Poslovni broj Pn.47/2023-26

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja AC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Barić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJA d.d., OIB 26187994862, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ĐC diplomirani pravnik, zaposlenik tuženika, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 10. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marija Kaznačića, odvjetnika u [adresa] i punomoćnika tuženika, 4. svibnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862, naknaditi tužitelju FC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 2.592,66 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana 8. svibnja 2023. koja se do 29. prosinca 2023.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja naknadu štete u iznosu od 1.526,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. svibnja 2023. do isplate koja se do 29. prosinca 2023.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine .

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.215,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. svibnja 2026.g. po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate, dok se tužiteljev zahtjev u odnosu na preostali zatraženi iznos od 1.422,16 EUR odbija.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji u tužbi podnesenoj sudu dana 20. listopada 2023. navodi da je vlasnik stana koji se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], koja je upisana u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelju je kao vlasniku predmetnog stana u noći sa 8. na 9. kolovoza 2022. uslijed oscilacija, odnosno pada napona i posljedično manjkave isporuke električne energije nastala šteta na uređajima i to na Mitsubishi sustavu grijanja i hlađenja (vanjske i unutarnje jedinice sustava), samostojećem hladnjaku sa zamrzivačem Miele, prijenosnom Apple MacBook Air uređaju iz 2019., te punjač ima za mobitele, žaruljama, aparatu za kavu i vrtnom ventilatoru. Odmah nakon što je štetu primijetio tužitelj je službama HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., distribucijsko područje Elektrojug Dubrovnik istu prijavio, nakon čega je dana 14. kolovoza 2022. u nekretninu pristupio djelatnik HEP-a i utvrdio da je do štete došlo zbog manjkave isporuke električne energije, koja je nastala kao posljedica udara jakog vjetra na nadzemne vodove. Nakon toga tužitelj je dana 16. kolovoza 2022. putem e - maila obavijestio HEP o nastaloj šteti, čekajući pritom otklanjanje nastalih kvarova i ispostavljanje računa temeljem kojih bi mogao postaviti odštetni zahtjev. U odgovoru na taj e-mail HEP je dostavio tužitelju obrazac odštetnog zahtjeva po osiguranju od odgovornosti, kojeg je tužitelj ispunio i potpisanog dostavio natrag. Tim zahtjevom tužitelj je tražio naknadu iznosa od ukupno 8.000,00 EUR odnosno 5.451,58 (tada 41.075,00 kuna) za popravak sustava klimatizacije, 433,67 EUR za popravak hladnjaka (tada 3.267,50 EUR), te 2.114,75 EUR za ostale uređaje. HEP je taj zahtjev proslijedio tuženiku, koji je nakon kraće korespodencije i traženja dopune dokumentacije tužitelju dostavio obračun iz kojeg je vidljivo da su tužitelju priznali nastalu štetu u iznosu od svega 1.978,48 EUR od kojih 1.373,62 EUR za sustav klimatizacije, 392,53 EUR za hladnjak i 212,39 EUR za prijenosno računalo, dok za ostale uređaje nije priznato ništa jer tužitelj nije raspolagao nikakvom dokumentacijom kojom bi dokazao kvar uslijed pada napona. Tužitelj je na tako utvrđeno štetu podnio prigovor u zakonskom roku, a na taj prigovor je tuženik odgovorio 25. kolovoza 2023. priznavši daljnju štetu od 53,08 EUR za prijenosno računalo, čime je tužitelju priznata ukupna šteta od 2.031,56 EUR.

