Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-315/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Miličević kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UO i HO zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – kleveta, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2 Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18. - nadalje KZ/11), odlučujući o žalbi privatno tužitelja GO, protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-848/2018. od 6. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja GO kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-848/2018. od 6. rujna 2023. temeljem članka 453. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenici TO i HO oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11.

1.1 Temeljem odredbe članka 149. stavak 3. ZKP/08. privatni tužitelj je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 145,56 Eura (stočetrdesetpeteuraipedesetšestcenti)/1.096,92 kuna, koji je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, dok će se o troškovima tumača kao i branitelja okrivljenika odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio privatni tužitelj BO zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 450. stavak 2. ZKP/08. i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da drugostupanjski su usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba privatnog tužitelja GO nije osnovana.

5. Žalitelj u žalbi navodi da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navodeći da je sud prvog stupnja povrijedio odredbu članka 450. stavak 2. ZKP/08 jer nije savjesno ocijenio provedene dokaze, već je, prema njegovom stajalištu, nekritički prihvatio iskaz svjedoka ŠO.

6. Ovaj žalbeni navod nije osnovan, jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud proveo savjesnu i sveobuhvatnu ocjenu svih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Navodeći da prvostupanjski sud nije savjesno ocijenio provedene dokaze žalitelj zapravo ne ukazuje na procesnu povredu, već osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

7. Zbog navedenog ovaj je drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kazneno postupka iz članka 468. stavak 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08. i da rasprava protivno odredbama ZKP/08. nije održana u odsutnosti okrivljenika i njegovog branitelja, na koje povrede je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu privatni tužitelj kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio presudu koja presuda je jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve prevedene dokaze.

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio iskaz svjedoka SO.

9.1 Neosnovano žalitelj osporava ocjenu prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen iskaz svjedoka ŠO, jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se radi o svjedoku koji se, prema vlastitom iskazu, nalazio u neposrednoj blizini privatnog tužitelja i I-okrivljenika, na udaljenosti od svega metar do dva, zbog čega je upravo on mogao neposredno čuti dio razgovora koji drugi sudionici nisu čuli ili nisu zapamtili. Pored navedenog nakon pregleda snimke Skupštine na konstataciju braniteljice I- okrivljenika da se svjedok ŠO nalazi na svim snimkama, privatni tužitelj je učinio nespornim da je na snimci vidio predmetnog svjedoka.

10. Svjedok ŠO izričito je iskazao da je čuo kako privatni tužitelj spominje ime RO, navodeći da je čuo da se ona spominje u kontekstu „veze” odnosno osobe koja radi u ministarstvu. Njegov iskaz prvostupanjski sud nije prihvatio izolirano niti nekritički, već ga je doveo u vezu s ostalim izvedenim dokazima, osobito sa snimkom Skupštine, prijevodom sudske tumačice i okolnostima koje proizlaze iz raspravnog zapisnika.

11. Žalitelj pogrešno polazi od toga da iskaz svjedoka ŠO nije vjerodostojan zato što drugi svjedoci nisu čuli isto. Međutim, okolnost da pojedini svjedoci nisu čuli sporne riječi ne znači da one nisu izgovorene. Riječ je o Skupštini s većim brojem osoba, uz komunikaciju govorom i znakovnim jezikom, istodobne razgovore, žamor i prekide snimanja. U takvim okolnostima sasvim je životno da samo osoba koja se nalazila u neposrednoj blizini čuje određeni dio razgovora. Pored navedenog vidljivo je da su tijekom razgovora I-okrivljenika i privatnog tužitelja delegati koji su bili na Skupštini cirkulirali po dvorani i da su se pojedini kratko zadržavali pored njih.

12. Također, iz raspravnog zapisnika od 19. lipnja 2023. proizlazi da je sud neposredno reproducirao snimku Skupštine te utvrdio da je snimanje u više navrata bilo prekidano, i to osobito oko 39. i 40. minute, pri čemu je konstatirano da se ne može utvrditi koliko su pauze trajale. Time snimka ne isključuje mogućnost da su sporne riječi izgovorene upravo u dijelu koji nije snimljen ili u okolnostima koje snimka zbog žamora, položaja osoba i komunikacije znakovnim jezikom nije jasno obuhvatila.

13. Naprotiv, snimka i zapisnik potvrđuju širi kontekst događaja: postojala je verbalna prepirka, spor oko prava sudjelovanja na Skupštini, dolazak policije, nastavak komunikacije između privatnog tužitelja i I-okrivljenika te rasprava u kojoj su se spominjali odnosi u Savezu i postupanje pojedinih osoba. Taj kontekst ne proturječi iskazu svjedoka ŠO, nego ga čini životno mogućim i uvjerljivim.

14. Prvostupanjski sud je pravilno naglasio i da nije utvrđen nikakav konkretan motiv svjedoka ŠO da lažno iskazuje u korist okrivljenika. Stoga žalbeni navodi kojima se osporava vjerodostojnost svjedoka ŠO predstavljaju samo drugačiju, subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza, ali ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je njegov iskaz vjerodostojan i da potvrđuje obranu okrivljenika.

15. Pored toga potrebno je navesti i to da je svjedok VO ispitana na raspravi od 4. kolovoza 2022. navela da se ne sjeća da je privatni tužitelj spominjao RO, međutim nakon što joj je I-okrivljenik predočio njihovu komunikaciju putem Vibera od 24. listopada 2019. svjedok VO je potvrdila da je to njihova međusobna komunikacije u kojoj svjedokinja na spomen Skupštine i RO navodi da je bila na Skupštini i da se sjeća da je privatni tužitelj rekao da ima prijateljicu s kojom uvijek priča.., ali da nije zapamtila kako se zove, a koji dio Skupštine također nije snimljen.

16. Za postojanje kaznenog djela klevete potrebno je dokazati neistinitost činjenične tvrdnje i svijest o neistinitosti. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje da ne nalazi dokazanim da bi okrivljenici ostvarili subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela klevete.

17. Nadalje, sporni e-mail upućen je državnom tijelu u kontekstu događaja na Skupštini, spora oko prava sudjelovanja i prijave nepravilnosti što predstavlja ostvarivanje prava na obraćanje nadležnim tijelima. U takvim okolnostima ne može se govoriti o kaznenopravno relevantnom ponašanju.

18. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u radnjama okrivljenika nisu ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. KZ/11.

19. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Vukovar, 4. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Miličević