REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-870/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Eneja Stejskal Kanazir, u pravnoj stvari tužiteljice AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u OD Višić&Višić, Split, protiv tuženika Učenički dom Split, OIB: 72476891879, Matice Hrvatske 13, 21000 Split, zastupanog po punomoćnici Danieli Jurić, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 4. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 4.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 11. srpnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova imovinske štete ( tuđe pomoći i njege) kao posljedice prometne nezgode, iznos od 100,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice vezano za potraživanje zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu), a za razdoblje od utuženja 11.07.2023.godine pa do presuđenja kao neosnovan.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.196,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 11. srpnja 2023. tužiteljica navodi da se dana 26. studenog 2019. ozlijedila prilikom obavljanja rada kod tuženika. Za vrijeme obavljanja redovitog posla tužiteljici je pao predmet (AUU poklopac lonca) sa visine, za vrijeme nošenja posuđa u kuhinji učeničkog doma u kojem je tužiteljica zaposlena. U prethodno opisanoj nezgodi ista da je zadobila stanovite tjelesne ozljede što je vidljivo iz dokumentacije priložene zahtjevu. Nesporno da je došlo do štetnog događaja, te da je tužiteljici nastala šteta u ukupnom iznosu od 32.398,35 kn/ 4.300,00 EUR. U prethodno opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica da je zadobio stanovite tjelesne ozljede i to kontuziju drugih i nespecificiranih dijelova stopala, površinsku ozljeda nožnog zgloba (gležnja) i stopal, višestruke površinske ozljede skočnog zgloba i stopala, Algodistrodiju (Sudeckova bolest), sistemna bolesta vezivnog tkiva, nespecifirana, biomehanička oštećenja, lezija plantarnog živca, monoreupatije noge, lezija lateralnog poplitealnog živca, dobroćudna lipomatozna novotvorina kože i potkožnog tkiva, plantarna fascijalna fibromatoza, prijelom stopala, osim nožnog zgloba, trnci u nogama i stopalima, a sve što da je vidljivo iz medicinske dokumentacije priložene zahtjevu. Tužiteljica da je nakon predmetne nesreće primljena na hitni medicinski prijem KBC-a Split gdje su joj ustanovljene opisane ozljede. Nakon izvršenog kliničkog pregleda i uvida u RTG nalaz da joj je pružena pomoć te se otpustila na kućno liječenje. Zbog zadobivenih povreda tužiteljica da je morala nositi sadrenu imobilizaciju, koristiti se štakama piti analgetike za ublažavanje boli. Tužiteljica da je i nadalje trpjela jake boli neposredno nakon nezgode do otpuštanja iz KBC-a, te u daljnjem vremenskom razdoblju srednje jake boli i boli blagog intenziteta. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice da su vidljive, osim fizičkih, i psihičke povrede zdravlja. Uočava se velika doza straha i nesigurnosti u svezi prometa i prometne nezgode, te je utvrđen strah od učešća u prometu, tjeskoba prilikom sjećanja na nezgodu, nemir, izražen tremor ruku i preznojavanje dlanova, a navodi smetnje sna i usnivanja. Sukladno odredbi čl. 1100 stavak 1. ZOO-a, obzirom da je u ovom slučaju došlo do povrede prava osobnosti, te je težina povrede i okolnosti slučaja takva da opravdavaju dosuditi novčanu naknadu, a u stavku 2. istog članka propisano je da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševni boli i straha, cilj u kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje čežnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pod pravima osobnosti kada je u pitanju fizička osoba podrazumijeva se u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a, pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Pravni temelj za naknadu štete jeste isključivo prava osobnosti kao neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Tužiteljici da je bila potrebna tuđa pomoć i njega u vrijednosti od 753,45kn/100,00 EUR.

