod Plavi Jadran je obavio manevar skretanjem udesno, čime je brodu Tijat presjekao pravac kretanja i prouzročio sudar. Brod Plavi Jadran prije sudara nije smanjio brzinu niti se zaustavio, čime je prekršio odredbu čl. 11. st. 5. Pravilnika o sigurnosti plovidbe. Posada broda Plavi Jadran nije koristila sva raspoloživa sredstva da upozori drugi brod na mogućnost sudara (svjetlosni i zvučni signali, radio stanica i dr.). Prema iskazu JJ brod Tijat je skretao ulijevo. Međutim, to ne proizlazi iz pregleda nadzorne snimke AIS -a. Pregledom te snimke proizlazi da je brod Tijat blago mijenjao kurs u lijevo postavljajući se u kurs plovidbe prema narednoj luci te da je pratio konfiguraciju obale. Osim toga brod Tijat, čim je uočio Plavi Jadran je skrenuo desno i smanjio brzinu, čime je poduzeo manevar izbjegavanja sudara. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj P-1672/2018 od 28. lipnja 2019. utvrdio da je tužba povučena u odnosu na tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb te se oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 29. kolovoza 2019. (stranica 156-157 spisa).

5. Presudom ovoga suda poslovni broj P-595/2019-131 od 17. studenog 2023. naloženo je tuženiku da na ime naknade štete plati tužitelju iznos od 181.753,00 EUR/1.369.417,98 kuna sa zateznim kamatama koja teku na iznos od 149.253,00 EUR/1.124.546,73 kuna od 20. lipnja 2018., a na iznos od 32.500,00 EUR/244.871,25 kuna od 17. studenog 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), kao i da mu nadoknadi štetu na ime uklanjanja podrtine u iznosu od 60.049,32 EUR/452.441,60 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 8.149,91 EUR/61.405,50 kuna od 1. rujna 2018., a na iznos od 51.899,41 EUR/391.036,10 kuna od 17. studenog 2023. do isplate (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 167.454,67 EUR/1.261.687,21 kuna (točka III. izreke), te naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 30.578,22 EUR/230.391,60 kuna sa zateznim kamatama od 17. studenog 2023. po stopi propisanoj za ostale odnose u roku osam dana (točka IV. izreke), a odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 62.643,37 EUR/471.986,47 kuna (točka V. izreke).

5.1. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je, odlučujući povodom žalbe tužitelja i tuženika protiv navedene presude, presudom poslovni broj Pž-78/2024-3 od 14. ožujka 2024. odbio žalbe tuženika i tužitelja i potvrdio presudu ovoga suda poslovni broj P-595/2019-131 od 17. studenog 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi štetu u iznosu od 32.500,00 EUR/244.871,25 kuna sa zateznim kamatama od 17. studenog 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi štetu u iznosu od 8.149,91 EUR/61.405,50 kuna sa zateznim kamatama od 1. rujna 2018. do isplate i iznosu od 676,70 EUR/5.098,60 kuna sa zateznim kamatama od 17. studenog 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, te u točki III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 28.632,19 EUR/215.729,24 kuna, dok je rješenjem ukinuo citiranu presudu u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi štetu u iznosu od 149.253,00 EUR/1.124.546,73 kuna sa zateznim kamatama od 20. lipnja 2018. do isplate, u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi štetu u iznosu od 51.222,71 EUR/385.937,51 kuna sa zateznim kamatama od 17. studenog 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, u točki III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 138.822,48 EUR/1.045.957,98 kuna, te u točkama IV. i V. izreke i predmet vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je u podnesku od 21. svibnja 2024. naveo da je potrebno izvesti dokaz vještačenjem na okolnost visine pretrpljene štete prema cijenama na dan izrade Nalaza. Također je naveo da brod nije izvađen iz mora (stranica 826 spisa). Što se tiče vrijednosti spašenog predložio je da vještak uzme u obzir predvidivu vrijednost ostataka bitno oštećenog i potonulog broda prije više od šest godina te uzme u obzir troškove vađenja i tegljenja do rezališta, sortiranja materijala, prodaje i neškodljivog zbrinjavanja na dan izrade Nalaza.

7. Tuženik je ustrajao kod svojih navoda te je u podnesku od 27. svibnja 2024. istaknuo da tužitelj ima zakonsku obvezu ukloniti potonu li brod Plavi Jadran, koja obveza je potvrđena rješenjem Lučke kapetanije Šibenik od 5. veljače 2018., što tužitelj nesporno nije učinio, čime je doprinio visini štete. Da je tužitelj uklonio potonuli brod, brod Plavi Jadran ne bi predstavljao potpuni gubitak te bi tužitelj od tuženika mogao zahtijevati naknadu troškova popravka, ali ne i naknadu vrijednosti cjelokupnog broda. Tužitelj je štetu, umjesto troškova popravka oštećenja, pretvorio u potpuni gubitak broda. Što se tiče utvrđivanja ostatne vrijednosti Plavi Jadran, smatra da je treba utvrđivati prema stanju kada je tužitelj bio dužan izvaditi iz mora (veljača 2018.), a ne prema sadašnjem stanju.

8. Sud je u prethodnom postupku izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te saslušanjem svjedoka RJ (iskaz na stranici 177-178 spisa), svjedoka CJ (iskaz na stranici 178-181 spisa), svjedoka JJ (iskaz na stranici 181-183 spisa), svjedoka GJ (iskaz na stranici 359-361 spisa) i EJ (iskaz na stranici 362 spisa) te vještačenjem po vještaku za štete na brodu i teretu te promet vozila i plovila Anti Puljiću iz Splita, Stepinčeva 34 (Nalaz i mišljenje na stranici 390-408 spisa), dok je u ponovljenom postupku izveo dokaz vještačenjem po vještaku za strojarstvo i brodogradnju Petru Vrvilu, mag. ing. stroj. iz Kaštel Lukšića, dr. V. Omašića 5 (Nalaz i mišljenje na stranici 1060-1073 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).

9. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

9.1. U ponovljenom postupku tužitelj traži naknadu štete od tuženika po osnovi vrijednosti potopljenog broda u iznosu od 260.500,00 EUR s kamatom od dana podnošenja tužbe (20. lipnja 2018) do isplate te naknadu štete po osnovi vađenja podrtine u iznosu od 78.804,17 EUR/593.750,00 kuna s kamatom od dana donošenja presude do isplate. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Među strankama nije sporno da je 31. siječnja 2018. u 18:19 sati došlo do sudara teretnog broda Plavi Jadran u vlasništvu tužitelja (upisni list broda na stranici 6-9 spisa) i putničkog broda Tijat u vlasništvu tuženika kod otoka Prvića, nakon čega je brod Plavi Jadran potonuo. Nije sporno da je Lučka kapetanija Šibenik, Odjel za inspekcijske poslove, po inspektoru sigurnosti plovidbe izdala prekršajni nalog kojim je GJ iz [adresa], kao zapovjednik putničkog broda Tijat proglašen krivim što je 31. siječnja 2018. upravljao putničkim brodom Tijat iz pravca Prvić Šepurine za Prvić luku, a da se pritom nije pridržavao pravila o izbjegavanju sudara na moru, uslijed čega je došlo do sudara s teretnim brodom Plavi Jadran, čime je povrijedio odredbu čl. 64.a st. 1. Pomorskog zakonika (dalje: PZ-a, "Narodne novine" broj 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.), vezano za čl. 17. st. 1., 2. i 3. Pravilnika o sigurnosti pomorske plovidbe u unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske te mu je izrečena novčana kazna (prekršajni nalog na stranici 169-170 spisa). Također nije sporno da je Lučka kapetanija Šibenik rješenjem od 3. prosinca 2018. obustavila upravnu istragu povodom sudara brodova Tijat i Plavi Jadran jer je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podignulo optužnicu protiv zapovjednika broda Tijat (rješenje na stranici 212-213 spisa i optužnica na stranici 233-238 spisa) te se kazneni postupak vodi pod poslovnim brojem K-55/19 pred Općinskim sudom u Šibeniku.

10.1. Nadalje, iz obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske proizlazi da je ovaj sud na temelju odredbe članaka 8. i 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi s odredbom članka 750. stavka 1. Pomorskog zakonika utvrdio da je tuženik kao vlasnik broda Tijat dužan nadoknaditi štetu koja je tužitelju nastala potonućem njegovog broda Plavi Jadran, kao posljedica udara broda Tijat, razmjerno njegovoj krivnji za sudar brodova od 65%.

10.2. Nadalje, što se tiče visine tužbenog zahtjeva pravomoćno je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 48.020,28 kuna/6.373,39 EUR primjenom dvogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 757. st. 1. Pomorskog zakonika. Također je pravomoćno utvrđeno da tužitelj trpi štetu u vidu gubitka tereta koji je bio ukrcan na brod i koji je u cijelosti ostao u moru u iznosu od 7.844,38 kuna, kao i da je tužitelj pretrpio štetu zbog gubitka zarade u iznosu od 50.000,00 EUR koliko je iznosila godišnja zakupnina broda koja bi mu bila isplaćena u 2018. da njegov brod nije potonuo.

10.3. Dakle, visina naknade štete u vidu gubitka zarade u 2018. pravomoćno je utvrđena u iznosu od 32.500,00 EUR/244.871,25 kuna (65% iznosa od 50.000,00 eura) sa zateznima kamatama od dana donošenja presude do isplate kako je to tužitelj tražio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Također je pravomoćno utvrđena i visina štete u iznosu od 8.149,91 EUR/61.405,50 kuna koliko iznosi 65% računa za lociranje i označavanje podrtine na morskom dnu sa zakonskim zateznim kamatama od 1. rujna 2018. do isplate. Isto tako pravomoćno je utvrđena i šteta po osnovi gubitka tereta u iznosu od 676,70 EUR/5.098,60 kuna (65% vrijednosti tereta) koja je dospjela prije podnošenja tužbe.

10.4. Također, presuda od 17. studenog 2023. potvrđena je i u dijelu točke III. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 22.258,80 EUR/167.708,93 kuna koliko iznosi 35% dijela tužbenog zahtjeva za naknadu štete koji je prihvaćen kao osnovan, kao i u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare (iznos od 6.373,39 EUR/48.020,28 kuna), odnosno ukupno 28.632,19 EUR/215.729,24 kuna. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz odluke od 14. ožujka 2024., u ponovljenom postupku valjalo je utvrditi visinu štete koju je tužitelj pretrpio i to po osnovi gubitka broda Plavi Jadran u vidu njegove tržišne vrijednosti u vrijeme potonuća ili u vrijeme donošenja presude, vodeći računa o primjedbama stranaka na način utvrđivanja te vrijednosti, zatim ispitati je li tužitelj pretrpio štetu u vidu vađenja broda s morskog dna s obzirom na neutvrđenu činjenicu nalazi li se brod još uvijek na morskom dnu ili je tužitelj postupio po nalogu nadležne lučke kapetanije i podrtinu broda izvadio iz mora, postoji li vrijednost ostataka broda i treba li za tu vrijednost umanjiti visinu štete koju tužitelj trpi, te na pravilno utvrđene činjenice pravilno primijeniti odredbe materijalnog prava o visini štete u vidu umanjenja imovine i dospijeću zahtjeva za naknadu štete.

12. U konkretnom slučaju primjenjuju materijalnopravne odredbe Pomorskog zakonika (dalje: PZ-a, "Narodne novine" broj 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.) budući da odredba čl. 749. st. 1. t. 1. PZ-a propisuje da se odredbe glave Zakonika "Sudar brodova" primjenjuju na odgovornost za štetu, koju su, između ostalih, brod, osobe na brodu ili stvari na brodu pretrpjeli zbog sudara brodova. Nadalje, odredba čl. 750. st. 1. PZ-a propisuje da za štete u slučajevima navedenim u čl. 749. Zakonika odgovara brod, odnosno brodovi za koje se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena, s time da se pod odgovornošću broda razumijeva odgovornost vlasnika broda i brodara (st. 2. istog članka). Odredbom čl. 752. st. 1. PZ-a propisano je da ako je šteta prouzročena krivnjom dvaju ili više brodova, svaki brod odgovara razmjerno svojoj krivnji.

13. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete, sve sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjenje kumulativno. Dakle, odgovornost za štete nastale u sudaru brodova postoji ako su ispunjene slijedeće pretpostavke: sudar brodova, šteta, uzročna veza sudara i štete, protupravno ponašanje te dokazana krivnja.

