Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kžzd-21/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Gorana Miličević kao predsjednika vijeća za mladež, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene EH, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava, opisano u članku 177. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - nadalje KZ/11), odlučujući o žalbi optužene EH podnijetoj putem branitelja odvjetnika Imona Choudhury protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kzd-77/2025-26. od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene EH kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: Kzd - 77/2025-26. od 16. travnja 2025., utvrđeno da je optužena EH počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava, opisano u članku 177. stavak 1. i 2. KZ/11 te joj je temeljem članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj: 76/14 – dalje ZZODS) određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.1 Na temelju odredbe članka 554. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci kao i nagrada branitelja optužene padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnijela optužena putem branitelja odvjetnika Imona Choudhury zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji, sa prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj u žalbi ističe da je pobijana presuda lišena sadržajnog i cjelovitog obrazloženja, da se prvostupanjski sud nije potrudio obrazložiti nepodudarnosti u iskazima svjedoka, koji se u bitnim dijelovima razlikuju i da je izostala ocjena dokaza.

7. Međutim, žalitelj u žalbi ne precizira u kojim se to bitnim dijelovima iskaz žrtve djeteta MH koja je ispitana na dokaznom ročištu i svjedoka DH koja je ispitana u dokaznom postupku međusobno razlikuju, a koje su jedine ispitane tijekom kaznenog postupka, zbog čega su ovakvi žalbeni navodi po ocjeni ovog drugostupanjskog suda paušalni i proizvoljni. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, detaljnu analizu svih provedenih dokaza i ocjenu vjerodostojnosti iskaza kako žrtve tako i svjedoka DH. Presuda sadrži logičan slijed zaključivanja i nije opterećena proturječjima, pa nije ostvarena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 niti bilo koja druga na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu optužena kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno prihvatio iskaz maloljetne žrtve MH kao vjerodostojan iz čijeg iskaza proizlazi kontinuirani obrazac nasilnog ponašanja optužene što je vidljivo iz njenih navoda da ju je majka udarala rukama i nogama po tijelu, stiskala za čeljust i držala na krevetu, razbijala stvari po kući te joj govorila „ako ne budeš slušala, bit će još gore“. Nadalje, žrtva je opisala i svoje emocionalno stanje navodeći da se bojala, da joj nije bilo dobro kod kuće i da majci nije mogla ništa reći jer bi se naljutila. Iskaz žrtve djeteta MH po mišljenju ovog drugostupanjskog suda je detaljan, logičan i dosljedan te kao takav potpuno prihvatljiv.

9. Pored navedenog iskaz žrtve u cijelosti je potvrđen i iskazom svjedokinje DH koja u svom iskazu navodi da joj se žrtva povjerila da ju je majka nekoliko puta udarila, da ju je znala primiti za čeljust, držati je na krevetu tako da se žrtva uspjela obraniti na način da je optuženu gurnula nogama i da je optužena razbijala stvari po kući, a također i izvješćima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Upozorenjem na pogreške i propuste u ostvarenju roditeljske skrbi i medicinskom i drugom dokumentacijom.

10. Žalitelj u žalbi navodi da se radilo o odgojnim mjerama koje su primijenjene upravo iz razloga što dijete žrtva nije dovoljnu pažnju pridavala školskim zadacima. Ovakav žalbeni navod je u cijelosti neosnovan jer radnje koje je dijete žrtva opisala riječima udarala me, držala me i stiskala i bojala sam se, po svojoj naravi i intenzitetu ne predstavljaju dopušteno roditeljsko postupanje.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi da egzistencija djeteta nije bila ugrožena jer su prema iskazu žrtve djeteta MH imali uvijek za jesti i nije im bilo hladno u stanu, kada se ima u vidu da iz podataka u spisu proizlazi da je optužena bila nezaposlena, da su prema navodima žrtve bili u bankrotu zbog čega je njena majka stalno posuđivala novac od prijateljica i prijatelja, dok iz Izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Maksimir od 22. siječnja 2025. proizlazi da je optužena odbila financijsku pomoć Zavoda, da je mlt. MH pokušala potaknuti majku da prihvati financijsku pomoć zbog čega je dijete postajalo verbalno sve naglašenije govoreći majci kako im treba pomoć, te da joj je dosta majčinih navoda da će sve biti dobro jer nije dobro, moleći je da poduzme nešto drugo jer ovo što radi ne funkcionira.

12. Ostali žalbeni navodi svode se na osporavanje pravilne ocjene dokaza i ne sadrže konkretne prigovor te ih ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje neosnovanima.

13. Žalitelj u žalbi nadalje navodi da je pogrešno primijenjen kazneni zakon na štetu optužene. Suprotno žalbenim navodima po mišljenju ovog drugostupanjskog sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su u ponašanju optužene ostvarena obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11, te stoga nije ostvarena povreda kaznenog zakona.

14. Neosnovano žalitelj osporava i odluku prvostupanjskog suda kojom je optuženoj određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, jer je prvostupanjski sud svoju odluku pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje psihijatrice prof. dr. sc. Lane Mužinić Marinić, dr. med., iz kojeg proizlazi da je kod optužne dijagnosticiran psihotični poremećaj F29, da je riječ o osobi slabijeg prosječnog općeg intelektualnog funkcioniranja, uz prisutnu štetnu uporabu alkohola F10.1 i više vrsta psihoaktivnih tvari F19.1. i da optužena u vrijeme počinjenja djela nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojih postupaka niti upravljati svojom voljom , zbog čega je pravilno utvrđeno da je tempore criminis bila neubrojiva.

15. Nadalje, vještakinja je izričito navela da se radi o neubrojivoj osobi s težim duševnim smetnjama, koja je opasna po okolinu , te da postoji vjerojatnost da bi zbog tih smetnji mogla počiniti teže kazneno djelo, zbog čega je preporučila prisilni smještaj optužene u psihijatrijsku ustanovu. Takav zaključak dodatno je potvrđen i psihologijskim vještačenjem stalne sudske vještakinje psihologinje mr. sc. UH, specijalistice kliničke psihologije.

16. Prethodno navedeni nalazi nisu od značaja samo za pitanje neubrojivosti, nego i za procjenu opasnosti i potrebe prisilnog smještaja. Kada se navedeno dovede u vezu s utvrđenim radnjama prema maloljetnom djetetu, osobito s fizičkim nasiljem, psihičkim pritiskom, prijetnjama, zanemarivanjem djetetovih potreba, nesuradnjom s institucijama i neprihvaćanjem stručne pomoći, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je prisilni smještaj nužan radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja istog ili težeg protupravnog djela.

17. Žalbeni navod da je mjera prestroga ne može se prihvatiti. Trajanje prisilnog smještaja od šest mjeseci nije određeno proizvoljno, nego je razmjerno težini utvrđenog psihičkog poremećaja, stupnju opasnosti i potrebi psihijatrijskog liječenja. Sud pritom nije imao osnove primijeniti blaži oblik postupanja, jer iz nalaza vještaka proizlazi da se radi o stanju koje zahtijeva psihijatrijsko liječenje u kontroliranim uvjetima.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, optuženoj odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

19. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, to je sukladno članku 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Vukovar, 4. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Goran Miličević