REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-81/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Iris Hatvalić-Nemec, u parničnom postupku tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790 protiv tuženika KERO-BENZ d.o.o., Ulica Mavra Schlengera 7, Gornji Kneginec, OIB: 19560914719, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Mihalić, odvjetnica iz Zagreba, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.294,05 eura, nakon zaključene glavne rasprave 20. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju FS te zamjenice punomoćnika tuženika ZS, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina broj UPP/OS-Ovrv-218/2024 od 9. svibnja 2024. kojim je naloženo tuženiku KERO-BENZ d.o.o., Ulica Mavra Schlengera 7, Gornji Kneginec, OIB: 19560914719, da tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, KLASA: 103-05/20-01/2539, namiri tražbinu u iznosu od 1.294,05 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 10.04.2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 379405-41802-25392020, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR33, s pozivom na broj 329534-6890134-379405, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi

te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 776,55 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 12. ožujka 2024. podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu radi namirenja svoje tražbine u iznosu od 1.294,05 eura, a temeljem vjerodostojne isprave - izvoda iz otvorenih stavaka. U prijedlogu u bitnome navodi da prema knjigovodstvenoj evidenciji na dan 31. prosinac 2023. temeljem Ugovora o dodijeli Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom klasa: 103-05/20-01/2539 ovrhovoditelj ima prema ovršeniku iskazan saldo potraživanja s osnova glavnice u iznosu od 1.294,05 eura. Ovrhovoditelj je 6. travnja 2024. zaprimio zahtjev ovršenika za mjeru Potpora ORM u djelatnostima pogođenima COVID-19 krizom, naknadnom kontrolom utvrđeno da je ovršenik u trenutku podnošenja zahtjeva ispunjavao uvjete za potporu za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. svibnja 2020. za 12 osoba, no za 9 osoba je ostvario pravo na potporu za ožujak 2020., dok je za travanj i svibanj 2020. ostvario pravo na potporu za 12 osoba a što proizlazi iz činjenice da je zahtjev za dopunom 3 dodatne osobe predan 24. travnja 2020. odnosno nakon roka za predaju zahtjeva za potporu za ožujak 2020.

2. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina broj UPP/OS-Ovrv-218/2024 od 9. svibnja 2024. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju glavnični iznos od 1.294,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor pobijajući rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, u bitnome navodeći da ovrhovoditelj svoje potraživanje temelji na činjenici da je ovršenik navodno svoj zahtjev podnio nepravovremeno mada je nesporno da je isti ispunjavao uvjete za dobivanje potpore i za navedene tri osobe za mjesec ožujak 2020. Ovršenik ističe kako je Zahtjev za dodjelu potpore za mjesec ožujak predan pravovremeno 1. travnja 2020. kada još nije bilo naznake o mogućnosti vraćanja radnika na posao. Izvanredna Odluka o mogućnosti vraćanja radnika na posao je stupila na snagu 6. travnja 2020. kada je ovršenik vratio na posao tri zaposlenice kojima je prethodno otkazan ugovor o radu. Stoga se zahtjev za dopunom zahtjeva za dodjelom potpore odnosi na 3 dodatne osobe (DS, JS i RS) koje su ponovno vraćene na rad. Predmetna dopuna zahtjeva predana je 24. travnja 2020. budući je ovršeniku bilo onemogućeno ranije predati dopunu Zahtjeva i to iz razloga jer je aplikacija zbog nadogradnje stavljena izvan funkcije. Tek je izvršenom nadogradnjom aplikacije za podnošenje zahtjeva predviđena mogućnost predaje dopune zahtjeva za radnike koji su vraćeni na posao. Odmah nakon što je aplikacija stavljena u funkciju, ovršenik je predao dopunu zahtjeva za 3 dodatne osobe te je priložio sve dokaze o isplati plaće. Ovršenik posebno ističe da se ikonica u aplikaciji sa mogućnošću predaje dopune izvornog Zahtjeva pojavila tek nakon što je istekao rok za predaju izvornog Zahtjeva, odnosno tek nakon što je završena nadogradnja, pa je ovršenik dopunu Zahtjeva poslao odmah nakon što mu je bilo omogućeno slanje dopune zahtjeva odnosno 24. travnja 2020. Također, ovršenik je već jednom, prilikom kontrole koja se provodila 10. lipnja 2020. dao obrazloženje u vezi dopune Zahtjeva od 24. travnja 2020. i dostavio sve dodatne tražene dokumente kojima je opravdao primitak sredstava. Slijedom navedenog, ovršenik osporava osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja dok podredno i opreza radi ističe i prigovor zastare.

4. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, Općinski sud u Varaždinu je rješenje o ovrsi javno bilježnika stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-134/2024-2 od 21. kolovoza 2024., a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim se rješenjem Općinski sud u Varaždinu oglasio stvarno i mjesno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti navedenog rješenja dostavio spis ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

5. Ovaj sud je rješenjem broj Povrv-81/2025-2 od 6. svibnja 2025. upozorio stranke na odredbe članka 461.a ZPP-a (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP).

6. Podneskom od 23. svibnja 2025. tužitelj je postupio u skladu s dostavljenim rješenjem, te je iznio činjenice na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. U podnesku u bitnome navodi da je tuženik utuženi iznos primio na ime potpore za očuvanje radnih mjera u djelatnostima pogođenih Koronavirusom (COVID-19), a koja potpora se dodjeljivala temeljem Odluke Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kojom se uvodi mjera očuvanja radnih mjesta s ciljem očuvanja radnih mjesta kod poslodavaca kojima je zbog posebne okolnosti uvjetovane Koronavirusom (COVID-19) narušena gospodarska aktivnost. Kriteriji za dodjeljivanje potpore bili su javno objavljeni na službenim stranicama tužitelja u obliku provedbene upute - Potpore za očuvanje radnih mjera u djelatnostima pogođenih Koronavirusom (COVID-19). Prema navedenoj provedbenoj uputi zahtjevi za korištenje potpore predavali su se putem on line aplikacije na web adresi mjera-orm.hzz.hr. Provedbenom uputom, između ostalog, propisani su i rokovi za predaju zahtjeva. Prema provedbenoj uputi „Poslodavac ostvaruje pravo na potporu za mjesec ožujak ukoliko je ponovno prijavio radnika u radni odnos i predao za njega Zahtjev za dodjelu potpore zaključno do 07. travnja 2020., …“. U provedbenoj uputi također je navedeno: „Za Zahtjeve za dodjelu potpore zaprimljene zaključno s danom 07. travnja 2020. godine odobravat će se isplate troškova plaća za mjesec ožujak, travanj i svibanj 2020. godine. Za zahtjeve za dodjelu potpore zaprimljene u razdoblju od 08. travnja do 7. svibnja 2020. godine odobravat će se isplate troškova plaće za travanj i svibanj 2020. godine….“. Tuženik je 1. travnja 2020. (u aplikaciji HZZ zahtjev učitan dana 6. travnja 2020.) predao Zahtjev za mjeru Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19. Tuženik je na Zahtjevu naznačio da predaje zahtjev iz razloga pada prometa, te priložio tablicu Obrazloženja pada prihoda, tablicu s upisanim radnicima za koje se traži potpora (6 radnika: IS, SS, NS, ČS, CS, LS) te Izjavu o točnosti podataka i razloga za korištenje potpore. Tuženik je zatim istoga dana predao još jedan Zahtjev za potporu i to za CAFFE BAR BAREL te je priložio tablicu - popis radnika (3 radnice: ES, ŠS, VS) te Izjavu o točnosti podataka. S obzirom da se radilo o istom poslodavcu KERO-BENZ d.o.o. odnosno o istom pravnom subjektu, tužitelj je oba zahtjeva tretirao kao jedan zahtjev i dodijelio mu jednu klasu (drugačije nije niti mogao jer se radi o istom poslovnom subjektu). Tuženik je zatim 24. travnja 2020. predao Dopunu zahtjeva za ožujak 2020. (Dopuna zahtjeva od 1. travnja 2020) iz razloga jer su u izvornom obrascu dostavljeni podaci o radnicima za koje se traži potpora za (9 osoba u dvije odvojene tablice), dok je tuženik očito propustio zatražiti potporu za još 3 radnice (DS, JS, RS) te je to učinio tek dopunom zahtjeva na dan 24. travnja 2020.