14. U prethodnom postupku na temelju Nalaza i mišljenja vještaka Ante Puljića iz Splita, vještaka Jurice Peša te Završnog izvješća o predmetnoj pomorskoj nesreći kojeg je izradila Agencija za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu od 9. prosinca 2021. (stranica 462-504 spisa) sud je pravomoćno utvrdio da je tuženik kao vlasnik broda Tijat dužan nadoknaditi štetu koja je tužitelju nastala potonućem njegovog broda Plavi Jadran, kao posljedica udara broda Tijat, razmjerno njegovoj krivnji za sudar brodova od 65% temeljem odredbe čl. 750. st. 1. PZ-a te na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

15. U ponovljenom postupku valjalo je odlučiti o visini naknade štete koju tužitelj potražuje po osnovi vrijednosti potopljenog broda te po osnovi troškova vađenja podrtine.

15.1. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva ističe se slijedeće: budući da Pomorski zakonik ne sadrži odredbe o oblicima imovinske i neimovinske štete te pretpostavkama za njihovo dosuđivanje, u konkretnom slučaju imaju se primijeniti opće odredbe o naknadi štete iz Zakona o obveznim odnosima. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) sukladno odredbi čl. 1046. ZOO -a. Odredba čl. 1085. ZOO-a propisuje da je popravljanje imovinske štete moguće uspostavljanjem prijašnjeg stanja i/ili novčanom naknadom, s time da je moguća kumulacija tih oblika popravljanja štete. Nadalje, odredba čl. 1089. st. 1. ZOO -a propisuje da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Pri šteti prouzročenoj sudarom brodova nadoknađuje se i izmakli dobitak, bez obzira na stupanj krivnje (čl. 753. PZ-a).

16. Prije svega se ističe da je pravomoćno odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 48.020,28 kuna/6.373,39 EUR primjenom dvogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 757. st. 1. Pomorskog zakonika. Taj se iznos odnosi na preinaku tužbe u podnesku tužitelja zaprimljenom kod suda 3. listopada 2023. kojim je tužitelj povećao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na troškove vađenja podrtine za iznos od 33.775,56 kuna (635.369,56 kuna – 601.594,00 kuna, stranica 708-709 spisa) te u dijelu koji se odnosi na troškove lociranja i označavanja podrtine za iznos od 14.244,72 kuna sve sukladno Sporazumu broj: I/I-3662/19-4152/ŽM od 21. studenog 2019., koji je tužitelj sklopio s društvom PLOVPUT d.o.o. Split, odnosno za iznos od sveukupno 48.020,28 kuna.

17. Osnovni je način popravljanja štete iz sudara brodova uspostava stanja koje je postojalo prije nego je šteta nastala sukladno odredbi čl. 1085. st. 1., čl. 1089. i čl. 1090. ZOO-a.

17.1. U konkretnom slučaju riječ je o brodu starosti 66 godina na dan potonuća (31. siječnja 2018.), koji potonuli brod nije izvađen iz mora. Stoga sud utvrđuje da je došlo do potpunog gubitka broda pa je, radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu za naknadu štete vrijednosti potonulog broda, bilo potrebno utvrditi s tvarnu (tržišnu) vrijednost broda.

17.2. Budući da je između stranaka sporna tržišna vrijednost broda, po kojoj osnovi tužitelj traži naknadu štete od 260.500,00 EUR prema Elaboratu o procjeni plovila koji je po nalogu tužitelja 23. veljače 2018. izradio stalni sudski vještak za brodogradnju dipl. ing. brodogradnje Miljenko Rakvin iz Zadra (Elaborat na stranici 24-44 spisa), sud je prihvatio tuženikov prijedlog te je u prethodnom postupku rješenjem od 15. srpnja 2022. i 17. veljače 2023. naložio vještaku Puljiću izraditi Nalaz i mišljenje na okolnost utvrđenja tržišne vrijednosti broda Plavi Jadran i opreme te troškova vađenja podrtine, odnosno visinu troškova podizanja broda Plavi Jadran s morskog dna na dan izrade dopune nalaza.

17.3. Vještak Puljić u Dopuni Nalaza od 23. prosinca 2022. (stranica 603-609 spisa) u odnosu na vrijednost broda na dan potonuća navodi da se vrijednost broda procjenjuje na temelju troška gradnje novog plovila u 2018. umanjenog za pad vrijednosti uslijed godina korištenja. Vrijednost pogona, generatora, dizalice i popratne opreme je određena sukladno stanju na tržištu. Težina praznog opremljenog broda, umnožena za cijenu ugrađenog čelika po kilogramu, daje vrijednost novog broda. Brod nakon 15 godina doživljava pad vrijednosti od 60% i u idućim godinama taj se pad nastavlja, ovisno o ulaganjima i popravcima kojima HRB izdaje potrebne dozvole. Ističe da je prosječna cijena ugrađenog čelika za novogradnju u 2018. bila 3,15 EUR po kg. Brod je dodatno bio dodatno bio opremljen motorom za pogon hidraulike dizalice FAMOS 130 ks, dizel generator ONAN 7 kW, pumpom za vodu s pogonskim dizel motorom snage 6 ks, dizel motor ARAN za pogon sidrenog vitla i pumpanje kaljuža, elektromotornim kompresorom za bojenje, hidrauličnom dizalicom PALFINGER 23500 m s priključcima za rad s teretom. Vještak vrijednost opreme procjenjuje u iznosu od 10.000,00 EUR za dizalicu, 5.000,00 EUR generator te ostala oprema i imovina na brodu od 3.000,00 EUR. Težina praznog opremljenog broda od 138,08 tona i cijena 3,15 EUR/kg ugrađenog čelika umnožak daje vrijednost od 434.952,00 EUR umanjeno za pad vrijednosti nakon godina korištenja od 70% pa se dolazi do iznosa od 130.485,60 EUR uvećano za vrijednost opreme od 18.000,00 EUR. Tržišna vrijednost je ovisna o trenutačnom poslovanju i ugovorima za daljnje razdoblje, s time da se mora uzeti u obzir da je brod izgrađen 1952. te da je za 66 godina rada isplatio sebe najmanje četiri puta. Stoga je vještak Puljić mišljenja da je tržišna vrijednost broda Plavi Jadran 148.485,60 EUR.

17.4. Nadalje, vještak Puljić je u Dopuni nalaza od 6. travnja 2023. (stranica 663-664 spisa) naveo da je prosječna cijena ugrađenog čelika za novogradnju za kraj 2022. iznosi 4,10 EUR/kg te je naveo kako je mišljenja da tržišna vrijednost broda iznosi ukupno 192.338,40 EUR (vrijednost broda od 169.838,40 EUR - 138,08 tona x 4,10 EUR/kg=566.128,00 EUR umanjeno za pad vrijednosti od 70%, uvećano za vrijednost opreme od 22.500,00 EUR). Vrijednost zahvata podizanja broda Plavi Jadran s morskog dna bi sada iznosila 627.525,00 kuna/83.286,88 EUR.