2. U svom odgovoru na tužbu od 28. rujna 2023. (list 70-71 spisa) tuženik navodi da se protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Tuženik da je tužiteljici osigurao uvjete za siguran rad, te je do predmetne nezgode došlo uslijed nepažnje tužiteljice. Iz priloženih nalaza da je razvidno kako je tužiteljici odmah po nezgodi na hitnom kirurškom prijemu ustanovljen: ''blaži otok u području dorzuma stopala'', bez ikakve koštane traume i uz uredan neurocirkulatorni status. I po obavljenim kontrolnim pregledima tijekom prosinca 2019. se ponavljaju iste tegobe uz uredan nalaz CT-a desnog stopala. Iz nalaza i to Klinike za kirurgiju, Ambulante za traumatologiju od 18. prosinca 2019. proizlazi kako je tužiteljica: ''prije nekoliko dana ponovno zadobila manji udarac u dorzum stopala''. Kako se u to vrijeme tužiteljica nalazila na bolovanju to daljnje ozljeđivanje tužiteljice nema nikakve veze s radnim odnosom između stranaka. Budući da u razdoblju od tri tjedna od ozljeđivanja tužiteljice na radu kod tuženika tužiteljica nije imala značajnijih tegoba, osim blaže otekline i bolnosti na dodir, uz uredan RTG nalaz, uredan CT nalaz i uredan neurocirkulatorni status, to je razvidno kako su sve eventualne veće zdravstvene tegobe i komplikacije posljedica ponovnog ozljeđivanja tužiteljice tijekom bolovanja za koje tuženik ne odgovara. Tuženik napominje kako iz niti jednog nalaza ne proizlazi kako bi kod tužiteljice bio ustanovljen prijelom stopala kako se to netočno navodi u tužbi. Također da je upitno da li je dijagnosticirana tvorba u području tabana tužiteljice radi koje je učinjen operativni zahvat u uzročno- posljedično vezi s ozljedom gornjeg dijela stopala od 26. studenog 2023. Tužiteljica uslijed pretrpljene ozljede zasigurno ne trpi: ''strah od učešća u prometu, odnosno tjeskoba prilikom sjećanja na nezgodu, nemir, izražen tremor ruku i preznojavanje dlanova, a navodi smetnje sna i usnivanja'', kako se to navodi u tužbi. Budući da tužbi nisu priloženi nikakvi nalazi spec. psihijatra, a uzevši u obzir način ozljeđivanja, da je razvidno kako je tužiteljica eventualno pretrpjela straha neznatnog intenziteta i trajanja.Tuženi osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, ozljede koje je pretrpila tužiteljica da ne opravdavaju visinu zatražene naknade štete.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Rješenja HZMO, Područna služba u Splitu od 11. prosinca 2024. (list 91-92 spisa); saslušanjem svjedoka ČK (list 94 spisa), zz tuženika RK (list 95 spisa), tužiteljice TK (list 95-96 spisa); pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. neurokirurga dr. ĆK (list 102-103 spisa), sudskog vještaka ortopeda dr. Danči Tripalo (list 114-115 spisa) te sudskog vještaka Nikole Sikirice (list 123-124 spisa); medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Predmet spora je između ostalog zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete, a po štetnom događaju od 26. studenog 2019.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica bila kod tuženika zaposlena na radnom mjestu kuharice, te da je dana 26.studenog 2019.godine doživjela ozljedu na radu, kao i da je tuženik kao poslodavac priznao tužiteljici ozljedu na radu.

7. Među strankama je sporna činjenica da li su se u odnosu na tuženika ispunili zakonski uvjeti iz odredbe članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 7/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), a prema kojim odredbama tuženik kao poslodavac može u potpunosti biti oslobođen za nastalu štetu ili prema kojim odredbama se tuženikova odgovornost za štetu može umanjiti.

