Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-786/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, kojeg zastupa punomoćnik SĐ, dipl. iur. protiv tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, V. Heinzela 70, OIB: 23759810849 kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Puli, radi isplate iznosa od 6.070,92 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, objavljene 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CESTE - RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232 isplatiti tužitelju Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 iznos od 6.070,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. svibnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 227,59 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. svibnja 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. prosinca 2025. podnio tužbu pred ovim sudom protiv tuženika radi isplate iznosa od 6.070,92 EUR s kamatom. Obrazlaže da je presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe Opatija poslovni broj Pn-332/2020-39 od 10. studenog 2023. i presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-525/2024-3 od 13. ožujka 2025. naloženo ovdje tužitelju da na ime naknade štete UĐ isplati iznos od 2.197,24 EUR, i na ime parničnih troškova 1.953,36 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom. Ovdje tužitelj je po pravomoćnosti presude isplatio ukupan iznos od 6.070,92 EUR punomoćniku UĐ **.**.2025. Nadalje navodi da je tužitelj sa zajednicom gospodarskih subjekata Ceste Rijeka d.o.o. i Istarske ceste d.o.o. 27. prosinca 2019. sklopio Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite cesta za 2020. Poziva se na odredbu čl. 33. Zakona o cestama te na odredbe čl. 19. st. 1. i 2., čl. 20. st. 1. i čl. 56. Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite cesta za 2020. Tužitelj je u postupku pred Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-332/2020 obavijestio tuženika o parnici, te je tuženik stupio u postupak na strani tužitelja kao umješač. Tako tuženik u ovom postupku, u skladu sa pravilom o tzv. intervencijskom efektu, ne može iznositi prigovore koje je mogao iznositi u parnici o kojoj je bio obaviješten u skladu sa odredbom čl. 211. Zakona o parničnom postupku . Iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi da je šteta nastala zbog propusta u održavanju predmetne ceste u stanju sigurnom za nesmetan promet odnosno nepoduzimanja svih potrebnih mjera redovitog održavanja ceste, konkretno neizvršenja obveze čišćenja odronjenog kamenja sa kolnika ceste te propusta sprječavanja odrona kamenja na cestu, a koji radovi su radovi redovnog održavanja cesta koje je bio dužan vršiti tuženik sukladno predmetnom Ugovoru zaključenom sa tužiteljem. Obzirom da tuženik nije poduzeo odgovarajuće mjere za sigurno i nesmetano odvijanje prometa koju je obvezu preuzeo Ugovorom, tužitelj je temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima, stekao zakonske uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za isplaćeni iznos. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se ne smatra odgovornim za predmetni štetni događaj pa osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženikovi djelatnici su redovito obavljali ophodnju konkretne ceste prema Godišnjem planu ophodnje državnih cesta u Primorsko-goranskoj županiji za 2020. (ovjerenu i donesenu od tužitelja) kako prije, tako i na dan same nezgode i nakon predmetne nezgode. Razlog nezgode nije na tuženiku, već na tužitelju što je stanje kolnika takvo kakvo je i što pokosi nisu zaštićeni kako bi trebali biti pa dolazi do odrona kamenja. Zaštita pokosa je obveza tužitelja, a ne tuženika. Tuženik ne može biti odgovoran što tužitelj nema na raspolaganju dostatna sredstva da prometnice kojima upravlja i objekte dovede do besprijekornog stanja za sigurno odvijanje prometa. Konačno, zaštita pokosa spada u izvanredno održavanje cesta. Tuženik je ispunio sve svoje ugovorne obveze, što mu je tužitelj potvrdio plaćanjem računa i nije imao primjedbi na rad tuženika. tuženik odgovara po načelu subjektivne odgovornosti. Prema opisanom stavu tužitelja, tuženik bi odgovarao i kada bi se cijela dionica ceste urušila jer nije predvidio da bi se to moglo dogoditi, a trebao je to predvidjeti. Takve procjene, predviđanja i uočavanja nisu u domeni rada tuženika i njegovih ophodara, već stručnih službi tužitelja. Tuženik je uredno ispunio svoju ugovornu obvezu ophodnje svih cesta utvrđenih planom za navedeni dan i po dojavi izašao na intervenciji pa ne postoje elementi za utvrđivanje krivnje i odgovornosti tuženika za konkretnu štetu. Osim toga ne postoji niti uzročno posljedična veza između njegove djelatnosti redovnog održavanja cesta jer propusta na strani tuženika nije bilo. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je predložio da se treća osoba Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, kao njegov osiguravatelj, obavijesti o ovoj parnici jer to osiguravajuće društvo odgovara solidarno s tuženikom do iznosa određenog policom osiguranja.

3. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-332/2020 utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a.

3.1. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

3.2. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu regresa u iznosu od 6.070,92 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji tužitelj potražuje od tuženika s osnova naknade štete nastale povredom ugovorne obveze. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjeničnim navodima da je 26. svibnja 2020. na državnoj cesti broj 3 kod km 17 + 900 metara iz smjera zapada u smjeru istoka na području općine Bakar došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno osobno vozilo marke Peugeot u vlasništvu UĐ iz [adresa] registarske oznake i broja KL-739 EN (A) na način da se UĐ kretao 16. dionicom državne ceste broj 3 kada je u desnom nepreglednom zavoju svojim vozilom naletio i udario u kamenje koje se nalazilo na kolniku desne prometne trake. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Među strankama nije sporno da je **.**.2020. UĐ iz [adresa], krećući se vozilom marke Peugeot, registarske oznake [registarska oznaka] 16. dionicom državne ceste br. 3 iz smjera zapada prema smjeru istoka na području općine Bakar u desnom nepreglednom zavoju svojim vozilom naletio i udario u kamenje koje se nalazilo na kolniku desne prometne trake.

4.1. Nije sporno da je pred Općinskim sudom u Rijeci UĐ iz [adresa] podnio tužbu protiv Hrvatske ceste d.o.o. kojom je tražio naknadu štete nastale na vozilu. Nadalje nije sporno da je presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-332/2020-39 od 10. studenog 2023. (presuda na stranici 7- 22 spisa) i presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-525/2024-3 od 13. ožujka 2025. (odluka na stranici 24-28 spisa) naloženo ovdje tužitelju da na ime naknade štete UĐ isplati iznos od 2.197,24 EUR i na ime parničnih troškova 1.953,36 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom. Također nije sporno da je ovdje tužitelj po pravomoćnosti presude isplatio ukupan iznos od 6.070,92 EUR punomoćniku UĐ **.**.2025. (potvrda o izvršenom nalogu na stranici 30-32 spisa).

4.2. Također nije sporno da je tužitelj sa zajednicom gospodarskih subjekata Ceste Rijeka d.o.o. i Istarske ceste d.o.o. 27. prosinca 2019. sklopio Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za Grupu 4, koja obuhvaća državne ceste na području Primorsko-goranske i Istarske županije za 2020. (stranica 34-56 spisa, dalje u tekstu: Ugovor). Budući da navedene činjenice nisu sporne, ne treba ih dokazivati u smislu čl. 221. ZPP-a.

5. Sporno jest je li tuženik pravovremeno i kvalitetno te redovito održavao predmetnu dionicu na kojoj je došlo do prometne nezgode, odnosno je li nastala šteta posljedica tuženikova neodržavanja te dionice, a u odnosu na koju je tuženik sukladno Ugovoru dužan obavljati poslove redovitog održavanja. S obzirom na to, također je sporno ima li tužitelj pravo prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za isplatu utuženog iznosa. To stoga što je tuženik tu odgovornost u cijelosti osporio svojim prigovornim tvrdnjama da je u potpunosti ispunio sve svoje obveze iz Ugovora jer su njegovi djelatnici redovito obavljali ophodnju sukladno Planu ophodnje.

6. Odredbom čl. 342. ZOO-a propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (st. 1.). Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 343. ZOO-a propisano je da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik je bio dužan dokazati svoje činjenične navode, odnosno da je uredno ispunio svoju ugovornu obvezu pravovremenog i kvalitetnog redovitog održavanja predmetne dionice na kojoj je došlo do prometne nezgode.

6.1. Sud utvrđuje da tuženik tijekom dokaznog postupka nije dokazao osnovanost svojih činjeničnih navoda odnosno prigovornih tvrdnji.

6.2. Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o cestama (dalje: ZC-a, "Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23. i 156/25.) propisani su poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona i to: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima; redovito i izvanredno održavanje javnih cesta; ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta; stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta; ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta; osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste te ophodnja.

6.3. Potom, odredbom čl. 33. ZC-a propisano je da Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (st. 1.). Izvođenje radova građenja i rekonstrukcije javnih cesta smije se ustupiti samo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove sukladno posebnim propisima (st. 2.). Radovi održavanja javnih cesta ustupaju se pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom (st. 3.). Stranke su sukladno citiranoj odredbi čl. 33. ZC-a sklopile predmetni Ugovor.