17.5. Što se tiče utvrđene tržišne vrijednosti broda Plavi Jadran od strane vještaka Puljića na dan izrade Dopune nalaza 6. travnja 2023. (stranica 663-664 spisa) u iznosu od 192.338,40 EUR, ističe se da je vještak Puljić tržišnu vrijednost broda utvrđivao na temelju cijene čelika potrebnog za izgradnju novog broda te je od tako utvrđene vrijednosti odbio 70% na ime umanjenja vrijednosti broda prema starosti te uvećano za vrijednost opreme, s time da su tužitelj i tuženik iznijeli prigovore i primjedbe na takav način utvrđivanja tržišne vrijednosti broda, kao i primjedbe da cijene čelika koje navodi vještak Puljić u svom Nalazu, kao i pri usmenom obrazloženju svoga nalaza, nisu pravilno utvrđene odnosno da za te cijene nisu navedeni mjerodavni izvori.

17.6. Vještak Puljić je dakle utvrđivao vrijednost broda prema cijeni čelika po kilogramu, s time da nije naveo izvore podataka o prosječnoj cijeni čelika. Osim toga, prosječna cijena ugrađenog čelika nije jedina relevantna okolnost na temelju koje bi se moglo utvrditi kolika bi bila cijena gradnje novog broda istih karakteristika kao Plavi Jadran, posebno uzimajući u obzir da je trup broda Plavi Jadran izrađen metodom spajanja limova zakovicama, koja je metoda već odavno napuštena. Također vještak Puljić je od utvrđenih iznosa troškova izgradnje novog broda u 2018. odbio 70% na ime pada vrijednosti nakon godišnjeg korištenja, uzimajući u obzir tablicu pod nazivom "graf pada vrijednosti motornih brodova", iz čega proizlazi da vrijednost motornog broda do 11 godine starosti opada te da se nakon toga zadržava na 30%, neovisno o godinama starosti, a što znači da bi isto umanjenje postojalo kod broda starog 12 godina, kao i kod broda starog 66 godina. Obzirom na navedeno te budući da je procijenjena tržišna vrijednost broda Plavi Jadran po vještaku Puljiću dvostruko viša od one koju su procijenili vještaci Vrvilo, Ćurin i Grubišić, s time da su vještaci Ćurin i Grubišić neposredno pregledali brod, kao što je dvostruko viša od kupoprodajne cijene sestrinskih brodova navedenih u oglasima koji prileže spisu, sud u tom dijelu u kojem je vještak Puljić odredio tržišnu vrijednost broda Plavi Jadran u iznosu od 192.338,40 EUR, nije prihvatio njegov Nalaz i mišljenje.

18. Stoga je u ponovljenom postupku radi utvrđivanja visine nastale štete sud rješenjem od 23. svibnja 2025. odredio izvođenje dokaznog postupka vještačenjem po vještaku za strojarstvo i brodogradnju. Zadaća vještaka je utvrditi tržišnu vrijednost broda Plavi Jadran i opreme na dan potonuća (31. siječnja 2018.) i na dan izrade nalaza (s time da vještak pribavi podatke o cijenama po kojima se brodovi istih ili sličnih karakteristika i starosti prodaju na tržištu). Nadalje, zadaća vještaka je također utvrditi troškove vađenja podrtine i to u vrijeme kada je tužitelj bio dužan izvaditi brod Plavi Jadran iz mora (veljača 2018.), kao i na dan izrade nalaza (uzimajući u obzir je li brod moguće otegliti zbog oštećenja, koliko bi iznosili troškovi osposobljavanja broda za tegalj, troškove tegljenja do najbližeg odgovarajućeg brodogradilišta te troškove podizanja broda na suho u brodogradilištu), kao i predvidivu vrijednost ostatka broda u vrijeme kada je tužitelj bio dužan izvaditi brod iz mora (veljača 2018., a koju podrtinu broda tuženik nije izvadio iz mora kako to navodi u podnesku od 20. svibnja 2024., stranica 826 spisa), kao i na dan izrade nalaza.

18.1. Stalni sudski vještak za strojarstvo i brodogradnju Petar Vrvilo, mag. ing. stroj. iz Kaštel Lukšića, dr. Vjekoslava Omašića 5 u Nalazu i mišljenju zaprimljenom 21. listopada 2025. (stranica 1060-1073 spisa) u odnosu na vrijednost broda Plavi Jadran prije štete ističe da je predmetni brod sagrađen je 1952. u brodogradilištu Vicko Krstulović u Splitu. Brod je namijenjen za prijevoz općeg tereta za potrebe JRM-e u klasi brodova „pomoćni transporter“ te je Plavi Jadran samo jedan od niza istih brodova. Područje predmetnog broda je Nacionalna priobalna plovidba a brod je bio zaveden u HRB-u pod brojem 10138. U trenutku potonuća brod je imao svjedodžbu o sposobnosti broda za plovidbu valjanosti do 18. veljače 2018. uz uvjet obavljanja godišnjeg pregleda. Kako se radi o brodu starosti 66 godina na dan potonuća mišljenja je da je jedina relevantna metoda procjene vrijednosti pred štetu uvid u stanje tržišta za iste ili slične brodove na dan potonuća. Predmetni brod je jedan od sestrinskih brodova M/B Telašćica i M/B Planik koji su jedini pronađeni ponuđeni na tržištu pa je objektivno voditi se vrijednošću navedenih kao referentnom. Isto tako, prema podacima iz spisa na brodu je neposredno pred štetu napravljen obnovni pregled od strane HRB-a što potvrđuje da je brod bio tehnički ispravan i sposoban za plovidbu u svojoj namjeni.