1.2. Tužitelj ovom tužbom traži naknadu iznosa između priznate štete i one koja je stvarno nastala, U odnosu na centralni sustav grijanja i hlađenja tuženik priznaje da bi popravak štete nastale na predmetnom sustavu iznosio 4.361,27 EUR plus PDV, sukladno obračunu koji je dostavio ovlašteni serviser i koji je priložen odštetnom zahtjevu, ali zaključuje da bi popravak bio neisplativ u odnosu na stvarnu vrijednost uređaja. Tuženik je novonabavnu cijenu uređaja procijenio na 11.446,85 EUR, ali je uslijed starosti istog od 16 godina i primjenjujući vlastita pravila o amortizaciji zaključio kako bi vrijednost uređaja prije nastanka štetnog događaja iznosila 2.289,37 EUR, pa bi popravak u procijenjenom iznosu bio neisplativ jer bi račun iznosio više od trenutne stvarne vrijednosti, te je proglasio totalnu štetu, nakon čega je iz neobrazloženih razloga vrijednost sustava umanjio za 40 %, a iznos od 60 % odnosno 1.373,62 EUR isplatio tužitelju. Iako navode da je račun ovlaštenog servisera realan, dalje se navodi da bi isplatom takvog iznosa tužitelj zaradio na osiguranju jer bi dobio više nego je oštećena stvar vrijedila, a to nije svrha osiguranja već je svrha dovesti stvar u prvobitno stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj se ne slaže sa takvom procjenom tuženika i opisanim postupanjem, jer je on postavio zahtjev u visini obračuna stvarno nastale štete, koja nije nastala njegovom krivnjom i koju je on morao sanirati kako bi funkcionirao sustav grijanja i hlađenja, koji je neophodan da bi se u nekretnini moglo boraviti. Nakon nastanka štetnog događaja tužitelj je imao dvije opcije- jedna je popravak postojećeg sustava, a druga je nabava novog koji se prema navodima tuženika procjenjuje na 11.446,85 EUR, a u stvarnosti košta puno više, što predstavlja veliku razliku od 5.541,58 EUR. Jasno je da tužitelj nije pokušao zaraditi na osiguranju, već potražuje isključivo stvarne izdatke koje je imao, koji su procijenjeni od strane ovlaštenog servisera, i plaćeni. Prije nastanka štetnog događaja tužitelj je imao sustav grijanja i hlađenja koji je funkcionirao, a nakon nastanka tog događaja, na koji tužitelj nije ni na koji način utjecao, našao se u situaciji u kojoj n ije mogao boraviti u nekretnini dok se ne popravi postojeći sustav ili postavi novi. U takvoj situaciji odlučio se na ekonomičniju i isplativiju varijantu, nakon čega je zatražio naknadu štete u stvarno pretrpljenom iznosu. Smatra da je tuženik nasumično i odokativnom metodom procijenio vrijednost sustava u iznosu u kojem mu najviše odgovara, ne znajući pojedinosti o konkretnom sustavu, a da u odnosu na nabavu novog sustava nije uzeto u obzir da bi nastali i troškovi postavljanja, te uklanjanja i zbrinjavanja starog uređaja. U odnosu na hladnjak tuženik je tužitelju isplatio iznos koji se odnosio na popravak hladnjaka, ali iz neobrazloženih razloga nije isplatio iznos od 41,14 EUR po računu br. 76-MOB1-1 koji se odnosi na dolazak servisera i konstataciju kvara, a koji je uredno dostavljen uz odštetni zahtjev.

1.3. Smatra ovaj sud mjesno nadležnim s obzirom da se radi o sudu na čijem je području nastupila štetna posljedica, te predlaže da isti donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu od 4. prosinca 2023. navodi da priznaje pasivnu legitimaciju u ovom predmetu, budući da je HEP d.d. na dan nastanka štetnog događaja imao sa istim sklopljenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja], a osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva iznad već isplaćenog iznosa od 2.031,56 EUR. Nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom u mirnom postupku, kojom prilikom je zahtjev obrađen u skladu sa pravilima struke, primjenjujući odredbe citirane police s pripadajućim Uvjetima osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti u primjeni od 17.12.2019.g. i Opće uvjete za osiguranje imovine u primjeni od 26.10.2021.g. koji jasno propisuju kako i na koji način se vrši obračun šteta, primjena amortizacije i ugovorene franšize, te je sukladno navedenima isplaćena naknada u utvrđenom iznosu. Smatra da je tužitelju dostavljeno jasno pojašnjenje i očitovanje, a ponovno se ukazuje da je novonabavna vrijednost sustava za klimatizaciju 11.446,85 EUR, starost sustava je 16 godina, na to se treba primijeniti stopa amortizacije od 5% godišnje, što ukazuje da je taj sustav amortiziran u visini 80%, pa je stvarna vrijednost prije nastanka štetnog događaja iznosila 2.289,37 EUR. Po dostavljenom računu iznos za popravak bi bio znatno viši, pa time i neisplativ, te se ima proglasiti totalna šteta (izvedeni totalni gubitak), a potom se od stvarne vrijednosti oduzima vrijednost ostatka u procijenjenoj visini od 40% odnosno iznosa od 915,75 EUR, pa je za isplatu bio iznos od 1.373,62 EUR koji je i doznačen tužitelju. Novonabavna cijena hladnjaka je 1.600,00 EUR, nije bilo moguće utvrditi starost aparata, određena je amortizacija od 50%, pa bi stvarna vrijednost prije nastanka štetnog događaja bila 800 EUR, a popravak prema prihvaćenom računu je iznosio 392,53 EUR što je manje od stvarne vrijednosti i dostavljeni račun je prihvaćen te je iznos od 392,53 EUR doznačen tužitelju. Tuženik ističe da je u procesu obrade odštetnog zahtjeva obračunao štetu utvrđujući stvarnu vrijednost, amortizaciju i vrijednost ostatka temeljem dostavljene dokumentacije i podataka, sukladno pravilima struke i pozitivnim pravnim propisima. Kako se tužba temelji na dokazima koje su stručne službe tuženika već razmatrale, za daljnje navode tuženika u vezi visine štete smatra da su u potpunosti promašeni i bez temelja, stoga ustraje u neosnovanosti tužbenog zahtjeva, predlaže da se istu odbije i obveže tužitelja na naknadu troškova.

