Poslovni broj: Povrv-72/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], K, K 18, zastupanog po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, bez održavanja ročišta, 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ede Biondić iz Senja posl. br. Ovrv-5443/2023 od 12. ožujka 2024. godine u cijelosti te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za održavanjem ročišta u ovoj pravnoj stvari od 30. rujna 2025. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je 11. studenog 2023. godine podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika, povodom kojeg prijedloga je 12. ožujka 2024. godine doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-5443/2023 javnog bilježnika Ede Biondić. Tuženik kao ovršenik je protiv rješenja o ovrsi uložio pravodobni prigovor te je ovosudnim rješenjem posl. br. Povrv-72/2024 od 12. ožujka 2024. godine rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj je podneskom od 2. kolovoza 2024. povukao tužbeni zahtjev, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata u iznosu od 0,78 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate (bez navođenja dana početka tijeka kamata), te naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR, uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, uz nalog tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka. Prema navodima tužitelja, tuženik je svoje dugovanje djelomično podmirio uplatom od 76,07 EUR izvršenom tek nakon utuženja – tijekom prosinca 2023. i siječnja 2024., dok je ovršni postupak pokrenut ranije, danom podnošenjem prijedloga za ovrhu, a ne danom izdavanja rješenja o ovrsi 12. ožujka 2024. godine.

3. Tuženik se u podnesku od 24. lipnja 2025. godine protivio povlačenju, a ukoliko bi ga sud ipak dopustio, tužitelj potražuje trošak u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je postupak nepotrebno pokrenut. Suprotno navodima tužitelja, tuženik je dugovanje podmirio prije donošenja rješenja o ovrsi, a da je iznos dugovanja bio točno specificiran, tuženik bi podmirio i preostali iznos navodnog dugovanja u iznosu od 0,78 EUR, postojanje kojeg duga se izrijekom osporava.

4. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti koji se vodi prema odredbama čl. 457.- 468. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 119/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 55/09, i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Prema čl. 461.a. st. 4. ZPP- a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, a sud će održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Tužitelj je u podnesku od 2. kolovoza 2024. godine izričito predložio donošenje odluke bez održavanja ročišta, dok se tuženik u podnesku od 24. lipnja 2025. godine nije očitovao glede održavanja ročišta. Tužitelj je u naknadnom podnesku od 30. rujna 2025. godine ipak predložio održavanje ročišta, ali svoj prijedlog nije obrazložio u smislu čl. 461. a st. 4. ZPP-a te je sud isti odbio držeći da se s obzirom na okolnosti slučaja pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, posebno imajući u vidu da su stranke sve dokazne prijedloge bile dužne iznijeti u rokovima iz čl. 461. a st. 6. ZPP-a što će u nastavku biti detaljno obrazloženo.

5. Iz isprava priležećih spisu proizlazi da je ovršni postupak tekao kako slijedi:

- prijedlog za ovrhu podnesen je 11. studenog 2023. godine radi naplate dugovanja u iznosu od 73,34 EUR s osnove pristojbi za mjesece u razdoblju od prosinca 2022. do lipnja 2023., uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na mjesečne iznose od 10,62 EUR od svakog 21. u mjesecu pa do isplate,

- obavijest javnog bilježnika upućena tuženiku kao ovršeniku datirana je s 20. prosinca 2023.,

- spisu ne prileži dokaz kada je obavijest poslana tuženiku niti kada je tuženik istu primio,

- rješenje o ovrsi izdano je 12. ožujka 2024.,

- tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da je cjelokupno dugovanje podmireno u prosincu 2023. godine, o čemu dostavlja preslike potvrda o uplatama: potvrde od 29. prosinca 2023. godine za mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2023., travanj, svibanj i lipanj 2023., siječanj, veljaču i ožujak 2023. te studeni 2023. i listopad 2023. te potvrdu od 4. siječnja 2024. godine za prosinac 2022.,

- nakon podnošenja prigovora tužitelj ustraje kod održavanja na snazi platnog naloga radi naplate preostale nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 0,78 EUR, uvećane za pripadajuću zateznu kamatu bez određenog dana početka tijeka kamate, i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR, te potražuje trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR,

- tuženik se protivio povlačenju.

6. Prema odredbi čl. 456. ZPP-a, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora. Nakon podnošenja prigovora, tužitelj odgovarajućom primjenom odredbe čl. 193. ZPP-a može povući tužbu samo uz pristanak tuženika. Kako se tuženik u podnesku od 24. lipnja 2025. godine izričito protivio povlačenju, sud nije donio rješenje o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, već je presudom odlučeno o platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi protiv kojeg je izjavljen prigovor.