18.2. Brod Telašćica oglašen je 3. listopada 2019. te je istaknuta tražena cijena od 80.000,00 EUR, dok je brod Planik oglašen 2. rujna 2024. sa istaknutom traženom cijenom od 120.000,00 EUR, što je po vještaku Vrvilu nerealno pa tražena cijena nije poznata. U razgovoru sa prodavateljem vještak je doznao da je brod Planik imao istisninu od 110t i da je prodan za 50.000,00 EUR te da je brod išao u remont. Isto tako iz spisa je razvidno da je brod Planik prodan za 50.000,00 EUR te da je isto išao na remont. Stoga je vještak Vrvilo mišljenja da je predmetni brod vrlo vjerojatno bio u sličnom tehničkom stanju, kao i navedeni sestrinski, ali sa prednošću što je na brodu proveden obnovni pregled i kontrola debljine oplate , što naravno povećava uporabljivost broda. Slijedom toga, vještak Vrvilo je mišljenja da je vrijednost predmetnog broda pred štetu bila oko 70.000,00 EUR.

18.3. Tuženik je u primjedbama na Nalaz i mišljenje vještaka naveo da nije jasno zašto je vještak mišljenja da je vrijednost broda Plavi Jadran bila za čak 20.000,00 EUR (odnosno za 40%) viša od cijene po kojima su se prodavali usporedni brodovi; da vještak ne navodi na temelju kojih podataka zaključuje o cijenama pojedinih radnji u postupku vađenja podrtine te osporava i izračun vrijednosti podrtine.

18.4. Tužitelj je prigovorio Nalazu u pogledu utvrđivanja tržišne vrijednosti broda na dan štetnog događaja navodeći kako smatra da metoda usporedbom nije pravilna, niti se tom metodom može utvrditi stvarna tržišna vrijednost predmetnog broda jer identičnih brodova nema, kao niti približno jednakih brodova. Stoga su ti navodi vještaka nepouzdani i neprovjerljivi. Smatra da je vještak nalaz trebao izraditi na temelju gradbene i dohodovne metode. Tužitelj dalje navodi da brod Planik nije prodan te da je još uvijek u pogonu jer je obavljen remont, kao što nije prodan niti brod Telašćica.

19. Vještak Vrvilo je u svom očitovanju na primjedbe tužitelja u podnesku od 18. studenog 2025. naveo da je gradbena metoda procjene broda, odnosno metoda troška izgradnje/reprodukcije jedna od metoda koja se koristi za procjenu vrijednosti broda, uobičajeno novog ili skoro novog broda, koju nije baš prikladno koristiti u slučaju procjene broda starog 73 godine. Ova metoda temelji se na principu troška trenutne izgradnje identičnog novog broda (uključuje cijenu materijala, rada, režijske troškove brodogradilišta, maržu i druge povezane troškove) od koje se oduzima amortizacija i zastarjelost broda, od koje vrijednosti se odbija amortizacija/dotrajalost, što je gubitak vrijednosti zbog starosti, korištenja i habanja te se odbija i funkcionalna zastarjelost, što predstavlja gubitak vrijednosti zbog manjkavosti u dizajnu ili tehničkim rješenjima u odnosu na moderne standarde. Uz navedeno, odbija se i gubitak vrijednosti zbog promjena na tržištu ili zakonskih regulativa koje utječu na operativnost broda. S druge strane, dohodovnu metodu obično koriste vještaci ekonomske struke zbog izračuna dobiti/gubitka korištenjem odnosno izostanka korištenja, te ne predstavlja tehničku vrijednost broda. Vještak nadalje ističe da je predmetni brod starosti 73 godine te je kao takav zasigurno zastario u svim aspektima. Stoga je vještak mišljenja da je usporedna metoda najprikladnija za procjenu vrijednosti predmetnog polovila.

19.1. Vještak se nadalje u podnesku od 18. studenog 2025. očitovao i na tuženikove primjedbe navodeći da je točno da vještak nije imao uvid u plovila Telašćica i Planik, ali je sigurno da su vlasnici predmetnih plovila sa sigurnošću planirali zbrinuti plovila u sekundarne sirovine, dok je Plavi Jadran plovio i bio operativno sposoban te je prema spisu vlasnik i dalje namjeravao koristiti brod u radne svrhe. Navedene okolnosti su različite i naravno da brodovi i ne mogu imati istu vrijednost te je brod Plavi Jadran sigurno bio sigurno u boljem tehničkom i operativnom stanju (što dokazuje činjenica da je u vrijeme havarije bio operativan ). Namjeru produženja valjanosti svjedodžbi dokazuje činjenica da je vlasnik broda Plavi Jadran napravio izmjeru debljina limova 18. siječnja 2018. Na brodu napravljen petogodišnji obnovni pregled od strane Hrvatskog registra brodova te je nakon toga trebalo uslijediti izdavanje Svjedodžbe o sposobnosti teretnog broda za plovidbu u trajanju od pet godina uz godišnju verifikaciju. Stoga vještak zaključuje da se radilo o ispravnom i funkcionalnom teretnom brodu za priobalnu plovidbu i prijevoz tereta , što onda znači da brod Plavi Jadran mora imati veću vrijednost od navedenih usporednih brodova prodanih u sekundarne sirovine i to ne samo za vrijednosti izdavanja dokumentacije, već i za vrijednost boljeg tehničkog i uporabnog stanja.

19.2. Prigovore i primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje vještaka Vrvila i njegova očitovanja sud je ocijenio neosnovanim s obzirom na argumentirano, logično i detaljno izjašnjenje vještaka na iznesene prigovore.

19.3. Što se tiče tužiteljeve primjedbe na utvrđenu tržišnu vrijednost broda da je vještak Vrvilo trebao izraditi nalaz na temelju gradbene i dohodovne metode, sud tu primjedbu ocjenjuje neosnovanom. Navedeno iz razloga što se gradbena (troškovna metoda) najčešće koristi kada nema dovoljno tržišnih podataka o brodu, odnosno u slučaju kada je riječ o specijaliziranom brodu te u slučaju kada je riječ o relativno novom brodu, kako to navodi i vještak Vrvilo. Međutim u konkretnom slučaju riječ je o procjeni tržišne vrijednost broda starog 73 godine, čiji je korisni vijek korištenja oko 30 godina. Osim toga, nije riječ o specijaliziranom brodu, već je predmetni brod bio namijenjen za prijevoz općeg tereta u klasi brodova pomoćni transporter te je bio samo jedan u nizu istih brodova, kao što su sestrinski brodovi m/b Telašćica i m/b Planik. Također, po ocjeni suda, tužitelj neosnovano navodi da je vještak prilikom procjene vrijednosti broda trebao uzeti u obzir dohodovnu metodu, kojom se u biti procjenjuju budući prihodi broda odnosno zarada koju brod donosi. U konkretnom slučaju o visini tužiteljeve izgubljene zarade već je pravomoćno presuđeno. Osim svega navedenog, ističe se da je sud dao vještaku nalog utvrdi ti tržišnu vrijednost broda pribavom podataka o cijenama po kojima se brodovi istih ili sličnih karakteristika i starosti prodaju na tržištu, kao što proizlazi i iz upute Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz odluke od 14. ožujka 2024. Iz svih navedenih razloga sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenje dokaza po drugom vještaku pomorske struke radi utvrđenja tržišne vrijednosti broda temeljem gradbene metode, kao i prijedlog za izvođenje dokaza kombiniranim vještačenjem po vještaku brodograđevne i ekonomske struke temeljem dohodovne metode kao suvišne.

