Poslovni broj: Us I-2290/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja: OŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Nini Botica Jončić, odvjetnici u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika:

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučka kapetanija Split, Obala Lazareta 1, OIB: 22874515170, koje zastupa opunomoćenica BŽ, zaposlenica, uz sudjelovanje zainteresirane osobe: Suvremeno učilište u Splitu - Pomorsko učilište Atlantis, Split, Mike Tripala 6, OIB: 77159208472, zastupano po opunomoćenici Ivani Marić, odvjetnici u Splitu, Vukovarska 29, radi stjecanja svjedodžbe o osposobljenosti za časnika stroja, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene dana 10. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja zajedno s opunomoćenicom, opunomoćenice tuženika i opunomoćenice zainteresirane osobe, dana 4. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Split KLASA: UP/I-342-35/25-01/25511, URBROJ: 530-04-9-25-2 od dana 1. rujna 2025. i predmet vraća na ponovni postupak i rješavanje.

II U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Split KLASA: UP/I-342-35/25- 01/25511, URBROJ: 530-04-9-25-2 od dana 1. rujna 2025., kao i podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, tužitelj je, u opsežnim navodima, u bitnom, naveo da je predmet postupka zahtjev za omogućavanje pristupa ispitu za stjecanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim ( STCW III/l ). Iz pobijanog rješenja da je očito da je tuženik odlučio o nečemu što tužitelj nije ni mogao zatražiti - ishođenje svjedodžbe o osposobljenosti bez polaganja ispita. Naime, da bi tužitelj mogao steći citiranu svjedodžbu, potrebno je da položi ispit za stjecanje takve svjedodžbe, a sve kako je to određeno čl. 31. st. 1. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca. Tužitelj da je udovoljio svim uvjetima koji su propisani navedenom odredbom da bi pristupio polaganju ispita za ishođenje tražene svjedodžbe o osposobljenosti. Naime, da je priložio sve dokaze da ima: potrebni broj godina, potrebno obrazovanje, zdravstvenu sposobnost te potrebnu plovidbenu službu u svojstvu vježbenika. Tužitelj da je uz svoj zahtjev priložio dokaz stečenog obrazovanja jer je priložio Svjedodžbu o završnom radu i stečenom zanimanju tehničar za brodostrojarstvo izdanu od Suvremenog učilišta u Splitu dana 29. rujna 2023. Nadalje, dostavio je i Svjedodžbu o završnom radu, a koja svjedodžba je izdata u Republici Hrvatskoj. No, da tuženik pogrešno tumači da se navedena Svjedodžba o završnom radu ne može priznati zbog razloga što učilište koje ju je izdalo - nije imalo potrebnu suglasnost za obrazovanje koje je potrebno da bi svjedodžba takvog učilišta bila priznata. Tužitelj da je završio srednjoškolsko obrazovanje na Suvremenom učilištu u Splitu te da je stekao zanimanje tehničar za brodostrojarstvo. Specifičnost pomorske struke je da pomorci moraju konstantno nadograđivati svoje znanje dodatnim školovanjem uz odrađivanje praktičnog dijela rada. Tako da, nakon završenog školovanja na pomorskom učilištu, pomorci moraju nastaviti polagati brevete (otvrdnice za posebna znanja), polagati ispite za dobivanje raznih svjedodžbi o osposobljenosti itd. Dakle, obzirom da je tužitelj srednjoškolsko obrazovanje završio 2023. godine, to je isti ishodio brojne daljnje javne isprave koje dokazuju njegovo odrađeno vježbeništvo te daljnja znanja koje je stekao. Svaku od tih svjedodžbi o osposobljenosti da je izdao tuženik. Osim navedenog, da je tuženik ovjerio brodski dnevnik tužitelja te je tužitelj obavio praksu odnosno vježbeništvo u struci koju je stekao temeljem Svjedodžbe koju tuženik osporava pobijanom odlukom. U obrazloženju pobijanog Rješenja tuženik navodi da uvidom u evidenciju izdatih suglasnosti za provođenje obrazovanja pomoraca proizlazi da u vrijeme kad je tužitelj upisao predmetni srednjoškolski program na Suvremenom učilištu u Splitu - nije postojala suglasnost za vršenje obrazovanja izdana od tuženika - te da se ne može Svjedodžba o završnom radu, izdana od strane Suvremenog učilišta u Splitu, prihvatiti kao dokaz o završenom srednjoškolskom obrazovanju. No, priznavanje ili nepriznavanje Svjedodžbe o završnom radu nije predmet zahtjeva tužitelja. Tuženik da ne može proizvoljno osporavati javnu ispravu. Činjenica je da je Svjedodžba o završnom radu izdana od Republike Hrvatske, Suvremenog učilišta u Splitu te da ima pripadajući pečat. Tuženik pobijanom odlukom osporava valjanost navedene javne isprave, a proteklih godina da tu istu svjedodžbu nije osporavao. Dakle, da je iz opisanog sasvim jasno da tuženik pogrešno tumači i primjenjuje odredbu čl. 94. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca jer nije točno da podnositelj zahtjeva (ovdje tužitelj) ne udovoljava nekom od uvjeta za pristupanje ispitu i potom izdavanje tražene svjedodžbe o osposobljenosti. Svjedodžbu o završenom srednjoškolskom obrazovanju da je tužitelj već stekao i upravo da je temeljem stečene svjedodžbe odradio praktični dio kao vježbenik. Dakle, budući je jasno da je tužitelj ishodio Svjedodžbu - to tuženik nije ovlašten svojim proizvoljnim tumačenjem odrediti da se ta svjedodžba ne priznaje. Osim toga, da je temeljno načelo upravnog postupka načelo zaštite stečenih prava stranaka, propisano odredbom članka 13. Zakona o općem upravnom postupku. Sasvim je jasno iz gore citirane odredbe da pravo koje je stečeno Svjedodžbom - može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, a zakonom nije propisano daje to moguće na način kako je to napravio tuženik pobijanom odlukom. Sasvim je jasno da citirana Svjedodžba o završnom radu (završenom obrazovanju) nije poništena niti prestala postojati. Ne postoji niti jedna odluka kojom se poništava citirana Svjedodžba. Navedena svjedodžba da nije krivotvorena, već dapače, da je stečena na potpuno valjani i očekivani način - ostvarenim dolascima na nastavu te polaganjem svih ispita kao i završnog ispita. Osim toga, da Lučka kapetanija nije tijelo koje može izdavati ili ukidati svjedožbe. Sasvim je jasno da je tužitelj stjecanjem Svjedodžbe o završnom radu, koje je izdala Republika Hrvatska, Suvremeno učilište u Splitu, stekao zanimanje, a kako je to navedeno u citiranoj svjedodžbi. Dakle, da tuženik nije ovlašten proizvoljno ukidati stečena prava, i to na način da u jednoj vrsti predmeta odlučuje o drugoj vrsti predmeta, bez ikakvog osnova. Nadalje, stečeno pravo na svjedodžbu da predstavlja i konvencijsko pravo sukladno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih Sloboda (EKLJP) te posebno Protokola br. 1. uz navedenu Konvenciju. Stečeno pravo da predstavlja imovinu odnosno vlasništvo (čl. 1. Protokola 1) koju je pojedinac stekao te posljedično pojedinac uživa zaštitu svoje imovine. Stoga, da tuženik nije imao nikakvog osnova da tužitelju osporava valjanost svjedodžbe opravdavajući se da učilište koje je izdalo svjedodžbu

- nije imalo suglasnost za vršenje obrazovanja koju izdaje tuženik. Tuženik je imao mogućnost i obavezu spriječiti učilište da vrši obrazovanje ukoliko nije ishodilo potrebnu suglasnost tuženika te na taj način spriječiti izdavanje svjedodžbi. No, već izdane svjedodžbe zbog vlastitog propusta - da tuženik ne bi smio ne priznavati. U svakom slučaju, u postupku pokrenutom po zahtjevu tuženika da tuženik nije imao zakonskog osnova da odlučuje o nečemu što nije predmet zahtjeva. Dakle, pobijano Rješenje tuženika od 1. rujna 2025. da nije činjenično, a ni pravno osnovano. Navedenim postupanjem tuženika da su povrijeđena prava i interesi tužitelja. Upravo iz razloga što tuženik nije dopustio tužitelju pristup ispitu te stjecanje tražene svjedodžbe o osposobljenosti, da tužitelj ne može nastaviti raditi iako nije napravio ništa pogrešno. Ukoliko tuženik nije izdao suglasnost koja je bila potrebna za ishođenje svjedožbe da to ne može pasti na teret tužitelja. Polaznike učilišta da bi država trebala zaštititi na način da im ne oduzima stečena prava na struku koju su stekli. Iz svega navedenog da jasno proizlazi da tužitelj ispunjava sve uvjete za pristupanje ispitu za stjecanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim (STCW III/) kao i stjecanje navedene svjedodžbe, obzirom da je tužitelj dostavio svu potrebnu dokumentaciju koja navedeno dokazuje. Slijedom svega navedenog, da tužitelj predlaže Sudu da donese presudu kojom se poništava, podredno oglašava ništavnim, osporeno rješenje tuženika i nalaže tuženiku da donese rješenje kojim se tužitelju dopušta polaganje ispita za stjecanje citirane svjedodžbe o osposobljenosti podredno da tuženik pozove tužitelja na polaganje navedenog ispita kao i da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog spora, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate.

2. Na ročištu dana 10. travnja 2026. opunomoćenica tužiteljice navela je da izlaže i predlaže kao tijekom spora te da dodatno navodi da sve istaknuto tijekom ovog spora ukazuje na činjenicu da je tužitelj postupao u dobroj vjeri te da je školovanje imalo kvalitetu s kojom je tužitelj stekao znanja koja se od njega očekuju za stjecanje svjedodžbe o završnom radu. Obzirom da je tuženik sve protekle godine bio u nadzoru zainteresirane osobe to da je jasno da se u konkretnom sporu radi samo o administrativnom nedostatku koji ne može pasti na teret tužitelja. U međuvremenu da je u drugom predmetu pred ovim sudom, iste činjenične prirode, stigla poništavajuća odluka ovog suda koja da se uručuje sudu (poslovni broj: Usl- 1147/25-15 od dana 9. ožujka 2026.). Opunomoćenica tužitelja u odnosu na podnesak tuženika od dana 29. siječnja 2026. navodi da sve odredbe, na koje se tuženik poziva, odnose na situaciju prije samog izdavanja svjedodžbe o završnom radu, a koje obveze da je tuženik trebao izvršavati. No, da je u konkretnom sporu tužitelj završio obrazovanje te odradio vježbu. Prije odlaska na vježbenički staž da je tuženik ovjerio dnevnik vježbe tužitelju, odnosno da je istu svjedodžbu koju u ovom sporu osporava već ranije priznao. U odnosu na podnesak tuženika od dana 30. ožujka 2026. da tužitelj ističe da iste osporava u cijelosti. Tužitelj da je od tuženika pobijanom odlukom tražio pristupanje ispitu za stjecanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika. Na navedenom ispitu da tuženik ima mogućnost provjeriti stečena znanja i praktične vještine tužitelja. Tužitelj da zahtjeva pristupanje navedenom ispitu upravo zbog opisane provjere znanja i vještina, a da nema suprotstavljenog interesa koji bi bio oštećen da se takvo pravo tužitelju omogući.

Tužitelj da ustraje u svemu predloženom.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu kao i podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, u bitnom, najprije citirao odredbe Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca, u primjeni kojih je doneseno osporeno rješenje, a potom iznosi da je tužitelj uz zahtjev priložio svjedodžbu o završenom srednjoškolskom obrazovanju koje ne udovoljava popisanim uvjetima odnosno izdana je od učilišta koje nema suglasnost za provođenje srednjoškolskog obrazovanja brodostrojarskog smjera, stoga da nisu ispunjeni uvjeti u pogledu obrazovanja kako je to propisano odredbama članka 17. i 79. spomenutog Pravilnika. Nadalje odgovara na prigovore koje je tužitelj iznio u tužbi ističući kako su svi prigovori neosnovani iz razloga jer predmetno učilište nema spornu suglasnost. Nije sporno da je tužitelj pristupio ispitu za stjecanje predmetne svjedodžbe te postigao zadovoljavajući uspjeh, međutim, polaganje ispita je samo jedan od uvjeta za stjecanje predmetne svjedodžbe. Ukoliko jedan od propisanih uvjeta nije ispunjen, a to je ovdje posjedovanje dokaza o obrazovanju kako je propisano odredbom članka 17. stavak 1. podstav 2. i 3. ili 4. spomenutog Pravilnika, da nema uvjeta za izdavanje predmetne svjedodžbe. Činjenica da tužitelj trpi imovinsku i neimovinsku štetu, a tijelo javne vlasti propustilo obaviti nadzor nad radom učilišta, kao i činjenica da učilište faktički ispunjava uvjete, ne mogu dovesti u pitanje osnovanost rješenja. Očekivanje tužitelja da mu se izda svjedodžba o osposobljenosti, a da za to nisu ispunjeni uvjeti koje traže članci Pravilnika da nije utemeljeno, jer da tuženik nije ovlašten izdati svjedodžbu o osposobljenosti pomoraca kad za to nisu ispunjeni uvjeti. Predlaže se tužba odbiti kao neosnovanu.

4. Opunomoćenica tuženika je na ročištu dana 10. travnja 2026. navela da ostaje u cijelosti kod svih navoda iznesenih u tijeku dosadašnjeg postupka. Nadalje, da u spis predaje podnesak od dana 29. siječnja 2026. i od dana 30. ožujka 2026., a za koje ističe da su ovom sudu upućeni poštom s naznakom "Hitno", međutim da do održavanja ročišta nisu zaprimljeni u spis predmeta.

5. Temeljem čl. 20. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a) u spor je kao zainteresirana osoba pozvano Suvremeno učilište u Splitu, Pomorsko učilište Atlantis, koje u odgovoru na tužbu uvodno ističe da je za potrebe obavljanja djelatnosti srednjoškolskog obrazovanja Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa izdalo trajno rješenje KLASA: UP/I-602/07/12-03/00049 od dana 13. ožujka 2012. Strpljivim i kvalitetnim radom da je danas Pomorsko učilište s najvećim brojem polaznika programa srednjoškolskog obrazovanja u Splitu i među većima u Hrvatskoj. U ovom slučaju da se dogodio u Republici Hrvatskoj presedanski slučaj da je zainteresirana osoba punih pet godina nakon isteka suglasnosti od 21. travnja 2015., uz kontinuirano aktivno sudjelovanje i punu suradnju tuženika uredno provodila obrazovanje za pomorskog nautičara i tehničara za brodostrojarstvo. Napominje da je određeni broj polaznika u spornom razdoblju već završio obrazovanje te pravomoćnim rješenjima tuženika stekao zvanja i odgovarajuće svjedodžbe o osposobljenosti. Prilaže tablicu iz koje proizlazi nejednako postupanje tuženika, jer da iz iste proizlazi da od 42 polaznika koji su završili program obrazovanja kod tužitelja u spornom razdoblju, 28 polaznika plove ili su upisali Pomorski fakultet. Sedam polaznika ima sve potrebne dokumente i čekaju ukrcaj na brod, dok ih je najmanje šest odbijeno. Tako da su rješenja kojim se prihvaćaju zahtjevi koje su pomorci stekli prije saznanja u studenom 2024. postala pravomoćna, i nema uvjeta za njihovo stavljanje izvana snage. Svi ti polaznici da su završili obrazovanje u spornom razdoblju pod jednakim uvjetima, zbog čega da ovakav pristup predstavlja nejednako postupanje i povredu prava na pravično suđenje. Osim što se time stvara pravna nesigurnost, to da predstavlja i povredu ustavnih i konvencijskih prava. Napominje da je za polaznike programa obrazovanja koji su završili školovanje nakon isteka suglasnosti, tuženik uredno izdavao i dostavljao potvrdnice te pomorcima temeljem istih izdavao odgovarajuće svjedodžbe o osposobljenosti (brevete), dakle da je aktivno sudjelovao u provedbi programa obrazovanja koji provodi zainteresirana osoba. Prema odredbi članka 80. stavak 3. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca za pomorsko učilište koje u program obrazovanja uvrsti i programe izobrazbe da se ne izdaje posebna dopusnica. To smatra bitnim naglasiti, jer da zainteresirana osoba provodi i programe obrazovanja i programe izobrazbe. Svjedodžbe o osposobljavanju (breveti) koji se stječu u sklopu programa obrazovanja za pomorskog nautičara (D2, D6B, D11, D12, D17, D19, D44, D45, D46, D47A, D48) da se stječu i u sklopu programa izobrazbe koje inače provodi zainteresirana osoba, neovisno o srednjoškolskim programima. Program obrazovanja za pomorskog nautičara da se provodio i po isteku važenja suglasnosti, s tim da se u cijelom spornom razdoblju, na temelju odgovarajućih rješenja (dopusnica) vrši izobrazba pomoraca za stjecanje svjedodžbi o dopunskoj osposobljenosti za sve programe navedene u rješenju. Rješenja o povjeravanju izobrazbe pomoraca da su uredno izdavana od strane tuženika i nakon prestanka važenja suglasnosti. Pri izdavanju svakog rješenja, od strane tuženika da je izvršen pregled učilišta s ciljem provjere udovoljavanja uvjetima STCW Konvencije i Pravilnika, kada da je utvrđeno da zainteresirana osoba ispunjava sve uvjete.

6. Opunomoćenica zainteresirane osobe je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. travnja 2025. navela da izlaže i predlaže kao u odgovoru na tužbu te dodatno u odnosu na netom zaprimljene podneske tuženika ističe kako slijedi, administrativni nedostatak u vidu nepostojanja formalne pisane suglasnosti zainteresiranoj osobi za provođenje programa srednjoškolskog obrazovanja, koji propust je krivnja zainteresirane osobe jednako kao i tuženika, sukladno temeljnim Ustavnim načelima koja su najvećim dijelom inkorporirana u odredbe Zakona o općem upravnom postupku, da ne smije biti na štetu tužitelja kao neuke stranke koja je postupala dobroj vjeri i čije je pravo i pravne interes nužno zaštiti, osobito imajući u vidu odredbe čl. 6., čl. 7. i čl. 13. ZUP-a. Tim više što navedeni nedostatak nije protivan STCW Konvenciji koja da inzistira isključivo na praktičnim znanjima i vještinama. Isto tako odredbama STCW Konvencije, protivno navodima tuženika, da nije propisano ništa glede postupka izdavanja suglasnosti ustanovama koje provode obrazovanje, kao što nije propisano ni trajanje takve suglasnosti. Upravo suprotno, tumačenje relevantnih odredbi STCW Konvencije, kako su iste citirane o odgovoru na tužbu, proizlazi jasna intencija donositelja da suglasnost vrijedi trajno, a da je svaka stranka konvencije dužna osigurati neovisno i provesti neovisnu prosudbu najmanje svake pete godine kako bi se utvrdilo udovoljava li ustanova uvjetima i standardima STCW Konvencije. Stoga, da ne postoji zakonska zapreka da se tužitelju izda tražena svjedodžba i to na način da se praktičnim putem provjeri kvaliteta tužiteljevog obrazovanja tj. je li tužitelj stekao sva ona potrebna stručna znanja i vještine u skladu sa zahtjevima STCW Konvencije. Također, da tuženik priznaje nejednako postupanje prema polaznicima zainteresirane osobe koje nejednako postupanje da pokušava opravdati pozivom na načelo zakonitosti iz čl. 5. ZUP-a, pri tom zanemarujući sadržaj načela zakonitosti koje propisuje da zakoni i podzakonski akti moraju biti u skladu sa ustavnim međunarodnim propisima koji su po svojoj pravnoj prirodi iznad zakona. Slijedom navedenog, načelo zakonitosti da u slučaju, udovoljavanja konkretnom zahtjevu tužitelja, ne bi bilo povrijeđeno. Svako drugo tumačenje da bi predstavljalo pretjerani formalizam koji je izričito zabranjen kroz ustaljenu praksu Ustavnog suda RH. S obzirom na nesporno nejednako postupanje, a ukoliko sud ne bi usvojio tužbeni zahtjev i na taj način otklonio nezakonitosti u postupanju tuženika, da bi se stvorila ogromna pravna nesigurnost i cjelokupni pravni poredak da bi bio ozbiljno narušen. Uvažavajući načelo razmjernosti iz čl. 6. ZUP-a kao jedino ispravno i zakonito rješenje da se nameće potreba priznavanja stečenih prava tužitelju i omogućavanje rada kao i ostalim polaznicima zainteresirane osobe koji se nalaze u istovjetnoj situaciji.

7. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Split KLASA: UP/I-342-35/25-01/25511, URBROJ: 530-04-9-25-2 od dana 1. rujna 2025. odbijen je zahtjev OŽ, ovdje tužitelja, za stjecanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim (STCW III/1).

8. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se isti sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

9. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. ZUS-a, očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

10. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

12. Obrazloženje osporenog rješenja svodi se na citiranje mjerodavnih (pod)zakonskih odredaba i utvrđenje koje se u nastavku citira:

„... Uvidom u priloženu Svjedodžbu o završnom radu izdanu od Sveučilišta u Splitu pod brojem Klasa: 602-07/23-118/03 Urbroj: 2181-177-23-427, matični broj: [matični broj]/TB od 29. rujna 2023. proizlazi da je ista izdana podnositelju zahtjeva, koji je 30. rujna 2021. upisan u program obrazovanja za zanimanje tehničar za brodostrojarstvo te je dana 17. veljače 2023. stekao uvjete za obranu završnog rada koji je izradio i obranio od 11. srpnja 2023. do 26. rujna 2023. te je postigao odličan uspjeh. Pored navedenog, temeljem završenog srednjoškolskog programa za pomorskog nautičara, podnositelju su izdane i potvrdnice iz članka 74., 76. i 78. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca, koje su, pored obveznog obrazovanja, dodatan uvjet za stjecanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu strojarnice sa strojem porivne snage 750Kw ili jačim (STCW III/1). Iz naprijed iznesenog nespornim proizlazi kako se i kasnije izdana suglasnost Ministarstva, i to baš ona od 21. travnja 2015. nije odnosila na školsku godinu 2021/2022 u kojoj je podnositelj zahtjeva upisao predmetni srednjoškolski program, s obzirom da je zadnja školska godina na koju se predmetna suglasnost odnosila 2018/2019. S obzirom da izdavatelj svjedodžbe nije imao propisanu suglasnost kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog srednjoškolskog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika to isprave koje je izdao, i to baš: Svjedodžba o završnom radu, izdana od strane Suvremenog učilišta u Splitu pod brojem Klasa: 602-07/23-118/03 Urbroj: 2181-177-23-427, matični broj: [matični broj]/TB, od 29.09.2023.g. kao i pripadajuće potvrdnice, izdane od istog učilišta, kojima se potvrđuje da je OŽ pohađao izobrazbu: za program sprečavanje onečišćenja morskog okoliša, od 10. listopada 2023., serijski broj [serijski broj]; izobrazbu za program rukovođenje, upravljanje posadom i unapređenje timskog rada na brodu - radna razina, od 10. listopada 2023., serijski broj [serijski broj]; izobrazbu za program upravljanje ljudskim potencijalima u strojarnici, od 10. listopada 2023., serijski broj [serijski broj] ne mogu u ovom postupku biti prihvaćene kao isprave temeljem kojih bi se mogla izdati tražena svjedodžba (STCW III/1).“

