Poslovni broj: UsI-1474/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te zapisničarki Marijani Vidaković, u upravnom sporu tužitelja SPORTSKI GRAD TPN d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 53703638008, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Natalija Mladineo, a nju opunomoćenik odvjetnik Vjekoslavu Mladineo, Split, Ljudevita Posavskog 17, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, kojeg, kao generalna opunomoćenica, zastupa njegova radnica HK, dipl.iur, radi šutnje uprave i odbacivanja žalbe, 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev.

II. Poništava se rješenje tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu KLASA: UP/II 363-03/24-0002/0027, URBROJ: 2181/1-10/15-24-0004 od 19. lipnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati tužitelju iznos 3.750,00 eur na ime naknade troška ovoga spora; dok se, za više traženo od toga iznosa, tužiteljev zahtjev za naknadu troška ovoga spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), odbačena je, kao nepravodobna, žalba tužitelja protiv rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu KLASA: UP/I-363-03/19- 03/008721, URBROJ: 2181/01-11/01-19-01 od 21. veljače 2019. (dalje: rješenje o komunalnoj nakadi od 19. veljače 2019.) kojim je tužitelj, za poslovni prostor na adresi [adresa], površine 31.385,93 m[2] , utvrđen obveznikom komunalne naknade, u iznosu 83,16 kuna po m[2] tj. 2.610.053,94 kn godišnje počevši od 1. siječnja 2019. odn. 217.504,49 kn mjesečno, plativo na račun zainteresirane osobe do 15-og u mjesecu za tekući mjesec.

2. Tužitelj je 14. lipnja 2024. ovome sudu podnio tužbu radi šutnje uprave odn. tuženikovog nedonošenja rješenja o navedenoj tužiteljevoj žalbi. Nakon što je tuženik o toj žalbi odlučio osporenim rješenjem, tužitelj je podneskom od 21. srpnja 2024. samoinicijativno proširio tužbeni zahtjev (pozivom na članak 100. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“ broj 36/24., dalje: ZUS-a) tako da traži poništenje osporenog rješenja. To je proširenje tužbenog zahtjeva ovaj sud dopustio rješenjem od 3. veljače 2025. Navodima iznesenima u podnescima i na raspravi, tužitelj osporeno rješenje drži nezakonitim iz razloga koje se, u bitnome, izlaže u nastavku obrazloženja ove presude. Zahtijeva i naknadu troška ovoga spora.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu radi šutnje uprave, u bitnome, navodi kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude dok se, o proširenom tužbenom zahtjevu, iako pozvan (rješenjem ovoga suda od 3. veljače 2025.), nije očitovao.

4. Zainteresirana osoba je, kao takva, pozvana u ovaj spor budući da je osporenim rješenjem odbačena kao nepravodobna žalba tužitelja protiv rješenja o komunalnoj nakadi od 19. veljače 2019.; a komunalna naknada je novčano javno davanje/prihod proračuna zainteresirane osobe (članak 91. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18.; dalje: ZKG). U odgovoru na tužbu i na raspravi, zainteresirana osoba navodi, u bitnome, kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude.

5. Dostavljanjem svih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 2. travnja 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. stavku 1. ZUS-a.

5.1. Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).

6. U dokaznom postupku na raspravi u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa upravnog postupka u kojemu je to rješenje doneseno a koji spis je dostavljen uz odgovor tuženika na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, kojim je odbačena, kao nepravodobna, žalba tužitelja protiv rješenja o komunalnoj naknadi od 21. veljače 2019.

9. Rješenje o komunalnoj naknadi od 21. veljače 2019. je doneseno primjenom ZKG, kojim je, u članku 102., propisano da se protiv toga rješenja može izjaviti žalba o kojoj odlučuje upravno tijelo županije nadležno za poslove komunalnog gospodarstva (dakle, tuženik).

10. Prema Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP), žalbu koja nije pravodobna prvostupanjsko tijelo će odbaciti rješenjem (članak 113. stavak 1.); a ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da žalba koju mu je na odlučivanje dostavilo prvostupanjsko tijelo nije pravodobna, odbacit će je rješenjem (članak 114. stavak 1.) kako je tuženik (i to baš po toj zakonskoj osnovi) osporenim rješenjem o predmetnoj žalbi i odlučio.

11. Člankom 13. ZUP-a, kojim je uređeno načelo zaštite stečenih prava stranaka, propisano je da se odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.

12. Dostava rješenja o komunalnoj naknadi od 21. veljače 2019. , prema dostavnici u spisu, za tužitelja je izvršena **.**.2019., EK, kao tužiteljevu stečajnom upravitelju.

13. Rješenje o komunalnoj naknadi od 21. veljače 2019., koje je u spisu ovoga spora i u spisu koji je dostavio tuženik, snabdjeveno je potvrdom tijela koje je to rješenje donijelo (Grad Splita, Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu). Ta potvrda glasi: "konačan-pravomoćan od dana 20.4.2019.". Iz toga nedvojbeno proizlazi, a i nesporno je među strankama ovoga spora, da je tijelo koje to rješenje donijelo na to rješenje izdalo potvrdu pravomoćnosti.