19.4. U odnosu na tuženikove primjedbe da nije jasno zašto je vještak mišljenja da je vrijednost broda Plavi Jadran 20.000,00 EUR viša od cijene od koje su se prodavali usporedni brodovi, ističe se da je brod Plavi Jadran plovio i bio operativno sposoban te ga je vlasnik i dalje namjeravao koristiti u radne svrhe, dok su usporedne brodove Telašćicu i Planik vlasnici prodavali u sekundarne sirovine. Osim toga, na brodu Plavi Jadran je neposredno prije štetnog događaja napravljen obnovni pregled od strane Hrvatskog registra brodova te je nakon toga trebalo uslijediti izdavanje svjedodžbe o sposobnosti broda za plovidbu u trajanju od pet godina. Dakle, kako to vještak Vrvilo navodi, brod Plavi Jadran je bio ispravan i funkcionalni teretni brod za priobalnu plovidbu i prijevoz tereta te je morao imati veću vrijednost od navedenih usporednih brodova. Stoga je sud prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka Petra Vrvila u dijelu u kojem procjenjuje tržišnu vrijednost broda Plavi Jadran u iznosu od 70.000,00 EUR budući da je jasan, obrazložen i u skladu s ostalim dokazima navedenim dalje u obrazloženju (procjene tržišne vrijednosti broda vještaka Ćurina i Grubišića te oglasi o prodaji).

19.5. Nadalje tužitelj i tuženik su u spis dostavili procjene broda Plavi Jadran te su se protivili nalazima koje je u spis dostavila druga stranka. Iako dostavljeni nalazi i mišljenja koji su izrađeni na traženje stranaka, a ne po rješenju suda u ovom postupku, nemaju dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza, predstavljaju isprave koje sud, treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

19.6. Tužitelj je uz tužbu dostavio Elaborat o procjeni plovila koji je po nalogu tužitelja izradio stalni sudski vještak za brodogradnju dipl. ing. brodogradnje Miljenko Rakvin iz Zadra. Vještak Rakvin u Elaboratu od 23. veljače 2018., koji je izrađen prema dostupnoj dokumentaciji i podacima naručitelja, procjenjuje vrijednost plovila na temelju troška gradnje novog istovjetnog plovila umanjenog za korekcijski faktor, procjenjuje tržišnu vrijednost broda u iznosu od 240.870,00 EUR (Elaborat na stranici 24-44 spisa). Sud nije prihvatio procijenjenu vrijednost vještaka Rakvina budući da je Elaborat rađen po narudžbi samog tužitelja i to po metodi gradnje novog plovila, koja metoda po ocjeni suda i vještaka Vrvilo nije prihvatljiva jer se ona koristi kada je riječ o novijem brodu. Procijenjenu vrijednost vještaka Rakvina sud također nije prihvatio s obzirom da je tržišna vrijednost u tom Elaboratu previsoko određena , odnosno bitno viša od one koju su utvrdili vještaci Vrvilo, Ćurin i Grubišić te od dokumentacije koja prileži spisu (oglasi o prodaji sestrinskih brodova, stranica 1067-1068 spisa).

19.7. Nadalje, tuženik je u privitku podneska od 31. srpnja 2024. dostavio procjenu vrijednosti m/b Plavi Jadran koju je izradio stalni sudski vještak za pomorski promet i procjenu plovila ing. Dragan Ćurin iz Splita, kojeg je angažirao tuženik. Iz procjene tržišne vrijednosti broda vještaka Ćurina od 25. srpnja 2024. sud utvrđuje da je vještak pregledao brod neposredno prije potonuća te da je na brodu napravljen petogodišnji obnovni pregled od strane Hrvatskog registra brodova te da je nakon toga trebalo uslijediti izdavanje Svjedodžbe o sposobnosti teretnog broda za plovidbu u trajanju od pet godina uz godišnju verifikaciju pa temeljem toga zaključuje da se radilo o ispravnom i funkcionalnom teretnom brodu za priobalnu plovidbu i prijevoz tereta. Iz njegovog nalaza proizlazi da je predmetni brod izgrađen u seriji brodova pomoćnih transportera pa je vještak istražio vrijednosti sličnih brodova i kupoprodaja brodova takve klase koji služe kao teretni. Vještak Ćurin je utvrdio da bi tržišna vrijednost broda Plavi Jadran u 2024. iznosila oko 60.000,00 EUR, s time da je tržišna vrijednost takvog broda danas manja no što je bila 2018. (procjena na stranici 943-946 spisa).

19.8. Nadalje, sud je obavio uvid u Izvještaj o pregledu plovila Plavi Jadran od 7. lipnja 2016., koji je izradio Boško Grubišić na temelju pregleda plovila 2. lipnja 2016., koji je radio procjenu za CROATIA osiguranje d.d. radi donošenja odluke hoće li se brod Plavi Jadran uzeti u osigurateljno pokriće. Iz njegovog izvještaja proizlazi da je brod u vrijeme pregleda obavljao operaciju nasipanja morskog dna te da procijenjena vrijednost broda iznosi 60.000,00 EUR (Izvještaj na stranici 75 -95 spisa). Dakle, procijenjena tržišna vrijednost broda ing. Ćurina i ing. Grubišića su iste (60.000,00 EUR), a podudarne su i sa procjenom vještaka Vrvila (70.000,00 EUR).

19.9. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju Nalaza i mišljenja vještaka Vrvila, uzimajući u obzir i procjene vještaka Ćurina i Grubišića, utvrdio tržišnu vrijednost broda Plavi Jadran u iznosu od 70.000,00 EUR.

20. Nadalje, tužitelj traži naknadu štete na ime vađenja podrtine u iznosu od 78.804,17 EUR/593.750,00 kuna (neuzimajući u obzir preinačenu tužbu u podnesku od 3. listopada 2023. koja je podnijeta izvan dvogodišnjeg roka zastare).

