Poslovni broj: Ovr-694/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, na prijedlog sudske savjetnice Franke Verbanac, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja TELEMACH HRVATSKA d.o.o., OIB 70133616033, Zagreb, Josipa Marohnića 1, zastupan po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika OH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodu ovrhe, 4. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Divne Perković iz Pule pod posl. br. Ovrv-372/13 od 26. rujna 2013., kao nedopušten.

II Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Divne Perković iz Pule pod posl. br. Ovrv-372/13 od 26. rujna 2013., kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

IV Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 19. veljače 2024. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe. U prijedlogu ističe prigovor zastare potraživanja koje proizlazi iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Divne Perković iz Pule, posl. br. Ovrv-372/13 od 26. rujna 2013., a koje je postalo pravomoćno i ovršno 11. listopada 2013. te navodi da je protekao rok od 10 godina od ovršnosti tražbine do dana kada je ovrhovoditelj dostavio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu 17. rujna 2024. godine. Predlaže sudu da naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika ovrhovoditelju te da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, kao i da naloži ovrhovoditelju da mu naknadi troškove postupka.

2. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je nedopušten, a prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava je neosnovan.

3. U konkretnom slučaju ovrha je pokrenuta temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave te stoga sud zaključuje da se ne radi o izravnoj naplati tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) pa se ne može donijeti rješenje o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

3.1. Kada se naplata putem Financijske agencije provodi temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim predstavljao bi nedopušteno pravno sredstvo zaštite ovršenika. Takav stav zauzima i aktualna sudska praska (primjerice Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž Ovr-1370/2021-2 od 28. srpnja 2021. i Županijski sud u Rijeci u odluci posl. br. Gž Ovr-731/2020 od 20. svibnja 2021.).

3.2. Ujedno, ovaj sud navodi kako u slučaju izvansudske ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovršenicima na raspolaganju stoji mogućnost predviđena odredbom čl. 284. st. 5. OZ- a, koja navodi da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

4. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodom izvansudske ovrhe, isti je neosnovan, budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Naime, ovršenik predlaže odgodu navedene izvansudske ovrhe ne pozivajući se u istom na razloge iz čl. 65. OZ za odgodu ovrhe niti ne navodi da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu i ne obrazlaže u čemu bi se ta šteta, koja bi nastala provedbom ovrhe, sastojala.

4.1. Sukladno odredbi čl. 65. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki navedenih u toč. 1. do 11. naprijed navedenog članka OZ-a. Dakle, da bi prijedlog za odgodu ovrhe bio osnovan potrebito je da kumulativno budu ispunjene obje zakonske pretpostavke (i objektivna i subjektivna) iz čl. 65 OZ-a.

4.2. Ovršenik u konkretnom slučaju nije ispunio subjektivnu pretpostavku iz čl. 65. OZ-a odnosno nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu, budući ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe niti ne navodi da bi provedbom izvansudske ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu, a kamoli da bi obrazložio u čemu bi se, provedbom izvansudske ovrhe, ta šteta za njega sastojala. Slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. OZ-a, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

5. Ovršenik je podnio zahtjev za naknadu troška sastava prijedloga od 19. veljače 2024. u iznosu od 62,50 eura, dok je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog od 16. listopada 2024. u iznosu od 250,00 eura. Zahtjev ovršenika nije osnovan, dok je zahtjev ovrhovoditelja osnovan.

6. Temeljem čl. 14. st. 4. OZ-a, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, dok je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

7. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom budući je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbačen kao nedopušten, dok je prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ- a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja.

8. S druge stranke, ovrhovoditelju je sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 100,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 25,00 eura te trošak sastava odgovora na prijedlog za odgodu ovrhe u iznosu od 100,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 25,00 eura, odnosno ukupno 250,00 eura. Trošak je odmjeren sukladno Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke rješenja.

Labin, 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ovrhovoditelju putem punomoćnika

- ovršeniku putem punomoćnika