3.Tijekom postupka pročitane su sve isprave koje prileže spisu i to izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 7-8 spisa), e-mail tužitelja sa odštetnim zahtjevom od 16. kolovoza 2022. (stranica 9-11 spisa), zapisnik o defektaži kvara i djelomičnom popravku VRV klima sustava Klima sistemi d.o.o. od 10. kolovoza 2022. (stranica 12-13 spisa), račune Servisa Marković br. 76-MOB1-1, 78-MOB1-1, 75- MOB1-1 i ponudu za popravak kućanskog aparata od 11. kolovoza 2022. (stranice 14- 18 spisa), potvrdu o vraćanju opreme prethodno predane na servis Info Planet d.o.o. od 25. kolovoza 2022. (stranica 19 spisa), dopis tuženika od 9. kolovoza 2023. (stranica 20-23 spisa), prigovor tužitelja od 18. kolovoza 2023. (stranica 24 -25 spisa), odgovor tuženika na prigovor od 25. kolovoza 2023. (stranica 26 -28, 52-53 spisa), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] od 27. lipnja 2022. (stranica 35-36) sa privitkom polici (stranica 37-38 spisa), Uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti (stranica 39-43 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine (stranica 44- 49 spisa), nalog za doznaku po šteti 70 IMOD 2779 2023/1 (stranica 50-51 spisa), saslušan je svjedok ŠC (iskaz stranica 66-68 spisa), provedeno je vještačenje po sudskom vještaku za strojarstvo dipl.ing. Cvijetu Ruso (nalaz i mišljenje stranica 75-78 spisa, 88-89 spisa, iskaz vještaka 92-93 spisa). Tužitelj je tijekom postupka odustao od izvođenja predloženih dokaza saslušanjem svjedoka RC, ČC, EC, JC i saslušanja stranaka, smatrajući da su okolnosti na koje su isti predloženi već učinjene nespornim, pa da bi provođenje tih dokaza bilo suvišno.

3.1. Iz pregledanog e-maila tužitelja HEP d.d.-u od 16. kolovoza 2022. vidljivo je da je tužitelj navedenog dana u istom opisao tijek događaja u noći sa 8. na 9. kolovoza 2022. i te štetu koja je nastala na njegovoj imovini. Uvidom u račune i to račun Klima sistemi d.o.o. (od 10. kolovoza 2022.) vidljivo je da je izdan na iznos od 32.860,00 kuna, Servisa Marković br.78-MOB1-1 (od 25. kolovoza 2022.) na iznos od 2.957,50 kuna, 75-MOB1-1 (od 11. kolovoza 2022.) na iznos od 310,00 kuna, a da je po izvršenom izlasku i pregledu hladnjaka izdana ponuda dana 11. kolovoza 2022. koja je iznosila kao račun od 25. kolovoza 2022. Odštetni zahtjev postavljen je dana 8. svibnja 2023.

3.2. Iz dopisa tuženika od 9. kolovoza 2023. razvidno je da isti priznaje tužitelju naknadu iznosa štete od 1.978,48 EUR (14.906,86 kuna), a temeljem izvršenog obračuna, te da će taj iznos biti doznačen na račun tužitelja. Navodi se da je iznos obračunat po procjeni. Uz taj dopis prileži tablica u kojoj je za sustav klimatizacije navodi da mu je novonabavna vrijednost 11.446,85 EUR, starost u godinama 16, odbitak na istrošenost 80,00, stvarna vrijednost 2.289,37, spašeno 40%, totalna šteta 1.373,62 EUR, priznati iznos po računu/ponudi 4.361,27 EUR i iznos štete 1.373,62 EUR. Za hladnjak se navodi da je novonabavna vrijednost 1.600,00 EUR, starost u godinama -, odbitak na istrošenost 50%, stvarna vrijednost 800 EUR, spašeno 0, totalna šteta 800,00 EUR, priznati iznos po računu/ponudi 392,53 EUR i iznos štete 392,53 EUR. Na dnu tablice, kao napomena stoji da u slučaju da je račun popravka uređaja veći od sadašnje vrijednosti uređaja isplaćuje se tzv. „totalna šteta“ jer popravak nije ekonomski isplativ. Sadašnja vrijednost uređaja utvrđuje se na način da se od sadašnje novonabavne vrijednosti električnog uređaja istih ili sličnih karakteristika odbija tehnička amortizacija.