20.1. Nije sporno da je Lučka kapetanija Šibenik rješenjem Klasa: UP/I -342- 24/18-02/11, URBROJ: 530-04-4-5-18-3 od 5. veljače 2018. naložila ovdje tužitelju podizanje potonulog broda Plavi Jadran s morskog dna u roku od 3 dana te organizirati tegljenje do najbližeg zakloništa (rješenje na stranici 45-46 spis), sve sukladno odredbi čl. 840.n st. 1. PZ-a. Također nije sporna činjenica da tužitelj podrtinu broda Plavi Jadran nije uklonio s morskog dna do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je u podnesku od 21. svibnja 2024. (stranica 826 spisa) naveo da brod nije izvađen iz morskog dna te je u podnesku od 18. lipnja 2024. naveo da ostatke potonulog broda prepušta tuženiku. Iz opisanih navoda tužitelja proizlazi da tužitelj nema namjeru izvaditi brod iz mora.

20.2. Odredba čl. 1046. ZOO-a definira pojam štete, sukladno kojoj odredbi je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20.3. U konkretnom slučaju tužitelju nesporno nije umanjena imovina po osnovi troškova vađenja podrtine s obzirom da tužitelj nesporno nije snosio troškove uklanjanja podrtine jer do vađenja potonulog broda iz mora nikada nije došlo. Time nije došlo niti do sprječavanja povećanja tužiteljeve imovine. Budući da tužitelj nije uklonio podrtinu, to tužitelj nije imao troškove plaćanja uklanjanja podrtine, niti je došlo do umanjenja njegove imovine po toj osnovi. Stoga tužitelju nije nastao niti jedan od oblika štete iz čl. 1046. ZOO-a po osnovi troškova uklanjanja podrtine Plavi Jadran. Dakle, po toj osnovi tužitelju nije nastala šteta pa nije ispunjena jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu propisana odredbom čl. 1045. ZOO-a.

20.4. Slijedom svega navedenog, budući da tužitelju nije nastala šteta po osnovi troškova uklanjanja podrtine jer ih nije niti imao, to je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži naknadu štete po osnovi troškova vađenja potonulog broda u iznosu od 78.804,17 EUR/593.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 4. svibnja 2026. (dana donošenja presude) do isplate te je donio odluku kao u t. III. izreke presude.

21. Budući da je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu u kojem tužitelj traži naknadu troškova uklanjanja podrtine, samo se podredno napominje slijedeće u odnosu na visinu tih troškova.

21.1. Vještak Puljić je u odnosu na utvrđenje opravdanosti cijene od 593.750,00 kuna prema ponudi Jadranskog ronilačkog servisa d.o.o. Šibenik za vađenje podrtine naveo da je ta cijena opravdana. Obrazlaže da je vađenje podrtine s morskog dna kompleksan zahvat koji zahtjeva znanje, veliko iskustvo i opremu koja će obaviti zadatak. Teret koji se nalazi na brodu, gorivo i suvišni materijal mora biti uklonjen da bi se smanjila težina i omogućilo što lakše podizanje broda. Sam zahvat ovisi o vremenskim uvjetima, stanju mora, načinu kako brod prijanja uz dno te nepredviđenim situacijama koje se mogu odraziti na lakši ili teži zahvat samog vađenja. Predviđeni broj dana potreban za sve operacije je 10 dana. Dizalica koja može odraditi samo operaciju dizanja dnevno koštanja 75.000,00 kuna. Na brodu je bilo 114 tona lomljenog kamena "agregat miješani", što je 90 metara kubnih materijala. Vađenje materijala iz brodskog skladišta uz pomoć uređaja "mamutice" koja sisa teret iz brodskog skladišta ili ga prebacuje na drugi brod da ne smeta prilikom operacija koje slijede. Cijena vađenja tereta iznosi 1.125,00 kuna /m[3] . Četiri ronioca koji će asistirati kod pripreme i vađenja samog broda po cijeni 2.250,00 kuna po danu. Ronioci bi trebali asistirati u pripremi pet dana prije i pet dana poslije da se okoliš ostavi u što boljem i prihvatljivom stanju. Brod koji će asistirati kod svih operacija, gumenjak i brod za ronioce vrijedi 4.500,00 kuna po danu. Tegljenje samog broda u brodogradilište je posljednji segment svih navedenih operacija, a cijena tegljenja do Šibenika ili Betine iznosi 22.500,00 kuna do 37.500,00 kuna (stranica 605 spisa). Vještak Puljić je u Dopuni nalaza od 6. travnja 2023. (stranica 663-664 spisa) naveo da bi vrijednost zahvata podizanja broda Plavi Jadran s morskog dna u vrijeme izrade Dopune nalaza iznosila 83.286,88 EUR/627.525,00 kuna (dakle više od iznosa kojeg tužitelj traži).

21.2. Nadalje, vještak Vrvilo u odnosu na troškove vađenja podrtine navodi da je izvlačenje predmetnog broda opsežan i složen proces, ne samo zbog činjenice da se radi o teretnom brodu, već radi toga što je brod nakrcan sa 117 tona kamenog agregata i paletom cementa, što čini ukupnu masu broda od oko 218 tona. Procedura vađenja i spašavanja broda sastoji se od niza aktivnosti koje vještak Vrvilo detaljno obrazlaže u svom Nalazu te utvrđuje da je u cijenu je uključeno slijedeće: mobilizacija (opremanje broda u matičnoj luci, pomorski transport do mjesta izvlačenja, povratak u matičnu luku te raspremanje broda i opreme)-20.000,00 EUR; ronilački radovi i radovi na iskrcaju tereta-15.000,00 EUR; operativa vađenja podrtine 30.000,00 EUR; zatvaranje oštećenja zavarivanjem-5.000,00 EUR; transport podrtine do Šibenika te iskrcaj podrtine na suho ili na travel lift -15.000,00 EUR i usluga lifta u marini za podizanje i smještaj broda 3.000,00 EUR. Stoga je vještak Vrvilo mišljenja da bi ukupna cijena izvlačenja i transporta podrtine na dan 21. listopada 2025. iznosila oko 88.000,00 EUR, dok bi cijena vađenja podrtine 2018. iznosila oko 70- 75% današnje cijene vađenja (cijene su izražene sa PDV-om).