Zbog velike količine zahtjeva i kratkih rokova za isplatu za sve učitane zahtjeve vršila se automatska isplata sredstava prema podacima iz učitanih zahtjeva, a zatim se kasnije vršila kontrola predmeta.

Na temelju zaprimljenog Zahtjeva tuženika, tužitelj je u dobroj vjeri, a osobito uzimajući u obzir izvanredne okolnosti i nužne potrebe za očuvanjem radnih mjesta, pod pretpostavkom naknadne provjere zahtjeva, isplatio na žiro račun tuženika, dana 9. travnja 2020. iznos od ukupno 78.000,00 HRK (39.000,00 HRK + 39.000,00 HRK – 10.352,38 €) kao potporu za ožujak, zatim dana 15. svibnja 2020. godine iznos od 36.000,00 HRK (4.778,02 €) kao potporu za travanj, dana 15. lipnja 2020. iznos od 24.000,00 HRK (3.185,35 €) i dana 16. lipnja 2020. iznos od 12.000,00 HRK (1.592,67 €) kao potporu za svibanj. Prema tome, tuženiku je za razdoblje ožujak -svibanj 2020. godine sveukupno na ime potpore isplaćen iznos od 150.000,00 HRK (19.908,42 €). Provjerom Zahtjeva utvrđeno je da je za ožujak, travanj i svibanj trebalo biti isplaćeno 132.333,33 HRK, a da je neosnovano isplaćen iznos od 17.666,67 HRK (2.344,77 €). Temeljem tako utvrđenih činjenica tužitelj je dostavio tuženiku Poziv na povrat nepripadno primljenih sredstava KLASA: 103-05/20-01/2593 URBROJ: 2186-18-09/1- 20-09 od 9. srpnja 2020.

Međutim, naknadnom provjerom zahtjeva utvrđeno je da je tuženik dopunu zahtjeva za dodjelom potpore (3 radnice) predao 24. travnja 2020., znači izvan roka za predaju Zahtjeva za ožujak 2020. te nije imao pravo dio potpore po toj dopuni zahtjeva (3 radnice). Navodi tuženika iz Prigovora na rješenje o ovrsi od 16. svibnja 2024. da je tuženiku bilo onemogućeno ranije predati dopunu Zahtjeva i to iz razloga jer je aplikacija zbog nadogradnje stavljena izvan funkcije nije točna. Zahtjevi za ožujak trebali su se predati između 23. ožujka 2020. i 7. travnja 2020. i za to vrijeme je omogućeno predavanje zahtjeva putem aplikacije, a nakon isteka roka za predaju zahtjeva tj. od dana 8. travnja 2020. aplikacija je stavljena izvan upotrebe radi nadogradnje aplikativnog sustava. Nakon provedenih radnji nadogradnje aplikacija je ponovno stavljena u upotrebu kako bi se omogućila predaja zahtjeva za potporu za travanj i svibanj 2020. Navedeno je razvidno i u dokazu koji je tuženik dostavio uz Prigovor, kao prilog 1 – e-mail od 8.travnja 2020. gdje je tuženik 8. travnja 2020. (nakon roka za predaju zahtjeva) pokušao dostaviti dopunu zahtjeva za ožujak te mu je sustav automatski poslao poruku o nadogradnji aplikacije. Prema tome, tuženik je zapravo ostvario pravo na potporu u iznosu od 122.583,33 HRK (16.269,60 €) iz čega proizlazi da je ukupno nepripadno isplaćen dio potpore u iznosu od 27.416,67 HRK (3.638,82 €). S obzirom da je tuženik 10. srpnja 2020. izvršio povrat sredstava u iznosu 17.666,67 HRK (2.344,77 €), sukladno pozivu na povrat od 9. srpnja 2020., tužitelj je novim Pozivom na povrat nepripadno primljenih sredstava KLASA: 103-05/20-01/2593 URBROJ: 2186-18-65/3-22-13 od 14. veljače 2022 pozvao tuženika na povrat ostatka nepripadno primljenih sredstava u iznosu od 9.750,00 HRK (1.294,05 €). Tuženik je osporio potraživanje tužitelja u iznosu od 9.750,00 HRK (1.294,05 €) te je tužitelj morao pristupiti prisilnoj naplati potraživanja. S obzirom da je tužitelj isplatio tuženiku predmetnu potporu bez osnove te su ispunjene pretpostavke za primjenu materijalnopravnih odredaba stjecanja bez osnove tuženik je sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti nepripadno stečenu imovinu.