3.3. Iz dostavljene građe dalje je vidljivo da je tužitelj prigovorio na dostavljeni obračun dana 18. kolovoza 2023. i u odgovoru na taj prigovor od 25. kolovoza 2023. tuženik kao dodatno pojašnjenje navodi da je „sustav za klimatizaciju novonabavna vrijednost 11.446,85 EUR, starost 16 godina – primjenjujući stopu amortizacije od 5% godišnje, slijedi da je amortizirano 80%, pa je stvarna vrijednost neposredno prije štetnog događaja 2.289,37 EUR; budući da se prihvaća, a sukladno dostavljenoj ponudi popravka, da bi popravak štete iznosio 4.361,27 EUR, zaključuje se da je popravak znatno viši, pa onda i neisplativ, u odnosu na stvarnu vrijednost oduzima vrijednost ostatka u procijenjenoj visini od 40%, odnosno 915,75 EUR, pa za isplatu preostaje 1.373,62 EUR koji iznos je doznačen 9. kolovoza 2023. Napomena: naprijed navedeno znači da se ponuda prihvaća kao realna, pa upravo iz razloga što trošak popravka iznosi više nego što uređaj stvarno vrijedi, obračunava se totalna šteta, a to (da je ponuda realna) sigurno ne znači da iznos ponude Osiguratelj ima obvezu naknaditi, jer bi u tom slučaju Oštećeni, ako je primio takav iznos iz ponude popravka, „zaradio“ na osiguranju (dobio bi više nego je oštećena stvar vrijedila), što nikako nije svrha i namjena osiguranja, već je svrha i namjena, a onda i obveza osigu ratelja, dovesti u prvobitno stanje, onakvo kakvo je bilo prije nastupa štetnog događaja. Vezano za hladnjak navedeno je „budući da starost nije utvrđena, određena je amortizacija od 50%, pa bi stvarna vrijednost neposredno prije nastanka štetnog događaja iznosila 800,00 EUR; budući da popravak prema dostavljenom računu iznosi 392,53 EUR, što je manje od stvarne vrijednosti, prihvaća se dostavljeni račun popravka kao naknada štete na ovom uređaju, pa je za isplatu 392,53 EUR iznos koji je doznačen 9. kolovoza 2023. Napomena: u ovom slučaju se račun popravka prihvaća kao realan na ime naknade štete, budući da je isti popravak manji od stvarne vrijednosti, dakle je ocjenjen kao opravdan.“

3.4. Uvidom u policu br. [broj police] utvrđeno je da je istu kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik sklopio Hrvatska elektroprivreda d.d., na razdoblje od godine dana 27. lipnja 2022. i da je datum početka primjene 1. srpnja 2022. i traje do 31. kolovoza 2022., da su sastavni dio police i Uvjeti za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti u primjeni od 17.12.2019., Opći uvjeti za osiguranje u primjeni od 26.10.2021. i Informacija ugovaratelju osiguranja/osiguraniku prije sklapanja ugovora o osiguranju u primjeni od 26.10.2021. U polici je naznačeno da ona obuhvaća i slučajeve u kojima postoji osiguranikova odgovornost za štete koje pretrpi potrošač električne energije zbog nedopuštenog odstupanja od nazivnog napona ili frekvencije, zbog obustave i prekida u dostavi električne energije i drugim slučajevima ako je osiguranik odgovoran za štetu. U privitku također stoji da se polica odnosi na javnu odgovornost prema trećima, te odgovornost prema djelatnicima. Pregledani su te su pročitane sve odredbe Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti i Općih uvjeta za osiguranje imovine, koji predstavljaju sastavni dio police.

3.5. Svjedok ŠC u svom iskazu navodi da je mu je poznato da se u postupku radi o popravku sustava grijanja i hlađenja u stanu tužitelja, a u kojem živi njegova majka, te da je on tj. njegova firma, taj sustav i postavio negdje 2006. ili 2007. Taj sustav je uredno čišćen i servisiran tijekom godina. Koliko se sjeća nastanku štetnog događaja prethodilo je jako loše vrijeme, majka tužitelja ga je obavijestila da sustav ne radi, on je pozvao njih, te su oni odmah pristupili dijagnostici i popravku. Postoji redoslijed radnji koje propisuje struka, a kojim utvrđuje o kakvoj se vrsti kvara radi, počinje od vanjske jedinice i u konkretnom slučaju utvrđeno je da ona ne prima struju. HEP je potvrdio da je uslijed nevremena radi ekstremnog naboja došlo do pregaranja dva glavna osigurača, a kada je to sanirano dobili su napon na vanjskoj jedinici, ali ona ni dalje nije funkcionirala. Otvorili su zaštićenu kutiju u kojoj se nalazi elektronika i utvrdili da je 4 ili 5 pločica koje određenim redoslijedom dobivaju struju pregorjelo. Pojašnjava da se sustav sastoji od više komponenti koje ga istovremeno i štite od vanjskih utjecaja među kojima su i zaštitne pločice, varistori i stakleni osigurači, te da je sve to bilo pregorjelo i dijelom zacrnjeno. Dijelove koji su odmah bili dostupni kod glavnog uvoznika u RH su naručili dostavnom službom, koliko se sjeća bile su dostupne dvije pločice, a ostalo su morali čekati. Kako je tužitelj rekao da se učini sve kako bi sustav profunkcionirao, čim su dobili dostupne dijelove pristupili su daljnjem popravku i vanjska jedinica je dobila struju, ali je i dalje javljala grešku, što je značilo da je neka od unutrašnjih jedinica pregorjela. To su tek tada bili u mogućnosti utvrditi jer do tada ništa nije funkcioniralo, a naposljetku se ispostavilo da dvije unutrašnje jedinice ne rade. Zna da je problem bio sa PC control boardom, a njega su morali čekati iz Italije. Dvije pregorjele jedinice su izdvojili iz sustava prespajanjem kako bi on mogao funkcionirati, iako u smanjenom opsegu, čime je on proradio. Takav sustav je izuzetno kvalitetan i izdržljiv, besprijekorno je radio i svjedok vjeruje da bi tako i nastavio raditi da nije bilo ovog događaja. Za nešto slabiji sustav – vanjske jedinice snage 14 KW i 5 unutrašnjih jedinica (dok je tužiteljev onaj sa vanjskom jedinicom snage 20 KW i 9 unutrašnjih jedinica) nedavno je dao ponudu u iznosu od 25.000,00 EUR sa uključenom montažom. Svakako smatra da iako je postavljen prije 20ak godina da je sustav koji ima tužitelj kvalitetan, da može potrajati još 10ak godina sigurno i da je isplativo bilo istog popraviti i dalje koristiti. Teško bi mu bilo procijeniti koliko sada vrijedi u stanju u kakvom jest, nabavna cijena sustava 2006. je bila oko 22.000,00 EUR jer se radi o sustavu koji se može nazvati višom klasom. Razlikuje se od običnih sustava po jačini i po količini ugrađenih jedinica i njihovim svojstvima, mnogo je kompleksniji. Njegov račun za popravke, koji se nalazi u spisu, u cijelosti je podmiren, što je bio preduvjet nabavke dijelova iz inozemstva koje je ranije spomenuo. Ovaj slučaj naziva školskim primjerom štete koja nastaje radi strujnog udara, a u isto vrijeme kad i tužiteljev u [adresa] je stradao još jedan sustav i to jačine 35KW, gdje su se dogodile iste situacije kao i ovdje.

3.6. U svom nalazu i mišljenju od dana 8. rujna 2026. stalni sudski vještak za strojarstvo Cvijeto Ruso daje slijedeći zaključak:

- vrijednost sustava u trenutku nastanka štetnog događaja bila je 4.121,00 EUR

- novonabavna vrijednost takvog sustava bila bi 11.447,00 EUR (iznos je isti kao i onaj koji je koristio tuženik kod svojih obračuna, jer vještak procjenjuje da je realan)

- starost sustava određuje na 16 godina, ali smatra da je tehnički vijek trajanja ovakvog sustava u uvjetima rada kakvi su bili 25 godina i zbog navedenog nije koristio knjigovodstvenu stopu amortizacije na 20 godina (koju koristi tuženik) po kojoj bi vrijednost sustava slijedeće i narednih godina bila 0 EUR

- od dobivene vrijednosti nije odbijao 40 % jer primjenu tog odbitka smatra upitnim i nepravednim

- smatra da iznos na računu za popravak nije realno određen i smatra da je istog potrebno korigirati i kao primjeren iznos naznačava iznos od 3.925,14 EUR

- smatra da je popravak sustava bio isplativ i da na sustavu nije nastala totalna šteta, te da je vrijednost sustava u trenutku nastanka štetnog događaja bila veća od računa za popravak

- u ovom trenutku nabavna cijena ovakvog sustava iznosi 12.071,00 EUR a nalaz je baziran na uvidu u cjenik ovlaštenih distributera za 2025., troškovi ugradnje iznose 1.100,00 EUR, a troškovi uklanjanja i zbrinjavanja postojećeg sustava iznose 950,00 EUR

3.8. Tuženik je u podnesku od 23. rujna 2025. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, smatrajući da se prilikom izrade istog vještak trebao držati police osiguranja broj [broj police osiguranja] s pripadajućim Uvjetima za osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti u primjeni od 8. prosinca 2019. i Općih uvjeta za osiguranje imovine u primjeni od 26. listopada 2021., koji dokumenti jasno propisuju kako i na koji način se vrši obračun šteta, primjenu amortizacije i ugovorene franšize, te sukladno istima izraditi nalaz i mišljenje. Smatra da vještak pogrešno navodi stopu amortizacije, da je po pitanju vijeka trajanja zakonski propisana stopa amortizacije, za strojne sustave rashladne tehnike u visini 10%, odnosno predviđeni rok trajanja za takve sustave je 10 godina. Vještak procjenjuje stvarnu vrijednost prema mogućem vijeku trajanja sustava 25 godina i ukupnoj amortizaciji od 64% za 16 godina starosti, te kao razloge produženog vijeka trajanja navodi uvjete rada i utisak koji je stekao pregledom sustava, a to tuženik ne smatra tehničkim parametrima za isto. Tuženik ističe da je vještak naveo da je popravak sustava bio isplativ, a istovremeno navodi da je vrijednost sustava 4.121,00 EUR, a ponuđeni iznos popravka 4.361,27 EUR, što je u suprotnosti sa ranijom tvrdnjom o isplativosti popravka. Također smatra da je vještak da bi sveo iznos potreban za popravak ispod visine vrijednosti uređaja korigirao iznos računa, kako bi proglasio popravak isplativim, a ne proglasio totalnu štetu. Ponavlja na koji je način obračunat iznos koji je isplaćen tužitelju, te smatra da je nalaz pogrešan je vještak nije uzeo takav obračun kao mjerodavan i drži da je isti neupotrebljiv za donošenje zakonite i valjane sudske odluke.

3.9. Vještak se dana 2. listopada 2025. pisano očitovao na prigovor tuženika navodeći da on nije ovlašten ni obučen odlučivati o pravnim pitanjima u postupku, da je prilikom izrade nalaza i mišljenja jasno naveo da nije koristio nikakvu stopu amortizacije već je temeljem svog stručnog znanja i pregleda konkretnog uređaja procijenio da je vijek trajanja ovakvog sustava 25 godina, a nije mu jasno zbog čega se tuženik poziva na stopu od 10% za koju navodi da je zakonska, a sam primjenjuje stopu od 5%. Dalje navodi da, za razliku od ocjene tuženika, smatra da uvjeti rada sustava i stručna procjena ovlaštenog procjenitelja i vještaka jesu tehnički parametri za predviđanje roka trajanja sustava. Odlučno negira i odbija navode tužitelja u kojima isti nameće svoj zaključak da bi vještak namjerno smanjio iznos računa da bi time opravdao isplativost popravka, te takav zaključak ocjenjuje neistinitim. Drži da je u svom nalazu i mišljenju jasno dao razloge zašto misli da je trošak kako je naveden u računu previsoko određen.

3.10. Tuženik je, mimo odredbi čl. 299.a ZPP-a dostavio dana 4. ožujka 2026, još jedan podnesak u spis u kojem se ponovno referira na nalaz i mišljenje i obrazlaže tehniku obračuna koju je primijenio (kako navodi sukladno ustaljenoj praksi i Radnim tablicama), te ponavlja da smatra da je nalaz i mišljenje neupotrebljiv za donošenje pravilne odluke.

3.11. Na ročištu dana 10. ožujka 2026. vještak je ostao u cijelosti pri danom nalazu i mišljenju. Na upite punomoćnika tuženika navodi da je siguran da na sustavu nije nastala totalna šteta, da po njemu amortizacija takvog sustava nastupa tek protekom razdoblja od 20 godina, te da on smatra da stopa koju je u svom obračunu primijenio tuženik nije ispravna. Ponavlja da smatra da realni iznos računa za popravak sustava iznosi 3.925,14 EUR i da stavljanjem tog iznosa u odnos sa vrijednošću sustava proizlazi da je popravak isplativ i da nije nastala totalna šteta. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

4. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP) , sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporno:

- da je dana 8. kolovoza 2022. došlo do nastanka štetnog događaja – pada napona i posljedično manjkave isporuke električne energije, te da je kao posljedica tog događaja došlo do pregaranja uređaja u stanu u vlasništvu tužitelja

- nadležnost ovog suda kao suda na čijem području je nastala posljedica štete

- da je Hrvatska elektroprivreda kao distributer električne energije imala u vrijeme nastanka gore opisanog događaja sklopljenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja] sa ovdje tuženikom

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku, te da je tuženik u postupku obrade zahtjeva tužitelju priznao iznos štete od 1.373,62 EUR

- da je navedeni iznos isplaćen tužitelju, a odnosi se na štetu nastalu na sustavu grijanja i hlađenja, hladnjaku i računalu

6. Sporno je:

- da li je na sustavu grijanja i hlađenja nastala totalna šteta kako je to u postupku obrade zahtjeva utvrdio tuženik

- da li su iznosi koje je u tom istom postupku tuženik obračunao i priznao točno obračunati odnosno da li tužitelju pripada razlika od priznatog iznosa od 1.373,62 EUR do zatraženog iznosa od ukupno 4.119,10 EUR

7. Čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje ZOO) propisuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

8.1. Nije ni sporno među strankama da polica osiguranja 078700094020 koju su sklopili tuženik kao osiguratelj i HEP d.d. kao ugovaratelj osiguranja pokriva štetni događaj kao osigurani slučaj. Sporno zapravo jest da li je iznos štete koja je nastala na sustavu grijanja i hlađenja i hladnjaku u stanu tužitelja ispravno utvrđen u postupku obrade zahtjeva te da li je iznos koji je tuženik isplatio onaj koji je i trebao biti isplaćen tužitelju.

8.2. Tužitelj je u postupku uredno dostavio popunjen zahtjev i sve potrebne podatke koji su bili relevantni za utvrđivanje iznosa štete. Sud poklanja vjeru svjedoku ŠC koji je iskazivao o sustavu grijanja i hlađenja koji je postavljen u stanu tužitelja, kao sustavu više klase, koji se sastoji od više jedinica i veće jakosti od prosječnog sustava, i koji je tijekom godina uredno održavan i servisiran, te je radio bez problema, kao uvjerljivom i argumentiranom, a isti je u suglasnosti i sa drugim provedenim dokazom tj. vještačenjem provedenim po vještaku strojarske struke. Vještak je po nalogu suda sam sustav pregledao i temeljem njegovih karakter istika, izgleda, održavanosti, dostupnih podataka proizvođača i svojeg stručnog znanja i iskustva u ovom području izradio nalaz i mišljenje koje je obrazložio na jasan način, te sud smatra nalaz i mišljenje nepristranim, logičnim, argumentiranim i napravljenim u skladu sa pravilima struke. Vještak je jasno odgovorio na postavljena pitanja, a tuženik svojim argumentima i primjedbama nije doveo u pitanje zaključke i nalaz vještaka.

8.3. Naime, tuženik se opetovano poziva na primjenu police 078700094020 s pripadajućim Uvjetima za osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti u primjeni od 8. prosinca 2019. i Općih uvjeta za osiguranje imovine u primjeni od 26. listopada 2021., za koje dokumente smatra da jasno propisuju kako i na koji način se vrši obračun šteta, primjenu amortizacije i ugovorene franšize.

8.4. U spisu predmeta postoji polica koju je tuženik sklopio sa HEP-om i tekst uvjeta koji predstavljaju njen integralni dio, a koje je sud pregledao i pročitao . Navedenom policom od nabrojenog jest ugovorena franšiza vezano za javnu djelatnost prema trećima, u iznosu 5%, ali franšiza predstavlja iznos s kojim osiguranik sudjeluje u odšteti pri isplati osigurnine, te se nije pojavila kao pitanje u konkretnoj situaciji. Dalje, navedeni akti na koje se tuženik poziva izuzev odredbe čl. 30. Općih uvjeta za osiguranje imovine, gdje se navodi da iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem štetnog slučaja, nigdje ne propisuju ograničenja, tehniku i metodologiju procjene visine štete i toliko puta spomenutu amortizaciju, iako se na te akte tuženik uporno poziva. U pravu je tužitelj kada navodi da su tuženikovi odgovori na zahtjev i prigovor neobrazloženi, jer ne daju dostatne razloge zbog čega su zahtjevi tužitelja odbijeni. Iako sadrže obrazloženje izračuna kako su došli do iznosa koji je na kraju isplaćen nigdje ne postoji obrazloženje primijenjenih parametara u tom obračunu, oni se samo navode u nekom postotku koji se po stavu tuženika treba prihvatiti kao takav, mjerodavan i točan, dok iz ničeg ne proizlazi zašto bi to bilo tako. Kasnije u postupku se spominju neke „radne tablice“ i „ustaljena praksa“, međutim iste ne predstavljaju integralni dio police, nisu jasan i dostupan dokument koji je uključen u ugovor koji je ugovaratelj sklopio sa osiguravateljem, nisu (niti moraju biti) poznate sudu i u postupku nisu primjenjive (pretpostavlja se da se pritom misli na tablicu kakva prileži na stranici 22 spisa gdje su navedeni proizvoljni postotci i u fusnoti objašnjeno kada se primjenjuje totalna šteta). Također, ističe se da je stopa amortizacije propisana zakonom, međutim ona kao takva nije propisana određenim zakonom, već postoji stopa amortizacije koja se primjenjuje u poreznom pravu, a takvu (kako primjećuje i vještak) sam tuženik ne primjenjuje u svojim obračunima. Dakle jedino što je izričito predviđeno dokumentima koji su dio police jest da iznos koji se isplaćuje ne smije biti viši od štete koja je nastala. Tužitelj ima konkretne dokaze o nastanku štete i račune kojima je pokriven popravak oštećenih stvari, dakle iznos koji traži udovoljava propisanim uvjetima. Pitanje totalne štete je opet pitanje koje nameće tuženik, a bitno je radi primjene njegove metodologije obračuna, ali opet nigdje u dostavljenim dokumentima ne stoji kako s takva šteta proglašava niti da bi se ona na drugi način naknađivala od stvarnog iznosa nastale štete. Vještak, kao nezavisni stručnjak, utvrđuje da nije nastala totalna šteta i da je popravak isplativ s obzirom na kvalitetu i stanje sustava, ali smatra da je račun za popravak pretjeran i procjenjuje vrijednost obavljenih popravaka na iznos od 3.925,14 EUR. Sud poklanja vjeru vještaku stoga smatra da je tuženik dužan tužitelju isplatiti navedeni iznos jer je on potreban da bi se imovina tužitelja dovela u stanje u kakvom je bila prije nastanka štetnog događaja, što je svrha osiguranja, te da se refundiranjem iznosa koji je nesporno platio za popravak uređaja koji kao takav može kvalitetno raditi još niz godina ne dolazi do bogaćenja na teret tuženika, kako ovaj ističe. Od navedenog iznosa koji je izračunao vještak odbijen je iznos koji je tužitelju priznat i isplaćen u postupku po odštetnom zahtjevu. Također iz odluka tuženika nije jasno zbog čega su neki segmenti računa koji su plaćeni za popravak hladnjaka uredno priznati, a neki ne. Nesporno je da je popravak izvršen, pa je nejasno zbog čega račun koji se odnosi na dolazak servisera na lice mjesta i utvrđenje kvara nije priznat, ako je nabavka dijelova i popravak kvara (a za to je hladnjak morao biti pregledan i problem utvrđen) jest.

8.5. Stoga je tužitelju priznat i iznos po računu 76-MOB1-1 u iznosu od 41,14 EUR, uz iznos koji je po vještaku primjeren za popravak sustava klimatizacije umanjen za priznati i isplaćeni iznos, što iznosi 2.551,52 EUR, dakle ukupno 2.592,66 EUR,

8.6. Točkom III izreke tužitelj je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva od dosuđenih ukupno 2.592,66 EUR do ukupno zatraženih 4.119,10 EUR, dakle za iznos od 1.526,44 EUR jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan, što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

9. Kamate na dosuđeni iznos određene su sukladno odredbi čl. 1086 ZOO-a, po kojoj tužitelju pripadaju zakonske kamate od nastanka štete (saznanja za opseg i visinu štete) ali je datum određen na način kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom u skladu sa čl. 2 ZPP-a jer se sud pri odlučivanju dužan kretati u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva (tužitelj zahtjev za kamatu određuje od dana postavljanja odštetnog zahtjeva).

10.1. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP - a.

10.2. Kao potreban trošak tužitelja za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife) u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 11. prosinca 2024., 26. ožujka 2025. i 10. ožujka 2026. , u iznosu od po 100 bodova (Tbr.9. t. 1 Tarife), te sastava podnesaka od 21. veljače 2025. i 29. rujna 2025. od po 25 bodova (Tbr. 8. toč.4. Tarife) ukupno 450 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 900,00 EUR, te uvećano za PDV od 25 %, ukupno iznosi 1.125,00 EUR-a, kao i troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 87,64 EUR, kao i trošak vještaka u iznosu 716,70 EUR, dakle ukupno 1.929,34 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7. veljače 2024. u iznosu od 100 bodova jer isti nije potreban za vođenje postupka, te za razliku od zatraženih 100 do priznatih 25 bodova za podneske od 21. veljače 2025. i 10. ožujka 2026. jer se ne radi o obrazloženim podnescima već o ostalim podnescima (odustaje se od predloženih dokaza, nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, požuruje postupanje), i pripadajući PDV, a trošak vještaka je priznat u iznosu računa dok će razlika tužitelju biti vraćena sa depozitnog računa suda. Kako je tužitelj u postupku uspio postotku od 63% od ukupno postavljenog zahtjeva, te mu u tom postotku pripada i naknada troškova.

10.3. Stoga je tužitelju ukupno priznat iznos od 1.215,48 EUR, a na taj iznos određene su kamate tekuće od donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

U Dubrovniku 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj po punomoćnici uz pristojbu na presudu

2. tuženik po punomoćniku