6.4. Uvidom u Ugovor utvrđeno je da tužitelj kao naručitelj ustupa, a tuženik kao izvođač preuzima obvezu izvođenja radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Primorsko-goranske i Istarske županije (čl. 1.). Tuženik se kao izvođač obvezao održavati državne ceste na području Primorsko -goranske županije sukladno Uvjetima predmetnog Ugovora te sukladno važećem Zakonu cestama, Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i drugim važećim zakonima i propisima donesenim na temelju tih Zakona, a koji uređuju pitanja sigurnosti odvijanja prometa na cestama (čl. 19. st. 1. i 2.). Nadalje, tuženik se kao izvođač obvezao na dijelu ceste na kojem su iznenadno nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na cesti vladaju takvi meteorološki uvjeti zbog kojih se cesta mora zatvoriti za promet svih ili pojedinih kategorija vozila te isti treba usmjeriti na druge obilazne ceste, obilježiti odnosno preusmjeriti promet postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova prema zadanoj shemi privremene regulacije prometa i o tome bez odgađanja obavijestiti nadzornog inženjera tužitelja ili odgovornu osobu naručitelja radi poduzimanja daljnjih mjera. U protivnom, temeljem odredbe čl. 56. Ugovora izvođač se obvezuje obeštetiti naručitelja u pogledu svih potraživanja šteta, gubitaka i troškova, uključivo i troškove odvjetnika i sudske pristojbe u odnosu na, između ostalog, štetu na ili gubitku imovine koja se ne odnosi na same radove u onoj mjeri kada takva šteta ili gubitak nastanu kao posljedica izvođenja radova, odnosno propusta u izvođenju radova i zbog otklanjanja nedostataka, kao i kada nastanu zbog nemara, namjernog čina ili kršenja ugovora od strane izvođača, osoblja izvođača, njihovih zastupnika ili nekog drugog kojeg je on posredno ili neposredno zaposlio.

6.5. Dakle, cijeneći sadržaj citiranih odredbi Ugovora, ovaj sud utvrđuje da su parnične stranke svoj poslovni odnos u vezi s odgovornošću za štetu prema sudionicima u prometu zbog nepravovremenog i nekvalitetnog redovitog održavanja i zaštite ceste uredile tako da tu štetu prouzročenu trećima ili tužitelju snosi tuženik kao izvođač ugovorenih radova.

7. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-332/2020-39 od 10. studenog 2023. (stranica 7-23 spisa) utvrđeno je da je sud u tom postupku na temelju izvedenog dokaznog postupka utvrdio postojanje propusta tuženika (Hrvatske ceste d.o.o.) u održavanju predmetne ceste sigurnom za promet. Navedeno iz razloga što je u tom postupku utvrđeno na temelju Nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke Srećka Hlišća iz Zagreba da je tužitelj UĐ upravljao osobnim vozilom desnom voznom trakom državne ceste iz smjera Gornjeg Jelenja prema Slemenu, kada je na dionic i kolnika u pravcu gdje se s desne strane nalazi kameniti zasjek, a po prolasku pored postavljenog znaka opasnosti "kamenje pada", naišao na odron i oštetio podvozje osobnog vozila; da je brzina kretanja vozila tužitelja UĐ bila oko 59 km/h, dok je na mjestu nesreće brzina ograničena na 90 km/h te da razlog zbog kojeg tužitelj nije vidio kamen i reagirao kočenjem nije moguće utvrditi po vještaku , već samo postoji mogućnost da se kamen nije mogao uočiti zbog njegove nekontrasnosti u odnosu na podlogu i preusmjeravanje pažnje na suprotnu stranu kolnika , kao i da nema isključive odgovornosti odnosno suodgovornosti tužitelja (UĐ) za nastali štetni događaj. Na temelju Nalaza i mišljenja vještaka također je utvrđena visina nastale štete na vozilu u iznosu od 1.953,36 EUR, šteta na ime troška prijevoza vozila s mjesta štetnog događaja u iznosu od 185,81 EUR te troška procjene u iznosu od 58,07 EUR, odnosno u iznosu od ukupno 2.197,24 EUR. Dakle, u navedenom predmetu je utvrđeno da predmetna cesta u trenutku nastanka štetnog događaja nije bila održavana u smislu odredbi Zakona o cestama obzirom da je vozač predmetnog vozila naletio te udario u kamenje koje se nalazilo na kolniku desne prometne trake, kojeg nije mogao uočiti, niti izbjeći odnosno da u postupanju vozača nije bilo doprinosa za nastanak štetnog događaja te da postoji odgovornost tuženika (Hrvatske ceste d.o.o.) za štetu koju je tužitelj u toj nesreći pretrpio.

8. Tuženik je sudjelovao u navedenom predmetu kao umješač na strani tuženika, čime je u odnosu na tuženika ostvaren tzv. intervencijski efekt, slijedom čega tuženik, sukladno odredbi čl. 208.a ZPP-a, ne može tvrditi da predmetni spor nije pravilno riješen, niti može poricati činjeničnu i pravnu ocjenu stvari iznesenu u pravomoćnoj presudi iz te prijašnje parnice, koja ne može biti predmet ponovnog raspravljanja i utvrđivanja u ovom postupku.

9. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da se 26. svibnja 2020. na predmetnoj dionici ceste dogodila prometna nezgoda na način da je UĐ vozilom u desnom nepreglednom zavoju naletio te udario u kamenje koje se nalazilo na kolniku desne prometne trake, a što je utvrđeno i iz Nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišća od 26. svibnja 2023. koji Nalaz je izrađen u predmetu Pn-332/2020 pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji.

10. Tuženik je u konkretnom slučaju tvrdio da zaštita od odrona kamenja spada u izvanredno održavanje ceste.

10.1 Taj tuženikov navod sud utvrđuje neosnovanim. To iz razloga što je tuženikova obveza redovitog održavanja cesta određena i Pravilnikom o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14. i 3/21.). Odredbom čl. 13. Pravilnika propisano je da redovito održavanje, između ostalog, obuhvaća redovito održavanje prometnih površina i čišćenje ceste. Sukladno odredbi čl. 30. Pravilnika, koja uređuje čišćenje ceste, izvođač radova održavanja ceste je dužan sve sastavne dijelove javne ceste očistiti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Dakle, oštećenik UĐ je naišao na odronjeni kamen na cesti, a uklanjanje kamenja s ceste odnosno čišćenje ceste spada u redovito održavanje cesta, što je obveza tuženika.

11. Stoga sud utvrđuje da je tuženik propustio obaviti radove redovitog održavanja, odnosno da nije počistio kolnik odnosno uklonio kamenje s ceste, što je dovelo do nastanka predmetne prometne nesreće odnosno štete korisniku javne ceste. Naime, tuženik je bio taj koji je povrijedio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora time što nije vodio brigu o zaštiti prometa na cesti te nije pravovremeno poduzeo primjerene mjere glede osiguranja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa budući da nije uklonio kamenje s predmetnog dijela ceste na koje je naletjelo vozilo korisnika javne ceste, čime je postupio protivno odredbi čl. 20. st. 1. Ugovora te čl. 19. st. 2. Ugovora.

12.1. Budući da je nesporno došlo do prometne nezgode te da je u navedenom parničnom postupku utvrđeno da je uzrok prometne nezgode činjenica da je korisnik javne ceste naletio na kamenje na cesti, to sud utvrđuje da tuženik nije osigurao sigurnost odvijanja prometa i sigurnost sudionika u prometu. Tuženik je također postupio protivno citiranim odredbama Zakona o cestama i Pravilnika o održavanju cesta.

12.2. Visina nastale štete na vozilu utvrđena je u iznosu od ukupno 2.197,24 EUR na temelju Nalaza i mišljenja vještaka Hlišća u predmetu pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-332/2020 na koji Nalaz i mišljenje stranke pa tako niti tuženik koji je u tom postupku sudjelovao kao umješač nisu imale primjedbi. Visina parničnih troškova u iznosu od 3.238,11 EUR utvrđena je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-332/2020-39 od 10. studenog 2023., dok izračun zateznih kamata u iznosu od 635,57 EUR (stranica 31-32 spisa) tuženik nije osporio.

12.3. Stoga je sud primjenom citiranih ugovornih i zakonskih odredbi, te čl. 342. i čl. 346. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, te tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa koji je tužitelj platio po pravomoćnoj presudi (t. I. izreke presude). Odredbom čl. 346. ZOO-a propisano je da vjerovnik (tužitelj) ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi koje je dužnike (tuženik) u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu bile poznate ili morale biti poznate.

12.3. S obzirom na to da je tužitelj zatezne kamate zatražio od 24. svibnja 2025., odnosno od prvog slijedećeg dana nakon što je temeljem pravomoćne presude platio utuženi iznos, njegov zahtjev je i u tom dijelu osnovan sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a u vezi s čl. 349. ZOO-a.

13. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sud je tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 6.070,92 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 227,59 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 120,43 EUR i na presudu u iznosu od 107,16 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

13.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP -a). Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).