14. Dana 11. srpnja 2022. tužitelj je, preporučeno poštom, izjavio žalbu protiv rješenja o komunalnoj naknadi od 21. veljače 2019. i prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti toga rješenja, navodeći, među ostalim, da mu je to rješenje prvi put dostavljano e-mailom dana 30. lipnja 2022.; a iz toga rješenja da proizlazi da je ono adresirano na EK koji da, od dana 15. rujna 2016., više nije bio tužiteljev stečajni upravitelj (a time i zakonski zastupnik) jer da je tužiteljeva stečajna upraviteljica, od toga dana nadalje, Natalija Mladineo; što da i proizlazi iz Povijesnog izvatka iz Sudskog registra za tužitelja.

15. Iz prethodno navedenog nedvojbeno slijedi:

- da tužitelj protiv rješenja o komunalnoj naknadi od 21. veljače 2019. nije izjavio samo žalbu nego (istovremeno) i prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti toga rješenja;

- da je tu žalbu, u dijelu relevantnom za ocjenu njene ovdje sporne (ne)pravodobnosti, kao i taj prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti tom žalbom pobijanog rješenja, tužitelj utemeljio na istim gore izloženim navodima kojima, u biti, tužitelj tvrdi da nije zakonita dostava toga rješenja koja je za tužitelja obavljena prije izdavanja potvrde pravomoćnosti toga rješenja.

16. Utvrđenje nepravodobnosti predmetne tužiteljeve žalbe (na kojemu tuženik činjenično temelji osporeno rješenje), jednako kao i utvrđenje pravomoćnosti (tom žalbom pobijanog) rješenja o komunalnoj naknadi od 21. veljače 2019 . (koje potvrđuje na nj izdana potvrda pravomoćnosti koju je tužitelj predložio ukinuti), uvjetovano je istekom roka za izjavljivanje žalbe protiv toga rješenja. Početak tijeka toga roka je uvjetovan zakonito obavljenom dostavom toga rješenja, od dana koje stranci odn. tužitelju taj rok počinje teći.

17. Potvrda pravomoćnosti upravnog rješenja, izdana od javnopravnog tijela koje ga je donijelo, kao javna isprava (članak 60. stavak 2. ZUP-a), dokazuje pravomoćnost toga rješenja, pa ona, kao takva, proizvodi pravne učinke ako i dok je to tijelo ne ukine, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti ; a pravomoćno se upravno rješenje ne može pobijati žalbom (članak 13. ZUP-a).

18. Imajući u vidu netom izloženo (u toč. 16. i 17.) o žalbenom roku, odnosu žalbe i pravomoćnosti rješenja u upravnom postupku te dokazno-pravnoj prirodi potvrde pravomoćnosti upravnog rješenja, u okolnostima kada je, uz predmetnu žalbu, tužitelj istovremeno izjavio i prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti izdane na tom žalbom pobijano rješenje o komunalnoj naknadi od 21. veljače 2019., nije se moglo odlučivati o toj žalbi bez da se (prethodno ili istovremeno) odlučilo o tužiteljevu prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti (tom žalbom pobijanog) upravnog rješenja.

19. No, u konkretnome slučaju, tuženik je osporenim rješenjem odbacio tu žalbu kao nepravodobnu (dakle, o njoj odlučio) bez da je odlučeno o tužiteljevu prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti tom žalbom pobijanog upravnog rješenja.

20. Tuženik nije ni imao procesnopravnog ovlaštenja odlučivati o tomu prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti budući da tu potvrdu nije ni izdao tuženik (koji je drugostupanjsko javnopravno tijelo) nego ju je izdalo prvostupanjsko javnopravno tijelo koje je i donijelo rješenje o komunalnoj naknadi od 21. veljače 2019. pa to (prvostupanjsko) tijelo stoga o ukidanju te potvrde pravomoćnosti odlučuje rješenjem protiv kojega se može izjaviti žalbu o kojoj odlučuje tuženik.

20.1. U navedenom smislu da, o prijedlogu stranke za ukidanjem potvrde pravomoćnosti upravnog rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela protiv kojega je bilo dopušteno izjaviti žalbu drugostupanjskom javnopravnom tijelu, odlučuje prvostupanjsko javnopravno tijelo rješenjem protiv kojega se može izjaviti žalbu drugostupanjskom javnopravnom tijelu, suđeno je i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3890/2022-3 od 1. veljače 2023.

21. Slijedi da, u konkretnome slučaju, tijelo koje je donijelo rješenje o komunalnoj nakadi od 21. veljače 2019., nije trebalo dostavljati predmet tuženiku na odluku o žalbi kojom tužitelj pobija to rješenje, nego je to tijelo prvo trebalo rješenjem odlučiti o predmetnom tužiteljevom prijedlogu za ukidanje navedene potvrde pravomoćnosti.

Ako o tomu prijedlogu riješi negativno, to je tijelo trebalo, narednom točkom izreke istoga rješenja, odbaciti predmetnu žalbu kao nepravodobnu (članak 113. stavak 1. ZUP-a).

