Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-127/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv optuženog GG zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-416/2025-13 od 9. veljače 2026., u sjednici održanoj 4. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i sporednoj novčanoj kazni na način da se optuženik GG, za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme kroz koje mu je oduzeta sloboda od uhićenja 18. studenoga 2025. u 23,00 sata nadalje.

II. U preostalom, nepreinačenom dijelu, odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i optuženika GG kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi GG je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca i temeljem čanka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da se 9 (devet) mjeseci izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako optuženi ZG u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja, dok će se 5 (pet) mjeseci izrečene kazne zatvora izvršiti. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 18. studenoga 2025. pa nadalje. Na temelju članka 40. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 42. stavak 1. i 5. KZ/11 optuženome GG je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu 2.000,00 eura (dvijetisućeeura) što predstavlja 41,6 prosječnih dnevnih dohodaka, s time da jedan prosječni dnevni dohodak iznosi 48,13 eura. Sporednu novčanu kaznu optuženi GG dužan je platiti u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavka 1. i 2. KZ/11, ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, sud će donijeti odluku o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora u smislu odredbe članka 43. stavka 6. KZ/11, s obzirom da okrivljenik nema stalno prebivalište ili boravište u [adresa]. Na temelju članka 270. u vezi članka 189. ZKP/08. optuženome GG vraćaju se predmeti, privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PP Krapina s Ispostavom Pregrada serijski broj [serijski broj] od 18. studenoga 2025., i to dva mobilna uređaja SAMSUNG, u potvrdi pobliže opisani. Sukladno članku 189. stavku 2. ZKP/08. optuženi GG dužan je preuzeti privremeno oduzete predmete u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, u PP Krapina s Ispostavom Pregrada ili bilo kojem drugom prostoru u nadležnosti Policijske uprave krapinsko-zagorske gdje će predmeti biti pohranjeni u trenutku preuzimanja, jer će se u protivnom isti unijeti u proračunska sredstva. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08 ) nalaže se optuženome GG platiti paušalne troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu 500,00 eura (petstoeura), što je optuženik dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, dok će o troškovima branitelja po službenoj dužnosti biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi GG po braniteljici Željki Rajković, odvjetnici u Zagrebu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba uvaži u cijelosti, preinači pobijana presuda i izrekne okrivljeniku uvjetnu osudu uz povrat oduzetih stvari i osobnog automobila.

2.1. Protiv pobijane presude žalbu je uložilo i Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru (dalje ODO) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. u vezi članka 467. stavka 1. točke 1. ZKP/08), povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 1. točka 5. u vezi članka 467. stavka 1. točke 2. ZKP/08) te zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. u vezi članka 467. stavak 1. točke 4. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine.

3. U odgovoru na žalbu optuženik pobija navode žalbe i predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu ODO kao neosnovanu.

4. Spis je, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu koje je spis vratilo 10. travnja 2026.

5. Žalbe ODO je djelomično osnovana, dok žalba optuženika GG nije osnovana.

6. ODO u žalbi navodi da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 počinjena time što je u točki II. izreke presude krivim proglašen GG, a osoba na koju se primjenjuje djelomična uvjetna osuda je ZG, zbog čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Povredu kaznenog zakona sud prvog stupnja je ostvario time što je pogrešno primijenio odredbe o djelomičnoj uvjetnoj osudi obzirom da je izrekao neuvjetovani dio kazne zatvora ispod zakonom propisane mjere. Konačno sud prvog stupnja je optuženiku izrekao preblagu kaznenu sankciju pogrešno cijeneći olakotne okolnosti, odnosno zanemarujući otegotne okolnosti osobito da je počinjeno djelo s međunarodnim elementom, iz najnižih pobuda - radi stjecanja materijalne dobiti iskorištavanjem teških životnih i materijalnih prilika osoba koje su bez vlastitih doma, prihoda i dokumenata, što sve ukazuje na bezobzirnost u postupanju optuženika. Smatra i da je iznos paušalnih troškova određen u preniskom iznosu.