8. Iz iskaza svjedokinje ČK saslušane na ročištu glavne rasprave od 20. siječnja 2025. (list 94 spisa) proizlazi da je ona također zaposlenica kod tuženika i da je bila zaposlenica kod tuženika u vrijeme kad se desio predmetni štetni događaj te da je ona radila kao voditeljica kuhinje dok da je tužiteljica u istoj kuhinji bila zaposlena kao kuharica. Ista navodi da su i ona i tužiteljica radili kritične prigode kad se dogodio događaj tijekom jutra te da je tužiteljica ukoliko je ista kuhala nešto tog dana morala je ići po ono što joj je potrebno za kuhanje i da je tog dana išla uzeti poklopac. Ističe da je navedene prigode tužiteljica došla do nje i rekla da joj je poklopac pao na nogu, a da je ta ozljeda bila vidljiva jer je tužiteljici pocrvenila noga te da su joj pomogli hladiti nogu te da joj je poznato da je tužiteljica navedene prigode ozlijedila gležanj na nozi te da pretpostavlja da je ista išla na hitnu pomoć. Navodi nadalje da je poslodavac tužiteljici priznao ozljedu na radu u stopostotnom iznosu i da je ista po štetnom događaju bila na bolovanju, a da ne zna točno koliko je tužiteljica koristila bolovanje. Nadalje navodi da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način na navedenom radnom mjestu te da je imala sva pripadajuća zdravstvena uvjerenja, a da joj je navedenog dana kad se dogodila nezgoda bila osigurana odjeća i obuća od strane poslodavca, bijela kuharska odjeća, kapa i od obuće klompe te da je tužiteljica bila u toj obući i odjeći kad joj se dogodio štetni događaj. Navodi da nije upoznata s tim je li povodom štetnog događaja izašla na lice mjesta Inspekcija zaštite na radu. Svjedokinja ističe da prilikom navedene nezgode nije bilo neposrednih očevidaca štetnog događaja, budući je tužiteljica bila sama na mjestu na kojem se ozlijedila. Svjedokinja pokazuje na gornji dio stopala, vezano za tužiteljičinu nezgodu, jer da kako je ista uzela poklopac da je isti tako i pao na nogu te da je u tom smislu sud krivo shvatio da je tužiteljica doživjela ozljedu gležnja, a da nije bio u pitanju gležanj nego gornji dio stopala, te da ne zna točno koje noge.

9. Iz iskaza zz tuženika RK na ročištu glavne rasprave od 20. siječnja 2025. (list 95 spisa) proizlazi da je isti upoznat sa štetnim događajem na način da ga je o tome obavijestila voditeljica kuhinje gospođa ČK, budući ga je ista nazvala odmah po štetnom događaju te ga obavijestila o čemu se radi. Navodi da kod tuženika pitanja zaštite na radu vodi tvrtka "Ing atest" i da je tuženik o štetnom događaju obavijestio navedenu tvrtku te popunio sve potrebne formulare vezano za ozljedu na radu tužiteljice, te da je tužiteljica nakon ozljede na radu otišla 7 mjeseci na bolovanje. Navodi da joj je priznata ozljeda na radu te ujedno ističe da nije bilo neposrednih očevidaca samog događaja već da samo zna da je tužiteljici pao poklopac lonca na gornji dio stopala i da se tako ozlijedila. Nadalje, isti ističe da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način za navedeno radno mjesto kuharice i da je imala sva potrebna pripadajuća zdravstvena uvjerenja. Isti, obzirom na protek vremena, da se ne može sjetiti je li po štetnom događaju na lice mjesta izlazila Inspekcija zaštite na radu.