Ako o tomu prijedlogu riješi pozitivno, to je tijelo trebalo postupiti po članku 113. stavku 5. i/ili 6. ZUP-a.

22. Glede navoda koje su stranke (pisano i/ili raspravno) iznijele tijekom ovoga upravnog spora, navesti je sljedeće.

22.1. S obzirom da je predmetna tužba radi šutnje uprave podnesena 14. lipnja 2024. a osporeno rješenje tuženika doneseno 19. lipnja 2024. o žalbi koju je tužitelj izjavio 11. srpnja 2022.; neosnovano tuženik u odgovoru na tužbu navodi da utužene šutnje uprave nema.

22.2. U odnosu na razloge dane osporenim rješenjem, pisane i raspravne navode tužitelja kojima osporava te razloge, te pisane i raspravne navode zainteresirane osobe kojima se priklanja tim razlozima, navesti je da su razlozi osporenog rješenja irelevantni za presuđenje u ovom sporu jer, iz prethodno navedenih razloga ove presude, nije niti bilo mjesta postupanju i odlučivanju tuženika odn. donošenju osporenog rješenja tuženika; koje je stoga ovom presudom poništeno kao nezakonito.

22.3. U odnosu na pisane navode kojima tužitelj iznosi razloge zbog kojih smatra osnovanom predmetnu tužiteljevu žalbu protiv rješenja o komunalnoj naknadi od 21. veljače 2019., navesti je tužitelju da ti navodi posve izlaze iz okvira predmeta ovoga upravnog spora budući da je ovdje osporeno rješenje procesna odluku o odbacivanju te žalbe kao nepravodobne, a ne meritorna odluka o (ne)osnovanosti te žalbe.

22.4. U odnosu na presude koje je zainteresirana osoba na raspravi dostavila u spis ovoga spora, navesti je da su one donesene u upravnim sporovima druge činjenične i pravne osnove. To jest, u upravnim sporovima u vezi žalbe protiv rješenja o ovrsi rješenja o komunalnoj naknadi. Ovo s pravom ukazuje i tužitelj.

23. Ovom presudom predmet nije vraćen na ponovni postupak zbog sljedećih razloga.

23.1. Iz prethodno navedenih razloga ove presude, nije niti bilo mjesta postupanju i odlučivanju tuženika odn. donošenju osporenog rješenja tuženika , jer je prvo trebalo odlučivati prvostupanjsko tijelo. Tim više stoga nema mjesta ni vraćanju predmeta tuženiku na ponovni postupak.

23.2. Prvostupanjskom se tijelu ovom presudom predmet ne može vratiti na ponovni postupak jer bi se time izašlo iz granica tužbenog zahtjeva koje, za razliku od navoda tužbe, vežu ovaj sud (članak 47. stavak 1. ZUS-a).

23.2.1. Naime, tužbeni zahtjev se odnosi na predmet upravnog spora pa su granice tužbenog zahtjeva određene upravo granicama predmeta upravnog spora.

23.2.1.1. Predmet ovoga upravnog spora, nije šutnja uprave po navedenome tužiteljevom prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti. To jer je tužbom u ovome sporu tužitelj utužio šutnju po žalbi a ne po tomu prijedlogu. Tim više što šutnju po tomu prijedlogu, tužitelj nije ni mogao utužiti bez da je prethodno iskoristio žalbu zbog šutnje uprave s obzirom da se o tomu prijedlogu odlučuje u dvostupanjskom upravnom postupku, kako je to već prethodno navedeno.

23.2.1.2. Predmet ovoga upravnog spora nije, odn. ne može ni biti, odluka javnopravnog tijela o predmetnome prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti, jer te odluke ni nema odn. (još) nije donesena.

24. S obzirom da je tuženik izgubio ovaj spor, trebalo ga je obvezati da tužitelju naknadi troškove ovoga spora na ime odvjetničkog sastavljanja tužbe i podneska o proširenju tužbenog zahtjeva te zastupanja na navedenome raspravnome ročištu: 3 radnje, svaka po 500 bodova, što pomnoženo vrijednošću boda (2,00 EUR) iznosi 3.000,00 EUR a uvećano za 25% PDV-a (750,00 EUR) daje ukupno 3.750,00 eur (Tbr.

27. točka 1. alineja druga te točka 2., Tbr. 46., Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23.). Više traženo, za podnesak od 1. veljače 2026., tužitelju nije priznato; jer to, u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, nije opravdano učinjen izdatak s obzirom da su navodi toga podneska izvan okvira predmeta ovoga spora (predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odbacivanja tužiteljeve žalbe kao nepravodobne, a navodima toga podneska su tužiteljevi činjenični i pravni stavovi o tomu da bi ta žalba bila u meritumu osnovana).

25. Stoga je, na temelju članka 144. i članka 147. stavka 1. te članka 148. ZUS- a, riješeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 4. svibnja 2026.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 3 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja

- tuženiku, uz zapisnike o raspravi i objavi

- z.o., uz zapisnik o objavi

- u spis pa spis u kal 50 dana.