7. Podneskom od 3. srpnja 2025. tuženik se očitovao na zaprimljeni podnesak tužitelja od 23. svibnja 2025. te je u bitnome naveo da tužitelj neosnovano tvrdi da tuženik nije pravovremeno predao tuženiku Zahtjev za dodjelu Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19 (koronavirusom) za mjesec ožujak, te stoga u prilogu iznosi kronološki slijed događaja:

- dana 25. veljače 2020. zabilježen je prvi slučaj zaraze koronavirusom u Republici Hrvatskoj

- dana 1. ožujka 2020. Hrvatski zavod za zapošljavanje uvodi natječaj za Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19 (koronavirusom) a koja potpora je bila usmjerena na očuvanje radnih mjesta u djelatnostima / sektorima kojima je zbog posebnih okolnosti uvjetovanih koronavirusom (COVID- 19) narušena gospodarska aktivnost te su se dodjeljivale financijske potpore poslodavcima za radnike kojima je prijetio gubitak radnih mjesta s ciljem očuvanja istih

- dana 19. ožujka 2020. na temelju članka 22.a Zakona o sustavu civilne zaštite Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske (osnovan odlukom Vlade Republike Hrvatske) donio je Odluku o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja (N.N. br. 32/20.)

- dana 19. ožujka 2020. tuženik je trima radnicama (DS, JS i RS) uputio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s datumom prestanka važenja ugovora o radu od 31. ožujka 2020. s obrazloženjem da je došlo do nepovoljnih promjena u poslovanju poslodavca i narušene gospodarske aktivnosti koje su nastale zbog situacije izazvane koronavirusom, uslijed koje je poslodavac Odlukom Stožera civilne zaštite bio prisiljen zatvoriti ugostiteljski objekt, te je prestala potreba za predmetna radna mjesta

- dana 23. ožujka 2020. Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio je Odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj (NN br. 35/20.), kojom se, s obzirom da na pojedinim područjima postoji znatno povećani rizik od prijenosa bolesti COVID-19, a kako bi se smanjila mogućnost daljnjeg širenja bolesti zabranjuje napuštanje mjesta prebivališta i stalnog boravka

- dana 1. travnja 2020. tuženik podnosi tužitelju zahtjev za potporu za mjesec ožujak 2020. za 12 radnika koji i dalje imaju ugovor o radu s tuženikom u kojem zahtjevu je kao obrazloženje tuženik naveo da je razlog za dodjelu potpore pad prometa na temelju Odluke o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 19. ožujka 2020., te zbog odluke o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka od 23. ožujka 2020.

- dana 6. travnja 2020. na snagu stupa Izvanredna Odluka o mogućnosti vraćanja radnika na posao donijeta od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te je tuženik vratio na posao tri zaposlenice kojima je prethodno otkazan ugovor o radu, a koje su bile prijavljene u mjesecu ožujku 2020. kao zaposlene osobe i za koje je tuženik prethodno ostvario potpore

- dana 7. travnja 2025. knjigovodstvo tuženika u više navrata pokušava predati dopunu Zahtjeva za tri zaposlenice (DS, JS i RS) koje su naknadno vraćene na posao, te se gospođa TS iz knjigovodstva tuženika u više navrata obratila tužitelju da ga obavijesti i napomene da isti ne može predati dopunu zahtjeva jer isto aplikacija ne dozvoljava, te čitavo vrijeme javlja grešku. Tužitelj, odnosno zaposlenica tužitelja gospođa F je na navode gospođe TS iz knjigovodstva tuženika u telefonskom razgovoru rekla da je aplikacija u nadogradnji i da cijelo vrijeme svima „šteka“ te da neka budu strpljivi i da će nova nadogradnja biti puštena 17. travnja 2020. kojom će se omogućiti predaju dopune zahtjeva

- dana 8. travnja 2020. u aplikaciju je stigla obavijest da je privremeno obustavljena radi nadogradnje sustava za zaprimanje zahtjeva, te je dolje niže stajala obavijest da će ponovno pokretanje aplikacije omogućiti dopunu zahtjeva sa zaposlenicima koji su se vratili na posao, te dopunu zahtjeva s podacima za ožujak, travanj i svibanj