10. Iz iskaza tužiteljice na ročištu glavne rasprave od 20. siječnja 2025. (list 95-96 spisa) proizlazi da se istoj dana 26. studenog 2019. dogodila ozljeda na radu na radnom mjestu kuharice na način da je navedenog dana u jutarnjoj smjeni prije početka kuhanja išla na mjesto gdje se nalazi crno suđe uzeti veliku škrovadu te da je u toj prostoriji gdje se nalazila ta škrovada ona bila sama, a da nekoliko polica poviše mjesta gdje se nalazila škrovada su se nalazili poklopci za lonac, te da dok je uzimala škrovadu da joj je aluminijski poklopac pao odozgo njoj na nogu te joj je ozlijeđen gornji dio stopala desne noge. Navodi da su joj kolegice pritekle u pomoć te je bila na hitnoj pomoći gdje da je ustanovljeno da su joj ozlijeđene tetive na nozi te da je 3 mjeseca morala nositi gips na nozi, a nakon 2 godine kao posljedica ovog događaja da je imala operaciju na navedenoj nozi. Također navodi da je odradila 5 turnusa fizikalne terapije. Ističe da joj je poslodavac navedenog dana osigurao svu potrebnu zaštitnu odjeću i obuću za rad, mantil, traverša, hlače, klompe, te da je sve to imala na sebi. Također navodi da joj je poslodavac priznao navedenu ozljedu na radu, te da je odmah po štetnom događaju 7 mjeseci bila na bolovanju. Navodi da nije upoznata s činjenicom da li je na lice mjesta izlazila inspekcija zaštite na radu povodom štetnog događaja. Ističe da je po padu navedenog poklopca na nogu ona kriknula i da su kolegice dotrčale vidjeti što se dogodilo, ali da u odnosu na činjenicu je li netko vidio taj događaj, ističe da je svaka od kolegica bila zauzeta svojim poslom, pa da ne vjeruje da su direktno vidjele sam događaj. Ista navodi da su se ti poklopci za lonac nalazili na nekih otprilike 2 metra visine, te da se radi o najvećem poklopcu u kuhinji te da ne zna koliki bi točno to bio promjer ali da zna da se radi o ogromnom poklopcu, a da ne zna kolika je točno bila težina tog poklopca. Navodi da je još uvijek zaposlena kod tuženika te da se nakon navedenog štetnog događaja koji se njoj dogodio poklopci više ne nalaze na spomenutoj visini već da su premješteni niže, a da je navedeni poklopac navedene prigode kad joj se dogodila nezgoda trebao biti složen, ali da nije bio složen kako treba pa da je iz tog razloga i pao. Tužiteljica navodi da misli da je radila do štetnog događaja kod tuženika otprilike nekih 20-ak godina te da se ne sjeća da li se ikad prije netko drugi na sličan način ozlijedio tako da mu je pao poklopac na neki dio tijela te da je poklopac bio pravilno složen na polici da bi i onda postojala mogućnost da isti padne, budući je isti ogroman.

11. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/2014- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a odredbom članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Također je odredbom članka 17.stavka 2. navedenog Zakona o zaštiti na radu propisano da je poslodavac obvezan provoditi prevenciju u radnim postupcima u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, a pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu. Nadalje, temeljem odredbe članka 41.stavka 3. navedenog Zakona o zaštiti na radu je propisano daje poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad u ispravnom stanju, te da se koriste u skladu sa pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike.

12. Ovaj sud je mišljenja da iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku i to posebno iskaza tužiteljice, zz tuženika i svjedokinje ČK i RK nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica radila kao kuharica i da je bila osposobljena za rad na siguran način te je imala sva pripadajuća uvjerenja; te da je koristila svu zaštitnu opremu koju joj je osigurao poslodavac i to bijelu kuharsku odjeću, kapu i od obuće klompe, a što je potvrdila svjedokinja ČK. U pogledu načina kako se dogodio štetni događaj iz iskaza saslušane tužiteljice, svjedokinje CK i zz tuženika jasno proizlazi da se tužiteljici dogodila ozljeda na radu tijekom obavljanja redovnog radnog zadatka kad je u jutarnjoj smjeni prije početka kuhanja išla na mjesto gdje se nalazi crno suđe uzeti veliku posudu '' škrovadu'' te je prilikom uzimanja te posude s police, sa polica poviše mjesta gdje se nalazila navedena posuda-škrovada je na tužiteljicu pao poklopac s visine od 2 metra jer prema iskazu tužiteljice isti nije bio pravilno složen, te je tužiteljici na ovaj način ozlijeđen gornji dio stopala desne noge. Prema iskazu svjedokinje CK je ozljeda bila odmah vidljiva i priznata kao ozljeda na radu, a poslodavac je istu priznao u 100% iznosu, a što je potvrdio i zz tuženika RK u svom iskazu budući je naveo da je tuženik o ozljedi na radu obavijestio tvrtku Ing atest i da je popunio sve formulare vezane za ozljedu na radu tužiteljice, te da je tužiteljica 7 mjeseci bila na bolovanju povodom navedene ozljede na radu. Prema mišljenju ovog suda iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi kao nedvojbeno utvrđena činjenica da je poslodavac bio dužan organizirati skladištenje kuhinjskog inventara na način da isti ne predstavlja opasnost za radnike. Pad poklopca s visine na nogu tužiteljice ukazuje na propust u organizaciji rada od strane tuženika kao poslodavca kao i propust poslodavca vezano za osiguravanje sigurnosti radnog prostora. Činjenica što navedeni predmet, poklopac nije bio dobro složen ide izravno na teret poslodavca jer poslodavac nije osigurao odgovarajući način odlaganja navedenog poklopca, a zbog čega je navedeni poklopac budući je bio neadekvatno odložen i pao na nogu tužiteljice i istu ozljedio. Tužiteljica je radila u okviru svojih radnih zadataka, bila je osposobljena za rad na radnom mjestu kuharice, a što i proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje ČK i RK te je koristila svu zaštitnu opremu (odgovarajuću odjeću i obuću koju joj je osigurao poslodavac), te nije rukovala poklopcem koji je pao, već je prema svom iskazu htjela sa polica uzeti posudu- škrovadu koja joj je tog dana trebala za obavljanje posla, dok ista na nijedan način nije mogla predvidjeti ni spriječiti pad poklopca sa gornjih polica na njenu nogu. Imajući u vidu navedeno ista je postupala s dužnom pažnjom prosječnog radnika budući nema elemenata nepažnje, nepravilnog rukovanja sredstvima rada niti svjesnog preuzimanja rizika na strani tužiteljice. Tuženik se kao poslodavac trebao pobrinuti da za navedeno sredstvo rada postoji primjereniji način odlaganja budući je u konkretnoj situaciji mogao osigurati da na radnom mjestu tužiteljice umjesto polica budu odgovarajući čvrsti nosači na koje se može odložiti poklopac i drugo posuđe pa u tom slučaju bi bila spriječena mogućnost da navedeni poklopac padne s visine na nogu tužiteljice. Poslodavac navedeno nije omogućio, a zbog čega je isti isključivo odgovaran za nastanak navedenog štetnog događaja u kojem je poklopac pao s visine i ozljedio nogu tužiteljice. U navedenom smislu, u predmetnom slučaju nisu se ostvarili elementi iz odredbe članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, a temeljem kojih bi tuženik mogao biti oslobođen od odgovornosti za štetu tužiteljici.

13. U odnosu na utvrđivanje visine potraživanja na ime neimovinske štete ovaj sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima spec. neurokirurgu dr. FK, spec. ortopedu dr. Danči Tripalo i psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

14. Temeljem odredbe članka 1100.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (‘’NN’’ 35/05,41/08, 126/21, 78/15) je propisano u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te sukladno odredbi st. 2. istog članka je propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. neurokirurga dr. ĆK danog na ročištu glavne rasprave od 14. travnja 2025. (list 102-103 spisa) proizlazi da je isti pregledao medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja prileži spisu, a koja je dana 26. studenog 2019. na radnom mjestu zadobila ozljedu desnog stopala. Prema podacima iz spisa na stopalo da joj je pao jedan predmet koji je bio metalni poklopac. Najviše je dokumentacije ispisane s ortopedske strane u smislu stanja poslije natučenja desnog stopala, te je opsežna dokumentacija o tome jer se klinička slika tužiteljice nije poboljšavala usprkos primijenjenoj terapiji koja se sastojala u početku od imobilizacije sadrenom udlagom te u vidu fizikalne terapije. Među ostalih pretraga urađena je i pretraga višeslojni CT (kompjutorizirana tomografija) desnog stopala, navedeno je da nije bilo koštane traume. S neurokirurškog gledišta je navedeno da se treba izjasniti o mogućoj posljedici temeljem neuralnog oštećenja. Od značaja da su pregledi spec. za neurologiju kao i učinjene pretrage EMNG /elektromioneurografija/ koje su pretrage urađene u mjesecu kolovozu 2020., pa potom listopadu 2021. i konačno u svibnju 2022.g. Bilježi se još u prvom nalazu značajno postkompresijsko subkronično oštećenje živca peroneusa desno u razini prednjeg tarzalnog kanala. Nije registrirano da su prisutni potencijali niti reinervacije niti regeneracije. Ocijenjen je gubitak aksona za 40-50 % (akson- provodne niti živca). Gotovo isti nalaz da se bilježi i godine 2021. i 2022. s naglaskom da je to definitivno kronično stanje. Između ostalog da se bilježi i dijagnoza Morbus (bolest) Sudeck, to je kompleksni regionalni bolni sindrom u konkretnom slučaju za desno stopalo. S neurokirurškog gledišta je navedeno da se temeljem priložene medicinske dokumentacije i tri puta urađene pretrage EMNG vještak može izjasniti o stupnju oštećenja tjelesnog zdravlja na račun oštećenja živca peronisa, te je to 8%. Vještak navodi da je pregledao i elektroničke ispise zdravstvenog kartona od 2007.g. pa do 2024. prije 2019. godine, te da u istima nije zabilježeno niti bolest niti da je tužiteljica imala ozljedu desnog stopala. U ovom predmetu da je neophodno da se iznese vještačko mišljenje s ortopedsko traumatološke strane. U pogledu pretrpljenih bolova potrebne pomoći i njege je navedeno da u svemu treba prihvatiti mišljenje s ortopedsko-traumatološke strane. Istaknuto je da će se zasigurno u određenom postotku cijeniti da je i s ortopedsko traumatološke strane trajno oštećeno tjelesno zdravlje. Nakon provedbe tog vještačenja, ovisno o stupanju procijenjenog umanjenja životne aktivnosti se navodi da manje procijenjeni postotak treba prepoloviti jer da se radi o posljedicama na istom ekstremitetu, konkretno na istom stopalu. Vezano za pitanje je li spomenuto oštećenje živca posljedica zadobivene ozljede na radu ili ne, vještak navodi da ranije u zdravstvenom kartonu nije zabilježeno niti ozljeđivanje niti bolest područja desnog stopala. Nigdje da nije navedeno kakav je taj metalni poklopac bio i kolike je težine. Vjerojatno da je rubom oštetio stopalo, te da je mišljenja da nije sporna uzročno- posljedična veza.

16. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. ortopeda dr. Danči Tripalo danog na ročištu glavne rasprave od 7. studenog 2025. (list 114-115 spisa) proizlazi da je ista pregledala sudski spis sa priloženom medicinskom dokumentacijom iz koje da vidi da je tužiteljica dana 26.11.2019. zadobila ozljedu na radu i to tako da joj je pao metalni poklopac na desno stopalo. Ista da se nije mogla osloniti na nogu, zatražila je pregled na HKP KBC Split gdje joj je ustanovljena blaža oteklina u području dorzuma stopala te je imala bolnost na pritisak. Postavljena joj je sadrena imobilizacija u obliku male čizmice, preporučeno mirovanje, analgetici po potrebi te kontrole. Uredno da je obavljala kontrolne preglede, međutim kako je i dalje se tužila na bolove u tom dijelu stopala predložena joj je i obrada uz pomoć MSCT koja nije pokazala da ima prijelom u području stopala međutim pokazala je kao da ima kontuzijsko žarište u području gdje je pao predmet i to izgleda kao tzv. edem kosti i to dijela petne kosti i dijela kuboidne kosti. Nakon toga da je upućena na fizikalnu terapiju i to je započela u 1. mjesecu 2020. i priložen je karton sa fizikalne terapije. Zatim se navodi da postoji niz pregleda fizijatra koji i dalje spominju npr. 17.2.2020. blaži edem dorzuma desnog stopala te hematom koji je u prolasku. U spisu su priloženi i nalazi dalje iz 3., 4., 5., 6. mjeseca fizijatra koji opisuju da su kretnje reducirane u stopalu za 1/3, zatim postoje i nalazi neurologa EMNG-a o kojima se očitovao vještak neurokirurg i koji je zbog ozljede živaca sa neurološke strane procijenio umanjenje životnih aktivnosti od 8%. Istaknuto je da je vještak uzeo u obzir tzv. subekovu bolest koja je spomenuta od strane fizijatra. Postoji još u spisu medicinska dokumentacija zbog koje da se tužiteljica javljala na preglede kod ortopeda a to je tumorozna tvorba u predjelu stopala te je postavljena dijagnoza fibromatoza stopala koja nije u posljedičnoj vezi sa štetnim događajem tako da o tome neću davati komentare jer se najvjerojatnije radi o nekim urođenim bolestima. Sa ortopedske strane da se ne radi o teškoj ozljedi jer nije došlo do prijeloma kosti. Ističe se da je taj veliki udarac doveo do promjena na samom mjestu udarca tako da je tužiteljica imala i veliki hematom i edem kosti, a koji posljedično da ostave neko manje umanjenje životnih aktivnosti, te da bi to bi u ovom slučaju bilo 2%. Navodi se da to da znači da će tužiteljica ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, dugog stajanja i duže šetnje te kod penjanja i spuštanja niz stepenice jer da će na tom mjestu osjećati manje bolove. Što se tiče bolova, navodi se da su oni bili jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta još 2 tjedna, te slabog intenziteta 2 mjeseca te da se mora uzeti u obzir da su bolovi trajali i duže međutim da ih je ona zbog lakše procjene zbrojila kao da su trajali 24 sata, iako sigurno da nisu trajali 24 sata, jer za vrijeme mirovanja, spavanja bolova nije bilo. Što se tiče tuđe njege i pomoći vještakinja navodi da je mišljenja da je ista trajala za vrijeme nošenja imobilizacije, a nosila ju je jedan mjesec. Dakle da je tuđa pomoć i njega bila potrebna jedan mjesec dva sata dnevno kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, a nakon toga još jedan mjesec jedan sat dnevno, kao pomoć prilikom odlazaka na fizikalnu terapiju i kontrolne preglede. Sa ortopedske strane ista navodi da nema naruženosti.

17. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice danog na ročištu od 30. siječnja 2026. (list 124 spisa) proizlazi da je isti pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice iz čega da je vidljivo da je ista dana 26.12.2019. doživjela nezgodu na radu te je tom prilikom zadobila tjelesne ozljede čija je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenjima spec. neurokirurga i ortopeda. U spisu da nema nalaza psihijatra koji bi govorili u prilog da je traumatski događaj i njegove zdravstvene posljedice dovele do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Unatoč tome i imajući u vidu da je normalno i psihološki razumljivo da će osoba trpjeti određene neugodne emocionalne reakcije zbog samog događaja i zdravstvenih posljedica te vještak navodi da je mišljenja da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju od 10-ak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od sljedećih 1-2 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 3 tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 10 tjedna. U ovom slučaju da nije bilo trajnih povreda duševnog integriteta kod tužiteljice.

18. Ovaj sud u cijelosti prihvaća navedene nalaze i mišljenja dr. Danči Tripalo, dr. ĆK te dr. Nikole Sikirice kao vjerodostojne i logične budući se isti zasnivaju na nalogu ovog suda danog vještacima, medicinskoj dokumentaciji u spisu, zdravstvenom kartonu tužitelja, te stranke nisu imale nikakvih primjedbi na navedene nalaze i mišljenja.