7. Optuženi u žalbi navodi, u bitnom, da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o kazni zbog toga što na strani optuženika postoji više olakotnih okolnosti , osobito da je optuženi priznao počinjenje kaznenog djela, da je to učinio isključivo radi novca koji mu je potreban za liječenje maloljetne kćeri 100%-tnog invalida s teškom deformacijom kičme radi koje je potrebna operacija. Dijete ne govori i dijagnosticirana mu je mentalna retardacija, o čemu je dostavio dokaze. Treba cijeniti što se optuženi uslijed rata preselio iz [adresa] u [adresa], da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i izrečena kazna utjecalo na optuženika da ne čini nova kaznena djela obzirom da je star 60 godina i da do sada nije kažnjavan. Imajući u vidu sve okolnosti sud je u odnosu na optuženika trebao primijeniti uvjetnu kaznu zatvora, bez neuvjetovanog dijela jer se neuvjetovanim dijelom kazne kažnjava i članove njegove obitelji, prije svega supruga koja sama skrbi o kćeri 100%-tnom invalidu. Osim toga, optuženiku je potrebno vratiti automobil marke "Kia Carens" koji mu je privremeno oduzet jer mu taj automobil služi za prijevoz invalidne kćeri, a nema mogućnost kupiti novi automobil.

8. U pogledu navoda žalbe ODO da pobijana presuda nije razumljiva, odnosno da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. jer je u dijelu presude pod točkom II. izreke, kojim je primijenjena djelomična uvjetna osuda, kao optuženik naveden ZG umjesto ovdje optuženika, ističe se da se iz sadržaja presude vid ljivo da se radi o omašci prouzročenoj nepažnjom u pisanju, koja ne utječe na razumijevanje pobijane presude tako da njome nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ODO poziva. Napominje se da je navedena pogreška otklonjena ovom preinačujućom presudom.

9. U pogledu žalbenog razloga povrede kaznenog zakona koji se odnosi na nepravilnu primjenu odredaba Kaznenog zakona o djelomičnoj uvjetnoj osudi , ODO je u pravu kada tvrdi da je je sud prvog stupnja pogriješio kada je u točki II izreke, na temelju članka 57 KZ/11, optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od izrečene kazne zatvora neće izvršiti 9 mjeseci ako okrivljenik u roku od 4 godine od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja, dok će se izvršiti 5 mjeseci od izrečene kazne zatvora. Kako je odredbom članka 57. stavak 2. KZ/11 propisano da neuvjetovani dio kazne zatvora mora iznositi najmanje 6 mjeseci, a najviše jednu polovinu izrečene kazne, sud prvog stupnja je nepravilno odlučio kada je optuženiku izrekao neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju kraćem od šest mjeseci. No, i ta je pogreška otklonjena ovom presudom.

10. Općinsko državno odvjetništvo prigovara i odluci o kazni tvrdeći da je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, odnosno da u postupanju optuženika nije našao otegotnih okolnosti.

11. Prema odredbi članka 41. KZ/11, svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

12. Odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11 propisano je da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

13. Uzimajući u obzir naprijed navedene odredbe Kaznenog zakona i okolnosti slučaja koje proizlaze iz spisa, ovaj sud smatra da je ODO u pravu kada tvrdi da je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, odnosno da u postupanju optuženika nije našao otegotnih okolnosti. Izrekavši optuženiku kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca uz primjenu djelomično uvjetne osude sud je olakotnim cijenio optuženikovo iskreno priznanje i kajanje, njegovu životnu dob te obiteljske prilike odnosno okolnosti da uzdržava dijete s invaliditetom. Međutim, dob optuženika u vrijeme počinjenja djela (kada je imao 60 godina) valja tumačiti dvojako: samu kronološku dob kao razlog da se izrekne kazna zatvora u manjoj mjeri ili koja druga blaža sankcija, ali i kao stupanj zrelosti osobe, koja u toj dobi ima punu svijest o vlastitim postupcima i njihovim posljedicama kao rezultat životnog iskustva. U tom smislu je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio optuženikovu životnu dob kao olakotnu okolnost, obzirom na to da je optuženik, u dobi 60 godina, konkretno kazneno djelo počinio isključivo motiviran koristoljubljem, svjestan značenja djela i njegovih posljedica. Pri tome je optuženi bio svjestan, ili je morao biti svjestan, i posljedica njegovih postupaka na uzdržavanje, svakodnevnu pomoć i njegu kćeri, 100%-tnog invalida. Dalje, pravilno ističe ODO da je optuženi došao u Republiku Hrvatsku samo radi počinjenja konkretnog kaznenog djela i to iz druge države, države koja ne graniči s Republikom Hrvatskom, pa ta činjenica, uz suradnju s osobama koje organiziraju protuzakonito prevođenje ljudi preko državnih granica upućuje na upornost u činjenju djela, a ne mogu se zanemariti ni posljedice djela po sigurnost hrvatskih građana i njihove imovine. Navedeno predstavlja otegotnu okolnost koju je sud prvog stupnja propustio cijeniti.