7. Među strankama je sporno postojanje dugovanja u iznosu od 0,78 EUR s osnova nepodmirenih zakonskih zateznih kamata, kao i obveza naknade troškova ovršnog i parničnog postupka.

8. Tužitelj na okolnost postojanja duga u iznosu od 0,78 EUR na ime zakonskih zateznih kamata dostavlja izvod iz poslovnih knjiga – saldakonti.

9. Tuženik je osporio postojanje dugovanja u iznosu od 0,78 EUR navodeći da je dugovanje podmireno u cijelosti još prije izdavanja rješenja o ovrsi, slijedom čega teret dokazivanja postojanja duga u iznosu od 0,78 EUR s osnova zakonske zatezne kamate leži na tužitelju.

10. Prema čl. 461. a. st. 6. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga, odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe, svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji, a kada sud nije u mogućnosti odlučne činjenice utvrditi na temelju izvedenih dokaza, o zahtjevu stranaka odlučuje se primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a.

11. Iz dostavljenih potvrda o uplati na listu 30 spisa proizlazi da je tuženik na ime utuženog dugovanja (za razdoblje prosinac 2022. – lipanj 2023.) uplatio iznos od 76,07 EUR. Ukupna glavnica iz platnog naloga iznosi 74,34 EUR, dok iz isprava koje je tužitelj dostavio nije vidljiv obračun zakonskih zateznih kamata tekućih na pojedine utužene iznose od dana dospijeća do dana uplate pa sud ne može uzeti dokazanima navode o postajanju preostalog dugovanja u iznosu od 0,78 EUR. Tužitelj u prilog svojim navodima dostavlja samo izvod iz poslovnih knjiga koji predstavlja isključivo jednostranu ispravu tužitelja iz koje nije razvidno kako je i temeljem kojih kamatnih stopa obračunata kamata. Osim toga, tužitelj nije dostavio ni obračun iz kojeg bi bilo vidljivo na koji je način uplatama tuženika od 29. prosinca 2023. i 4. siječnja 2024. godine zatvarano dugovanje tuženika, posebice imajući u vidu da se prema propisima koji uređuju obvezne odnose prvo namiruju troškovi, zatim kamate pa glavnica.

12. Slijedom navedenog, cijeneći činjenicu da je tuženik nesporno podmirio dugovanje u iznosu od 76,07 EUR, a da tužitelj nije dokazao da je tuženik pored uplaćenog iznosa dužan podmiriti i iznos od 0,78 EUR, odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

13. Prilikom odlučivanja o zatraženom trošku ovršnog i parničnog postupka sud je imao u vidu pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u Zaključku broj: Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., prema kojem se presudom kojom se odlučuje o platnom nalogu, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka, već se o objedinjenom trošku cijelog postupka (i ovršnog i parničnog) odlučuje jednom odlukom.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

15. Cijeneći tijek postupka, kako ovršnog, tako i parničnog, zaključak je suda da je tužitelj osnovano podnio prijedlog za ovrhu čime su mu nastali troškovi ovršnog postupka (sastav prijedloga, naknada javnog bilježnika), ali i da je tuženik osnovano podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi.

16. Naime, prijedlog za ovrhu podnesen je 11. studenog 2023. godine. Obavijest javnog bilježnika datirana je s 20. prosinca 2023. godine, bez naznake datuma otpreme, a spisu ne prileži ni dostavnica iz koje bi bilo razvidno kada je tuženik zaprimio obavijest. Međutim, s obzirom na datum naznačen na obavijesti, može se zaključiti da je tuženik obavijest o dugovanju primio najranije 21. prosinca 2023. godine, a dug je prema potvrdama o uplati plaćen 29. prosinca 2023., odnosno 4. siječnja 2024., dakle u zakonskom roku od 15 dana od primitka obavijesti.

17. S obzirom da je dug podmiren u roku iz čl. 281. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), obveza tužitelja bila je povući prijedlog za ovrhu i ustrajati samo na zahtjevu za naknadu ovršnog troška (i eventualno iznosa od 0,78 EUR kojeg sud u ovom postupku nije našao dokazanim). U tom slučaju javni bilježnik ne bi donio rješenje o ovrsi pa ne bi bilo potrebe niti za podnošenjem prigovora kojeg je tuženik osnovano podnio budući je dug podmiren po obavijesti javnog bilježnika prije izdavanja rješenja o ovrsi.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke presude te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Krku, 4. svibnja 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno u 3 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.