- dana 17. travnja 2020. završena je nadogradnja aplikacije, te je omogućena predaja zahtjeva novim korisnicima, kao što je i omogućena predaja obveznih dopuna za ožujak

- dana 24. travnja 2020. tuženik je putem aplikacije podnio dopunu zahtjeva za 3 dodatne zaposlenice koje su vraćene na posao budući da je tuženiku bilo onemogućeno ranije predati zahtjev i to iz razloga jer je aplikacija zbog nadogradnje stavljena izvan funkcije. Nakon što je aplikacija ponovno stavljena u funkciju tuženiku je uz dopunu zahtjeva priložio sve dokaze o isplati plaće.

Nije sporno kako je tuženik još 1. travnja 2020. predao Zahtjev za mjeru Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, te je navedenog dana odvojeno poslao zahtjev za 6 radnika benzinske pumpe i u drugom zahtjevu za 3 radnice Caffe bara Barel. Međutim, imajući u vidu da je 6. travnja 2020. na snagu stupila Izvanredna Odluka o mogućnosti vraćanja radnika na posao donijeta od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tuženik je vratio na posao tri zaposlenice kojima je prethodno otkazao ugovor o radu, te poništio odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za tri radnice, a koje su bile prijavljene u mjesecu ožujku 2020. kao zaposlene osobe i za koje je tuženik prethodno ostvario potpore. Tuženik osporava da bi aplikacija sustava tužitelja bila aktivna 7. travnja 2020. te da je tuženik propustio pravovremeno predati dopunu zahtjeva za ožujak 2020. Naime, 7. travnja 2020. tuženik je pokušao predati dopunu zahtjeva za mjesec ožujak za 3 radnice koje su naknadno vraćene na posao u travnju mjesecu, no aplikacija nije radila i stalno je javljala grešku, a o čemu je knjigovodstvo tuženika obavijestilo tužitelja te dobilo povratnu informaciju da se radi o velikom broju zahtjeva i nadogradnji sustava. Također iz javno dostupnih podataka na internetskim stranicama vidljivo je da je za mjesec ožujak 2020. broj poslodavaca koji su ostvarili potporu za očuvanje radnih mjesta bio 84.242 poslodavca, te da je ¼ istih zadnji dan dakle 7. travnja 2020. slala zahtjeve za dobivanje Potpora za očuvanje radnih mjesta. Uz toliki broj zahtjeva lako se može zaključiti da aplikacija nije mogla raditi bez poteškoća te da je ista vjerojatno bila u stalnom prekidu s radom što tužitelj cijelo vrijeme negira te tvrdi da je ista bila u nesmetanom radu.