13.1. S druge strane, sud prvog stupnja je pravilno cijenio olakotnima činjenicu da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela čime je olakšao vođenje postupka obzirom da nije bilo potrebno, na primjer, pregledavati mobitel radi utvrđenja njegovih kontakata i okolnosti vezane uz koristoljublje prilikom te činjenicu da optuženik sa suprugom skrbi o maloljetnom djetetu 100%-tnom invalidu, koja okolnost, uz tešku financijsku situaciju može motivirajuće djelovati na odluku o počinjenju kaznenog djela radi stjecanja financijskih sredstava. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja prilikom utvrđenja vrste i mjere kazne neopravdano dao prednost okolnostima koje se odnose na osobu optuženika , zanemarujući odvraćajući učinak kazne na treće osobe, jer niske kazne za konkretno kazneno djelo poticajno djeluju da se treće osobe uključe u protuzakonito prevođenje ljudi preko državne granice , a slabi se i povjerenje građana u učinkovitost javne vlasti.

14. Imajući u vidu naprijed navedeno, osobito da optuženik skrbi o maloljetnom djetetu koje je 100%-tni invalid, ovisno o tuđoj pomoći, ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja može ostvariti isključivo (bezuvjetnom) kaznom zatvora, ali u najnižoj mjeri kazne propisane za konkretno kazneno djelo. Naime, okolnost da optuženik skrbi o invalidnom djetetu kao i druge olakotne okolnosti cijenjene od strane suda prvog stupnja, u konkurenciji s utvrđenim otegotnim okolnostima, imaju ograničeni utjecaj na vrstu kazne i mjeru kazne jer ne opravdavaju osudu na mjeru kazne zatvora ispod minimalne zakonom propisane kazne zatvora za konkretno kazneno djelo, u trajanju od jedne godine niti primjenu uvjetne osude

14.1. Iz tih je razloga valjalo djelomično prihvatiti žalbu ODO i preinačiti odluku o kazni – glavnoj i sporednoj, uz očekivanje da će se upravo izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

15. U odnosu na navode žalbe optuženika kojima prigovara odluci o kazni, predlažući da se osudi na kaznu zatvora koja bi u cijelosti bila uvjetovana, ističe se da njegova žalba u tom pogledu nije osnovana i to iz razloga navedenih u točkama 13. - 14. obrazloženja ove presude.

16. U odnosu na žalbu ODO u pogledu visine paušalne svote ističe se da je sud trošak postupka optuženiku pravilno utvrdio obzirom na složenost i trajanje ovog postupka, kako je to propisano odredbom članka 145. stavak 3. ZKP/08.

17. Žalbeni navodi optuženika u odnosu na vozilo Kia Carens , koje mu je oduzeto u prethodnom postupku uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, u smislu da mu se to vozilo vrati jer mu je neophodno radi skrbi o djetetu, odnosno prijevoza invalidnog djeteta, nisu osnovani jer navedeno vozilo optuženiku pobijanom presudom nije oduzeto tako da će o statusu vozila biti odlučeno u posebnom postupku, u smislu odredbe članka 189. ZKP/08.

18. Iz tih je razloga valjalo na temelju odredbe članka 482. i 486. stavak 1.

ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu 4. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević