REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2972/2020-49

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad 1 TO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2 MO, iz [adresa] OiB: [osobni identifikacijski broj] oba zastupana po punomoćniku KO odvjetnici u [adresa], protiv tuženika ad 1 HO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2 UO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 3 NO iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Rađi odvjetniku u Splitu radi predaje isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja ad 1 KO te tužitelja ad 2 osobno s punomoćnicom KO te punomoćnikom tuženika ad 1, ad 2, ad 3 Ivana Rađe odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu dana 4. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima HO, UO i NO da u roku od 8 dana i pod prijetnjom izricanja novčane kazne zbog nepoštivanja odluke Suda predaju tužiteljima u suposjed instalacije fekalne i otpadne vode (sabirna jama, pumpa, odvodne cijevi i druge instalacije) položene jugo-zapadno od poslovnog prostora, položenog u Splitu, anagrafske oznake [adresa], z. k. oznake 686/5, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tako što im se nalaže, u navedenom roku, tužiteljima predati ključeve s kojima se otvaraju vrata iza kojih su položene opisane instalacije.

II. Nalaže se tuženicima HO, UO i NO da solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplate tužiteljima TO i MO ukupan iznos od 28.384,70 kn, uz zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, koje kamate teku od 11.12.2019. do isplate.

III. Nalaže se tuženicima HO, UO i NO da solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknade tužiteljima TO MO i MO troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.766,60 eura, uz zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, koje kamate na iznos odmjerenih troškova teku od donošenja prvostupanjske presude 4. svibnja 2026, pa do isplate.

o b r a z l o ž e nj e

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 3. rujan 2020., tužitelja ad 1 i ad 2 su naveli stranke su suvlasnici 89,00 m[2] zemljišta ispod garaže z. k. oznake 686/5, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i garaže sagrađene na tom zemljištu, u istoj površini i to: tužitelj Ad.1 za 4075 /17800 dijela, tužitelj Ad.2 za 4075 / 17800 dijela, tužena Ad.1 za 129 / 356 dijela, tuženik Ad.2 za 32 / 356 dijela i tuženik Ad.3 za 32 / 356 dijela. Opisana nekretnina, u naravi, predstavlja dva poslovna prostora, s odvojenim ulazima, oba položena u Splitu, na adresi [adresa]. Zapadni poslovni prostor je u posjedu tužitelja, a sastoji se od prizemnog zatvorenog prostora površine 40,78 m[2] ,[2] zatvorenog prostora na katu površine 16,80 m2 i terase na katu površine 112,00 m , pri čemu je prizemlje s katom povezano vanjskim stepeništem. Istočni poslovni prostor je u posjedu tuženika, a sastoji se od prizemlja površine 48,25 m[2] i terase površine 48,25 m[2] . Svaki prostor ima vlastiti priključak za struju i dovod vode, a prostori imaju zajedničku odvodnju otpadnih i fekalnih voda. Sustav odvodnje je, zbog visinske razlike između nivoa na kojem se nalaze poslovni prostori i nivoa na kojem je položen javni sustav odvodnje, konstruiran na specifičan način. Otpadne vode se nakupljaju u zajedničkoj sabirnoj jami, iz koje se, uz pomoć električne crpke, odvode u sustav odvodnih cijevi i dalje u sustav javne odvodnje. Ugovorom o izvedbi kanalizacijskog priključka na javnim prometnicama br. 3407, od 13.05.1994. koji su, u svojstvu naručitelja, sklopili pravni prednici tužitelja SO i AO, i pravni prednik tuženih LO, s jedne strane, a J.K.P. Vodovod i kanalizacija Split, s druge strane, utvrđeni su uvjeti za izvedbu kanalizacijskog priključka i cijena radova, a kada je naručiteljima izdana i dozvola za priključak na gradsku kanalizacijsku mrežu. Pravni prednici stranaka su financirali izgradnju priključka tako što je pravni prednik tužitelja dao sačiniti i platio projekt i izvođenje radova izgradnje sabirne jame, a pravni prednik tuženih je financirao dobavu električne pumpe. Kupnju cijevi, iskope i postavku cijevi za odvod otpadne vode je financirao tadašnji zakupnik oba poslovna prostora VO, koji je te troškove odbio od zakupnine koju je plaćao tužiteljima i tuženima, svakom za po ½ dijela. Opisani priključak na gradsku kanalizacijsku mrežu postoji i na dan sačinjavanja ove tužbe i isključivo preko tog priključka oba prostora vrše odvodnju otpadne vode.

Do 2015. godine poslovni prostor tužitelja je, u svojstvu zakupca, koristilo t. d. Lažina d.o.o. vlasništvo GO, u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Zbog financijskih teškoća to trgovačko društvo je prestalo poslovati i nad njim je otvoren stečaj (Trgovački Sud Split, posl. br. St-2032/2016) pa od 2015. tužitelji ne koriste zapadni poslovni prostor, a ni zajednički sustav odvodnje. Tuženici su istočni poslovni prostor 01.01.2016. dali u zakup t. d. Franko & Ivan d.o.o., vlasništvo ZO, u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Prema saznanjima tužitelja, to trgovačko društvo predmetni prostor koristi u ugostiteljske svrhe i na dan sačinjavanja ove tužbe. Između navedenih zakupaca je često dolazilo do sukoba i to prvenstveno oko korištenja platoa (štekata) položenog ispred poslovnih prostora, a ti sukobi su se prenijeli na korištenje sustava odvodnje, pa su zakupci jedan drugom onemogućavali korištenje platoa (štekata) i pristup odvodnim instalacijama. Usprkos intervencija tužitelja na smirivanju tih odnosa, sukobi su eskalirali, a zakupoprimac tuženih – Franko & Ivan d.o.o. je protiv GO i tužitelja podnio tužbu radi naknade štete, navodno pričinjene mu onemogućavanjem korištenja sustava odvodnje od strane GO. Predmetni spor se vodi pred Općinskim Sudom u Splitu, pod brojem Pn-486/16. Zakupoprimac tuženih Franko & Ivan d.o.o. je također pred Općinskim Sudom u Splitu, a protiv tužitelja, pokrenuo postupak radi donošenja Rješenja o privremenoj mjeri nalogom tužiteljima da izvrše radnju popravka kanalizacijske cijevi i vrate sustav odvodnje u funkciju, sve pod brojem Ovr-146/19 (ex Ovr-1638/18). U postupku koji se vodio pred Općinskim Sudom u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr-1638/18, tužitelji su (u svojstvu protivnika osiguranja) podneskom od 24.12.2018. zatražili od Suda da, sukladno čl.211 ZPP-a, obavijesti tužene, kao zakupodavce Franka & Ivan d.o.o. i suvlasnike sustava odvodnje otpadne vode, o predmetnom postupku, radi zasnivanja građanskopravnih učinaka predmetnog postupka na tužene, a Sud je izvijestio tužene o predmetnom postupku. U postupku koji se vodi pred Općinskim Sudom u Splitu, pod brojem Pn-486/16, tužitelji su podneskom od 07.01.2019. zatražili od Suda da sukladno čl.211 ZPP-a obavijesti tužene, kao zakupodavce Franka & Ivan d.o.o. i suvlasnike sustava odvodnje otpadne vode, o predmetnom postupku, radi zasnivanja građanskopravnih učinaka predmetnog postupka na tužene, a Sud je izvijestio tužene o predmetnom postupku. Neovisno o tome što su tuženi putem Suda, kao suvlasnici sustava odvodnje otpadnih voda, izviješteni o postupcima koje njihov zakupoprimac vodi protiv tužitelja, a radi zajedničkog sustava odvodnje, tužitelj Ad.2 je i osobno, u više navrata, kontaktirao tuženu Ad.1 i izvijestio ju o predmetnim sudskim postupcima. Konačno, stranke su na sastanku, koji je održan 17.01.2019. u uredu dolje potpisanog punomoćnika, a u nazočnosti punomoćnika tužene Ad.1 - odvjetnice IO, zaključile da će izvršiti etažnu diobu predmetnog poslovnog prostora i razdvojiti sustav odvodnje, tako da svaki poslovni prostor ima vlastiti sustav odvodnje. Prema postignutom dogovoru, tužitelji su preuzeli obvezu, o svom trošku, sačiniti glavni projekt razdvajanja i rekonstrukcije sustava odvodnje, po ovlaštenom trgovačkim društvu, a što su i učinili. Tužena Ad.1 je preuzela obvezu podnijeti Vodovodu d.o.o. Split, zahtjev za vlastiti priključak na javnu mrežu odvodnje koji će biti položen na javnoj površini. Glavni projekt je sačinilo t. d. TUB d.o.o. za inženjering, u siječnju 2019. a projekt je predan tuženoj Ad.1 i njezinoj punomoćnici – odvjetnici IO, uz dopis punomoćnika tužitelja od 09.04.2019. Odvjetnica IO je uz E-mail poruku od 15.04.2019. proslijedila punomoćnici tužitelja primjedbe tužene Ad.1 na projekt razdvajanja kanalizacijskog priključka koje primjedbe se, u bitnome, svode na visoke troškove razdvajanja i projektom planirani položaj crpne stanice za poslovni prostor tuženih. Kako je tužena Ad.1 odbila izvesti radove razdvajanja priključka za odvodnju uz navod da“…troškove razdvajanja ne može snositi, da ona posjeduje kanalizacijski priključak već 25 godina, koji funkcionira, a da bi rekonstrukcijom stvarala sebi nove probleme kojih i ovako ima dovoljno“, priključak za odvodnju nije razdvojen, a tužena Ad.1 je tužitelje izložila troškovima i uzaludnom angažmanu. U međuvremenu je pravomoćnim Rješenjem Općinskog Suda u Splitu, posl.br. Ovr-146/2019, od 27.06.2019. tužiteljima naloženo da otklone kvar na opisanom sustavu odvodnje. Ovlašteni izvođač je tužiteljima dao ponudu koja obuhvaća radove crpljenja i pranja septičke jame, čišćenje cijelog cjevovoda s ciljem zamjene i popravka svih dijelova cjevovoda na kojima bi potencijalno moglo doći ili je došlo do kvara. Kako bi pristupio izvođenju radova, t. d. Goran i Zoran d.o.o. je od tužitelja zatražio neometan i kontinuiran pristup sabirnoj jami i instalacijama, a zatražio je i da se obustavi korištenje sustava odvodnje. Odvodne instalacije su položene iza željeznih vrata koja se zaključavaju, a čiji ključ, unatrag nekoliko godina, drži zakupoprimac tuženih Franko & Ivan d.o.o. i isti odbija predati tužiteljima. Mada su tužitelji od tužene Ad.1 pismeno i usmeno tražili da im preda ključ od instalacija, upozoravali tuženu Ad.1 da je upravo ona, kao suvlasnik i suposjednik dužna predati im taj ključ, a ne njezin zakupoprimac, tužena Ad.1 je odbila predati taj ključ, pa tužitelji, kao suvlasnici sustava odvodnje, ni na dan podnošenja ove tužbe, nemaju ključ vratnica iza kojih su položene instalacije odvodnje, niti tim instalacijama mogu pristupiti. !Zbog loših vremenskih prilika, činjenice da ne raspolažu ključem iza kojih su položene odvodne instalacije, a i činjenice da tužitelji ne mogu utjecati na to hoće li zakupac tuženika prestati koristiti sustav odvodnje ili neće, radovi su izvedeni izvan roka od 8 dana koji je Sud tužiteljima ostavio za otklanjanje kvara. Tužitelji su kontinuirano, nizom dopisa, izvještavali tuženu Ad.1, kao punomoćnicu i predstavnicu ostalih tuženih - njezinih sinova, o izboru ovlaštenog izvođača, dostavili joj predračun radova, izvijestili ju o tijeku i okončanju radova, te joj konačno, nakon dovršetka radova, dostavili račune za izvedene radove i troškove predmetnog ovršenog postupka, dokaze o plaćanju tih troškova, sa zahtjevom da im nadoknadi ½ tih troškova. O sve navedene dopise tužena Ad.1 se oglušila, pa je zaključiti da tuženici ne namjeravaju platiti 1/2 opisanih troškova, zbog čega su tužitelji bili prisiljeni pokrenuti predmetni spor.

Tuženici smatraju i tvrde da su suvlasnici opisanog sustava odvodnje, smatraju da imaju pravo koristiti taj sustav (dapače, unatrag 5 godina isključivo njihov zakupac koristi opisani sustav odvodnje), ali odbijaju preuzeti bilo kakve obveze koje imaju kao suvlasnici tog sustava. Tuženici su dužni tužiteljima predati ključ instalacija sustava odvodnje, ali to ne čine, navodno, jer njihov zakupac ne želi predati taj ključ Ukratko, tuženici ne žele riješiti sadašnje i buduće probleme sustava odvodnje niti na jedan mogući način. Odbijaju razdvojiti sustav na dva samostalna sustava, s tvrdnjom da je razdvajanje preskupo, a tehnička izvedba razdvajanja im ne odgovara, a istodobno ne nude jeftiniju varijantu, ni drugu tehničku izvedbu koja bi im odgovarala. Tuženici odbijaju sudjelovati u održavanju sustava, navodeći kako sustav radi besprijekorno i kako oni s tim nemaju problema, a istodobno njihov zakupac tvrdi da sustav ne radi i pokreće tužbe protiv tužitelja sa zahtjevom za popravak sustava. Tuženici su nesavjesni, postupaju nepošteno i zloupotrebljavaju prava koja im pripadaju kao suvlasnicima sustava odvodnje i sve to na štetu tužitelja. Sukladno čl. 36 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje ZVIDSP (N.N.81/2015 – pročišćeni tekst) kada više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu, tako da svakoj pripada po dio tog prava, one su suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju su njihovi suvlasnički dijelovi. U sumnji koliki su suvlasnički dijelovi smatra se da su jednaki. Sukladno čl.37 st.6 ZVIDSP svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Sukladno čl. 38 ZVIDSP plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova. Sukladno čl.42 st.1 svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari. Stranke su suvlasnici sustava odvodnje za poslovne prostore položene na čestici zemlje z. k. oznake 686/5, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a pravna je pretpostavka da su njihovi suvlasnički dijelovi jednak. Kao suvlasnicima, strankama pripada pravo na suposjed sustava odvodnje, pa tuženici, odbijajući predaju ključeva vrata iza kojih su položene odvodne instalacije krše zakon, a tužitelje onemogućavaju u izvršavanju njihovih suvlasničkih ovlasti na sustavu odvodnje. Obzirom nisu mogli pristupiti instalacijama, tužitelji su postupili po pravomoćnom Rješenju Suda, posl.br. Ovr-146/2019, od 27.06.2019. izvan roka i uz otegotne okolnosti. To jer je izvođač pristupao radovima tek nakon što bi, svakoga dana, po pozivu tužitelja, zakupac tuženika dolazio na teren, otključavao instalacije, a po završetku radova za taj dan, instalacije zaključavao i tako naprijed tijekom svakoga dana kada su se radovi izvodili !? Tijekom izvođenja radova tuženici niti jednom nisu došli na teren!? Tužitelji su osobno, a i putem Suda izvijestili tuženike o sudskim sporovima koje protiv njih vodi njihov zakupac Franko & Ivan d.o.o. Sud je pozvao tužene da se kao suvlasnici i treće osobe pridruže jednoj od stranaka u navedenim postupcima, ali su oni i to odbili. Umješač (intervenijent) je treća osoba koja se pridružuje jednoj od stranaka u parnici, s obzirom na pravne odnose s tom strankom, jer očekuje da će ta stranka, ako izgubi parnicu, protiv njega pokrenuti parnicu. S obzirom na to da su stranke u ovom postupku suvlasnici sustava odvodnje svaki za po ½, da je predmet tih sporova popravak i način korištenja sustava odvodnje, da sustav koristi isključivo zakupac tuženika, razumno bi bilo očekivati da će se tuženici u tim sporovima pridružiti tužiteljima, odnosno problem riješiti i prije pokretanja spora, sa svojim zakupcem, tako što će mu sustav popraviti, ako je sustav u kvaru, a način korištenja sustava riješiti sa svojim suvlasnikom, ako je to problem. Suprotno tome, tuženici se ponašaju kao da nisu ni u kakvom odnosu ni sa svojim zakupcem, a ni s tužiteljima, kao da nemaju nikakvih obveza, a ni prava u odnosu na svoje zakupce, osim isticanja, prema svima, da su oni suvlasnici sustava ! Sukladno sudskoj praksi Vrhovnog Suda smatra se da pravomoćna Presuda, donesena u parnici u kojoj je treća osoba pozvana u smislu čl.211 ZPP-a, ima poseban učinak prema toj osobi obaviještenoj o parnici, koji se zove intervencijski učinak. Intervencijski učinak se očituje u obvezi treće strane (ovdje tuženih) da poštuju pravomoćnu odluku Suda, po istoj postupe, bez prava na osporavanje pravilnosti te Odluke, ni u činjeničnom, a ni u pravnom pogledu. Tuženici su pozvani da sudjeluju u navedenim postupcima od kojih je postupak koji se vodi pred OSST, pod brojem Pn-486/2016, po tužbi Franko & Ivan d.o.o. protiv tuženih i GO u tijeku, a postupak koji se vodio pred OSST pod brojem Ovr-146/2019, po prijedlogu tuženikova zakupca Franko & Ivan d.o.o. je pravomoćno okončan Rješenjem kojim je tužiteljima naloženo otklanjanje kvara na sustavu odvodnje i naređeno im je naknaditi tuženikovu zakupcu parnični trošak. Tužitelji su postupili po opisanom pravomoćnom Rješenju Suda, a to Rješenje ima intervencijski učinak na tuženike, jer su o predmetnom postupku bili obaviješteni, u postupku su mogli sudjelovati i na njih se odnose svi učinci tog pravomoćnog sudskog Rješenja. Osim obavijesti Suda u smislu čl.211 ZPP-a, tužitelji su usmeno, a i pisanim dopisima izvijestili tužene o svakoj radnji koju su poduzeli u postupanju po pravomoćnom Rješenju OSST, posl.br. Ovr-146/2019, uključivo dostavu ponude za radove, dostavu zapisnika o izvedenim radovima, jamstva, računa…..pa su tuženici mogli predložiti sanaciju putem drugog izvođača, mogli su biti nazočni radovima, postavljati izvođaču zahtjeve…ali su sve to ignorirali. Tužitelji su navedene postupke vodili i vode ih korektno, a štiteći svoje interese štite i interese tuženih kao suvlasnika navedenog sustava odvodnje.

Pravomoćno Rješenje OSST posl.br. Ovr-146/2019, od 27.06.2019. ima intervencijski učinak na tužene i tuženi su dužni to Rješenje poštivati, odnosno platiti troškove sanacije sustava odvodnje i troškove tog postupka za ½ dijela. Tuženici su dužni tužiteljima predati suposjed sustava odvodnje koji je u suvlasništvu stranaka, odnosno ključ vratnica iza kojih su položene instalacije sustava odvodnje. Tužitelji imaju prema tuženicima tražbinu materijalno pravne osnove, koja potječe iz suvlasništva tuženika na predmetnom sustavu odvodnje, a i osnovom intervencijskog učinka pravomoćne sudske odluke koja se odnosi upravo na navedeni sustav odvodnje.

2. U svom odgovoru na tužbu 19.10.2020. tuženici ad 1 ad 2 ad 3 su naveli:

Tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlažu sudu odbiti tužbu te naložiti tužiteljima da naknade troškove ovog parničnog postupka tuženicima. Tužitelji u svojoj tužbi pogrešno, odnosno nepotpuno i zavaravajuće navode zemljišnoknjižno stanje bitno za rješavanje ovog postupka. Naime, točno je da su stranke ovog postupka suvlasnici „zemljišta ispod garaže“ u površini od 89,00 m[2] i garaže sagrađene na tom zemljištu u istoj površini na čest. zem. [katastarska čestica]. Točno je i to da je ta nekretnina upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], ali tužitelji zanemaruju najvažniju činjenicu iz tog zemljišnoknjižnog uloška, naime da se taj Z.U. sastoji od dva zemljišnoknjižna tijela, a da su na tim zemljišnoknjižnim tijelima upisani različiti suvlasnici. Iz Z. U. [broj ZK uloška] jasno se vidi kako se isti sastoji od 2 z.k. tijela te da se prvo z.k. tijelo sastoji od čest. zem. [katastarska čestica] te su kao vlasnici tog z.k. tijela upisani tužitelji za po 1/2 svaki te su oni jedini vlasnici te nekretnine. Upravo na ovoj nekretnini koja se nalazi u prvom zk. tijelu ovog Z. U. broj [broj ZK uloška] je došlo do oštećenja koje za koje se tražila privremena mjera, a kasnije je i pokrenuta tužba radi naknade štete za opravdanje te privremene mjere. Drugo zk. tijelo u Z. U. [broj ZK uloška] sastoji se od „zemljišta ispod garaže“ u površini od 89,00 m[2] i garaže sagrađene na tom zemljištu u istoj površini na čest. zem. [katastarska čestica] te je to zk. tijelo potpuno druga nekretnina od nekretnine iz prvog zk. tijela te ono ima i druge suvlasnike. Samo na drugom zk. tijelu su stranke ovog postupka suvlasnici te je opisno ta nekretnina poslovni prostor s jednom etažom veličine 89 m[2] koji je podijeljena na dva dijela između tužitelja i tuženika (tužitelji imaju poslovni prostor od 40,78 m2, a tuženici prostor od 48,25 m2). Na toj prizemnoj zgradi nalazi se terasa na krovnoj ploči, ali to nikako nije terasa od 112,00 m2 kako to pogrešno navode tužitelji već tužitelji i tuženici u svom posjedu drže svaki po onoliko koliko drže u poslovnom prostoru. Terasa od 112,00 m2 koju tužitelji navode, a koja je uzrokovala oštećenje na odvodnim cijevima nalazi se sjeverno od nekretnine koja je u suvlasništvu stranaka ovog postupka. Ta se terasa nalazi na prvom zk. Tijelu iz Z. U. [broj ZK uloška] te je ona u suvlasništvu tužitelja te su samo oni odgovorni za štetu koju su morali popravljati zakupcu tuženika, trgovačkom društvu Franko & Ivan d.o.o. Tuženici ujedno ističu kako je ta terasa u stvarnosti bespravno sagrađeni betonirani plato iznad odvodnih cijevi te se nalazi isključivo na nekretnini/zemljištu tužitelja. Ovu činjenicu da se oštećenje dogodilo na nekretnini u vlasništvu tužitelja utvrdio je i sam sud u predmetu Ovr-146/19 kada je s vještakom izašao na očevid te je i u samom vještačenju u tom predmetu utvrđeno kako se oštećenje odvodnog sustava dogodilo na zemljištu/nekretnini tužitelja jer se na nekretnini koja je u suvlasništvu stranaka postupka nalazi samo pumpa za odvod koja je prema vještačenju vještaka strojarske struke ispravna te je proizvodila dovoljan pritisak za odvodnju otpadnih voda pa je stoga očito da se kvar u cijelom sustavu može pripisati oštećenju cijevi. Tijekom tog ovršnog postupka očevidu na licu mjesta bio je prisutan i radnik trgovačkog društva Goran i Zoran d.o.o. koji je naveo da bi se oštećenje cijevi moglo vidjeti samo ako bi se kamera za snimanje stanja mogla pogurati više u cijev jer na pristupu kod pumpe nema oštećenja, a zbog zglobova cijevi oni ne mogu vidjeti oštećenje koje se nalazi očito dalje od same pumpe. Stoga je imajući u vidu činjenicu da se sama pumpa za odvod nalazi na sjevernom rubu nekretnine u suvlasništvu stranaka, a da se cijevi prema gradskom odvodnom sustavu nalaze na nekretninama u vlasništvu samo tužitelja, jasno kako je oštećenje moglo nastati samo na nekretnini u vlasništvu tužitelja pa su stoga samo oni odgovorni za njeno oštećenje. Iz nalaza i mišljenja vještaka te iz zapisnika o provedenom očevidu na licu u ovršnom predmetu radi donošenja privremene mjere jasno je utvrđeno što je dovelo do štete, a to je izgradnja gore navedene terase od 112,00 m[2] , a koju su tužitelji uz sudjelovanje njihovog zakupca GO gradili, proširivali i uređivali, a kako je prije navedeno ta je terasa sagrađena na zemljištu kojeg su vlasnici samo tužitelji pa su oni svojim radnjama ili uputama svom zakupcu napravili štetu zakupcu tuženika UO, trgovačkom društvu Franko & Ivan d.o.o. te tuženici nemaju nikakvu obvezu tužiteljima platiti pola iznosa kojeg su tužitelji zbog svojih radnji na svom zemljištu morali platiti trg. društvu Franko & Ivan d.o.o. intervencijski učinak koji ističu tužitelji u svojoj tužbi je neosnovan u ovom predmetu jer tuženici nisu sudjelovali u štetnoj radnji tužitelja pa se oni nisu ni trebali miješati u postupke u koje ih je pozivao sud po prijedlogu tužitelja. Nema osnova za suodgovornost tuženika za štetu počinjenu tuženikovom zakupcu jer tužitelji odgovaraju za štetu temeljem njihovog skrivljenog ponašanja i subjektivne odgovornosti jer su odvodne cijevi oštećene njihovim radnjama ili njihovim nemarom na nekretnini/zemljištu u njihovom vlasništvu pa nitko osim njih samih nije odgovoran za tu štetu. Ako je tu štetu počinio njihov zakupac GO tada neka tužitelji traže od istog regres jer je on s njima u ugovornom odnosu.

Tužitelji nadalje netočno ističu kako oni ne koriste odvodne cijevi jer ne koriste svoj dio poslovnih prostora, jer je njihov zakupac trgovačko društvo Lažina d.o.o. u stečaju. Točno je da je vlasnik trgovačkog društva Lažina d.o.o. GO i dalje u posjedu prostora u vlasništvu tužitelja te se on svaki dan koristi tim prostorom. Sami tužitelji tu priznaju u sljedećem paragrafu tužbe kada navode da se zakupci stranaka međusobno sukobljavaju oko štekata ispred poslovnog prostora, a već su prije naveli da je njihov zakupac Lažina d.o.o. u stečaju te ono od 2015. ne koristi prostor, dok zakupac tuženika UO je počeo s radom tek od 1. siječnja 2016. pa je očito da zakupac tužitelja i dalje koristi njihov prostor jer ne bi moglo doći do sukoba da je on stvarno prestao koristiti prostor 2015. godine.

Tuženici navode da je ovo sve nebitno za sam postupak jer kako su već naveli oštećenje je nastalo na nekretnini/zemljištu tužitelja pa tuženici nemaju obvezu ništa platiti tužiteljima. U odnosu na navode tužitelja vezane za pregovore stranaka oko odvajanja odvodnih sustava, tuženici navode da su to suvišni komentari te nisu predmet spora. Ipak tuženici ističu sudu kako tužitelji očito ne razumiju da pregovori ne znače i dogovor ili sporazum već su oni upravo to, pregovori u kojima suprotne strane raspravljaju i ne moraju se dogovoriti i nijedna strana nije obvezna prihvatiti zahtjeve ili ponude druge strane. Iz tih pregovora stranke su se obvezale raspitati se o mogućim načinima rješavanju problema pa je tužena HO to i učinila te se raspitivala kod upravnih tijela Grada Splita, Vodovoda i kanalizacije te su joj svi rekli da ne postoji drugi način rješavanja pitanja odvoda osim na način na koji je to sada riješeno, preko zemljišta tužitelja. Projekt koji su tužitelji dostavili tuženoj HO predlagao je da se odvodna crpka, koja bi bila samo za prostor tuženika, nalazi točno po sredini poslovnog prostora koji se koristi kao kafić pa je očito da je to rješenje bilo nerazumno te su tužitelji očito time pokušavali provocirati tuženike jer se takva ponuda nikako ne može smatrati ponudom u dobroj vjeri pa je očito kako su tužitelji htjeli da tuženici tu ponudu odbiju.

U odnosu na tužbeni zahtjev za predaju ključa tuženici navode kako tužitelji već imaju ključ u svom posjedu jer je isti predan prilikom popravka odvodnog sustava jer se popravci nisu ni mogli izvršiti bez toga ključa.

Tuženici ne osporavaju da tužitelji imaju u posjedu spremu u kojoj se nalazi pumpa za odvod otpadnih voda, ali se protive da tužitelji daju pristup toj pumpi GO, svom zakupcu koji svaki dan koristi njihovom nekretninom, kako terasom do 112,00 m2 tako i poslovnim prostorom jer je on prethodno osuđen radi uništenja tuđe stvari i to poslovnog prostora tuženika nakon što mu je prethodno otkazan zakup. Nakon tog kaznenog djela isti je radio štetu novom zakupcu tuženika tako da bi gasio pumpu za otpadne vode i time izazvao poplavu u zahodu tuženikovog zakupca te nakon toga pozvao sanitarnu i turističku inspekciju. Ujedno je namjerno puštao vodu iz cijevi koja je spojena na mjerilo tuženika kako bi stvarao velike troškove tuženicima te je čak betonirao pristupnu šahtu s kojom se pristupa do odvodnih cijevi i time pokušao onemogućiti popravke na odvodnom sustavu.

GO je u postupku opoziva uvjetne osude nakon što nije izvršio posebnu obvezu izrečenu u kaznenom predmetu, isticao kao razlog za odgodom opoziva činjenicu da se on i dalje bori za štekat ispred poslovnog prostora te da njegovo trgovačkog društava Lažina d.o.o. i dalje radi na tome da dobije koncesiju te da on na sve načine pokušava zaraditi za plaćanje štete pa tuženici opravdano smatraju da je on i dalje u prostoru tužitelja koji očito odobravaju njegove radnje.

Navod tužitelja da im tuženici nisu predali ključ za pristup pumpi za odvod otpadnih voda te da oni zbog toga nisu mogli ispuniti svoju obvezu temeljem o privremenoj mjeri nije točan. Tuženici i njihovi zakupci dali su tužiteljima ključeve za pristup pumpi za odvod otpadnih voda. Tu činjenicu i sami tužitelji navode u svojoj tužbi te im je to osnov tužbenog zahtjeva za isplatu jer tužitelji sami navode da su svako jutro radnici tužitelja prilikom popravka imali ključeve za pristup pumpi za odvod. Tuženici su tužiteljima dali te ključeve prilikom popravka odvodnog sustava pa je tužba u tom dijelu neosnovana jer tužitelji imaju posjed iste.

Tuženici ističu da tužitelji i dalje daju svoje nekretnine i svoj dio poslovnog prostora GO premda znaju da isti svojim postupcima radi štetu tuženicima i njihovom zakupcu te ujedno daju u zakup/najam gore navedenu terasu do 112,00 m2 gospodinu RO, zvanom DO koji sada obitava na toj terasi, tj. spava ispod natkrovljenog dijela terase. Slijedom svega navedenog predlaže se sudu odbiti tužene zahtjeve tužitelja jer su neosnovani te obvezati tužitelje da tuženicima naknade troškove parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao preslike izvatka iz zemljišni knjiga, preslike iz Ugovora o izvedbi kanalizacijskog priključka, preslika dozvole za priključak, preslike Ugovora o prodaji od 9.05.1994., preslike Ugovora o zakupu od 1.1.2016, preslike Ugovora o zakupu od 1.01.2018., spis ovog suda pod poslovnim brojem Pn-486/16, Ovrv-146/19, dopis odvjetnice IO od 19.11.2018., dopis punomoćnika tužitelja tuženicima od 7.01.2019., prijedlog sporazuma o razdvajanju sustava odvoda otpadnih voda, glavni projekt kanalizacije, dopis pun. tužitelja odvjetnici IO, preslike e-meil poruke odvjetnice IO, preslike dopisa pun, tužitelja IO od 22.04.2019., dopis odvjetnice IO od 9.05.2019., dopis pun. tužene ad 1 od 4.12.2019., preslike ponude tvrtke Goran i Zoran od 29.12.2019., zapisnik obavljenim radovima iste tvrtke, preslike računa iste tvrtke, preslike potvrde o izvršenoj transakciji i plaćanju, preslike izjave o jamstvenom roku, preslike detalje naloga o izvršenom nalogu, preslike obavijesti pun tužitelja tuženoj ad 1 od 10.12.2019., 17.02.2020.,11.05.2020. spis ovog suda KV 688/19

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Punomoćnici parničnih stranaka su popisali parnični trošak.

6. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među strankama nije sporno, da su tuženici ad 1 i ad 2 vlasnici, ugostiteljskog objekta tuženici ad1 do 3 također vlasnici ugostiteljskog objekta te da objekt imaju zajednički kanalizacijski sistem odvodnje fekalnih voda.

7. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama se ukazalo spornim, da li su tuženici u obvezi predati tužiteljima u suposjed instalacije, fekalne i odvodne vode.

8. U svom iskazu tužitelj ad 2 MO je naveo:

Mogu kazati da ja i tužitelj ad 1 smo vlasnici jugozapadnog poslovnog prostora, koje g mi sada predočavate na skici lica mjesta sudskog vještaka ĐO. Dalje u pravcu jugozapada se nalaze sporne instalacije. Na skici lica mjesta nalaze se i tri šahte a ucrtano je postrojenje sabirne jame i pumpe. Dalje u pravcu jugozapada položena je cijev , koja se dalje lomi i to dalje u pravcu istoka, te se kod cafe bara tenis otpadne vode ulijevaju u javnu kanalizaciju. Mogu kazati i to da je navedeno postrojenje odnosno sustav odvodnje napravljen 1994 god, Mogu kazati i to da negdje 2000 god je došlo do pucanja na ovom djelu kojeg je označio sudski vještak Petar Čorić i to upravo u ovom djelu gdje se cijev lomi dalje u pravcu istoka. Mogu kazati i to da tuženici ad 1-ad 3 imaju u vlasništvu ovaj jugoistočni dio objekta i taj jugoistočni objekt je u funkciji kao caffe bar. Mogu kazati i to da naš objekt je priključen na sustav odvodnje ali je ovaj ugostiteljski objekt zatvoren od 03.2017 god,. Mogu kazati i to da mi nemamo ključ od onog prostora gdje se nalazi sabirna jama i pumpa nego taj ključ imaju isključivo tuženici ad 1- ad 3 odnosno osobe koje su u najmu njihovog poslovnog prostora. Mogu kazati i to da smo mi zajednički odnosno naši prednici financirali ovo postrojenje a da bi se u objektima mogla obavljati djelatnost a tad amo imali i zajedničkog najmoprimca. Mogu kazati i to da se vodio i postupak i osiguranja i izdata je privremena mjera kad se dogodilo ovo izlijevanje 2019 god. Mogu kazati da što se tiče samog postrojenja istog su izgradili prednici tužitelja i prednici tuženika i to postrojenje je također bilo financirano od prednika tužitelja i prednika tuženika. Mogu kazati i to da što se tiče kvara od 2000 god, kvar smo otklonili zajednički ja i najmoprimac u prostoru tuženika.

Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1.- ad 2 da li su postupku privremene mjere bili obaviješteni tuženici ad 1- ad 3.Tužitlej odgovara da su bili obaviješteni i mi smo im poslali svu dokumentaciju. Mi nismo znali da postoji bilo kakav kvar dok nas obavijestili od strane suda i sve što smo dalje radili radili smo na način da smo obavijestili tuženike ad 1- ad 3 o ponudi ponuđača za izvođenje radova , tehničkog rješenja i nakon toga po okončanoj situaciji tu okončanu situaciju dostavili tuženiku. a sve troškove smo platili upravo tužitelji ad 1 i ad 2, a tuženici ad 1- ad 3 nisu financijski sudjelovali u izvođenju tih radova. Mogu kazati daje izvođač radova kamerom snimio cijelu cijev utvrdio gdje se nalazi puknuće te dao prijedlog sanacije o čemu smo mi obavijestili tuženike ad –ad3.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je u vrijeme sanacije odvodnja bila u funkciji i koliko su trajali ti radovi. Tužitelja ad 2 odgovara da odvodnja nije bila u funkciji nekih 10 –tak dana a mi smo morali po nalogu suda tu sanaciju napraviti u roku od 8 dana a mi smo je napravili u roku od 10 dana.

Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1. ad 2 da li su u vrijeme sanacije tužitelji ad 1 i ad 2 imali ključeve i pristup sabirnoj jami i pumpi. Tužitelj ad 2 odgovara da nisu imali i da im je najmoprimac objekta tuženik dok su trajali radovi svako jutro otvorio ovaj prostor gdje se nalazi sabirna jama i pumpa. A mi smo radili upravo na ovom djelu gdje se nalazi kolino i gdje je nastalo puknuće.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je tužitelj ad 2 tražio da mu se od strane tuženika predaju ključevi postrojenja sabirne jame i pumpe. Tužitelj ad 2 odgovara da su tražili u više navrata.

Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1 i ad 2 tko je vršio radove na sanaciji i da li je izvođač radova utvrdio uzrok puknuća. - Tužitelj ad 2 odgovara da su to radili tvrtka Goran & Zoran te su oni utvrdili da je došlo do ovog puknuća na kolinu iz razloga što je bila dotrajala azbestna cijev, a kako je taj sustav odvodnje napravljen 1994 god a vijek trajanja cijevi je nekih 20 tak godina. Tužitelj ad 2 dodatno navodi da je do puknuća došlo nekih 2 m od postrojenja sabirne jame i pumpe gdje se željezna cijev spaja na azbestnu cijev i to su utvrdili također iz tvrtke Goran & T i to su utvrdili kamerom i to je bilo iz razloga što je rađena rekonstrukcija metalne cijevi i ubačen je nepovratni ventil i u tu svrhu je trebalo olabaviti tu cijev i to bi dolazilo do kontakta jedne i druge cijevi i do puknuća. a ta je rekonstrukcija vršena bez našeg znanja.

Nam posebno pitanje pun. tužitelja kada su tužitelji ad 1 a d 2 radilo o terasi sa zapadne strane. Tužitelj odgovara da je to bilo 2004 ili 2005 god po ishođenoj dozvoli.

Na posebno pitanje pun. tužitelja a da li je točna tvrdnja tuženika ad 1-ad 3 da je do puknuća cijevi došlo zbog gradnje te terase 2004-2005 god,. Tužitelj odgovara da je odvodnja funkcionirala 15 god nakon izvođenja radova.

Na posebno pitanje pun. tužitelja tko sad koristi taj sustav odvodnje. Tužitelj ad 2 odgovara da ga koriste isključivo tuženici odnosno njihov najmoprimac. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je bilo kada razgovora s tuženicima ad 1i ad 2 o odvajanju sustava odvodnje za svaki prostor posebno. Tužitelj odgovara da je bilo tih razgovora, da smo mi napravili projektno rješenje i to projektno rješenje smo mi dostavili tuženicima što su oni odbili jer im je bilo skupo.

Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1- ad 3 da li je poslovni prostor tužitelj dan danas spojen na ovaj sustav odvodnje. Tužitelj ad 2 odgovara da je spojen. Na posebno pitanje pun. tuženika koji radovi su napravljeni 2000 god kada je došlo do curenja odnosno izlijevanja fekalnih voda. Tužitelj odgovara da je izmijenjeno ovo kolino gdje se cijev lomi.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li se u postrojenju nalazi ista pumpa ili je pumpa mijenjana. Tužitelj odgovara da ne zna ali znam da je bilo nekih problema sa pumpom i pumpa je bila servisirana ali nije bila zamijenjena.

Na posebno pitanje pun. tuženika tko je financirao radove na pumpi. Tužitelj odgovara da ne zna. Mogu kazati i to da je naš najmoprimac dok je bio naš caffe bar u najmu servisirao tu pumpu i mislim da je to bilo bar 2 puta 2014 i 2016 god. Na posebno pitanje pun. tuženika tko je u to vrijeme bio u zakupu. Tužitelj ad 2 odgovara da je u razdoblju 2012 god bila u zakupu tvrtka Lažina a 2016 tvrtka Asimus.

Tužitelj ad 2 nadalje navodi da je vlasnik tvrtke Lažina OO a isti je vlasnik i ove druge tvrtke.

Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1- ad 3 da li je ključeve ovog postrojenja imao GO. Tužitelja ad 2 odgovara da je imao i ja sam ih osobno predao tuženoj ad 1 kada su oni počeli raditi u svom objektu caffe bara.

Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1-a d 3 od kada tužitelj osobno odnosno njihov najmoprimac nema ključeve od spornog postrojenja.

Pun. tužitelja se protivi ovako postavljenom pitanju iz razloga što predmetni prostor nije u najmu već 7 god, a to se može odnositi isključivo na vlasnika a NE na najmoprimca.

Tužitelj ad 2 odgovara da su tuženici promijenili katanac i ključ i nikada nisu dali kopiju ključa od novog katanca a nisu nam ga dali ni na naše traženje. Na posebno pitanje pun. tuženika kada točno vremenski tužitelji više nemaju ključ od katanca koji je promijenjen.

Tužitelj ad 2 odgovara da smo ključeve imali do 2016, a 2019 je došlo do incidenta i tada je već došlo do promjene katanca i ključa.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li je bilo tko od tuženika ad 1-ad 3 davao bilo koji put ključ od katanca kada su to tužitelji tražili. Tužitelj ad 2 odgovara da nam nikada tuženici ad 1- ad 3 nisu dali ključ od novog katanca nego bi nam samo gospodin EO ključem otvorio postrojenje kada bi mi to tražili.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li je tužitelj ad 2 bilo kada pitao ZO i ŽO da mu predaju ključ.

Tužitelj ad 2 odgovara da nije nego da je pitao tuženu ad 1 i ona je suvlasnik predmetno prostora.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li su tuženici imali sporove s OO.

Pun. tužitelja ad 1 i ad 2 izjavljuje da se protivi ovako postavljenom pitanju iz razloga to se ne odnosi na predmet spora.

Znam da je bilo problema i da smo mi zato i ponudili razdvajanje kanalizacije. Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1-a d 3 o kakvim se sporovima radilo i tko su bile stranke u sporu. Tužitelj ad 2 odgovara da sve to zna tužena ad 1. Na posebno pitanje pun. tuženika ad1- ad 3 da li se itko iz trgovačkog društva Franko & Ivan tužio na postupanja GO dok je isti imao u zakup poslovni prostor tužitelja.

Tužitelj ad 2 odgovara da raskinuli poslovni odnos s GO 2017 god a do puknuća je došlo 2019.

Na posebno pitanje pun. tuženika zbog čega su se radili popravci pumpe 2015 i 2016 god. Tužitelj ad 2 odgovara da je po zanimanju inženjer graditeljstva i znam daje potrebno održavati ovaj tlačni sustav kao i gravitacioni.

Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1-a d 3 je li tužitelju poznato zašto su vršeni ovi radovi po računu Odvodnje d. o. o račun br. 671 / V01 od 04.08.2020, datum isporuke 2014 god,. Tužitelj odgovara da o tome ne zna ništa.

Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1-a d 3 da li se iz tvrtke Franko & Ivan bilo kada tužili tužitelju ad 1i ad 2 na njihove zakupoprimce. Tužitelj odgovara da nije bilo niti naših niti njihovih zakupoprimaca koji se nisu tužili i mi smo htjeli upravo iz tih razloga razdvojiti kanalizaciju.

Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1-ad 3 da li su i kakvi radovi izvođeni na terasi s jugozapadne strane s sjeverne strane nakon 2014 i 2015 god. Tužitelj ad 2 odgovara da nisu rađeni na terasi ali su rađeni na objektu i to je rađen drugi izlaz i objekta a terasa je i dan danas onakva kakva je bila 2005. Na posebno pitanje pun. tuženika gdje e nalazi taj drugi izlaz. Tužitelj ad 2 navodi da se taj izlaz nalazi sjeverno od postrojenja same pumpe, i dan danas je na terasi originalni kamen koji je stavljen 2005 god,. a sjeverni ulaz na terasu je napravljen2010 god.

9. U svom iskazu tužena ad 1 HO je navela:

Mogu kazati da 1994 god predmetni poslovni prostor koji se nalazi jugoistočno moj pokojni suprug je kupio od AO brata pokojnog SO. Mogu kazati i to da je moj pokojni suprug u cijelosti financirao izgradnju odvodnje kanalizacije odnosno cijeli sustav koji mi sada predočavate na skici lica mjesta sudskog vještaka Petra Čorića. Taj sustav je spojen na javnu kanalizaciju 1995 i kako sam to navela financirao je to moj pokojni suprug a tužitelju su dali samo prolaz preko svoje čestice. Mogu kazati da nakon što mi se predočava skica lica mjesta sudskog vještaka Petra Čorića točno su ucrtane ove 3 šahte, postrojenja sabirne jame i potopne pumpe. Mogu kazati i to da se dalje u pravcu zapada nalazi položena cijev koja se lomi i odvodi dalje do javne kanalizacije do caffe bar Tenis. Mogu kazati da smo mi naš objekt priveli svrsi krajem 1995 god i osobe koje su kasnije bile u zakupu našeg prostora, 5 god nisu plaćale najam a da bi se isplati troškovi uređenja samog prostora a radilo se isključivo o našem prostoru. Mogu kazati da su tužitelji ad 1 i a d 2 naknadno uredili svoj prostor i iznajmljivali. Mogu kazati da ključ od postrojenja su uvijek imali tužitelji ad 1 i ad 2 i ja ga nikad nisam imala.

Mogu kazati da do 2005 god su u najmu prostora bili M, nakon toga je bio gospodin K koji se ubio, i nakon njega gospodin JO koji je 2010 promijenio koljeno o kojem se iskazivao tužitelj ad 2 u svom iskazu. Mogu kazati da što se tiče same pumpe ista pumpa je promijenjena 2014 god kada su u najmu bili osobe iz tvrtke Franko & Ivan a zamjena pumpe je koštala nekih 4.000,00 kn i to su platili iz tvrtke Franko & Ivan a ja sam im to odbila od najma. Također mi je poznato da je gospodin JO radio nešto oko pumpe odnosno čistio isto od pijeska. Mogu kazati i to da 2010 god se razbolio gospodin JO te u prostor našeg cafe bara ulazi GO koji je imao svoj obrt i on je bio u našem prostoru 2011 i 2012 god ali nije plaćao troškove najamnine te smo ga mi iselili sudskim putem 04.12.2012.i kada smo mi ušli u prostor, prostor je bio u cijelosti devastiran. Gospodin OO je iskopao električne instalacije, i ja sam protiv njega podnijela tužbu i predmet se vodio nekoliko godina i bio je osuđen na 1 god dana i to uvjetno i trebao mi je isplatiti 56.000,00 kn i ja se nikad nisam naplatila od gosp. GO a on je izbjegao sudski progon i nikada nije završio u zatvoru. Mogu kazati da nakon toga to je sve bilo u 12 mjesecu 2012., a u 2 mjesecu 2013 god ja sam bila na sastanku s tužiteljima ad 1 i ad 2 u caffe baru Tenis i tada sam im ja ispričala što je meni GO napravio i da mu ne daju njihov prostor u najam upravo iz razloga što je devastirao moj prostor, i tada je meni gospodin TO kazao da je već sve dogovorio s njim ali da ugovor nije potpisao i rekla sam mu da ako je to vjerojatno napravio meni da će to napraviti i njemu. i njegov odgovor je bio da ja o tome ne vodim računa i ako on odluči da će se on njega riješiti. Mogu kazati da je GO radio razne probleme i meni je tada TO kazao da će on zatvoriti tu kanalizaciju i da je neće moći nitko koristiti. Mogu kazati da je GO radio probleme na način da je prebacio dugme kojim se uključuje pumpa iz mog prostora u prostor tužitelja te i kad bi bio najveći promet u mom prostoru on isključio tu pumpu. Tada su u mom prostoru bili tvrtke Franko & Ivan u zakupu i tada bi se dogodilo da bi poplivale fekalije po našem caffe baru, i ja sam u više navrata o tome upozoravala tužitelja a tužitelji bi mi odgovorili da će upozoriti gospodina GO, i da ne bi propala turistička sezona tvrtka Franko & Ivan bi stavila na terasu spremnike za odvodnju fekalnih voda, i onda je došla 2015 i H & Ivan su se ponovno priključili na sustav fekalne kanalizacije i prebacili su to dugme u naš prostor i spriječili zlouporabu postrojenja. Nakon toga je gospodin GO počeo radit druge metode, zalio je beton u jednu od šahti, probijao je vodovodne cijevi, i ja sam uvjerena i da je on probio ovu kanalizacijsku cijev na koljenu i tvrtka Franko & Ivan je pokrenula sudski spor protiv tužitelja i gospodin GO, a taj postupak još nije okončan. Mogu kazati da 2014 god, gospodin GO je radio radove na terasi da je postavio stupove i nadstrešnice. Mogu kazati da caffe bar tužitelja ne radi od 2017 god, međutim gospodin GO je tamo dolazio svakodnevno i imao je ključeve od prostora i navečer bi se tu skupljali njegovi prijatelji i on bi se s njima družio. a nakon što je otišao gospodin GO prostorije koristio beskućnik ŠO i koristio je wc koji je bio na višem nivou, a za korištenje wc-a se koristila struja za pokretanje pumpe. Mogu kazati i to da 2020 god tvrtka Franko & Ivan je radila remont postrojenja odnosno pumpe i tu su potrošeni nekih 6 do 7 tisuća kuna. Tužena ad 1 navodi da je ona financirala sve ove radove odnosno njen najmoprimac a vezano za održavanje same pumpe a tužitelji su financirali samo cijev i ja smatram da nisam ništa dužna platiti tužitelju.

Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1 i ad 2 a nakon što se tuženoj ad 1 predočavaju iz sudskog spis ugovor o izvedbi kanalizacijskog priključak o 13.05.1994 naručitelja radova ĆO i AO i PO i priznanice koje glase na ĆO i AO koje su od 18.08.1994 i primatelja Vodovod i kanalizacija Split, odnosno da li su ti dokumenti poznati tuženoj ad 1 s obzirom da tvrdi da je radove te odvodnje financirao njen suprug CO te da su isti izvedeni 1995 god i kako to tumači. Tužena ad 1 odgovara. Mogu kazati da je gospodin ĆO dao te dokumente mom suprug CO i moj pokojni suprug je platio sve ovo što se navodi u uplatnicama prema Vodovodu i kanalizaciju a o tome imam uplatnicu koju sam dostavila u sudski spis ali ta uplatnica glasi na njih trojicu a platio je moj pokojni suprug.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li tužena ad 1 imala bilo kakav dokaz da je njen pokojni suprug CO platio ove troškove a da ih nije platio gospodin ĆO. Tužena ad 1 odgovara da ima uplatnicu kući a uplatnica glasni na njih trojicu.

Na posebno pitanje pun. tužitelja gdje se nalazi ključ od tog postrojenja. Tužena ad 1 odgovara da se vjerojatno nalazi kod ZO koja je moj najmoprimac.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li su tužitelji od tužene ad 1 osobno tražili da im preda ključeve od postrojenja.

Tužena ad 1 odgovara da je tražio upravo tužitelj ad 2 i ja sam mu odgovorila da ključeve ima ZO koja je bila u najmu našeg cafe bara. Na posebno pitanje pun. tužitelja d ali je gosp. MO kontaktirao tuženu ad 1 da mu preda ključeve da bi se mogla izvršiti sanacija 2019 god. Tužena odgovara da je ključ bio kod ZO i rekla sam da se obrati ZO.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je tužitelj ad 2 izvijestio tuženu ad 1 da mu je gospođa ZO uskratila pravo na ključ. Tužena odgovara da jeste.

Na posebno pitanje pun. tužitelja što je tada tužena ad 1 poduzela. Tužena ad 1 odgovara: Ja sam rekla gospodinu ZO da treba predati ključ od postrojenja tužitelju ad 2. a ne znam da li me je ona poslušala.

Na posebno pitanje pun. tužitelja imaju li sada tužitelji ad 1i ad 2 ključeve spornog postrojenja. Tužena ad 1 odgovara da ne zna, N a posebno pitanje pun. tužitelja d ali je tužena ad 1 bila upoznata s činjenicom da njeni najmoprimci H & Ivan ugrađuju nepovratni ventil na samu pumpu.

Tužena ad 1 odgovara da je znala ali ne znam koji su se radovi radili na pumpi.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je o toj činjenici obavijestila tužitelje ad 1 i ad 2. Tužena ad 1 odgovara da nije.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je tužena ad 1 tražila od tužitelja ad 1 i ad 2 da sudjeluju financijski u radovima održavanja sustava odvodnje o kojim je govorila u svom iskazu. Tužena odgovara da nije s obzirom na njihove reakcije od ranije.

Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1 i ad 2 da li je sud pozivao tuženu ad 1 na sudjelovanje u postupku koji se vodio između tvrtke Franko&Ivan i tužitelja. Tužena ad 1 odgovara da sam bila upoznata i da sam bila svjedok u tom postupku. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je tuženu ad 1 sud obavijestio da se vodi ovršni postupak između tvrtke Franko & Ivani Tužitelja i pozvao je da sudjeluje u tom postupku kao vlasnika prostora. Tužena ad 1 odgovara da se toga ne sjeća. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je bila pozvana od strane tužitelje ad 1 i ad 2 da pregleda tehnički projekt sanacije, troškovnik, podatke o izvođačima radova i da li je to dobila pisanim putem i da li se očitovala o tome. Tužena ad 1 odgovara da je bila obaviještena o tome i ja se o tome ne razumijem jer su braća U građevinari a ja nisam i vjerovala sam da u oni izabrali najbolje izvođače. Na posebno pitanje pun. tužitelja ali je neka osoba od strane zakupca tužene ad 1 dolazila i otvarala postrojenje svako jutro kada bi se radili radovi sanacije, Tužena ad 1 odgovara da je to radio upravo gospodin EO koji je bio partner ZO a o tome sam obaviještena od strane tužitelja ad 2.

Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1 i ad 2 da li je tužena ad 1 na redila svom zakupcu da preda ključeve postrojenja tužitelju ad 1 i ad 2.

Pun. tuženika izjavljuje da se protivi tom pitanju iz razlog a što se tuženica nije nadređen a svom zakupcu niti mu ista može naređivati a stanka već izjavila da je razgovarala s svojim zakupcem i što mu je rekla.

Tužena ad 1 odgovara da je to kazala gospodinu ZO, a to je bilo kada se vršila rekonstrukcija 2019 god. a ne znam da li je gospodin ZO predala te ključeve.

Na posebno pitanje pun. tužitelja kada je tužena ad 1 zadnji put bila u svom poslovnom prostoru. Tužena ad 1 odgovara da je bila prije nekih 2 mjeseca. Na posebno pitanje pun. tužitelja kako tužena ad 1 zna kako bi gospodin GO koristio prostor i nakon štio mu je istekao najam i kako zna informacije o korištenju prostora od strane beskućnika. Tužena a d 1 odgovara da zna od mojih sinova koji bi tu izlazili u noćne izlaske.

Na posebno pitanje pun. tužitelja tko je izgradio postojeću sabirnu jamu. Tužena ad 1 odgovara da su je izgradili braća M ali ne zna uz čiju pomoć. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je o remontu sustava iz 2022 obavijestila tužitelje ad 1i ad 2 i tražila da sudjeluju u tome. Tužena ad 1 odgovara ih nije obavijestila i nije tražila jer je znala da neće sudjelovati u tome.

Tužena ad 1 odgovara da kada su se trebali izvoditi radovi na sanaciji dok je u zakupu bila ŽO, OO bi to zabranio, stao i rekao da se radi o privatnom posjedu.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li tužena ad 1 odbija platiti troškove sanacije.

Tužena ad 1 odgovara da odbija iz razloga što sam ja uložila u obnovu i sanaciju puno više nego što tužitelji potražuju ovom tužbom.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je tužena ad 1 dostavila bilo kakav račun tužiteljima ad 1 i ad 2 vezano za sanaciju sistema odvodnje i tražila od tužitelja da plate polovicu od tog iznosa. Tužena odgovara da nije tražila i imala je dobru vodu da se odvoje sustave odvodnje.

Na posebno pitanje pun. tužitelja zašto tužena ad 1 nije pristala na prethodni dogovor s tužiteljima ad 1 i ad 2 za odvajanje sustava odvodnje prema kojem dogovoru su oni napravili projekt. Tužena ad 1 odgovara da joj nije odgovarao nacrt kako bi se izvršio sistem odvodnje i to odvojeni sistem za svaki objekt iz razloga što bi se umom prostoru trebala iskopati jama i nju postaviti pumpa u pod što nije bilo moguće iz razloga što se objekt nalazi tih uz more i kod svake lebićade on plavi, a što bi njihove kanalizacijske cijevi prelazile preko njihove čestice.

Na posebno pitanje tužitelja ad 2 da li se tužena ad 1 sjeća da je tvrtka FO izvodila radove na izvedbi upojnog bunara i prelociranju stepeništa. Tužena ad 1 odgovara da o tome nema nikakve spoznaje.

Na posebno pitanje tužitelja ad 2 da li je konstrukcija nadstrešnice na terasi bila iskrivljena od tereta snijega 2012. god. Tužena ad 1 odgovara da je 2012 njen prostor bilo u cijelosti devastiran i ja drugo nisam ništa gledala.

Na posebno pitanje tužitelja da li je 2005 napravljena nadstrešnica na oba dvije terase.

Tužena ad 1 odgovara da je bila nadstrešnica do mog objekta a što je bilo dalje da ne zna.

Na posebno pitanje pun. tužitelja kako tužena ad 1 zna da je gospodin GO postavljao stupove na terasi položeno od sjeverozapadno od zgrade caffe bara. Tužena ad 1 odgovara da ime fotografije o tome kada je te radove izvodio gospodin GO.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li je bilo kada tužena ad 1 imala ključ od sabirne jame i pumpe kada je katanac i ključ promijenjen. Tužena ad 1 odgovara da nije.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li je prije imala ključ od sabirne jame i pumpe.

Tužena ad 1 odgovara da od kada je sabirna jama izgrađena da nikad nije imala taj ključ a ključ je bio uvijek kod onoga tko je bio u zakupu.

Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1-ad 3 je li ikada ona ili njen zakupac H & Ivan prigovarali tužiteljima na ponašanje gospodina GO. Tužena ad 1 odgovara da je prigovarala više puta osobito ljeti.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li je netko iz tvrtke Franko & Ivan govorio tužiteljima o sanaciji pumpe. Tužena ad 1 odgovara da mislim da da.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li su se tužitelji ikada protivili da se izvode radovi sanacije predmetnog sustava odvodnje. Tužena ad 1 odgovara da ne. Na posebno pitanje pun. tuženika je li tuženoj ad 1 poznato zašto ključ imaju samo djelatnici tvrtke Franko & Ivan. Tužena ad 1 odgovara mislim da se oni boje neke diverzije GO.

10. U svom iskazu svjedok ŽO je navela:

Mogu kazati da sam ja vlasnik i prokurist tvrtke Franko i Ivan. Mogu kazati da nakon što mi se predočava skica lica mjesta sudskog vještaka Petra Čorića. Mogu kazati da smo mi bili u zakupu ovog jugoistočnog ugostiteljskog objekta, vlasnici kojega su upravo tuženici ad 1- ad 3. a što se tiče jugozapadnog poslovnog prostora vlasnici istog su upravo tužitelji ad 1 i ad 2. Mogu kazati i to da je u zakupu poslovnog prostora tužitelja bio gospodin GO. Mogu kazati da je moja tvrtka u zakupu ovoga poslovnog prostora od 2014 god do dana današnjeg dok je gospodin GO bio u zakupu drugo poslovnog prostora do 2018 god. Mogu kazati i to da je postojalo upravo ovo zajedničko postrojenje za odvod fekalnih voda i to je upravo izvedeno na ovaj način na koji je to i prikazano u vještvu. Mogu kazati i to da se radilo o zajedničkom postrojenju. Isto tako mogu kazati i to da je na skici lica mjesta Vještaka Ćorića ucrtana pozicija gdje se nalazi pumpa te dalje cijev koja vodi sve do spoja na javnu kanalizaciju kod caffe bara Tenis. Mogu kazati da smo mi uvijek imalo problema s gospodinom GO koji je prebacio sklopku ovog postrojenja u svoj objekt te bi nam znao isključiti tu sklopku pa bi naš poslovni prostor poplivao. Mogu kazati i to da ključeve od ovog postrojenja nama je dao MO i mi smo imali te ključeve i iste smo dali GO. Mogu kazati da smo bili prisiljeni napraviti u svom objektu na adresi 2 septička spremišta na terasi i to smo mi financirali po odobrenju gospodina CO i ona nam je to odbila od najma. Mogu kazati da je nakon toga premještena i ova sklopka u naš prostor i nije bilo više problema s paljenjem . 2018 god, je i pukla i ova cijev za odvodnju i mi smo zatražili da saniramo tu cijev a nama to nisu odobrili Kuzmanići te nakon donijete privremene mjere tužitelji su bili u obvezi sanirati i popraviti tu cijev što su i napravili. Mogu kazati da je i dalje bilo problema s plavljenjem pa je prije nekih mjesec dana ponovno poplavio naš Ugostiteljski objekt iz razloga što su radili bagerima poviše našeg ugostiteljskog objekta a to nije problem tužiteljima ad 1 i ad 2 nego je to na kraju sanirao Vodovod i više od jučer nema poplave u našem ugostiteljskom objektu. Mogu kazati da smo mi zaključili ugovor o zakupu s gospođom CO i njenim sinom. Mogu kazati da smo mi od 2015 god u posjedu ključa ovog postrojenja, i tada smo ključ dali GO. Mogu kazati da je do puknuća cijevi došlo samo jedan put 2018 god i 2025 prije nekih mjesec dana. Mogu kazati da su tužitelj i tuženici odnosno njihovi prednici zajednički financirali izgradnju ovog kanalizacijskog sustava a priključak je platio gospodin CO.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je svjedokinja od 205 god mjenjača bravu na ovim postrojenju. Svjedokinja odgovara da su mijenjali bravu a ne znam koliko točno puta odnosno ne može se nabrojiti broj puta koliko smo bili ugroženi od strane gospodina GO i to s sve znali upravo tužitelji ad 1 i ad 2 .

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li se svjedokinja obraćala tuženoj ad 1 vezano za ove probleme sa odvodnjom i probleme vezane s gospodinom GO Svjedokinja odgovara da se obraćala bezbroj puta a gospođa CO se obraćala tužiteljima.

Na posebno pitanje pun. tužitelja što je tužena ad 1 kazala svjedokinji a vezano za te probleme kada joj se svjedokinja obraćala. Svjedokinja odgovara da svaki put sam se ja obraćala gospođi CO kad su bili problemi i ona je kazala da će nazvati N a zvala sam ih i ja osobno a oni su kazali da oni nemaju problema s tim.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li su tužitelji prilikom pucanja cijevi 2018 god imali ključeve ovog postrojenja. Svjedokinja odgovara da su imali i mi smo ih predali upravo gospodinu MO a te ključeve gospodinu MO je predao EO koji je momak od moje kćerke. Na posebno pitanje pun. tužitelja što je bilo nakon što su završeni radovi na sanaciji kanalizacione cijevi s ključem od postrojenja. Svjedokinja odgovara da je taj ključ nakon toga bio u našem caffe baru.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li ključ od tog postrojenja imaju sada tužitelji U. Svjedokinja odgovara da ne zna ali ga sigurno ima gosp. - GO.

Na posebno pitanje pun. tužitelja koliko puta je mijenjana ta brava na postrojenju. Svjedokinja odgovara da je mijenjana 2 puta i uvijek je primjerak ovog ključa od postrojenja predan gospodinu OO, a da su to tražili U mi bi njima predali primjerak tog ključa.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li su U tražili ključ postrojenja od svjedokinje. Svjedokinja odgovara da se uvijek taj ključ nalazio u našem caffe baru a jedan primjerak ključa kod gospodina OO svaki put kad je mijenjana brava i to nije uopće bitno jer su tužitelji uvijek mogli doći do našeg ugostiteljskog objekta i zatražiti ključ i mi im nikad nismo to osporili.

Na posebno pitanje pun. tužitelja ukoliko su točni navodi svjedokinje kako su U bez problema kada god su zatražili u kafiću mogli dobiti ključ od revizijskog opna može li objasniti zašto je onda S 2018 god, kada je vršena sanacija napuknuća cijevi trebao dolaziti i otključavati vrata. Svjedokinja odgovara da je gosp. S otključao samo jednom i nakon toga je ključ bio u našem caffe baru i mogao je uzeti bilo tko od tužitelja i to nije sporno.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je svjedokinji bilo što poznato o razdvajanju kanalizacijskog sistema i vodovodnog sistema. Svjedokinja odgovara da je provedeno razdvajanje vodovodnog sistema što se tiče kanalizacijskog sistema to nije bilo moguće napravit iz razloga što fekalije se nisu mogle prihvatiti na postrojenju na Pošku. Znam da je gospođa CO zato platila 14.000,00 eura. Na posebno pitanje pun. tužitelja što je to financirala gospođa CO. Svjedokinja odgovara da je financirala postavljanje vodovodne cijevi do bazena Poška te također uz vodovodnu cijev je položena i kanalizacijska cijev kada bude moguće da ista bude u uporabi i to je bilo negdje prošle godine i ja sam osobno vidjela te račune od tvrtke Vodovod.

Na posebno pitanje pun. tuženika jeste li vi uvijek obavještavali tužitelje kada bi se izvodili radovi na ovoj kanalizacijskoj cijevi i sustavu kanalizacije. Svjedokinja odgovara da ih uvijek obavještavala i meni je u drugom mjesecu 2015 god gospodin MO kazao da je sve u redu i da je cijev sanirana a 2025 mi je kazao da će on kopati tamo gdje bude potrebno ali da sada ne zna gdje je potrebno kopati. Na posebno pitanje pun. tuženika da li su se U bilo kada protivili sanaciji cijevi. Svjedokinja odgovara da su se protivili tek nakon privremene mjere , ali također nisu popravili kvalitetno jer su položili cijev u cijev. i nakon toga je opet poplavljena kanalizacija i mi smo to sanirali a gospođa CO nam je to odbila od najma.

Na posebno pitanje pun. tuženika koji radovi su izvedeni 2025 god. Svjedokinja odgovara da su financirali sve radove, promjene cijevi i to iz razloga što kada bi se uključila pumpa došlo bi do plavljenja a isto tako se cijev nalazila u cijevi te smo mi bili prisiljeni promijeniti cijelu cijev te tako sanirati kanalizacijski sustav kao i promijeniti velike dijelove pumpe. i sve nas je to koštalo od nekih 2.000,00-2.500,00 eura.

Na posebno pitanje pun. tuženika jesu li tužitelji bilo kad bilo što plaćali za sanaciju kanalizacijskih postrojenja osim ovog puta 2018. Svjedokinja odgovara da su samo te prigode 2018 to platili a nikada više ništa drugo nisu platili vezano za sanaciju ali ovi su put platili jer je izdana privremena mjera i tada su bili donijeti i penali.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li su vršeni bilokakvi radovi na terasi poviše same pumpe i tko je vršio te radove. Svjedokinja odgovara DA SU se vršili radovi betoniranja terase i postavljanja željezne konstrukcije.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li su se nedavno vršili bilo kakvi radovi na terasi. Svjedokinja odgovara da su vršeni radovi , da je napravljen jedan građevinski objekt na terasi od 30 m2 bespravno i građevinska inspekcija ga je srušila i ja sam to prijavila građevinskog inspekciji.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li je svjedokinja kada je predavala ključeve ovog postrojenja tužiteljima njima branila da naprave kopiju ključeva. Svjedokinja odgovara da nije.

Na posebno pitanje pun. tužitelja kada su izvedeni ovi prvi radovi na terasi betoniranja i postavljanja željezne konstrukcije. Svjedokinja odgovara da je metalna konstrukcija napravljena 2017 god a prije toga je napravljeno betoniranje a ne znam točno koje godine je vršeno betoniranje i ja sam zatekla veće betonirani plato te terase.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li j e svjedokinja pismen o i usmeno se obraćala da se vrši sanacija kanalizacijskog sistema tužiteljima. Svjedokinja odgovara da se obraćala i pismeno i usmeno.

Na posebno pun. tuženika kako je bila fiksirana ova metalna konstrukcija. Svjedokinja odgovara da je bila fiksiran au metalnu ploču.

Na posebno pitanje pun. tuženika kada je došlo do novog plavljenja i puknuća cijevi 2025. Svjedokinja odgovara da je došlo kada su U izvodili radove poviše našeg ugostiteljskog objekta i kopali bagerom što su i sami priznali. Na posebno pitanje pun. tužitelja a nakon što se svjedokinji predočava skica vještaka ĐO.-Svjedokinja odgovara da je do puknuća cijevi došlo poviše objekta do ovog stepeništa i radi se o vodovodnoj cijevi koju je sanirao Vodovod odnosno njihova dežurna služba.

11. U svom iskazu svjedokinja ZO je navela:

Mogu kazati da sam ja direktor i zakonski zastupnik trgovačkog društva Franko & Ivani mi smo zaključili ugovor o zakupu ovog jugoistočnog poslovnog prostora kojeg mi sada predočavate na skici sudskog vještak ĐO i mislim da je to bilo 2013 god i mi smo taj ugovor zaključi s ovdje nazočnom gospođom CO. Mogu kazati da je uvijek bilo problema vezano za kanalizacijsku cijev i odvodnju fekalnih voda. Naš objekt je znao često poplavljivati od fekalnih voda. Mogu kazati da smo mi uvijek imali ključ od ovog revizijskog opna gdje se nalazi pumpa Nama je uvijek probleme pravio upravo GO koji je bio zakupoprimac ovog objekta koji je u vlasništvu tužitelja. Iz tog razloga neko vrijeme tužitelji nisu imali ključeve od ovog revizijskog opna i to iz razloga što bi oni te ključeve dali gospodinu GO koji bi nam pravio probleme. Mogu kazati da tužitelji nikada nisu dobrovoljno htjeli sanirati oštećenja na kanalizaciji. Sanirali su ih samo jedan put kada je donijeta privremena mjera od strane suda, svaki put bi tu kanalizaciju sanirali mi odnosno gospodin CO. Koliko je meni poznato tužitelj i tuženici su zajednički financirali izgradnju ovog kanalizacijskog sistema. Mogu kazati da ne znam koliko je točno puta došlo do puknuća cijevi. Mogu kazati i to da bi U uvijek mogli doći odnosno imali su pristup za korištenje ključa od revizijskog opna.

Na posebno pitanje pun. tužitelja tko je sve imao ključ od revizijskog opna. Svjedokinja odgovara da sam imala ona i gospodin GO a njega je imala gospođa CO.

Na posebno pitanje pun. tužitelja u kojem vremenskog periodu U nisu imali ključeve revizijskog okna. Svjedokinja odgovara da ne zna točno da je ključeve imao uvijek gospodin GO njihov zakupoprimac a kada smo mi htjeli popraviti pumpu to nam je branio gospodin GO.

Na posebno pitanje pun. tužitelja od kada je ovaj poslovni prostor prazan i od kada ga gospodin GO više ne koristi.

Svjedokinja odgovara da je zadnji put ušao u prostor gospodin GO, a to je bilo negdje 20121 – 2022 god a što je točno radio u prostoru to ne znam. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je gospodin MO od svjedokinja 2018 god tražio ključeve revizijskog okna kako bi mogao pristupiti sanaciji. Svjedokinja odgovara da ne zna a i ako je htio pristup mogao ga je dobiti bez problema.

Na posebno pitanje pun. tužitelja za što je gospodin S, momak svjedokinje otvarao revizijsko okno 2018 god kada je vršena sanacija. Svjedokinja odgovara da je već tada bila prebačena sklopka od ovog revizijskog okna i pumpe u naš prostor a da nam gosp. GO ne bi pravio probleme i da ne bi dolazilo do plavljenja našeg objekta. a prije toga je sklopka od ovog revizijskog okani pumpe bila u objektu tužitelja.

Na posebno pitanje pun. tužitelja kome je svjedokinja dala ključeve od revizijskog okna 2018 god odnosno kome je ključeve dao njen momak gospodin S. Svjedokinja odgovara da ih je ona dala gospodinu GO i ostavila bi ih na prozorčiću njegovog ugostiteljskog objekta.

Na posebno pitanje pun. tuženika tko je sve bio u zakupu prostora tužitelja od kada je svjedokinja u zakupu prostora tuženika.

Svjedokinja odgovara da je prvo u zakupu poslovnog prostora tužitelja bila tvrtka Lažina d.o.o. u vlasništvu gospodina GO a nakon toga je bila u zakupu tvrtka Asinus koja je vlasništvo oca GO sa istom adresom koju ima i GO.

Na posebno pitanje pun. tuženika na koji način je svjedokinja dobila ključ od revizijskog okna kada je počela raditi u ovom caffe baru. Svjedokinja odgovara da joj je ključ dao gospodin TOV.

Na posebno pitanje pun. tuženika da li je svjedokinja branila da se naprave od stran e tužitelja kopije ključa revizijskog okna. Svjedokinja odgovara da nije. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je mijenjana brava na revizijskom oknu od strane svjedokinje i koliko puta.

Svjedokinja odgovara da su oni samo jednom promijenili bravu a koliko je puta promijenio GO da to ne zna.

Na posebno pitanje pun. tužitelje da li je ključeve promijenjene brave dala tužiteljima i koje je to godine bilo. Svjedokinja odgovara da je te ključeve dala gospodinu GO odnosno ostavila ih na prozorčiću njegovog caffe bara a koje je to godine bilo ne mogu se sjetiti.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je gospodin S 2018 god dao ključeve tužiteljima da naprave kopiju istih. Svjedokinja odgovara da ne zna.

12. U svom iskazu svjedok IO je navela:

Mogu kazati da sam ja dugi niz godina zastupala upravo tuženike ad 1, ad 2 i ad 3 i to HO, UO i NO i poznato mi je stanje na terenu. Mogu kazati i to da je gospodin OO bio u zakupu poslovnog prostora tuženika i taj poslovni prostor je u cijelosti demolirao i uništio te smo nakon toga mi podnijeli i kaznu prijavu protiv gospodina GO i gospodin GO je zbog toga pravomoćno osuđen. Mi nismo uspjeli naplatiti štetu od gospodina GO jer on nije imao nikakve imovine. Nakon toga tužitelji iznajmljuju svoj poslovni prostoru upravo gospodin GO koji nastavlja s neredima na predmetnoj lokaciji, odnosno sve ono što se događalo je djelo gospodina GO a vezano za sustav kanalizacije i odvodnje. Što se tiče sustava kanalizacije i odvodnje on je zajednički za oba dva ugostiteljska objekta. Objekt tužitelja se nalazi zapadno a objekt tuženika istočno. Mogu kazati i to da je došlo zaista do puknuća cijevi. Isto trako mogu kazati i to da je negdje 2017 , 2018 postojao dogovor stranaka da se izvrši etažiranje objekta i da se to napravi zajednički iako po meni to nije bilo potrebno. Mogu kazati i to da je tada dogovoreno da će gospođa HO , tužena ad 1 pribaviti svu dokumentaciju a da će nacrt napraviti upravo tužitelj. Međutim do tog dogovora nikada nije došlo iz razloga što su tužitelji htjeli da ovo revizijsko okno bude u cafe baru tuženika. Mogu kazati i to da je jedini i isključivi krivac za svo nastalo stanje je upravo gospodin GO. Mogu kazati i to da je gospodin GO organizirao i privatne zabave i remetio javni red i mir a isto tako je objekt tuženika u to vrijeme uredno poslovao. Mogu kazati i to da što se tiče ključa revizijskog okna istog su imali zakupnici u caffe baru tuženika ŽO i ZO i kad su tužitelji to tražili od tuženika, tužena ih je uputila na njenog zakupodavca gospodina ŽO i ZO i oni su dali ključ tužiteljima a da bi se mogla izvršiti sanacija, a ne znam da li je tada izvršena sanacija. Mogu kazati i to da je meni poznato da se vodio postupak privremene mjere po prijedlogu tuženika a protiv tužitelja i u tom postupku privremene mjere je vještačenjem utvrđeno da je do oštećenja kanalizacijskog sistema došlo iz razloga što su tužitelji vršili radove na terasi poviše svog ugostiteljskog objekta i gdje se nalazi cijev kanalizacijske odvodnje i to je bio glavni razlog puknuća i oštećenja kanalizacijskog sustava. Mogu kazati da što se tiče kanalizacijskog sustava on je tada bio zajednički a dali je odvojen to ne znam. Mogu kazati da što se tiče odnos između GO i TOV i NO to je moje mišljenje.

Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1i ad 2 od kuda svjedoku saznanja o tome da su zakupci Vegana Kuzmanićima predali ključ, saznanja da je uzrok puknuća cijevi radovi na terasi Kuzmanića ... te ostali podaci koje je svjedokinja danas iznijela na sudu. Svjedokinja odgovara da joj je to poznato iz postupka izdavanja privremene mjere.

Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1. ad 2 da li je svjedokinja bila punomoćnik bilo koga od stranka u postupku izdavanja privremene mjere. Svjedokinja odgovara da se ne može sjetiti.

Na posebno pitanje tužitelja ad 2 kako svjedokinja objašnjava da bi tužitelji upravo, iznajmili svoj prostor gospodinu GO a da bi gospodin GO pravio probleme upravo iz razloga što je prednik tužitelja ovaj poslovni prostor tuženika prodao tuženicima. a sve u svjetlu da se ovaj drugi prostor napusti od strane tuženika, a da su oni zajedno 1994 god radili sustav odvodnje a da ga prednik tuženika nikad ne bi mogao izgraditi da nije imao suglasnost.

Pun. tuženika izjavljuje da se protiv ovako postavljenom pitanju jer se radi o konstataciji a ne o pitanju,. a ta konstatacija je također i pogrešna jer su uz BO sudjelovali u izgradnji kanalizacije i PO i BO a na tužitelji.

Mogu kazati što se tiče izgradnje zajedničko kanalizacijskog sistema to nema nikakve veze s tužiteljima i to je radio tada njihov rođak što je razvidno iz uplatnica vezano za troškove kanalizacije.

Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1-a d 3 odakle svjedokinja ima saznanja a vezano za ova predmetna caffe bare i problemima o kojim ja je svjedočila . Svjedokinja 9odgopvara da ima saznanja kao punomoćnik u kaznenim postupcima. Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1- ad 3 d ali se gosp. HO bilo kada tužila svjedokinji na probleme sa njenim zakupcima i to tvrtci Franco & Ivan. Svjedokinja odgovara da ostaje kod svog iskaza te navodi da je glavni problem bio gospodin GO koji je demolirao poslovni prostor tuženika a nakon toga iako su bili upozoreni tužitelji su taj svoj poslovni prostor iznajmili gospodinu GO koji je pravio probleme tuženicima vezano za ovaj kanalizacijski sistem, isključivao im je struju i radio čitav niz problema.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li su svjedokinji poznati odnosi između gospodina GO i najmoprimca Franco & Ivan. Svjedokinja odgovara da ne zna.

13. U svom iskazu svjedok ČO je naveo:

Mogu kazati da 2019 god mene je angažirao upravo gospodin PO ovdje nazočni tužitelj da napravim projekt sanacije kanalizacijskog sustava koji je postojao do tada. i to je bilo upravo 2019 god. Ja sam po nalogu gospodina PO i napravio taj projekt koji mi sada predočavate i mogu kazati da po tom projektu je trebalo postaviti novu cijev od revizijskog okna tlačne pumpe pa sve do spoja na javnu kanalizaciju koja se nalazi kod caffe bara tenis. Ja ne znam da li je to stvarno napravljeno na terenu jer je moj posao bio samo napraviti projekt. Mogu kazati da koliko je meni poznato radi se samo od 2 poslovna prostora uz šetnjicu na [adresa]. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 12 i ad 2 da li je svjedoku poznat kako je izveden ata interna kanalizacija vezano zaova dva poslovna prostora. Svjedoka odgovara da se ne sjeća.

Na posebno pitanje tužitelja ad 2. Vezano za svjedočenje prijašnjeg svjedoka koji je rekao da je projekt odbačen od strane tuženika zbog toga što je u samom poslovnom prostoru predviđena da bude pumpna stanica a obzirom na blizinu mora i plimu i oseku da ih je bilo strah od poplavljivanja od mora,. te da li svjedok može objasniti kako bi sustav funkcionirao , a s obzirom na projekt. Svjedok odgovara Koliko se ja sjećam pumpna stanica nije bila u nijednom prostoru nego je u jugoistočnom bio predviđen odvajač masnoća iz razloga što se zamašćene vode ne smiju pusti u javnu kanalizaciju inače hlađenjem vode se ta masnoća zadržava u cijevima pa je problem da dođe do začepljena cijevi. a pumpa ostaje na poziciji gdje je i do tada bila i svaki kanalizacijski sustav je vodonepropusna i ne smije primiti tuđe vode.

Na posebno pitanje tužitelja ad 2 kako je ovo predviđeno po projektu moglo utjecati na poslovni prostor tuženika i da li je moglo smetati djelatnosti u tom poslovnom prostoru kao što je naplavljivanje i slično. Svjedok odgovara da nije moglo jer se radi o zatvorenom nepropusnom kanalizacijskom sustavu.

Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1- ad 3 da li su tužitelji kazali svjedoku da li može doći do razdvajanja kanalizacijskog sustava i da li su davali upute svjedoku a kako da izradi svoje elaborata. Svjedok odgovara da bi bilo dosta skupo trošiti razdvajanje kanalizacije. a elaborat sam napravio po pravilima struke. Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1. ad 3 da li uslijed kvara sustava može doći do mješanka mora i kanalizacijske vode. Svjedok odgovara da ne može doći jer je kanalizacijski sustav zatvoren.

Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1 ad 3 gdje bi bilo najbolje izmjestiti i postavit revizijsko okno s pumpom. Svjedok odgovara. U svako slučaju van objekta i a tako je predviđeno mojim elaboratom.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je svjedok napravio projekt razdvajanja kanalizacijskog sustava 2 poslovna objekta i da li je to upravo ovaj projekt koji mu se sada predočava, svjedok odgovara da je to upravo taj projekt. a postojao je i drugi projekt po kojem ne vrši razdvajanje kanalizacijskog sustava. odnosno radilo se o više varijanti u samom projektu i ovo je završni projekt.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je svjedokinja ima bilo kakvih saznanja o razdvajanju sustava odvodnje. Svjedokinja odgovara da o tome nema nikakvih saznanja.

14. Iz ovako provedenog dokaznog postupka zaključak je ovog suda da se cijeli sustav odvodnje (sabirna jama, tlačna pumpa, kanalizacijske cijevi..) nalazi na zemljištu koje je vlasništvo tužitelja.

15. Da je, u kritično vrijeme (2018. godine), zakupac tuženika t.d. „Franko & Ivan“ d.o.o. pred Općinskim Sudom u Splitu, protiv tuženika, podnio prijedlog za donošenje Rješenja o privremenoj mjeri, koji postupak se vodio pod brojem Ovr- 146/2019, kojim će tuženicima biti naloženo da poprave kanalizacijske cijevi i sustav kanalizacije dovedu u funkciju. U postupku je, nakon ukidnih, doneseno pravomoćno Rješenje kojim je tuženicima naloženo da izvrše radnju popravka i sustav, nakon popravka, vrate u funkciju. U postupku se Sud rukovodio činjenicom da je, na javnoj površini (šetnica na predjelu [adresa], u [adresa]), na dva mjesta, uočeno curenje male količine vode, neugodnog mirisa, i zelenkasti talog na mjestu curenja. Do očevida u predmetnom postupku tužitelji nisu znali za curenje otpadne vode, niti ih je bilo tko na to upozorio ! Curenje je općenito bilo moguće uočiti jedino kada je šetnica bila potpuno suha i čista, što je rijetko jer je u doticaju s morem i gotovo uvijek mokra i zasuta morskim pijeskom. U kritično vrijeme poslovni prostor tužitelja je bio zatvoren, prostor nitko nije koristio od ožujka 2017. kako navodi tužitelj Ad.2 (str. 2 st.1 zapisnika od 03.02.2025.), a potvrđuje tužena Ad.1 kada navodi: „mogu kazati da caffe bar tuženika ne radi od 2017.“ (str.6 st. 2 zapisnika od 03.02.2025.). U predmetnom postupku, tuženici su podneskom od 24.12.2018. zatražili od Suda da, sukladno čl.211 ZPP-a obavijeste tužene, kao zakupodavce t.d. „Franko & Ivan“ d.o.o. i suvlasnike sustava odvodnje, o predmetnom postupku, radi zasnivanja građansko-pravnih učinaka tog postupka na tužene !

16. Tužitelji su postupili po Rješenju o privremenoj mjeri, angažirali ovlaštene osobe, utvrdili razloge curenja otpadne vode, popravili kanalizacijske cijevi, vratili sustav u funkciju i 11.12.2019. po ispostavljenom računu, platili troškove rada ovlaštenih osoba i materijala u iznosu od 5.995.75 € ( 45.175,00 kn).

17. Također tužitelji su pisanim putem izvijestili tuženike o svakoj radnji koju su poduzeli na popravku kanalizacije, počev od prijedloga za angažman ovlaštene osobe za otklanjanje kvara, utvrđivanja uzroka kvara, cijeni radova...te su, u svakom pisanom dopisu, pozivali tuženike da pristupe na teren, osobno nazočuju ispitivanju sustava i utvrđivanja uzroka kvara, prate radove popravka i u svakom dijelu radova su odlučuju o radovima i sudjeluju u izboru izvođača...što je sve tužena Ad.1 potvrdila u iskazu. Također navodi da, mada pozvana, nije došla na teren, niti je o sanaciji razgovarala s tužiteljima. Takvo ponašanje tužena Ad.1 pravda navodom: „ja se o tome ne razumijem, jer su braća U građevinari, a ja nisam i vjerovala sam da su oni izabrali najbolje izvođače“ !

18. Tužitelji su u više navrata, a prije podnošenja predmetne tužbe pozivali tužene da plate ½ troškova sanacije kanalizacijskog sustava i parnične troškove u postupku posl.br. Ovr-146/2019, ali su se tuženi na sve pozive tužitelja oglušili.

19. Također su tužitelji, pored loših vremenskih prilika (vrlo obilne kiše koja je prekidala radove) svakodnevno imali probleme s otvaranjem i zatvaranjem revizijskog okna. Tuženik Ad.2 je 10 dana, koliko su radovi trajali, u jutro dolazio na teren i s radnicima čekao da se pojavi izvjesni gospodin S ili neka treća osoba koju je gospodin S poslao, koja je otvarala željezna vrata iza kojih su smještene instalacije. Ista „scena“ se ponavljala poslijepodne, kada su radnici završavali s radovima. Tužena Ad.1, u svom iskazu otklanja odgovornost za takvo prvenstveno protupravno, a ujedno i vrlo drsko ponašanje, te navodi kako ona nema ključ od sabirne jame, već njezin zakupnik. Također, kako njezin zakupnik odbija tužiteljima dati ključ, jer se boji „neke diverzije GO“.

20. Navodi tužene Ad.1 i općenito tuženih, a glede pitanja predaje ključeva sabirne Jame, vrijeđaju inteligenciju prosječnog čovjeka, pa tako i tužitelja. Tuženici su bili apsolutno svjesni da tužitelji moraju postupiti po pravomoćnoj odluci Suda, jer su im tužitelji dostavili Rješenje s nalogom za otklanjanje kvara. Također su znali da su tužitelji dužni sanaciju izvesti u roku od 8 dana, a ako to ne učine da će ih Sud kazniti novčanom kaznom u iznosu od 2.654,46 € (20.000,00 kn). Isključivo s ciljem da tužiteljima naštete, otežaju im i onemoguće izvođenje radova sanacije, ne bi li Sud tužitelje dodatno financijski kaznio, tuženici tužiteljima nisu dali ključ revizijskog okna. Kada su shvatili da revizijsko okno ipak moraju otvoriti i omogućiti radnicima pristup do cijevi, izvođenje radova su maksimalno otežali tako što su svaki dan, deset dana, otključavali i opet zaključavali revizijsko okno, svakoga dana ostavljajući tužitelje i radnike u neizvjesnosti hoće li slijedeći dan netko doći i otvoriti okno ili ne ? Izvjesni gospodin S nije zakupac, ni vlasnik, ni suvlasnik istočnog prostora, a on je, u kritično vrijeme, imao ključ revizijskog okna, otvarao i zatvarao okno ! Navedeni ključ ima onaj kome su ga tuženici dali, a to može biti bilo tko ! Međutim, za revizijsko okno i sve ono što se iza tog okna nalazi, prema svim trećim osobama, pa tako i tužiteljima, odgovorni su tuženici, a ne TOV, S, A, L.... Tuženici i njihov zakupnik opstruirali su otklanjanje kvara. Tuženicima nije bilo važno što curi otpadna voda i što sustav treba sanirati. Jedino što im je bilo važno i što se očituje i u ovom postupku, je izvršiti što jači, žešći i bezobzirniji psihički i financijski pritisak na tužitelje, s ciljem da i oni svoj poslovni prostor daju u zakup zakupcima tuženika. Jedina svrha ovog i drugih postupaka je prisiliti tužitelje da zaključe ugovor o zakupu s društvom Franko & Ivan d.o.o. svoj prostor iznajme upravo njima, a H & Ivan d.o.o. tako eliminiraju potencijalnog konkurentnog ugostitelja na navedenoj atraktivnoj lokaciji. Tuženici su navedenoga potpuno svjesni i podržavaju svog zakupca u opisanim nemoralnim, nečasnim radnjama i iznuđivanju. Osim navedenih razloga ne postoje razumni razlozi kojima je moguće objasniti opisano ponašanje tuženika.

21. Tužitelji su uspjeli popraviti sustav odvodnje u prosincu 2019. i sustav su pustili u rad. Od popravka do dana pisanja ovog podneska sustav odvodnje je u funkciji i uredno radi. Dvije godine prije sanacije sustava i gotovo 6 godina nakon sanacije, odnosno ukupno 8 godina, sustav odvodnje koriste isključivo tuženici, odnosno njihovi zakupci, za koje korištenje im tuženici naplaćuju zakupninu. Što se tiče tuženika „sve štima“, dapače, ne može bolje, zarađuju na nekretnini, a troškove nekretnine plaćaju tužitelji !

22. Kako tužba predstavlja regresni zahtjev tužitelja - isplatitelja, u smislu čl. 1109 ZOO-a, koji kao suvlasnici internog sustava odvodnje, terete tuženike za naknadu ½ troškova otklanjanja kvara na sustavu, koje troškove su isplatili u cijelosti.

23. Tužitelji su kvar otklonili postupajući po pravomoćnom Rješenju Općinskog Suda u Splitu, posl.br. Ovr-146/2019 i u predmetnom postupku traže da Sud utvrdi da navedeno Rješenje ima intervencijski učinak na tuženike.

24. Tužitelji naglašavaju da su ispunili zakonske uvjete za priznanje intervencijskog učinka Rješenja Općinskog Suda u Splitu, posl.br. Ovr-146/2019, na tuženike, jer su pisanim podneskom, upućenom Sudu, u tom postupku, zatražili da Sud tužene obavijesti o postupku, naveli su razloge zbog kojih to traže, u postupku su postupali lojalno, pa je tuženicima bilo jasno da je, u odnosu na njih, zasnovan određeni građansko-pravni odnos i da će Rješenje, doneseno u tom postupku, imati učinke na njih.

25. Tuženici su mogli sudjelovati u opisanom postupku, kao umješači, isticati prigovore, predlagati dokaze...što nisu učinili, pa u predmetnoj parnici protiv tuženika nema mjesta otvaranju ponovnog meritornog raspravljanja i eventualno drugačije odluke o stvarnoj i pravnoj osnovi o biti spora.

26. Dakle, neovisno o činjenici što je tužena Ad.1, u postupku Općinskog Suda u Splitu, posl.br. Ovr-146/19 sudjelovala kao svjedok i neovisno o činjenici što tuženici u tom postupku nisu sudjelovali kao umješači, intervencijski učinak prema tuženicima je uspostavljen činjenicom što su tužitelji Sudu dostavili pisani podnesak s obrazloženim zahtjevom kojim su tražili da Sud, sukladno čl. 211 ZPP-a, o tom postupku obavijesti tužene. Ovakav pravni stav zauzeo je i Vrhovni Sud Republike Hrvatske u više odluka1 . 1 VSRH - Rev-x 991/2016-2, od 24.11.2020.

27. Stoga u predmetnom postupku nema mjesta ponovnom otvaranju meritornog raspravljanja i nije moguće donijeti drugačiju odluku o stvarnoj i pravnoj osnovi o biti spora. Pravomoćnim Rješenjem Općinskog Suda u Splitu, posl.br. Ovr- 146/2019 od 27.06.2019. tužiteljima je naloženo da poprave kvar na internom kanalizacijskom sustavu, u roku od 8 dana, uz prijetnju izricanja novčane kazne. U navedenom postupku, Sud je utvrdio da se otpadna voda izlijeva na javnu šetnicu, da izlijevanje potiče iz kanalizacijskih cijevi internog sustava odvodnje koji su dužni održavati korisnici, da je održavanje cijevi dužnost vlasnika i korisnika internog sustava kanalizacije, a suvlasnici kanalizacijskog sustava su stranke u ovom postupku. Isključivi i jedini korisnik sustava, unatrag 8 godina, je zakupnik tuženika Franko & Ivan d.o.o. odnosno tuženici.

28. Člankom 29 st.2 OTU ViK Split je propisano da vlasnik nekretnine / zgrade ili zasebne cjeline u zgradi postaje korisnik javne odvodnje nakon zaključenja Ugovora o priključenju na javnu vodoopskrbu. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da su LO i AO, kao pravni prednici tuženika i SO, kao otac i pravni prednik tužitelja, 13.05.1994. zaključili s Vodovodom i kanalizacijom Split Ugovor o izvedbi internog kanalizacijskog priključka, uz ugovorenu cijenu radova u iznosu od 3.490.985. - HRD, a nakon izvođenja radova, izdana im je Dozvola za priključenje na gradsku kanalizacijsku mrežu, što je nesporno između stranaka. Izdavanjem dozvole za priključenje stranke su postale korisnici usluge javne odvodnje, do koje se pristupa internim sustavom odvodnje, i to tužitelji kao suvlasnici zasebne cjeline u zgradi – poslovnog prostora položenog zapadno, a tuženici kao suvlasnici poslovnog prostora položenog istočno, što je također među strankama nesporno.

29. Sukladno čl.32 OTU ViK Split, vlasnici nekretnine koja je priključena na sustav odvodnje dužni su održavati sustav internih instalacija odvodnje (instalacije koje vode do priključka na javni sustav) u funkcionalnoj ispravnosti, uključivo priključno okno tako da spriječe mogućnost onečišćenja i oštećenja, pa su solidarno odgovorni za sve štete koje mogu nastati uslijed neodržavanja i / ili oštećenja sustava.

30. Člankom 1109 Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO) je propisano da solidarni dužnik, koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega, a koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. U situaciji kada se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči. U konkretnom slučaju, a s obzirom na činjenicu da tužitelji sustav odvodnje nisu koristili 2 godine prije kvara, a ne koriste sustav ni sada, kao ni proteklih 6 godina, uz primjenu načela pravičnosti , tuženici bi trebali platiti ukupne troškove sanacije !

31. Mada imaju opravdani razlog zahtijevati primjenu načela pravičnosti, tužitelji traže da Sud utvrdi kako su udjeli stranaka u pravima i obvezama u odnosu na sustav odvodnje jednaki, jer sustav koriste kao suvlasnici zasebnih cjelina građevine – zemljišta ispod garaže i garaže sagrađene na tom zemljištu, tlocrtne površine 89 m2, a označene kao z. k. tijelo II, čest. zemlje [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pri čemu su tužitelji suvlasnici i korisnici zasebne cjeline – zapadnog dijela garaže, a tuženici suvlasnici i korisnici istočnog dijela garaže, koji dijelovi su slične površine.

32. U postupku iz kojeg potječe Rješenje Općinskog Suda u Splitu, posl.br. Ovr-146/2019 nije utvrđeno što je uzrok curenja otpadne vode iz kanalizacijskog sustava, ali je to utvrđeno nakon iskopa i hidrodinamičkog čišćenja cjevovoda. Do curenja je došlo iz azbestnih cijevi pa su na cjevovodu azbestne cijevi zamijenjene PHD cijevima (polietilenske cijevi sa znatno boljim mehaničkim svojstvima), ugrađene su nove spojnice, a cijeli sustav cjevovoda, od sabirne jame, do priključka u javni sustav odvodnje, je saniran CIPP metodom, kako je to vidljivo i u Zapisniku o obavljenim radovima. Saniranje kanalizacijskih cijevi CIPP metodom, počinje lociranjem problema pomoću kamere, nakon čega se u oštećenu cijev umeće fleksibilna tkanina natopljena posebnom vrstom smole (poliester, vinil-ester, epoxy) koja se stvrdnjava. Rezultat sanacije su nove, čvrste i otporne cijevi unutar starih, bez ikakvih spojeva kroz koje bi mogla prodirati voda ili korijenje biljaka. Ovim postupkom, u potpunosti se uklanjaju pukotine, naprsnuća, propuštanja i onemogućava korozija, a istovremeno se staroj, izvornoj cijevi vraća statička nosivost i mehanička otpornost. Dakle, glede uzroka zbog kojih je došlo do curenja iz kanalizacijskih cijevi, nema potrebe za nagađanjem. Uzrok su dotrajale, azbestne cijevi koje su 2019. bile stare 25 godina, a čiji je vijek trajanja maksimalno 20 godina, a tako proizlazi iz Zapisnika o obavljenim radovima, Ponude izvođača, Specifikacije i obračuna radova koje je sačinio izvođač, kao stručna, ovlaštena i nepristrana osoba. Navodi tuženika kako je uzrok curenja namjerna radnja izvjesnog GO, odnosno radovi koje su tužitelji izvodili na svojoj terasi su nelogični i nisu u skladu s onim što je snimanjem cjevovoda utvrđeno !

33. Glede visine tražbine, tužitelji su platili sanaciju kanalizacijskog sustava 5.995,75 € (45.175,00 kn), a platili su i 1.538,84 € (11.594,40 kn) na ime troškova postupka posl. br. Ovr-146/2019, odnosno ukupno 7.534,59 € (56.769,40 kn). U ovom postupku terete tužene kao solidarne dužnike za iznos od 3.767,30 € (28.384,70 kn) koji iznos tuženici uporno, a bez utemeljenja odbijaju platiti.

34. U predmetnom postupku je nesporno utvrđeno da tužitelji nemaju ključ od sabirne jame i instalacija kanalizacije. Pregledom spisa Općinskog Suda u Splitu, posl.br. Ovr-146/2019 koji dokaz su tužitelji predložili izvesti, utvrdit će se da je u tom postupku Sud 3 puta izvodio dokaz očevidom i da je svaki put, okno otvarao zakupac tuženih. Isto je utvrđeno i prilikom prvog očevida u predmetnom postupku – 13.05.2022. kada je opisana željezna vrata otvorio „konobar“ iz caffe bara koji se nalazi u prostoru tuženih, a isto tako i prilikom drugog očevida – 01.02.2024.

35. U odnosu na točku Iz tužbenog zahtjeva kojim tužitelji, kao suvlasnici internog sustava odvodnje, traže predaju ključeva željeznih vrata iza kojih se nalaze instalacije odvodnje.

36. Nesporno je utvrđeno da tužitelji nemaju ključeve željeznih vrata iza kojih se nalazi postrojenje odvodnje i sabirna jama, i od kuda se pristupa cjevovodu, mada su, u više navrata, tražili te ključeve. Tužitelj Ad.2 navodi da je ključeve predao tuženoj Ad.1 kada su tuženici svoj prostor dali u zakup i priveli ga svrsi, a što je, sukladno iskazu tužene bilo 1995. godine. Tužitelj Ad.2 navodi da su on i tužitelj Ad.1 imali ključeve do 2016. a kada su tuženici promijenili katanac na željeznim vratima i od kada ključeve nemaju.

37. Tužena Ad.1 navodi kako ona „nikada nije imala ključeve“ opisanih vrata, te kako je ključeve uvijek imao njezin aktualni zakupnik. Potvrdila je da je, radi sanacije 2019. tuženika Ad.2, uputila da ključeve traži od ZO. Također je potvrdila da je ZO odbila tuženiku Ad.2 dati ključeve. Konačno navela je da je ZO, nakon toga, rekla „da treba“ predati ključeve tužitelju Ad.2, ali ne zna da li ju je ona poslušala (str.7 st.8 Zapisnika od 03.02.2025.)

38. Tuženici, pa tako i tužena Ad.1, svoje obveze i prava iz obvezno pravnog odnosa koji ima sa svojim zakupcem, s stvarno pravnim obvezama i pravima koja ima u odnosu s tužiteljima ! U podnesku zaprimljenom 05.05.2025. ( točke 2, 3, 4, 5, 6, 15 podneska) tuženici navode kako oni nisu u posjedu ključeva ormara u kojem su položene instalacije odvodnje, kako posjed tog ormara imaju sadašnji, a prije toga prethodni zakupci, kako je tužena Ad.1 rekla svojim zakupcima da predaju ključeve tužiteljima...pa kako tuženici nisu pasivno legitimirani glede točke I tužbenog zahtjeva, radi čega taj dio tužbenog zahtjeva treba „odmah odbiti“ jer tuženici nisu osobe koje imaju posjed, ni ključeve opisanog ormara. Tužena Ad.1, dodatno, na pitanje svog punomoćnika: „Zašto ključ imaju samo djelatnici trenutnog zakupnika, odnosno djelatnici tvrtke Franko & Ivan“ d.o.o. odgovara, kako je to stoga što, citiramo: „ se oni boje neke diverzije GO“

39. Sukladno čl. 336 ZOO-a Ugovor o zakupu stvara obveze samo i isključivo između Ugovornih strana, a za treće osobe iz tog Ugovora mogu proizaći samo određena prava i to ako je u pitanju Ugovor u korist trećeg. U konkretnom slučaju, sva prava i obveze između zakupnika Franko & Ivan d.o.o. i tuženih kao zakupodavaca, odnose se na njih kao stranke ugovora o zakupu, a ne na tužitelje, koji su treće osobe, u smislu citiranih odredbi. S obzirom na to da Ugovorom o zakupu između tuženika i njihova zakupca Franko & Ivan d.o.o. nisu ugovorena nikakva prava u korist tužitelja, a obaveze se ne mogu ni ugovoriti, tužitelji sva svoja prava, koja se odnose na predmet zakupa, ostvaruju zahtjevom prema tuženicima, pa tako i pravo na suposjed sustava odvodnje, odnosno pravo na posjedovanje ključa od vrata iza kojih se nalaze instalacije sustava odvodnje.

40. Zaključno navodimo kako zakupci tuženika nemaju nikakvih obveza prema tužiteljima, a ni tužitelji prema njima. Zakupci tuženika nisu dužni predati ključeve tužiteljima, niti su tužitelji dužni te ključeve tražiti od zakupaca tuženika. Tuženici su ti koji moraju imati ključeve okna u kojem se nalaze instalacije odvodnje. Tužitelji, a ni bilo tko treći (vodovod, vatrogasci, hitne službe) se nisu dužni obraćati zakupcima tuženika i tražiti od njih ključ instalacija, niti su zakupci ovlašteni, a ni dužni ključ dati bilo kome, kako nalaže zakon i zdrav razum. Stoga su svi navodi tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji glede predaje ključeva opisanog okna neosnovani, a isključivo i jedino tuženici su dužni predati tužiteljima ključeve tih vrata, a ne njihov zakupnik, izvjesni gospodin S ili neka treća osoba, kojoj tuženici daju ključ !

41. U odnosu na navode tužene Ad.1, koji se odnose na uzrok kvara na instalacijama, te na financiranje izgradnje internog sustava odvodnje.

42. Radovi na izgradnji terase tužitelja nisu imali nikakav utjecaj na interni sustav odvodnje, jer je terasa građena 2004. godine, odnosno 15 godina prije nego je došlo do curenja otpadnih voda iz sustava. Terasa je građena uz sve propisane dozvole i glavni projekt, a što su tužitelji dokazali prilozima uz podnesak od 24.09.2023.

43. Svi radovi koji su se izvodili kasnije, se nisu izvodili na terasi, već objektu koji se nalazi na terasi i to sjeverni ulaz na terasu koji je napravljen 2010. odnosno 9 godina prije izlijevanja, dočim je kamen kojim je terasa popločana originalni kamen stavljen 2004. Stoga dovođenje u vezu bilo kakvih radova na terasi tužitelja, s curenjem kanalizacijskih cijevi predstavlja puko obmanjivanje Suda i svih sudionika u postupku.

44. Radovi na terasi koje tužitelji trenutno izvode na objektu koji se nalazi na terasi i sjevernom ulazu, nisu predmet ovoga spora i također nemaju nikakva utjecaja na instalacije kanalizacije. Tvrdnje kako je građevinska inspekcija te radove zabranila su neistinite i krajnje zlonamjerne. Snimke privatne terase tužitelja iz 2015. koje tuženici prilažu uz predmetni podnesak predstavljaju neovlašteno slikovno snimanje, pa tužitelji upozoravaju tuženike kako je neovlašteno slikovno snimanje privatnog prostora kazneno djelo iz čl.144 KZ-a za koje je zaprijećena kazna zatvora do 3 godine. Što se tiče navodne zabrane radova, sami tuženici, s očito „dobrim vezama“ u građevinskoj inspekciji, uz podnesak dostavljaju poziv tužitelju Ad.1 da u državni inspektorat donese projektnu dokumentaciju, a ne rješenje o zabrani radova.

45. Ponovno navodimo da je do izlijevanja otpadne vode došlo uslijed dotrajalosti azbestnih cijevi, koje su, nakon 25 godina, korodirale, istrošile se i koje je trebalo zamijeniti, odnosno sanirati. Cijevi u sustavu odvodnje od polaganja 1994. do sanacije 2019. nisu mijenjane, ni sanirane, pa su u tom dijelu navodi tuženika potpuno netočni. Tuženici se nisu potrudili i došli na teren kada je vršeno snimanje cijelog sustava odvodnje s kamerom, pa ne znaju da je azbestna cijev naprsla i na udaljenosti od cca. 2 metra od tlačne pumpe, što su utvrdili ovlašteni serviseri „ T i Goran“. To naprsnuće su izazvali tuženici, kada su bez obavijesti tužiteljima i bez njihova znanja, na mjestu gdje se spaja metalna cijev s azbestnim cijevima, ubacili tzv. „nepovratni ventil“. Da bi razdvojili cijevi i između njih ubacili nepovratni ventil, cijevi su morali olabaviti, podići metalni dio cijevi, ubaciti nepovratni ventil i s druge strane ponovno spojiti azbestni dio cijevi, i tom prigodom je azbestna cijev napukla. Na dalje, nepovratni ventil se ne nalazi „odmah na izlazu iz poslovnog prostora tuženika“ kako tuženici pogrešno navode. Nepovratni ventil se nalazi unutar okna, smješten je nakon pumpe na cijevima koje služe za odvodnju.

46. Mada je više puta razjašnjeno, ponovno navodimo kako se otpadna voda iz oba prostora nakuplja u sabirnu jamu položenu iza željeznih vrata koja se zaključavaju. Kada razina otpadne vode dosegne određeni nivo, plovni prekidač (uređaj koji pluta u otpadnoj vodi) se aktivira i automatski pali pumpu koja odvodi otpadnu vodu iz sabirne jame do cijevi kojom otpadna voda odlazi na viši nivo i u sustav javne odvodnje. Kada se nivo otpadne vode spusti, plovni prekidač na isti način gasi pumpu. Nakon gašenja pumpe, otpadna voda koja se zadržala u cijevima, a koje su na višem nivou od sabirne jame, se silom gravitacije vraća u sabirnu jamu. Sve navedeno se događa bez ljudske intervencije. Nakon ugradnje nepovratnog ventila, kada pumpa radi ventil je otvoren kako bi otpadna voda mogla otići iz jame u cijevi, ali kada se pumpa ugasi, nepovratni ventil se zatvara i onemogućava vraćanje otpadne vode koja se zadržala u cijevima, natrag u sabirnu jamu. To stoga, što nepovratni ventili, kako im naziv govori i kako je općepoznato, dozvoljavaju protok fluida, tekućine, plina etc. samo u jednom smjeru. Stoga nepovratni ventil koji su tuženici ugradili dozvoljava protok otpadne vode samo iz smjera sabirne jame u smjeru odvodnih cijevi, ali, nakon gašenja pumpe, ne dozvoljava povratak otpadne vode koja se zadržala u cijevima natrag u sabirnu jamu, pa otpadna voda ostaje u cijevima. Silom gravitacije otpadna voda se slijeva na onaj dio cijevi koji je najniži i tu se zadržava, do sljedećeg aktiviranja pumpe. Otpadna voda koja se zadržava stvara talog, na tom mjestu cijevi korodiraju, pa je upravo na tim najnižim točkama došlo do oštećenja cijevi i izlijevanja kako je to prikazano u vještvu Petra Čorića. Nepovratni ventil može oštetiti odvodnu cijev upravo kako je to opisano i vjerojatno je, pored dotrajalosti, drugi uzrok zbog kojeg je cijev naprsla upravo na tim najnižim točkama, a ne negdje drugdje.

47. U odnosu na tvrdnje tuženika, a posebno tužene Ad.1 kako je radove izgradnje internoga sustava platio njezin pokojni suprug CO, navodimo kako su u spis priložene priznanice o plaćanju radova na izgradnji vodovodnog priključka u kojima su kao platitelji navedeni LO (raniji suvlasnik prostora), AO (prvi suvlasnik i stric tužitelja) i SO (pravni prednik i otac tužitelja), a ne CO. Sva korespondencija između Vodovoda i kanalizacije Split, dozvola za priključak, Ugovor o izvedbi priključka...glasi na navedene, a ne na TK. Tužena Ad.1 je zatražila promjenu naziva korisnika priključka s imena MK i AO na svoje ime 2008. i od tada priključak glasi na nju. Stoga su svi navodi tužene Ad.1 i navodi podneska glede pitanja tko je financirao izgradnju priključka neistiniti i netočni, a tuženici ih ne mogu dokazati, jer su spisu javne isprave, priznanice iz kojih proizlazi suprotno onome što tvrdi tužena Ad.1. Pored toga, prosječno inteligentan i obrazovan čovjek ne bi plaćao naknade za izgradnju kanalizacijskog priključka na tuđe ime, a da mu obveznik plaćanja nije dao barem potvrdu što, i koliko je za njega platio !

48. Računi društva Franko & Ivan d.o.o. iz 2015. godine, koje tuženici dostavljaju uz podnesak potiču iz spora koji se pred Općinskim Sudom u Splitu, vodio pod poslovnim brojem Pn-486/16, a radi naknade štete, po tužbi navedenog društva, a protiv GO i tužitelja, u svojstvu tuženika. Taj spor nije pravomoćno okončan i nije ni u kakvoj vezi s predmetnim sporom. Za predmetni spor značajno je Rješenje o privremenoj mjeri, posl.br. Ovr-146/2019, kojim je tužiteljima naložen popravak sustava odvodnje, a koji je u vezi s predmetnim postupkom. Tužba koju tuženici prilažu uz podnesak i Presuda zbog ogluhe Općinskog Suda u Splitu, poslovni broj Pn-610/18, koja je nota bene, ukinuta Rješenjem Županijskog Suda u Rijeci, posl.br. Gž-399/2020, od 18.10.2021. radi isplate iznosa od 16.736,45 kn, je tužba radi opravdanja privremene mjere. 26. Kako bi se predmetni spor konačno usmjerio prema donošenju odluke, tužitelji ustraju u zahtjevu da se, u dokazne svrhe, izvrši uvid u spise Općinskog Suda u Splitu, posl.br. Ovr 146/2019 (ex Ovr-1638/18) koji je u vezi s predmetnim postupkom, a kako je predloženo u tužbi. Također predlažu da se izvede dokaz uvidom u spis Općinskog Suda u Splitu, posl.br. Pn-610/18, po tužbi radi opravdanja privremene mjere. 27. Tužitelji se izričito protive izvođenju dokaza saslušanjem GO, kao i izvođenju dokaza uvidom u spise i parnice koje su se vodile između tuženih i GO. Također traže da Sud izuzme iz dokaznog materijala foto dokumentaciju koju tuženici prilažu uz podnesak tuženika zaprimljen 05.05.2025. jer su ti dokazi predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka 26.11.2021. Pored toga, nesporno je da ti postupci, kao i GO osobno, nemaju nikakve veze s predmetnim postupkom. Tužitelji su prekinuli sve poslovne odnose s GO u ožujku 2017. GO nije u posjedu poslovnog prostora od 2014. što je potvrdila i tužena V.1. Do curenja otpadne vode je došlo 2, odnosno 4 godine nakon što je GO izašao iz prostora, pa GO ni na koji način nije mogao, sve i da je htio, izazvati kvar na sustavu kanalizacije.

49. Tuženici slobodno odlučuju hoće li svoj prostor dati u zakup i kome, a isto tako i tužitelji, pa svi navodi tužene Ad.1 o tome kako su tužitelji izabrali „pogrešnog i lošeg“ zakupnika, usmjeravaju predmetni spor u pogrešnom pravcu, odnosno u pravcu međusobnih sukoba dva ugostitelja, njihovu bespoštednu borbu za goste, odnosno profit...a ti sukobi nemaju, niti su ikada imali ikakve veze s vlasnicima zakupljenih prostora i njihovim odnosima.

50. Iskaz tužene Ad.1 je konfuzan i unutar sebe kontradiktoran. Tužena Ad.1 se treba odlučiti jeli stručna za pitanja odvodnje ili nije. Tužena V.1, s jedne strane, tvrdi kako zna da je neke radove na pumpi izvodila, ali ne zna koje (str.7 st.9), da su ju tužitelji obavijestili o radovima na sanaciji, ali da se u te radove ne razumije, za razliku od tužitelja koji su građevinari, pa vjeruje da su oni izabrali najbolje izvođače (str.8 st.3 Zapisnika od 03.02.2025.). S druge strane, tužena V.1 očito nema povjerenja u tužitelje, i postaje stručna kada navodi kako je odustala od razdvajanja sustava odvodnje prema projektu koji su dali napraviti i platili tužitelji, jer bi za razdvajanje, u njezin prostor trebalo postaviti pumpu, što da nije moguće, jer prilikom lebićade (jugozapadni vjetar) njezin prostor plavi .

51. Tuženici odbijaju platiti troškove sanacije sustava odvodnje, a istodobno tvrde kako je cijeli sustav odvodnje zajednički ?! Ako je interni sustav odvodnje zajednički, tada su i troškovi sanacije i svega što se odnosi na taj sustav zajednički. Stoga se tuženici konačno moraju odlučiti, jeli sustav odvodnje zajednički, a ako jeste kao korisnici sustava osim prava korištenja, imaju i zakonsku obvezu održavanja tog sustava u funkcionalnom stanju i plaćanja svih troškova koji iz tog osnova nastanu.

52. Ako smatraju da nemaju obvezu održavati sustav odvodnje u funkcionalnom stanju i plaćati sve troškove koji iz tog osnova proizađu, tada nemaju ni pravo korištenja sustava, a posebno i stoga jer nemaju ustanovljeno pravo služnosti provođenja tekućina preko zemljišta tužitelja, a cijeli sustav je položen na zemljištu tužitelja.

53. Iz iskaza ŽO, ZO i IO proizlazi da svjedokinje poistovjećuju predmetni spor, sa sporom koji se pred ovim Sudom vodio po tužbi H & Ivan d.o.o. protiv GO, TO i MO, posl.br. Pn-486/16. U citiranom postupku, zakupnik istočnog poslovnog prostora suvlasništvo tuženih, je teretio GO za štetu koju mu je, navodno, GO nanio tako što je gasio sklopku električne pumpe, koja iz sabirne jame odvodi otpadne vode u sustav javne odvodnje, a uslijed čega se, zakupcu tuženih, otpadna voda vraćala natrag u prostor. Zakupac tuženih u tom postupku tereti i tužitelje, te navodi kako oni nisu poduzeli očekivane radnje i spriječili GO da gasi sklopku pumpe, odnosno što istoga nisu deložirali iz prostora, a prostor dali u zakup zakupcu tuženika Franko & Ivan d.o.o.

54. Predmetni spor se vodi između suvlasnika istog poslovnog prostora, u kojem zapadni dio koriste tužitelji, a istočni tuženici, pri čemu oba poslovna prostora imaju jedinstven interni sustav odvodnje i radi naknade ½ troškova nužne sanacije zajedničkog internog sustava odvodnje.

55. Povod za ovaj spor je činjenica da tuženici odbijaju platiti trošak sanacije internog sustava odvodnje, koji je nakon 25 godina od izgradnje, počeo curiti, stare azbestne cijevi su dotrajale, stara koljena, ventili, spojnice...su počeli propuštati vodu. Kvar je uočen 2018. saniran 2019. Cijenu sanacije su platili tužitelji i traže naknadu ½ troškova sanacije zajedničkog, internog sustava odvodnje.

56. GO nije ni u kakvoj vezi sa sanacijom internog sustava odvodnje. Sukobi između njega, kao ugostitelja, na jednoj strani i zakupca tuženika, također ugostitelja, na drugoj strani, nemaju nikakve veze s predmetnim sporom. Sudski sporovi koje su tuženici vodili protiv GO, a zbog dugovanja GO iz osnova zakupnine, kazneni postupci koje su tuženici vodili protiv GO, a zbog devastacije njihova poslovnog prostora i drugi slični sporovi također nemaju nikakve veze s predmetnim sporom.

57. GO, a ni bilo tko drugi ne koristi zapadni prostor tužitelja 8 godina (u ožujku 2017. prostor je ispražnjen od stvari i uopće se ne koristi). „Beskućnik“ ŠO, kako ga naziva tužena Ad.1 (inače ribar) je, na terasi tužitelja, a ne u poslovnom prostoru, sušio ribarske mreže, a i ŠO je preminuo ! Tuženici, u nedostatku valjane argumentacije kojom bi osporili tužbeni zahtjev dovode u vezu predmetni spor s GO, KK.....mada te osobe ili bilo koje treće osobe s predmetnim sporom nisu u vezi. Stoga tužitelji traže da Sud dijelove iskaza svjedokinja ŽO, ZO i IO koji se referiraju na sporove između tuženika i GO, ne uzima u razmatranje, jer činjenično stanje, koje se u tim sporovima utvrđivalo, nije ni u kakvoj vezi s predmetnim sporom.

58. U odnosu na iskaz ŽO saslušane na ročištu 12.05.2025. sud smatra kako nije točno da je ona 2018. godine tražila od tužitelja da joj dopuste saniranje sustava za odvodnju? Tužitelji su prvi put čuli o „curenju vode iz sustava“ kada su dobili od Suda obavijest da je protiv njih podnesen prijedlog za donošenje Rješenja o privremenoj mjeri (posl.br. Ovr-1638/2018). Sva komunikacija, a glede kvara na sustavu, sanacije sustava, radova koje treba izvesti, izvođača, cijene radova, plaćanja....se odvijala jednosmjerno, od tužitelja, prema tuženicima, kako to proizlazi iz isprava priloženih uz tužbu. Mada ih je Sud pozvao sukladno čl.211 ZPP- a da sudjeluju u postupku radi donošenja Rješenja o privremenoj mjeri (Ovr- 1638/2018) kao suvlasnici internog sustava odvodnje, tuženici se pozivu nisu odazvali.

59. Iz iskaza svjedokinje ŽO proizlazi kako se ključ od vrata iza kojih je položena sabirna jama... i danas nalazi kod zakupca tuženika. Gospođa ŽO navodi da taj ključ stoji u istočnom prostoru, njezinom caffe baru, da ga tužitelji mogu uzeti kada hoće. U odnosu na kritično vrijeme kada je vršena sanacija sustava, svjedokinje ŽO i ZO različito navode o načinu otvaranja vrata iza kojih su položene pumpa i sabirna jama. Svjedokinja ŽO ustraje u tvrdnji da je ključ od okna bio u njezinom caffe baru, a svjedokinja ZO navodi kako je njezin momak HK ključeve dao G

60. U odnosu na iskaz svjedokinje ZO ista ponavlja navode svjedokinje ŽO o problemima s GO. Navodi kako je ključeve zajedničkog internog sustava odvodnje imao GO, ne zna od kada tužitelji nemaju ključ, ali ponavlja da je ključ imao GO, a u odnosu na kritično razdoblje kada su tužitelji otklanjali kvar na internom sustavu odvodnje, potvrđuje da su ključevi bilo kod njezinog momka HK, ali ne zna kome ih je on dao ? 61. Iz iskaza IO – odvjetnice u miru, a koja je zastupala tuženike u kaznenim postupcima koje su oni vodili protiv GO proizlazi kako je njezin zaključak da je „glavni problem GO“. Svjedokinja navodi kako je GO demolirao poslovni prostor tuženih, kako tuženici od GO nisu uspjeli naplatiti štetu koju im je uzrokovao...ali ti navodi nisu ni u kakvoj vezi s predmetnim sporom ! U odnosu na predmetni spor, svjedokinja IO navodi kako joj je poznato da je zaista došlo do puknuća cijevi, te da su stranke 2017. ili 2018. dogovorile etažiranje predmetnog objekta, a i razdvajanja internog sustava odvodnje, pri čemu je dogovoreno da će zahtjev za razdvajanje i dokumentaciju pribaviti tužena Ad.1, a projekt dati izraditi tužitelji, ali da projekt nije realiziran jer je sabirna jama za prostor tuženika, planirana unutar tog prostora? Što se tiče postupka radi donošenja Rješenja o privremenoj mjeri, svjedokinji IO očito nisu poznate činjenice, jer navodi kako su taj postupak pokrenuli tuženici, kako su uzrok kvara na sustavu radovi tužitelja na njihovoj terasi...a razumljivo je da o navedenom postupku nema saznanja jer je navela da je tuženike zastupala isključivo u kaznenim postupcima koje su oni vodili protiv GO.

62. U odnosu na iskaz svjedoka ČO koji je radio projekt razdvajanja internog sustava odvodnje, isti je potvrdio ono što proizlazi i iz dokumentacije u spisu i navoda tužitelja: Da su ga angažirali tužitelji, te da je radio nekoliko projekata internog sustava odvodnje za poslovne prostore stranaka, a da se u spisu Suda nalazi „završni projekt“ za razdvajanje internog sustava odvodnje, po kojem projektu bi svaki prostor imao svoj, interni sustav odvodnje. Da je elaborat napravio po pravilima struke ! Da projektom u prostoru tuženika nije predviđena pumpa i sabirna jama, već je u prostoru tuženika planiran „odvajač masnoća“ s obzirom na to da se u javni sustav odvodnje ne smiju puštati zamašćene vode, jer se masnoća zadržava na stjenkama cijevi uslijed čega dolazi do začepljenja. Da je svaki kanalizacijski sustav vodo-nepropustan i ne smije primiti tuđe vode, te je izričito izjavio da uslijed kvara na sustavu ne može doći do miješanja mora i kanalizacijske vode, jer je kanalizacijski sustav zatvoren.

63. Zaključno navodimo kako iz dokaznog materijala u spisu (isprava i saslušanih stranaka i svjedoka) kao nesporno proizlazi: Da su stranke suvlasnici poslovnog prostora, označenog u zemljišnim knjigama kao z.k. tijelo II, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], opisano kao zemljište ispod garaže u površini od 89 m2 i garaža na tom zemljištu u istoj površini na čestici zemlje [katastarska čestica]. Da prostor, opisan u prethodnoj točki, nije etažiran, ali tužitelji koriste prostor položen zapadno, a tuženici prostor položen istočno u odnosu na šetnicu koja je položena južno od prostora. Da svaki prostor ima svoj priključak za struju i vodu, a interni sustav odvodnje koji odvodi otpadnu vodu iz oba prostora do javne kanalizacijske mreže je zajednički. Da je interni sustav izgradilo Javno komunalno poduzeće Vodovod i kanalizacija Split, a ugovorene radove u iznosu od 3.490.985 HRD su financirali LO, SO i AO. Da je UK (nasljednica MK) prodala idealni dio predmetnog prostora TK, a kojeg su naslijedili tuženici. Da su tužitelji nasljednici i pravni slijednici SO. Da je interni sustav odvodnje projektiran i izgrađen kao „tlačni sustav“, a sastoji se od sabirne jame, električne pumpe koja otpadnu vodu prikupljenu u sabirnoj jami, odvodi na viši nivo, u interni sustav cijevi, a odatle u javni sustav odvodnje. Da se sabirna jama, pumpa i cijevi nalaze na zemljištu koje je isključivo vlasništvo tužitelja, a sustavu se pristupa otvaranjem željeznih vrata koja se zaključavaju. Da se ključ od vrata, od 2015. godine ( proteklih 10 godina ) nalazi u isključivom posjedu tuženika, odnosno njihova zakupca, a tuženici odbijaju ključ predati tužiteljima. U spis je priložen zapisnik iz postupka radi određivanja privremene mjere koji se vodio pred Općinskim Sudom u Splitu, posl. broj Ovr-146/19, od 03.06.2019. na kojem ročištu je tužena Ad.1 HO dala svoj iskaz. Tužena Ad.1, na upit Suda navodi, citiramo: „ sklopka je premještena u moj poslovni prostor i mi to kontroliramo, a ključ Z, MO (misli se na ZO) ne da dok je GO u prostoru (str.2 st.5 Zapisnika). Tužena HO u istom iskazu navodi: „ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali znam tko je GO, znam njegove metode, pa je moja pretpostavka da je on, u noćnim satima, uzeo mašklin i jednostavno probio cijev..“ (str.2 st. 5 Zapisnika). Konačno, HO u istom iskazu, navodi: „Nakon toga gospođa ŽO dovodi vodoinstalatere da mijenjamo elektroinstalaciju i da kontroliramo rad pumpe i od tada (2015.) je ključ postrojenja kod ZO.“ Da tuženici nemaju pravo služnosti polaganja cijevi preko zemljišta tužitelja. Da je 15.06.2018. zakupac tuženika Franko & Ivan d.o.o. podnio Općinskom Sudu u Splitu prijedlog za određivanje privremene mjere protiv tužitelja u ovom postupku, nalogom tužiteljima da poprave kanalizacijske cijevi i pumpe sustava odvodnje, koji postupak se vodio pod brojem Ovr-146/19 u kojem je doneseno Rješenje kojim je tužiteljima naloženo da poprave kanalizacijske cijevi otklanjanjem nastalog oštećenja. Da je Sud u postupku Ovr-146/19 pozvao tuženike, sukladno čl.211 ZPP-a da sudjeluju u postupku, ali su se oni o poziv oglušili. Da su tužitelji uputili tuženicima poziv da sudjeluju u predmetnom postupku i popravku sustava, ali su se tuženici i o taj poziv oglušili. Da su tužitelji, pisanim putem, obavijestili tuženike o kvaru na sustavu, nužnosti popravka sustava i svakoj poduzetoj radnji na popravku sustava (pozvali su ih da sudjeluju u radovima, izboru izvođača, obavijestili ih o vremenu izvođenja radova, zamolili da obavijeste svog zakupnika da, u vrijeme izvođenja radova, sustav ne koristi, izvijestili su tuženike o načinu na koji izvođač predlaže izvesti radove, te tražili da se očituju prihvaćaju li taj prijedlog, dostavili su tuženicima popis i opis izvedenih radova, jamstvo izvođača za izvedene radove, račun za izvedene radove, dokaz o plaćanju svih izvedenih radova) te ih više puta pozvali da im nadoknade ½ troškova predmetnog postupka i izvedenih radova. Tuženici nisu odgovorili niti na jedan od citiranih dopisa, a radove su odbili platiti. Da je radove popravka izvelo ovlašteno trgovačko društvo Goran i Zoran d.o.o. popravak je uključio izmjenu starih azbestnih cijevi, linearnu sanaciju cijevi, izmjenu dotrajalih koljena, ventila, spojnica, a cjevovod je parcijalno saniran na svim spojevima.

64. Sustav je ispuštao otpadnu vodu jer je rađen od azbestnih cijevi čiji je vijek trajanja maksimalno 20 godina, a navedene cijevi su, u trenutku sanacije (2019.) bile stare 25 godina. Prilikom sanacije je utvrđeno da uzrok curenja nije izgradnja terase, a što je i logično jer su tužitelji terasu gradili (uz svu potrebnu projektnu dokumentaciju) 2004. godine, odnosno 14 godina prije nego je curenje uočeno. Uzrok curenja nije ni namjerna radnja GO, ili neke treće osobe, kako je to tvrdila tužena Ad.1. Sustav je jednostavno dotrajao i trebalo ga je sanirati, a pojedine dijelove sustava izmijeniti, što su tužitelji i učinili.

65. Da je između stranaka postignut dogovor da se sustav odvodnje razdvoji, kako bi se, u buduće, izbjegli svi problemi oko korištenja i održavanja sustava, pa je tužena Ad.1 preuzela obvezu podnijeti zahtjev Vodovodu i kanalizaciji Split (dalje ViK Split), a tužitelji su preuzeli obvezu izrade projekta razdvajanja sustava.

66. Da su tužitelji platili izradu projekta, ali je tužena Ad.1 odustala od razdvajanja sustava, tvrdeći da je projektom razdvajanja u „njezinom“ prostoru planirano ukapanje sabirne jame, u koju da će prodirati more, što da će izazvati naplavljivanje „njezinog“ prostora otpadnom vodom, neugodnim mirisom....što sve nije točno, jer je sustav kanalizacije zatvoren, a u prostoru tuženika nije planirana sabirna jama, već „separator masnoće“. Tužena Ad.1 je konačno navela da ne želi platiti radove razdvajanja sustava jer „ona ima sustav odvodnje koji odlično funkcionira proteklih 20 godina“, što je jedini razlog zbog kojeg su tuženici odbili razdvojiti sustav, a tužitelje, ponovno izložili trošku izrade projekta i raznim radnjama koje su u svrhu razdvajanja, uzaludno, proveli.

67. Tužitelji unatrag 10 godina nemaju ključ vrata iza kojih je položena sabirna jama, pumpa, cijevi...sustava odvodnje koje su suvlasnici, koji je položen na zemljištu njihovo vlasništvo, jer im tuženici ključ odbijaju predati tuženici tvrde kako ni oni nemaju taj ključ, jer su ključ predali svom zakupcu Franko & Ivan d.o.o., a zakupac ključ odbija predati tužiteljima, jer se straši da bi tužitelji, možda, mogli, ključ predati GO, a koji da bi, možda, mogao, raznim radnjama, poremetiti sustav odvodnje, a zbog čega bi, možda, zakupcu tuženika, nastati šteta. Opisana „priča“ traje 10 godina, mada GO ni na koji način ne koristi navedeni prostor, od ožujka 2017. a i da ga koristi ili da prostor koristi bilo tko koga su tužitelji na to ovlastili, tuženici nemaju pravo, zbog toga, uskraćivati ključ tužiteljima

68. Samo su tuženici dužni i obvezni tužiteljima predati navedeni ključ. Ta obaveza ne tereti njihovog zakupca Franko & Ivan d.o.o. konobare njihova zakupca, ZO, kao direktora zakupca, njezinog momka NK, prokuristu zakupca ŽO ili bilo koga trećeg. Tužitelji nisu dužni, ne žele i ne trebaju po ključ sustava dolaziti u kafić tuženikova zakupca, tražiti ključ od konobara, poslužitelja... objašnjavati konobaru i zakupčevu osoblju tko su, što su, zašto im treba ključ....Ključ od internog sustava odvodnje moraju imati suvlasnici prostora koji koriste zajednički sustav odvodnje i svoju obavezu predaje ključa drugom suvlasniku ne mogu prenositi na treće osobe, niti se mogu osloboditi te obaveze, tvrdnjom da ta treća osoba kojoj su povjerili ključ, ključ odbija predati.

69. Tužitelji su dokazali da nemaju ključ sustava, tužena V.1 je to nedvosmisleno priznala pred Sudom, upozorena da je pred Sudom dužna govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svi ostali navodi svjedoka ŽO, ZO, pa i tužene Ad.1, a glede predmetnog ključa predstavljaju obmanjivanje Suda i nevješto prikrivanje istine.

70. Tuženici su suvlasnici predmetnog poslovnog prostora i korisnici usluge odvodnje, a što proizlazi iz isprave „promjena naziva korisnika vodoopskrbnog priključka, koji je izdao ViK Split, br. 337005 / TP / JK, od 30.10.2008. godine kojim je tužena Ad.1 zatražila, a ViK Split odobrio, promjenu korisnika priključka br. 04125, brojilo GV: 7936, na adresi [adresa], na čestici zemlje [katastarska čestica], s imena LO... na novog korisnika HO. Opisanu ispravu prilažu tuženici uz podnesak od 24.11.2021.

71. Sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga Vodovoda i kanalizacije Split d.o.o. ( dalje: OTU ViK Split ) od veljače 2013. koji uvjeti su bili na snazi, u kritično vrijeme - 2018. korisnik/ci usluge vodoopskrbe i odvodnje su vlasnik/ ci koji su isporučiteljem zaključili ugovor o priključenju na javnu vodoopskrbu i odvodnju.

72. Sukladno čl. 32 OTU ViK Split korisnik/ci su dužni održavati internu vodovodnu instalaciju i instalaciju odvodnje uključivo okno odvodnje tako da spriječe mogućnost onečišćenja i oštećenja. Za sve štetne posljedice koje bi zbog neodržavanja mogle nastati odgovorni su korisnici usluge.

73. Tuženici nemaju pravo služnosti sustava odvodnje koji je položen na zemljištu tužitelja, ali faktično to pravo izvršavaju i polažu pravo na korištenje tog sustava, dapače, kontinuirano se pozivaju na svoje pravo korištenja sustava. Mada su isključivo tuženici i njihov zakupac jedini korisnici sustava odvodnje proteklih 10 godina, odbijaju sustav održavati i refundirati tužiteljima ½ troškova održavanja sustava.

74. Opće je pravilo da troškove održavanja poslužne stvari i naprava kojima se služnost izvršava snosi ovlaštenik služnosti, a u ovom slučaju tuženici, a vlasnik je dužan sudjelovati u troškovima, ali samo razmjerno koristi koju ima od poslužne stvari. Tužitelji već 10 godina ne koriste zajednički sustav odvodnje i nemaju nikakve koristi od tog sustava, ali samom činjenicom da su suvlasnici prostora koji je spojen na taj sustav spremni su platiti i plaćaju ½ troškova održavanja sustava.

75. Tužitelji su učinili sve što je njihovoj moći da se sustav razdvoji, poslovni prostor etažira i izbjegnu svi eventualni budući sukobi između zakupnika stranaka, koje je realno očekivati osobito ako su u pitanju zakupci koji obavljaju, istu - ugostiteljsku djelatnost. Tuženici, međutim, i to odbijaju.

76. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

77. Odluka o trošku temelj stavka 154 sta 1 ZPP-a a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 200,00 eura, pristup na ročište 7.09.2021. 200,00 eura, sastav podneska od 18.11.2021. 200,00 eura, sastav podneska od 25.11.2021. 200,00 eura, sastav podneska od 24.09,2023. 200,00 eura, pristup na ročište 26.11.2021. 200,00 eura, pristup na očevid 13.05.2022. 200,00 eura, pristup na očevid 1.02.2024. 200,00 eura, pristup na ročište 25.10.2024. 200,00 eura, pristup na ročište 3.02.2025 200,00 eura, sastav podneska od 9.05.2025. 200,00 eura, pristup na ročište 12.05.2025 200,00 eura, pristup na ročište 30.09.2025. 200,00 eura, sastav podneska od 5.12.2025. 200,00 eura, pristup na očevid 11.12.2025. 200,00 eura, sastav podneska od 31.01.2026. 200,00 eura, pristup na ročište 19.02.2026 200,00 eura, pristup na ročište 19.3.26 200,00 eura, pristup na ročište za objavu odluke 100,00 eura, odnosno ukupno 3.700,00 eura uvećano za zastupanje više osoba 10 % 370,00 eura odnosno ukupno 4.070,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a odnosno ukupno 5.087,50 eura, uvećano za pristojbe tužbe 42,06 eura, troškove vještačenja 398,19 eura, trošak razlike vještačenja 70,69 eura, pristojbe presude 84,12 eura odnosno ukupno 5.766,60 eura.

U Splitu, 4. svibnja 2026.g.

S U D A C

Dragan Ramljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

1. pun tužitelja ad 1 i ad 2

2. pun tuženika ad 1 ad 2 i ad 3

3. u spis