13. Za rješavanje konkretne upravne stvari tuženik mjerodavnim smatra odredbe Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca („Narodne novine“, br. 130/13, 45/14, 124/15, 72/16, 69/18, 77/18, 85/21, 77/24, 136/25; u daljnjem tekstu: Pravilnik), a prema kojima, između ostalih citiranih, navodi da prema kojima svjedodžbu o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim (STCVV III/l), stječe pomorac koji: ima najmanje 18 godina života, koji je završio srednjoškolsko obrazovanje brodostroiarskog smjera ili drugog odgovarajućeg smjera u trajanju od najmanje 4 godine, u kojem su obuhvaćeni najmanje sadržaji sukladno programu iz dijela A-lll/1 STCW Pravilnika odnosno iz Priloga A3 ovog Pravilnika ili je odslušao i položio sve ispite prve dvije godine preddiplomskog sveučilišnog studija brodostrojarskog smjera ili drugog odgovarajućeg smjera u kojima su obuhvaćeni najmanje sadržaji sukladno programu iz dijela A-lll/1 STCW Pravilnika odnosno iz Priloga A3 ovog Pravilnika, ili je završio preddiplomski sveučilišni studij brodostrojarskog smjera ili drugog odgovarajućeg smjera u trajanju od tri godine u kojima su obuhvaćeni najmanje sadržaji sukladno programu iz dijela A-lll/1 STCW Pravilnika odnosno iz Priloga A3 ovog Pravilnika, koji položi ispit za stjecanje takve svjedodžbe, sukladno programu iz Priloga CIO koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, koji ima najmanje 12 mjeseci plovidbene službe u svojstvu vježbenika u strojarnici broda sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim u međunarodnoj plovidbi ili ima najmanje 12 mjeseci plovidbene službe u svojstvu vježbenika u strojarnici broda sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim od čega najmanje 6 mjeseci plovidbene službe u svojstvu vježbenika u strojarnici broda sa strojem porivne snage od 3.000 kW ili jačim ili ima najmanje 6 mjeseci plovidbene službe u svojstvu vježbenika u strojarnici broda sa strojem porivne snage od 3000 kW ili jačim i najmanje 6 mjeseci plovidbene službe u svojstvu vježbenika na jahti upisanoj za gospodarske svrhe sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim te udovoljava propisanim zdravstvenim uvjetima (čl. 132. st. 1.) Pristupnik za stjecanje svjedodžbe iz stavka 1. ovog članka, koji u tijeku obrazovanja nije ovladao programima iz Priloga D, dio D2 (Temeljna sigurnosti na brodu), Dl2 (Upravljanje gašenjem požara), D17 (Osposobljenost za rukovanje brodicom za spašavanje i spasilačkom brodicom, osim brze spasilačke brodice), D19 (Medicinska prva pomoć), D46 (Upravljanje ljudskim potencijalima u strojarnici), D47A (Rukovođenje, upravljanje posadom i unapređenje timskog rada na brodu - radna razina), D48 (Sprečavanje onečišćenja morskog okoliša) dužan ie prije pristupanja ispitu iz stavka 1. alineje 5. ovog članka savladati odnosne programe (čl. 132. st. 2.); obrazovanje koje je uvjet za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti sukladno odredbama ovog Pravilnika provode pomorska učilišta ovlaštena sukladno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva (članak 79. stavak 1.); udovoljavanje uvjetima u pogledu obveznog obrazovanja dokazuje se svjedodžbom izdanom ili priznatom u Republici Hrvatskoj sukladno posebnim propisima (članak 91. st. 2); udovoljavanje uvjetima u pogledu izobrazbe dokazuje se potvrdnicom ili potvrdom izdanom od ovlaštenog učilišta u Republici Hrvatskoj ili učilišta ovlaštenog od druge države članice EU ili EGP odnosno treće države s kojom je sklopljen odgovarajući sporazum u skladu sa člankom 113. ovog Pravilnika (članak 91. st. 3).

14. Prema odredbi članka 132. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19) obrazovanje pomoraca radi stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti obavlja pomorsko učilište ovlašteno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva.

15. Među strankama nije sporno da je zainteresirana osoba u smislu članka 79. stavak 5. Pravilnika propustila tuženiku, kao nadležnom ministarstvu, podnijeti zahtjev za izdavanje suglasnosti za provođenje programa obrazovanja. Time je zainteresirana osoba izgubila svojstvo ovlaštenog pomorskog učilišta u smislu članka 132. Pomorskog zakonika.

16. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome može li ta činjenica biti nepremostiva prepreka kod odlučivanja o tužiteljevom zahtjevu. S jedne strane, tužitelj to ne prihvaća jer je kroz čitavo obrazovanje postupao u dobroj vjeri i u uvjerenju da zainteresirana osoba raspolaže svim potrebnim dozvolama i suglasnostima. S druge strane, tuženik smatra da je ta činjenica okolnost zbog koje nije moguće udovoljiti tužiteljevom zahtjevu za izdavanje tražene svjedodžbe.

17. Nakon razmatranja opširnih navoda koje su stranke iznosile tijekom spora, sud zaključuje da tuženik kod odlučivanja o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva ne odustaje od svog stajališta da se kod donošenja rješenja jedino mogao rukovoditi i zadržati na činjenici da zainteresirana osoba pravodobno nije podnijela zahtjev za izdavanje suglasnosti odnosno da je tužitelj stekao obrazovanje na pomorskom učilištu koje za to nije ovlašteno na zakonom propisani način.

18. Prema mišljenju ovog Suda, nasuprot obveze zainteresirane osobe da kao ozbiljno učilište podnese takav zahtjev, stoji obveza tuženika da kao nadležno ministarstvo u ispunjavanju zakonom i međunarodnim pravom danih ovlasti o tome vodi urednu evidenciju. Sam tuženik tijekom spora potvrđuje da je uvidom u službenu evidenciju o izdanim suglasnostima utvrdio da zainteresirana osoba takvu suglasnost nema. U ovom se slučaju očito dogodio propust zainteresirane osobe da zahtjev podnese, kojeg je paralelno pratio propust tuženika da na to pravodobno reagira. Iz rezultata spora proizlazi da tuženik u relativno dugom razdoblju od suglasnosti od 21. travnja 2015. pa da objavljivanja javnog priopćenja (21. veljače 2025.), taj propust uopće nije registrirao. Tužitelj tvrdi, zainteresirana osoba to potvrđuje, a tuženik to ne spori, da su u tom razdoblju drugim osobama koje su završile program obrazovanja koje se provodilo u vremenu koje nije bilo pokriveno suglasnošću, uredno priznavale svjedodžbe o završenom obrazovanju. Za razliku od tuženika, ovaj sud ne drži da se ta okolnost može promatrati izolirano od tužiteljevog primjera. Tužitelj ima pravo opravdano očekivati da će se o njegovom zahtjevu odlučivati na način kako se to radi i s drugim zahtjevima koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Dalje, on ima opravdano očekivanje da između tuženika i zainteresirane osobe postoji očekivana razina suradnje. Pored toga, tuženik tijekom ovog spora nije predložio ni priložio nijedan dokaz da je poduzeo bilo kakve radnje da se isprave izdane drugim polaznicima, ukoliko na zakonu nisu osnovane, stave izvan snage. U takvim je okolnostima tužitelj očekivao, a prema stanju spisa za to je imao razuman razlog, da će se njegov zahtjev razmotriti na način kako je to učinjeno u drugim identičnim primjerima. Zato se kod odlučivanja o tužiteljevom zahtjevu nije bilo dovoljno zadržati na činjenici da zainteresirana osoba nije imala suglasnost, pa je tuženik bio dužan ispitati odgovara li program obrazovanja koji je s uspjehom završio tužitelj sadržajno i kvalitativno uvjetima koje traži odredba članka 17. Pravilnika. Drugim riječima, je li tužitelj završio program obrazovanja za koju bi zainteresirana osoba dobila suglasnost da ju je zatražila. Zaključno, u svjetlu primjene načela jednakog postupanja, Sud ne vidi prepreku da se tražena svjedodžba izda tužitelju koji je završio isti program obrazovanja, kao i osobe kojima je takva svjedodžba izdana, samo zato što tuženik nije pravodobno uočio da zainteresirana osoba nema formalnu suglasnost.

19. U izloženom, osporeno rješenje je, temeljem članka 117. stavak 1. ZUS-a, valjalo poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem će pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedaba ovog suda u skladu s člankom 119. stavak 4. ZUS-a, ispitati je li tužitelj dostavljenim ispravama dokazao da je ovladao primjerenim teoretskim znanjem i praktičnim vještinama koje se traže kod izdavanje svjedodžbe o osposobljenostima za časnika stroja odgovornog za stražu strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim (STCW III/1), te ovisno o tom utvrđenju novim na zakonu osnovanim rješenjem odlučiti o tužiteljevom zahtjevu, radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom I i II.

20. Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem, sud je riješio da će o troškovima spora odlučiti naknadno posebnim rješenjem, slijedom čega je riješeno kao pod točkom III.

U Splitu, 4. svibnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DN-a:

- opunomoćenici tužitelja Nini Botica Jončić, odvjetnici u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3A

1 0

- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučkoj kapetaniji Split, Obala Lazareta 1

- opunomoćenici zainteresirane osobe Ivani Marić, odvjetnici u Splitu, Vukovarska 29

- u spis