Tuženik ističe da se ikonica u aplikaciji sa mogućnošću predaje dopune izvornog Zahtjeva pojavila tek nakon što je istekao rok za predaju izvornog Zahtjeva, odnosno tek nakon što je završena nadogradnja sustava 17. travnja 2020. pa je tuženik dopunu Zahtjeva poslao odmah nakon što mu je bilo omogućeno slanje dopune zahtjeva odnosno 24. travnja 2020., a što je bilo i sukladno uputi djelatnice tužitelja. Prva potpora za ožujak koja je isplaćena tuženiku 9. travnja 2020. tužiteljevom je greškom dva puta plaćena u istom iznosu. O navedenoj očitoj pogrešci knjigovodstvo tuženika je odmah po saznanju obavijestilo tužitelja i predložilo povrat sredstava, no sam tužitelj predlaže da se sredstva zadrže te da će iznos plaćanja uzeti u obzir prilikom daljnjih uplata, koje će uslijed toga biti umanjene. U razdoblju od ožujka do svibnja 2020. tuženiku je sveukupno isplaćeno na ime potpore iznos od 150.000,00 kuna (19.908,42 eura). Zajedničkom provjerom koja je kasnije napravljena po isplaćenim potporama od strane tužitelja i tuženika, utvrđeno je da je umjesto 150.000,00 kuna (19.908,42 eura) za razdoblje od ožujka do svibnja 2020. tuženiku trebalo biti isplaćeno na ime potpora 132.333,33 kune (17.563,65 eura), te je stoga tuženik vratio tužitelju višak uplaćenog iznosa u visini od 17.666,67 kuna (2.344,77 eura). Navedeni iznos odnosio se na neiskorištena sredstva potpore. Tužitelj je naknadno zatražio da mu tuženik vrati daljnji iznos od 9.750,02 kuna /1.294,05 eura), a što je tuženik odbio učiniti budući da se ne radi o neiskorištenim sredstvima potpore. Tuženik je prilikom kontrola izvršenih od strane tužitelja dao potrebna obrazloženje u vezi dopune Zahtjeva od 24. travnja 2020. i dostavio sve dodatne tražene dokumente kojima je opravdao korištenje sredstava, odnosno dao je dokaze da je sredstva, koja je primio temeljem mjere potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, iskoristio na ime isplate plaća radnicama za koje je slao dopunu zahtjeva 24. travnja 2020. i koje su ostale u radnom odnosu kod tuženika. Stoga je očigledno da tuženik nije nepripadno za sebe zadržao novac, već je predmetna sredstva koja tužitelj u ovome postupku potražuje, isplatio 3 radnicama na ime plaće ŽS, JS i RS. Stoga niti nema osnove tvrdnji da bi tuženik bilo što stekao bez pravne osnove budući da predmetna sredstva nisu ostala u imovini tuženika. Čak i da bi se radio o stjecanju bez osnove na što tužitelj upire u ovome postupku, tada je isključen povrat po čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji jasno propisuje da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Tužitelj tokom predmetne isplate nigdje nije naveo da bi zadržao pravo na povrat temeljem isplate prema tuženiku za potpore očuvanja radnih mjesta tokom korona krize, niti je u konkretnoj situaciji postojala prisila od strane tuženika da isti navedeno mora isplatiti. Kako je cilj predmetne potpore bio očuvanje radnih mjesta i isplata plaće radnicima koji ne mogu raditi zbog propisanih mjera, očigledno je da je potpora iskorištena upravo u navedenu svrhu.

8. Podneskom od 23. srpnja 2025. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 3. srpnja 2025. te je u bitnome ponavlja navode iz podneska od 23. svibnja 2025. Ne osporava činjenicu da je tuženik nepripadno isplaćena sredstva za ožujak 2020. godine iskoristio u svrhu isplate plaća radnicama za koje je slao dopunu zahtjeva, no tuženik nije imao pravo na potporu za razdoblje za koje nije udovoljio svim kriterijima, od kojih je jedan od kriterija predati zahtjev u određenom roku.

9. Podneskom od 11. ožujka 2026. tuženik se dodatno očitovao na podnesak tužitelja od 23. srpnja 2025. te je u bitnome naveo kako sadržaj tužiteljeva podneska upućuje na to da je upravo 7. travnja 2020. kao posljednjeg dana za podnošenje zahtjeva za dodjelu potpore, zaprimljen iznimno velik broj zahtjeva. Posljedično, navedeno je dovelo do preopterećenja cijelog sustava, zbog čega je tuženik, uslijed okolnosti na koje nije mogao utjecati, bio onemogućen pravovremeno podnijeti svoj zahtjev, odnosno propuštanje roka nije nastalo njegovom krivnjom. Što se tiče stjecanja bez osnove, ističe da nije zadržao sredstva, već ih je isplatio trima zaposlenicama. Ujedno, sam povrat sredstava je isključen slijedom čl. 1112. st. 1. ZOO koji propisuje da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Tužitelj se također pokušava opravdati navodeći da su isplate potpore vršene automatski zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom. Međutim, izvanredne okolnosti nisu postojale samo na strani tužitelja, niti su bile isključivo subjektivne prirode, već su njima bili pogođeni svi sudionici, uključujući tuženika, poslodavce i radnike pa koji su se suočavali s posljedicama pandemije. Prihvaćanje takvog tumačenja značilo bi da tužitelj u izvanrednim okolnostima može postupati ishitreno i donositi odluke ne pridržavajući se propisanih pravila, opravdavajući takvo postupanje činjenicom da se nalazio u izvanrednoj situaciji, dok istodobno od drugih sudionika očekuje strogo poštivanje svih pravila bez iznimke. Tuženik isto tako ponovno ističe kako je za navedena sredstva imao pravni interes te da su ista utrošena upravo u svrhu za koju su i bila namijenjena, dakle to što je zahtjev bio podnesen van roka (bez tuženikove krivnje) ne znači da on na iste nije imao pravo.

10. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na povrat utuženog iznosa prema pravilima o stjecanju bez osnove, te posljedično tome duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos.

11. U tijeku postupka sud je izvršio uvid cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

12. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 84/0, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tužitelju ne pripada pravo na povrat utuženog iznosa te da posljedično tome tuženik ne duguje tužitelju utuženi iznos.

13. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO-a) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

14. Na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje sljedeće:

- da je tuženik utuženi iznos primio na ime potpore za očuvanje radnih mjera u djelatnostima pogođenih Koronavirusom (COVID-19), a koja potpora se dodjeljivala temeljem Odluke Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kojom se uvodi mjera očuvanja radnih mjesta s ciljem očuvanja radnih mjesta kod poslodavaca kojima je zbog posebne okolnosti uvjetovane Koronavirusom (COVID-19) narušena gospodarska aktivnost i to za 3 radnice (DS, JS, RS)

- da je tuženik zahtjev odnosno dopunu zahtjeva za dodjelom potpore za 3 radnice predao 24. travnja 2020., odnosno izvan roka za predaju Zahtjeva za ožujak 2020. te da, po mišljenju tužitelja, zbog propuštanja roka nije imao pravo dio potpore po toj dopuni zahtjeva za 3 radnice

- da je tužitelj isplatio na žiro račun tuženika između ostalog i utuženi iznos na ime potpore za 3 radnice, temeljem dopune zahtjeva predanog 24. travnja 2020.

- da je tuženik utuženi iznos (isplaćena sredstva za ožujak 2020.) iskoristio u svrhu isplate plaća radnicama za koje je slao dopunu zahtjeva

- da je tužitelj tek dopisom od 14. veljače 2022. (dakle gotovo 2 godine od isplate sredstava) obavijestio tuženika da ne ostvaruje pravo na potporu za ožujak 2020. za tri radnice zbog toga što je zahtjev za potporu predan nakon proteka roka za predaju zahtjeva.

15. U konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda ne radi se o stjecanju bez osnove obzirom je isplata utuženog iznosa imala osnovu u Odluci Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kojom se uvodi mjera očuvanja radnih mjesta s ciljem očuvanja radnih mjesta kod poslodavaca kojima je zbog posebne okolnosti uvjetovane Koronavirusom (COVID-19) narušena gospodarska aktivnost te je tuženiku u skladu s tom Odlukom isplaćen, između ostalog i utuženi iznos. Ne radi se o osnovi koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, pa da bi tužitelj imao pravo na povrat stečenog bez osnove.

16. Osim toga, institut potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenih Koronavirusom (COVID-19) nije sam sebi svrhom već mu je svrha bila očuvanje radnih mjesta kod poslodavaca kojima je zbog posebne okolnosti uvjetovane Koronavirusom narušena gospodarska aktivnost.

17. Po mišljenju ovog suda uskraćivanjem prava na potporu poslodavcu koji je nesporno udovoljavao svim kriterijima za dodjelu potpora i kojem je potpora i isplaćena te koji je potporu iskoristio za svrhu za koju je bila i namijenjena, samo zbog formalnog propuštanja roka bilo bi protivno načelu pravičnosti i predstavljalo bi u konkretnom slučaju pretjerani formalizam. Naime, tuženik bi usvajanjem tužbenog zahtjeva bio stavljen u apsurdnu poziciju da vraća iznos koji nije zadržao niti je s njim ostvario bilo kakvu korist obzirom je iznose potpore nesporno iskoristio za isplatu plaće radnicama, a sve u skladu s ciljem donesene mjere – očuvanje radnih mjesta.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tužitelja obvezao da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 776,55 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku – odvjetniku i to za:

- sastav prigovora na rješenje o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 150,00 eura,

- sastav podneska od 3. srpnja 2025. u iznosu od 150,00 eura,

- sastav podneska od 11. ožujka 2026. u iznosu od 150,00 eura,

- zastupanje na ročištu održanom 20. ožujka 2026. u iznosu od 150,00 eura, sve uz pripadajući PDV u iznosu od 150,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 26,55 eura.

19. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 4. svibnja 2026.

S U D A C

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana po primitku presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb

2. tuženiku po punomoćnici Sanji Mihalić