21.3. Stoga se samo podredno napominje, budući da je tužbeni zahtjev po toj osnovi odbijen, da bi troškovi vađenja podrtine u iznosu od 78.804,17 EUR/593.750,00 kuna, u kojem iznosu ih traži tužitelj, bili opravdani budući da su niži od procijenjene cijene koju su utvrdili vještaci Puljić i Vrvilo u približno istom iznosu (83.286,88 EUR i 88.000,00 EUR).

22. Nadalje je bilo potrebno utvrditi postoji li vrijednost ostatka broda i treba li za tu vrijednost umanjiti visinu štete koju tužitelj trpi.

22.1. Tužitelj je tijekom postupka izjavio da ostatke potonulog broda Plavi Jadran prepušta tuženiku. Takvi navodi tužitelja su neosnovani. To iz razloga što je institut napuštanja odnosno prepuštanja osiguranog predmeta u korist osiguratelja institut prava osiguranja, a u konkretnom slučaju tuženik nije osiguratelj da bi mu tužitelj mogao prepustiti ostatke broda u slučaju kada nastupi potpuni gubitak osiguranog predmeta.

22.2. Nije sporno da tužitelj brod nije izvadio iz mora. Osim toga sud je utvrdio da tužitelju nije nastala šteta po toj osnovi budući da troškovi vađenja podrtine nisu nastali te je sud po toj osnovi odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Slijedom toga, budući da sud nije obvezao tuženika na naknadu troškova vađenja podrtine jer ti troškovi nisu nastali, tada nema osnove za vrijednost ostatka, koji se nalazi pod morem, umanjiti visinu štete koju tužitelj trpi. To posebno uzimajući u obzir da troškovi vađenja podrtine koji tužitelju nisu nastali te koje onda tuženik nije dužan nadoknaditi tužitelju, višestruko premašuju vrijednost ostatka broda. Vrijednost ostatka predmetnog plovila u obliku sekundarne sirovine vještak Vrvilo je procijenio u iznosu od 12.129,00 EUR, s time da u cijenu nisu uračunati troškovi smještaja plovila za vrijeme rezanja. Po vještaku Vrvilu neto vrijednost koju bi vlasnik mogao dobiti prodajom u sekundarne sirovine 2018. iznosila bi 8.854,17 EUR. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da nema osnove za procijenjenu vrijednost ostatka umanjiti visinu štete koju tužitelj trpi. Navedeno bi imalo smisla u slučaju da je brod izvađen iz mora, da njegovi ostaci imaju određenu vrijednost i da ih je tužitelj zadržao, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo.

23. Tuženik je nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, u podnesku od 27. svibnja 2024. naveo da je tužitelj doprinio visini štete jer da je tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu i izvadio brod iz mora, brod Plavi Jadran ne bi predstavljao potpuni gubitak te bi tuženik trebao nadoknaditi troškove popravka, ali ne i nadoknaditi vrijednost cjelokupnog broda. Prije svega, takav je tuženikov navod nepravovremen budući da ga je tuženik iznio protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a.

23.1. Osim toga, sud taj navod utvrđuje i neosnovanim. To iz razloga što je šteta nastala tužitelju već samim potonućem broda. Osim toga, iz procjene vrijednosti ostatka broda te troškova vađenja broda jasno proizlazi da bi ukupni troškovi vađenja i popravka broda starog više od 70 godina premašivali njegovu procijenjenu tržišnu vrijednost. Stoga tuženik nije dokazao da je brod bilo moguće ekonomski opravdano popravljati, niti da bi ukupni troškovi vađenja i popravka bili niži od njegove tržišne vrijednosti.

24. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu štete od tuženika u iznosu od 70.000,00 EUR na ime tržišne vrijednosti broda, od kojeg iznosa se tužitelju priznaje 65% odnosno 45.500,00 EUR sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a te čl. 752. st. 1. PZ-a (t. I. izreke presude).

24.1. U konkretnom slučaju radi se o nerepariranoj imovinskoj šteti koja se odnosi na potpuni gubitak broda Plavi Jadran zbog njegova potonuća. Sukladno odredbi čl. 1089. ZOO-a visina naknade takve štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Vrijednost broda utvrđena je u vrijeme donošenja presude pa stoga tuženik tek od tada pada u zakašnjenje te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana donošenja presude, a ne od dana podnošenja tužbe, kako to tužitelj zahtjeva. Stoga je sud tužitelju dosudio zateznu kamatu po osnovi štete u vrijednosti tržišne vrijednosti broda od dana donošenja presude kojom je visina naknade i određena (4. svibnja 2026.), a ne od dana podnošenja tužbe (20. lipnja 2018.) sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

24.2. U preostalom iznosu po osnovi naknade štete u visini tržišne vrijednosti broda od ukupno 215.000,00 EUR (260.500,00 EUR – 45.500,00 EUR) te u dijelu kojim tužitelj na dosuđeni iznos naknade štete po ovoj osnovi traži zakonsku zateznu kamatu od 20. lipnja 2018. (dana podnošenja tužbe) do 3. svibnja 2026. sud je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev i donio odluku kao t. II. izreke presude.

24.3. Nadalje, sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika traži naknadu štete na ime uklanjanja podrtine u iznosu od 78 .804,17 EUR/593.750,00 kuna sa zakonskom zateznom koja teče od 4. svibnja 2026. (dana donošenja presude) do isplate i donio odluku kao u t. III. izreke presude.

25. S obzirom na to da su stranke u odnosu na osnovu (tužitelj 65%, a tuženik 35%) i visinu (tužitelj 25%, a tuženik 75%) zahtjeva uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, svaka stranka bi trebala snositi svoje troškove postupka (čl. 154. st. 4. ZPP-a). Međutim, sud je tužitelju priznao troškove vještačenja u visini od ukupno 1.556,89 EUR (vještak Puljić 530,89 EUR i vještak Vrvilo 1.026,00 EUR) u cijelosti, te tuženiku troškove vještačenja u iznosu od 796,34 EUR neovisno o primjeni odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a jer je u konkretnom slučaju bila sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno odgovornost za sudar, kao i visina te je tim dokazom utvrđivana i dinamika nastanka štete te visina, pa se troškovi vještačenja dosuđuju stranci koja ih je predujmila, neovisno o ishodu parnice i njenom uspjehu u njoj, uzimajući u obzir odredbu čl. 156. st. 1. ZPP-a (t. IV. izreke presude, VTS Pž-42/21 od 26.5.22.).

25.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki IV. izreke presude.

Rijeka, 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).