19. Imajući u vidu sve što što su vještaci dr. Miro Jurinović, dr. Danči Tripalo i dr. Nikola Sikirica istakli u svojim nalazima i mišljenjima, a u pogledu jačine i trajanja povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te stupnja umanjenja životne aktivnosti sa ortopedskog gledišta i neurokirurškog gledišta, te sve što su vještaci naveli u pogledu tijeka liječenja ovaj sud smatra da je tužiteljica dana 26.11.2019.godine doživjela povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje budući je u radnoj nezgodi zadobila ozljedu desnog stopala. Prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade koja istog pripada ovaj sud je uzeo u obzir da iz navedenih nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica imala određene neugodnosti vezano za liječenje budući je istoj po nezgodi izvršena imobilizacija sadrenom udlagom, a ista je odlazila i na fizikalne terapije te na pretrage kao što je pretraga višeslojnog CT (kompjutorizirana tomografija) desnog stopala. Također je tužiteljica izvršila i EMNG pretrage. Kod tužiteljice je usljed navedene nezgode došlo do gubitka aksona od 40- 50%, a utvrđena joj je i dijagnoza Morbus (bolest) A a što predstavlja kompleksni bolni sindrom u odnosu na navedeno desno stopalo. Tužiteljica prije navedene nezgode nije imala ozljedu desnog stopala. S neurokirurškog gledišta navedeno stanje je procijenjeno u smislu umanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice od 8 %. Iz nalaza dr. Danči Tripalo ortopeda proizlazi da kod tužiteljice u spomenutoj nezgodi na radu nije došlo do prijeloma kosti, ali da je veliki udarac doveo do velikog hematoma i edema kosti pa je dr. Tripalo u tom smislu ocijenila postojanje umanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice s ortopedskog gledišta od 2%. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da treba cijeniti da će se navedeno umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice očitovati na način da će ista ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, dugog stajanja i duže šetnje te kod penjanja i spuštanja niz stepenice jer da će na tom mjestu osjećati manje bolove. Iz nalaza vještaka dr. Sikirice proizlazi da nema trajnog povreda duševnog integriteta tužiteljice sa psihijatrijskog gledišta. Pri ocjeni pravične novčane naknade ovaj sud je cijenio sve navedeno što su istakli vještaci dr. Jurinović, dr. Tripalo i dr. Sikirica, kao i životnu dob tužiteljice. Cijeneći navedene nalaze i mišljenja ovaj sud je mišljenja da tužiteljicu na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pripada iznos od 5.720,84 Eur-a (od čega 1.830,00 Eur-a na ime fizičkih bolova, 1.900,00 Eur-a na ime straha, te na ime umanjenja životne aktivnosti 1990,84 Eur-a, na ime naruženosti 2.500,00 Eur-a). Međutim, obzirom da je tužitelj u predmetnom postupku na ime neimovinske štete potraživao iznos od 4.200,00 Eur-a ovaj sud mu je dosudio na ime neimovinske štete taj iznos budući sukladno onome što što je propisano odredbom članka 2. stavka 1. ZPP-a sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Na navedeni priznati iznos na ime naknade neimovinske štete, a u iznosu od 4.200,00 Eur-a tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od utuženja 11.07.2023.godine do isplate budući je odredbom članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21- u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

20. Također je osnovan i zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete (tuđe pomoći i njege). Temeljem odredbe članka 1095.stavka 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Prema nalazu i mišljenju dr. Danči Tripalo proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme nošenja imobilizacije i to jedan mjesec dva sata dnevno kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, a nakon toga još jedan mjesec jedan sat dnevno kao pomoć prilikom odlazaka na fizikalnu terapiju i kontrolne preglede . Budući je prema cijenama tuđe pomoći i njege i općeprihvaćenoj sudskoj praksi vezano za cijenu sata tuđe pomoći i njege, a prema cijeni sata tuđe pomoći i njege Doma za starije i nemoćne Lovret od 4,65 Eur-a tužiteljicu prema navedenom na ime tuđe pomoći i njege pripada ukupan iznos od 418,50 Eur-a. Međutim, obzirom da tužiteljica tužbom potražuje na ime imovinske štete- tuđe pomoći i njege iznos od 100,00 Eur-a ovaj sud joj je dosudio na ime imovinske štete taj iznos budući sukladno onome što što je propisano odredbom članka 2. stavka 1. ZPP-a sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Na navedeni priznati iznos na ime imovinske štete, tuđe pomoći i njege u iznosu od 100,00 Eur-a tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate budući se sukladno odredbi članka 1089.stavak 2. ZOO-a za imovinsku štetu visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Navedena zakonska zatezna kamata na priznati iznos imovinske štete od 100,00 Eur- a se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a, te Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tužitelj je odbijen za više zatraženi iznos zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) i to od utuženja do presuđenja. Radi navedenog odlučeno je kao u točki II/ i III/ izreke ove presude.

21. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužiteljica nije uspjela samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu – tuđu pomoć i njegu), a u tom dijelu nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio da je tuženik dužan tužiteljici u cijelosti naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154. stavka 3. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 27.06.2024. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 30.09.2024. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.01.2025. u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska 06.02.2025. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.04.2025. u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 22.04.2025. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 15.07.2025. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 7.11.2025. u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 1.12.2025. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 30.01.2026. u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 12.03.2026. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.03.2026. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 1450 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR ukupno iznosi 2.900,00 EUR, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 725,00 EUR ukupno iznosi 3.625,00 EUR, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 526,50 EUR, te plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 44,73 EUR (list 66 spisa) ukupno iznosi 4.196,23 EUR-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29. stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude.

U Splitu, 4. svibnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- punomoćnici tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis