REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Posl.broj Pr-21/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Marijani Zloić – Talajić, u pravnoj stvari tužitelja ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, protiv tuženika Heidelberg Materials Dalmacija d.o.o., OIB: 23196214755, Bijeli Vir 1, Bijeli Vir, Zažablje, koje zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 24. ožujka 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te objavljene odluke dana 4. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Heidelberg Materials Dalmacija d.o.o., OIB: 23196214755, isplatiti tužitelju ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 22.000,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 20. veljače 2020. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 12.927,00 eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Heidelberg Materials Dalmacija d.o.o., OIB: 23196214755, isplatiti tužitelju ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 185,15 eur sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 20. veljače 2020. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Heidelberg Materials Dalmacija d.o.o., OIB: 23196214755, naknaditi tužitelju ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 4.875,02 eur sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka u iznos od 3.435,87 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o radu, na određeno vrijeme za poslove vozača cestovnog motornog vozila. Dana 11. kolovoza 2017. godine na gradilištu oko 12,30 tužitelj je trebao oprati kamion, tj. bubanj miksera od zaostalog betona, popeo se na platformu bubnja miksera da bi netom što se popeo na kamion, kamion krenuo nizbrdo. Tužitelj je skočio sa platforme na tlo uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede, tj. prijelom desnog nožnog zgloba i prijelom petne kosti lijeve noge. Istog dana tužitelj je primljen na liječenje u Opću bolnicu u Dubrovniku u kojoj je liječen u periodu od 11. do 21. kolovoza 2017. godine, kada je otpušten uz otpusno pismo. Ponovno je primljen u istu ustanovu dana 30. travnja 2018. godine, radi odstranjivanja vijaka iz gležnja, ali istom je rečeno da je potrebna preoperativna obrada prije samog zahvata koji bi se trebao dogoditi 09. svibnja 2018. godine, a zapravo se dogodilo 11. svibnja 2018. godine te je dana 21. kolovoza 2017. godine otpušten iz bolnice, a koje je liječenje sam platio. Nakon učinjenog operativnog zahvata tužitelj je nastavio liječenje – fizikalnu terapiju u specijalnoj bolnici Kalos u Veloj Luci. Nakon toga uslijedio je operativni zahvat skidanja vijaka u Općoj bolnici Dubrovnik dana 30. travnja 2018. godine te po preporuci daljnja fizikalna terapija u specijalnoj bolnici Kalos u Veloj Luci. Tužitelj nadalje navodi da je pokušao mirnim putem ostvariti svoja prava, pa je tuženiku u dva navrata pisao pismo, nudeći izvansudsko rješavanje svog zahtjeva u čemu nije uspio. Tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlja. Činjenica jest da je zbog tog štetnog događaja tužitelj pretrpio duševne bolove jer mu je smanjena životna aktivnost, naružen je te je pretrpio strah. Fizički bolovi su bili jaki i dugotrajni. Pri odlučivanju o visini novčane naknade sud mora uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti i izazvanih boli, ali i druge okolnosti slučaja, bolove koje je tužitelj trpio tijekom rehabilitacije. Nadalje tužitelj predlaže da sud imajući na umu težinu povrede i sve okolnosti slučaja utvrdi prema iznesenim činjenicama pravičnu naknadu za pretrpljene boli radi smanjena životne aktivnosti u iznosu od 90.500,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 25.500,00 kuna, za nagrđenje iznos od 10.000,00 kuna, za pretrpljene fizičke boli iznos od 24.500,00 kuna, dakle za pretrpljenu neimovinsku štetu ukupan iznos od 150.500,00 kuna. Stoga je tužitelj ustao tužbom i predložio da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev.

2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik je osporio i osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao neutemeljene i neosnovane. Izrazio je žaljenje zbog nastalih ozljeda tužitelja ali nikako ne prihvaća odgovornost i suodgovornost za nastali štetni događaj jer se radi o isključivoj krivnji samog tužitelja. Naime, ozljede koje je tužitelj zadobio skočivši za platforme su nastale isključivo krivnjom tužitelja jer nije postupao sa dužnom pažnjom te je sam izazvao nesretni događaj 11. kolovoza 2017. godine. Također se ističe da je odredbama čl. 1067 Zakona o obveznim odnosima propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Također, vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, a u odnosu na predmetni događaj štetnik se u potpunosti oslobađa odgovornosti. Iz točke 5. zapisnika o inspekcijskom nadzoru Klasa: UP/I-116-02/17-41/8, Ur.broj: 524-10-04-03/3-17-02 od 14. rujna 2017. godine jasno je da je tužitelj prošao osposobljavanje radnika za rad na siguran način za poslove vozača cestovnog motornog vozila jer je predočen zapisnik broj 35/113A-1/2017 od Zagrebinspekta d.o.o. iz kojeg je vidljivo da je teorijski dio ispita obavljen 20. travnja 2017. godine, a praktični dio 27. travnja 2017. godine. Također, iz navedenog zapisnika je vidljivo kako je kamion mikser oznake DU514GN u trenutku kritičnog događaja posjedovao prometnu dozvolu broj [broj prometne dozvole], a koja je vrijedila do 8. rujna 2017. godine iz čega se može zaključiti da je vozilo bilo tehnički ispravno. U odnosu na navode kako se nije mogao predočiti dokaz da je izvršeno ispitivanje miješalice za beton kao radne opreme od strane ovlaštenog trgovačkog društva za istaknut je kako predmetna miješalica nije ni u kakvoj uzročno - posljedičnoj vezi sa štetnim događajem jer je ista funkcionirala bez poteškoća. Nadalje tuženik ističe, kako je za nastali štetni događaj isključivo kriv tužitelj jer isti nije postupao ni sa pažnjom dobrog domaćina niti sa pažnjom dobrog stručnjaka sa kojom je trebao postupati jer u trenutku zaustavljanja vozila nije povukao odnosno propustio je povući ručnu kočnicu kao osiguranje da vozilo ne bi klizilo jer je trenutkom zaustavljanja bio na blagoj nizbrdici. Zaključno, tužitelj je dovezao beton na gradilište, nikakvih problema tijekom transporta nije bilo, zaustavio je vozilo na uredno prijavljenom gradilištu gdje je trebao iskrcavati beton, izašao iz vozila i popeo se na platformu miksera radi manipuliranja miješalicom ali je u tom trenutku vozilo krenulo slobodnim hodom prema naprijed kada je tužitelj skočio i prilikom doskoka zadobio ozljede. Do nastanka štetnog događaja ne bi došlo da je tužitelj, a što je bio dužan prema propisima o zaustavljanju vozila i iskrcaja betona, povukao ručnu kočnicu i time zakočio vozilo, a što je isti propustio učiniti stoga je isključiva krivnja tužitelja za nastali štetni događaj. Stoga je tuženik predložio odbiti tužiteljevu tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnične troškove.

3. Podneskom od 25. veljače 2026. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu od 34.927,00 eura te imovinske štete u iznosu od 185,15 eur sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe.

4. Na ročištu održanom dana 12. veljače 2026. godine punomoćnik tuženika je označio tuženika pod novim nazivom Heidelberg Materials Dalmacija d.o.o., OIB: 23196214755, Bijeli Vir 1, Bijeli Vir, Zažablje.

5. Izvedeni su dokazi čitanjem ugovora o radu od 30. kolovoza 2017. godine (list 4 spisa), zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava Inspektorata rada Područnog ureda Split Ispostava Dubrovnik Klasa: UP/I-116-02/17- 41/8, Ur.broj: 524-10-04-03/3-17-02 od 14. rujna 2017. godine, Prijava ozljede na radu (list 11-14 spisa), Račun za učešće Opće bolnice Dubrovnik (list 15 spisa), otpusno pismo OB Dubrovnik (list 16 spisa), Nalaz OB Dubrovnik (list 17 spisa), Povijest bolesti Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju „Kalos“ Vela Luka od 28. rujna 2017. godine (list 35 spisa), povijest bolesti od 30. travnja 2018. godine (list 36 spisa), nalaz OB Dubrovnik od 11. svibnja 2018. godine (list 37 spisa), Uvjerenje o osposobljavanju Centra za obrazovanje Narona od 30. listopada 2017. godine (list 49 spisa), Potvrda Zagrebinspekta od 17. kolovoza 2021. godine (list 50 spisa), Preslika spisa Inspektorata rada Ispostave Dubrovnik Klasa: UP/I-116-02/17-41-8. Ur.broj: 524-10-04-03/3-17-02 (list 57-97 spisa), saslušanjem svjedoka JD, SD, tužitelja ID i zz tuženika OD, strojarskim vještačenjem po vještaku Ivici Hrdalu iz Dubrovnika te saslušanjem vještaka, vještačenjem po vještaku zaštite na radu Marijanu Kamenjaševiću te vještačenjem po vještaku medicinske struke dr. Veliboru Puzoviću.

6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

7. Tužiteljev tužbeni zahtjev je djelomično osnovan i to do visine presuđenog iznosa.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio na radu kod tuženika dana 11. kolovoza 2017. godine.

9. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz prijave ozljede na radu da se tužitelj ozlijedio na radu kod tuženika dana 11. kolovoza 2017. godine.

10. Tuženik tvrdi da je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom odnosno grubom nepažnjom samog tužitelja.

11. Prema odredbi čl. 25. st. 1. ZZR poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Načelo objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano je i u Direktivi 89/391/EEZ koje je sastavni dio ZZR. Stavkom 2. navedenog članka ZZR poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.

12. Na okolnost nastanka štetnog događaja u postupku su saslušani svjedoci, tužitelj i zz tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

13. Svjedok JD je u trenutku štetnog događaja bio tuženikov zaposlenik. Obavljao je poslove operatera na betonari, a po potrebi je vozio kamion-miješalicu betona. Osobno je u tuženikovoj betonari zamiješao beton kojeg je tužitelj vozio miješalicom na gradilište Solitudo. Nakon tužiteljevog odlaska prema Solitudu, svjedok je zamiješao beton i drugim kamionom miješalicom se za oko 20-tak minuta do pola sata uputi na isto gradilište. U trenutku njegovog dolaska tužitelj još nije bio iskrcao beton pa je pričekao kako bi mogao proći. Da bi došao do mjesta za istovar morao je ići unatrag (rikverc) i nakon što je obavio tu radnju usmjerio je pogled prema šoferšajbi. U tom trenutku je vidio tužitelja na podu, a kamion miješalicu kojim je isti upravljao vidio je naslonjenu na stablo s desne strane rampe kojom se silazi sa gradilišta. Prilaz zgradi do koje se dolazilo radi istovara betona je bio makadamski , dijelom ravan i to dio bliže gradilištu, zatim se nastavljala blaga nizbrdica, a nakon te blage nizbrdice veća nizbrdica po njegovoj procijeni 10-15%. Sam prilaz je bio dovoljno širok za mimoilaženje dva kamiona pa je i on sam tog dana provezao svoj kamion pored tužiteljevog. Nije vidio trenutak tužiteljevog pada niti se mogao precizno izjasniti na kojem točno mjestu se nalazio kamion s kojeg je tužitelj pao jer taj trenutak nije vidio. Kad je vidio tužitelja na podu odmah je izišao iz kamiona, a dotrčali su i ostali radnici. Zvali su hitnu, tužitelj je jaukao od bolova, a on ga ništa nije pitao na koji način je pao. Ne sjeća se je li vozilo bilo upaljeno u trenutku kad je bilo naslonjeno na stablo, a oštećenja na vozilu su bila vrlo mala . Radilo se o oštećenju plastike na prednjem donjem desnom dijelu. On se nije zadržavao sa tužiteljem jer je morao istovariti beton za koji je točno određeno vrijeme u kojem se mora beton iskrcati, a i radnici su na gradilištu čekali. Kritične prigode koliko se on može sjetiti na gradilištu je bilo oko 8 radnika. Mjesto gdje je vidio tužitelja na podu je blizu zgrade nekih 10-tak metara od zgrade, a svi radnici su bili na vrhu zgrade i nisu mogli vidjeti što se događa na prostoru gdje je on ugledao tužitelja jer su svi radnici bili zaklonjeni zidom. Praksa je na svim gradilištima kada se iskrca beton iz kamiona miješalice da se operu lijevak gornji i istovarni da ne bi slučajno beton se prolijevao po cesti prilikom vožnje i to je zadatak vozača. Tako se radilo i na gradilištu u Solitudu. Na tom gradilištu poslodavac im nije izdao upute na kojem točno mjestu će obaviti ovaj dio posla nego su oni vozači sami procjenjivali. Nije se mogao izjasniti je li mjesto na kojem je vidio tužitelja da leži na podu bilo uobičajeno mjesto na kojem su vozači miješalice prali lijevke nakon istovara jer je on tada jedan i jedini put dovezao beton na to gradilište. Koliko se sjeća bilo je zaposlenih najmanje 7 -8 radnika koji su bili vozači kamiona miješalice i koji su također vozili beton na gradilište u Solitudo. Misli da su to bili vozači ZD, PD, ID, LD. Svjedok je nadalje iskazao da je tehničku ispravnost kamiona potrebno provjeravati periodički, misli svaka tri mjeseca, a zna da se prilikom tih periodičnih kontrola provjeravaju i kočnice. Svaki tehnički pregled je evidentiran u knjižici vozila koja je uvijek u vozilu tako da vozač ima saznanja je li odrađen tehnički pregled, odnosno je li vozilo tehnički ispravno. Svaki vozač zadužuje vozilo s kojim radi i dužan je pratiti kad vozilo treba voziti na tehnički pregled i o tome obavijestiti poslodavca. Vozači imaju svog poslovođu kojemu je radno mjesto u Banićima i koji povremeno odlazi na gradilište. Spornog dana poslovođu HD koji je bio odsutan mijenjao je SD te je isti bio baš u Banićima, a ne na gradilištu Solitudo. Radnici na gradilištu imaju svog posebnog poslovođu. U školi Žabac prošao je tečaj za rad kamionom miješalicom koji je na kraju izdao potvrdu o osposobljenosti. Tužitelj nije s njim pohađao taj tečaj, on se kasnije zaposlio te ne zna je li pohađao isti tečaj. Spornog dana njemu osobno poslovođa SD nije izdao uputu niti nalog na kojem mjestu će zaustaviti kamion miješalicu nakon što iskrca beton, a da bi oprao lijevke. Bačva sa vodom je sastavni dio kamiona miješalice i koja je upravo namijenjena za potrebe pranja lijevaka miksera i bubnja nakon istovara i praksa je da to rade samo vozači. Prilikom svakog zaustavljanja kamiona mjenjač je potrebno staviti u neutralni položaj i povući ručnu kočnicu i to bez obzira je li se nalazi na ravnoj podlozi ili nizbrdici to je po pravilima struke, a i tako se uči prilikom polaganja ispita za upravljanje ovakvom vrstom vozila. Nije se mogao izjasniti koliko puta je tužitelj vozio beton na predmetno gradilište , ali zna da sigurno nije bio taj jedan jedini put. Prilikom pranja miješalice vozač se mora popeti na istu stepenicama koje postoje, dođe se do platoa s kojeg se pere vozilo, a oko platoa je zaštitna ograda. Kritičnog dana po uputi poslodavca SD je otvorio vrata miješalice kojom je upravljao tužitelj i koja je u tom trenutku bila naslonjena na stablo te je vidio da ručna kočnica nije bila podignuta (zategnuta) odnosno bila je u položaju u kojem je trebala biti kada je vozilo u pokretu. U kamionu kojim je upravljao tužitelj ručna kočnica funkcionira na način da kada se ista podigne ima jedan zub u koji ona upadne, a kad se ručna kočnica vraća potrebno je povući prsten koji se na istoj nalazi da bi se ta kočnica otpustila. Nije se mogao izjasniti može se li ručna kočnica sama otpustiti, a njemu osobno se to nikad nije dogodilo. On vozilo nakon iskrcaja betona nije prao odmah pored zgrade ni na mjestu gdje je to radio tužitelj nego se spustio na rampu i na ravnom dijelu prao. Nadalje je naveo da po njegovoj procjeni vozilo na blagoj nizbrdici kakva je pored predmetnog gradilišta nakon zaustavljanja vozila bez podizanja ručne kočnice je moglo zadržati položaj bez kretanja ali samo trenutačno, moguće je da ne bi naglo krenulo. Smatra da je vozaču potrebno 10-tak sekundi da se nakon zaustavljanja vozila popenje stepenicama na plato miješalice s kojeg pere istu te je dodao da je njemu toliko vremena potrebno, a ne bi procjenjivao koliko je potrebno ostalim vozačima. Po njegovom mišljenju je moguće da miješalica odmah ne krene i u situaciji kada nije podignuta ručna. Prilikom pranja miješalice je potrebno dodati gas da bi dobili pritisak u sistemu i da bi se bolje oprala miješalica, da prilikom tog procesa vozilo uslijed jačeg gasa počne malo vibrirati, a u slučaju kada je podignuta ručna kočnica vozilo se ne može pokrenuti. Prilikom mimoilaženja s vozilom tužitelja vidio je da je tužitelj bio gore na platou miješalice. Sa udaljenosti od 200 metara pratio je kada će tužitelj pomaknuti kamion da bi se on mogao uputiti i obaviti istovar, a u trenutku mimoilaženja tužitelj je bio na platou miješalice i u tom trenutku vozilo je stajalo. Ne zna je li kamion kojim je upravljao tužitelj za vrijeme dok je on prešao 200 metara do mjesta istovara mogao krenuti.

14. Svjedok SD je iskazao da je on u sporno vrijeme kod tuženika obavljao poslove vozača i strojara te da nikada nije bio poslovođa vozačima. Njima je poslovođa HD kojeg on nije mijenjao spornog dana. Njegovo mjesto rada su Banići ali ima službeno vozilo pa obavlja i poslove mehaničara na gradilištima. Sjeća se da se dogodila nezgoda na gradilištu Solitudo jer ga netko od šefova ili poslovođa koji su bili na gradilištu zvao telefonom i rekao da se dogodila nezgoda, da je kamion miješalica sa strane i da ga je potrebno zbrinuti i to dizalicom. Nakon tog saznanja uputio se prema gradilištu Solitudo i telefonom zamolio vozača JD da provjeri u kamionu kojim je upravljao tužitelj u kojem položaju se nalazi ručna kočnica te mu je isti rekao da ručna kočnica nije zategnuta. Kad je došao na samo gradilište on je također provjerio u navedenom kamionu i osobno se uvjerio da ručna kočnica nije zategnuta . Nakon toga je pogledao mjesto na kojem je tužitelj prao kamion i vidio je da se radilo s desne strane o blagoj nizbrdici. Po njegovoj procjeni miješalica je nakon zaustavljanja mogla ostati na istom mjestu na kojem ju je tužitelj zaustavio ali kad je počeo proces pranja s obzirom da se dodaje gas dolazi do trešnje vozila pa je zbog toga vozilo i krenulo. Osnovno pravilo prilikom zaustavljanja kamiona je da se potegne ručna kočnica bez obzira na podlogu na kojoj se vozilo zaustavlja. Nadalje svjedok iskazuje da je njemu osobno poslovođa svaki put kada je vozio beton izdao uputu na kojem mjestu će nakon iskrcaja prati kamion, a ne zna je li poslovođa to isto učinio i tužitelju spornog dana, a po njegovoj procjeni nije moguće da se kamion pokrene ako mu je podignuta ručna kočnica. HD je poslovođa radne jedinice Banići i on je stacioniran u Banićima i ne odlazi na gradilišta niti na teren. Sporni mikser je dizalicom izvučen i jedan od vozača ga je dovezao u Baniće jer je bio u voznom stanju.

15. Tužitelj ID je iskazao da je kritične prigode nakon što je iskrcao beton iz miješalice kojom je upravljao istu zaustavio na mjesto na kojem se sa njim mogao mimoići vozač JD koji je dovezao beton drugom miješalicom i vidio je da on čeka da se pomakne. Pomakao se točno na mjesto gdje je moguće mimoilaženje dva kamiona i na tom mjestu je strmina od 10-15%, zaustavio je vozilo, povukao ručnu te posebno napomenuo da je to instinkt svakom vozaču koji je profesionalni vozač i koji svakodnevno vozi da nakon zaustavljanja odmah podigne ručnu kočnicu. Nakon što je zaustavio i podigao ručnu kočnicu uzeo je papire iz auta i otišao do gospodina I koji je po zanimanju geodeta ali je u to vrijeme na gradilištu bio poslovođa i nadgledao je radove te mu je trebao potpisati otpremnicu. To je trajalo nekih 15-tak minuta i prilikom njegovog povratka od I prema vozilu s kamionom je prošao saslušani svjedok JD i to na rikverc. Ne zna da li ga je te prilike vidio. On se vratio do vozila, otvorio vrata i odložio papire na sjedište, zatvorio vrata te započeo proces pranja miješalice na način da je dodao gas pritiskom na tipku koja se nalazi izvan kabine da bi se dobio pritisak, popeo se na plato miješalice i počeo izvlačiti crijevo za pranje u kojem trenutku je vozilo krenulo niz nizbrdicu i instinktivno je skočio te tako zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Nakon nekih 10-tak metara vozilo se zaustavilo uz jedno stablo, a u trenutku kad je isto krenulo on nije mogao procijeniti njegovo kretanje jer se radilo o neravnom terenu. Svo vrijeme nakon što je zaustavio kamion do odlaska kod gospodina I radi potpisivanja otpremnice, povratka do vozila i odlaganja tih papira u kabinu pa sve do trenutka kad se popeo na plato miješalice vozilo je bilo upaljeno. Nakon što se vozilu doda gas radi postizanja pritiska za pranje miješalice dolazi do velikog broja obrtaja najmanje 1700 obrtaja i normalno je da se događaju određene vibracije i pod pretpostavkom da ručna kočnica u trenutku kad je to provjeravao JD nije bila podignuta ta ručna kočnica je uslijed vibracija mogla i popustiti. Kao vozač spornog vozila isto je periodično vozio na tehničke preglede i to svaka tri mjeseca i sjeća se da je ovo vozilo nekoliko puta, dva puta sigurno vraćano s tehničkog pregleda zbog neispravnih kočnica i to zadnj i put zbog radnih kočnica pa je pozvan mehaničar firme koji je došao na tehnički pregled u Metkoviću i sa ključem 13 zategao vijak i tako su kočnice prošle kroz valjak i dobile potvrdu o tehničkoj ispravnosti, a ovo se događalo na zadnjem tehničkom pregledu prije štetnog događaja. Radna kočnica i ručna kočnica rade na istom principu pa ukoliko postoji nedostatak na radnoj kočnici to povlači za sobom i neispravnost ručne kočnice. Zub uslijed potezanja ručne kočnice klikne i tada se kočnica zategne i taj zub je potrošni materijal tako da isti s vremenom može potrošiti i dovesti do popuštanja ručne kočnice. Prije predmetnog događaja svakodnevno je upravljao teretnim vozilima 5 godina i nikada nije imao nikakav problem niti prometnu bilo koje vrste. Poslovođa mu je bio HD kojemu je mjesto rada u Banićima i gdje se obavlja raspored vozača i gdje je betonara. Poslovođa je pravio raspored vozača po gradilištima. Više puta je vozio beton na gradilište Solituda. Poslovođa mu nikada nije dao uputu na kojem mjestu u sastavu gradilišta će prati miješalicu nego je on to sam određivao . Kritične prigode vozilo je prao na mjestu na kojem je opisao baš iz razloga da JD može prići gradilištu i iskrcati beton iz drugog miksera. Prilikom dovoženja betona na gradilište Solitudo miješalicu nije prao uvijek na istom mjestu nego se prilagođavao situaciji na gradilištu. U bolnici je bio 10 dana te je imao 3 operativna zahvata, a rehabilitacija je trajala 9 i pol mjeseci. Nije se mogao izjasniti je li netko ili koliko vozača prije spornog događaja je upravljalo spornom miješalicom jer je on nekoliko dana prije ozljeđivanja bio na Korčuli te je po pozivu poslodavca došao voziti beton taj dan kada se nezgoda i dogodila. Pojasnio da je praksa bila da jedan vozač zadužuje određeno vozilo ali uslijed potreba na nekim gradilištima često se događa da i drugi vozača koji nisu zadužili vozilo istim upravljaju. Morao je platiti određene troškove liječenja jer nije imao aktivirano dopunsko zdravstveno osiguranje, sada je zaposlen kod drugog poslodavaca na radnom mjestu vozača miksera. Za vrijeme radnog odnosa kod tuženika nije prošao stručno osposobljavanje za rukovanje i upravljanje kamionom miješalicom. Nakon štetnog događaja viđao predmetno vozilo na cesti odnosno da vozači upravljaju s njim. Nakon povratka sa posljednjeg tehničkog pregleda predmetnim vozilom prema Banićima primijetio je da kočnice nisu ispravne, da je to usmeno prijavio nadređenima. Oni su rekli da će se naviknuti i naći caku kako će reagirati. Nakon što je tužitelju predočeno Uvjerenje o osposobljavanju Centar za obrazovanje Narona od 30. listopada 2017. godine isti navodi da to nije po zakonu, da on nije bio u Centru za obrazovanje Narona radi osposobljavanja rukovatelja mikserom, da je u to vrijeme bio na bolovanju na štakama i terapijama.

16. Zz tuženika OD je iskazao da ima smo posredna saznanja o štetnom događaju jer su ga s gradilišta obavijestili što se dogodilo. Znam da je tužitelj prevezen u bolnicu, nekoliko dana nakon toga je u Inspektoratu u Dubrovniku potpisao zapisnik kojeg je sastavila inspektorica i to je sve što je on mogu reći. Ne može se izjašnjavati u odnosu na uvjerenje o osposobljavanju od 30. listopada 2017. godine je nije u tom dijelu sudjelovao, a to se može provjeriti u Centru za obrazovanje Narona.

17. Iz prijave ozljede na radu od 11. kolovoza 2017. godine proizlazi da se tužitelj ID nakon obavljenog betoniranja, popeo na mikser za beton kako bi oprao lijevak i korito od naslaga betona. U trenutku nesreće u ruci je imao crijevo za vodu. Primijetio je da se mikser počeo kretati te je skočio na pod.

18. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava Inspektorata rada Područni ured Split Ispostava Dubrovnik Klasa: UP/I-116-02/17-41- 8. Ur.broj: 524-10-04-03/3-17-02 proizlazi da je dana 11. kolovoza 2017. godine u 15,19 sati zaprimljena elektronskom poštom Obavijest o težoj ozljedi na radu ID, zaposlenika Obšivač d.o.o. iz Metkovića koji se ozlijedio dana 11. kolovoza 2017. godine oko 12,30 sati na gradilištu Solitudo u Dubrovniku. Po obavljenom nadzoru na gradilištu kao i pregledom dokumentacije na gradilištu između ostalog utvrđeno je da se za radnika ID nije mogao predočiti dokaz da je stručno osposobljen za obavljanje poslova miješalicom, mikser (za prijevoz beton), te se nije mogao predočiti dokaz da je izvršeno ispitivanje miješalice za prijevoz betona kao radne opreme, od strane ovlaštenog trgovačkog društva. Nadalje iz zapisnika proizlazi da je trgovačkom društvu Obšivač d.o.o. usmenim rješenjem naloženo da se radnik ID udalji s mjesta rada da rukuje i upravlja kamionom -miješalicom za prijevoz betona dok se ne predoči dokaz o stručnom osposobljavanju radnika, zabranjuje uporaba sredstva rada miješalice za prijevoz betona, oznake DU-541GN dok se ne predoči dokumentacija o propisanom ispitivanju te se zabranjuje obavljanja poslova održavanja miješalice za prijevoz betona dok se prethodno ne poduzmu sve sigurnosne radnje u skladu s pravilima zaštite na radu. Nadalje iz zapisnika proizlazi da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu.

19. Iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Ivice Hrdalo, stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, cestovni promet, procjene vozila i plovila od 24. travnja 2023. godine proizlazi da se nedvojbeno može zaključiti da je neposredno prije nastanka štetnog događaja: vozilo bilo zaustavljeno na kosom terenu, motor predmetnog vozila bio u pogonu te ručica mjenjača bila u neutralnom položaju. U kojem je položaju, neposredno prije samopokretanja vozila bila parkirna (ručna) kočnica i je li bila ispravna, tehničkim putem nije moguće utvrditi. Prema podacima u spisu, tužitelj je profesionalni vozač osposobljen za vožnju teretnih vozila, ali nije osposobljen za rukovanje kamionom miješalicom. Aktiviranje parkirne kočnice teretnog vozila nije u uzročno-posljedičnoj vezi s pranjem bubnja nego sa samopokretanjem vozila. Dakle tužitelj, kao profesionalni vozač, svoje teretno vozilo (kamion miješalicu) svakodnevno zaustavlja najmanje 10-ak puta i pri tome svaki put aktivira pa deaktivira parkirnu (ručnu) kočnicu. Nije životno pretpostaviti da je baš u ovoj, ni po čemu iznimnoj situaciji, postupio suprotno od te dnevne rutine pa svoje vozilo zaustavio, stavio ručicu mjenjača u neutralni položaj, otvorio vrata i napustio svoje vozilo, a da prethodno nije aktivirao parkirnu (ručnu) kočnicu. Do samopokretanja predmetnog vozila moglo je doći samo nakon što se deaktivirala parkirna (ručna) kočnica, a to se moglo dogoditi zbog vibracija cijelog vozila prilikom pranja bubnja. S obzirom da su uvjeti eksploatacije kamiona-miješalica otežani (neasfaltirane ceste, gradilišta, betonare, neravan teren i sl.) te da se zbog prirode posla ručna kočnica aktivira 10 -ak puta dnevno, samo po sebi je razumljivo da nakon višegodišnjeg korištenja dolazi do trošenja površinskog sloja nazubljenih elemenata parkirne kočnice pa zbog vibracija cijelog vozila može doći do „preskakanja“ zuba i samopokretanja vozila.

20. Na nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Ivice Hrdalo, stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, cestovni promet, procjene vozila i plovila tuženik je istakao prigovore pa je sud odlučio provesti dokaz saslušanjem vještaka.

21. Saslušani vještak Ivica Hrdalo je izjavio da u cijelosti ostaje kod svog pismenog nalaza i mišljenja koje se nalazi u spisu. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u podnesku od dana 11. rujna 2024. godine iskazao je da je predmetni pismeni nalaz i mišljenje izradio na temelju dokumentacije i podataka u spisu. Što se tiče tuženikovog prigovora da se nalaz i mišljenje temelji na pretpostavkama navodi da su pretpostavke dio vještva stručne osobe na temelju znanja i iskustva te se uvijek ovakva vrsta vještva mora dijelom temeljiti na pretpostavkama. Tako se npr. pretpostavlja kako bi prosječni vozač reagirao u nekoj prometnoj situaciji u nekom vremenu. U odnosu na prigovor da je doveo u pitanje tehničku ispravnost vozila iako je tuženik dostavio potvrdu ovlaštene tvrtke o tehničkoj ispravnosti automješalice navodi da tehnički pregled nije jamstvo da se ništa neće pokvariti do slijedećeg tehničkog pregleda. Tehničkim pregledom se utvrđuje ispravnost svih sustava koji su bitni za sigurnost vozila u prometu, ručna kočnica se u pravilu pregledava tj. njena ispravnost. Ručna kočnica u konkretnom slučaju da je bila neaktivirana tj. da se nalazila u donjem položaju vozilo bi odmah krenulo i nikako ne bi stajalo niti bi vozač bio u prilici popeti se na platformu radi pranja bubnja. Moguće je da se uslijed povećanja broja okretaja motora radi pranja bubnja povećavaju vibracije i može doći do popuštanja parkirane kočnice. U slučaju potezanja parkirne kočnice do pola vozilo ne bi poletjelo nego bi se polako spuštalo, a što se tiče zupčanika parkirne kočnice uvijek se dogodi da popusti onaj prvi jer se najviše troši i kad je taj prvi potrošen slijedeći zupčanik ne može ga zaustaviti jer se radi o većim silama. Pregled vozila očevidom ili drugog vozila iste marke, oznake i godine proizvodnje vještak navodi da takav pregled ne bi dao relevantne podatke jer uvjeti i način korištenja vozila sigurno nisu identični. U konkretnoj stvari nelogično je da bi vozač zaboravio prilikom zaustavljanja i izlaska iz vozila aktivirati ručnu kočnicu te dodaje da vozači miješalice često ulaze i izlaze iz vozila za razliku od drugih vozača teretnih vozila. Nadalje vještak navodi da u konkretnom slučaju vozač nije aktivirao ručnu kočnicu vozilo bi odmah krenulo.

22. Iz nalaza i mišljenja Marijana Kamenjaševića, vještaka za cestovni promet, zaštitu na radi i zaštitu od požara od dana 22. listopada 2024. godine proizlazi da prema podacima koji su dostupni u predmetnom spisu, poslodavac nije u potpunosti postupio sukladno propisima iz područja zaštite na radu. Tijekom inspekcijskog nadzora Inspektorata rada utvrđeni su određeni propusti poslodavca iz zaštite na radu. Poslodavac je naknadno dostavio valjanu potvrdu tvrtke nadležne za provođenje ispitivanja radne opreme koja dokazuje ispravnost radnog stroja 11.12.2015. godine. Međutim, poslodavac nije proveo stručno osposobljavanje radnika za rukovanje radnim strojem, čime je postupio suprotno odredbama članka 27. i 36. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18). Isto tako, poslodavac nije pisanim uputama osigurao provedbu radnog postupka u skladu s pravilima zaštite na radu zbog čega je postupio suprotno odredbama članka 32. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18). U predmetnom spisu nije moguće utvrditi jesu li na radnom stroju postavljeni sigurnosni znakovi ili upute za siguran rad na vidljivom mjestu tako da nije moguće utvrditi postupanje poslodavca po pitanju obveza navedenih u odredbi članka 53. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18).

23. Ocjenom provedenih dokaza zasebno kao i u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da je do predmetnog štetnog događaja došlo za vrijeme tužiteljevog obavljanja radnog zadataka na gradilištu Solitudo na način što je tužitelj skočio s platforme kamiona miješalice u trenutku kad se kamion počeo nekontrolirano kretati. Praksa je bila da vozač nakon iskrcaja betona zaustavi kamion te opere miješalicu i lijevak. Tuženik kao poslodavac nije izdao nikakvu uputu tužitelju ni ostalim vozačima na kojem mjestu će obavljati posao pranja miješalice, nego je to bilo prepušteno volji samih vozača. Neuvjerljivi su tuženikovi navodi da tužitelj prije izlaska iz kamiona miješalice nije aktivirao parkirnu kočnicu. Po stavu ovog suda, nije realno da bi tužitelj kao profesionalni vozač u konkretnoj situaciji zaustavio vozilo na nizbrdici bez aktiviranja parkirne kočnice, izišao iz vozila i popeo se na platformu te počeo prati miješalicu te da se tek tada kamion počeo nekontrolirano kretati. Vještak Ivica Hrdalo je u svom pismenom nalazu, a posebno u iskazu pred sudom objasnio da u slučaju da ručna kočnica nije bila aktivirana vozilo bi odmah krenulo i nikako ne bi stajalo, niti bi vozač bio u prilici popeti se na platformu radi pranja kamiona. Nadalje je utvrđeno da u trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj nije bio osposobljen za rukovanje kamionom-miješalicom kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Marijana Kamenjaševića. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka Ivice Hrdala i Marijana Kamenjaševića, ocjenjujući iste objektivnima i izrađenima u skladu sa pravilima struke.

24. Slijedom navedenog, sud utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da se u konkretnom slučaju radilo od događaju nastalom zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje on kao poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

25. Na okolnost posljedica povreda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz medicinskim vještačenjempo vještaku dr. Veliboru Puzoviću, spec. sudske medicine i patologije iz Dubrovnika.

26. Iz nalaza i mišljenja navedenog medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj ID u predmetnom događaju zadobio prijelom unutarnjeg maleola desnog gležnja i višeiverni prijelom lijeve petne kosti. Navedene ozljede su mogle nastati u predmetnom događaju te su s njim u uzročno-posljedično povezane. Gore navedene ozljede svaka za sebe i u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Po događaju tužitelj je hospitaliziran u Općoj bolnici Dubrovnik od 11. 08. 2017. do 21.08.2017. godine. Isti dan je izvršen operativni zahvat repozicije i osteosinteze unutarnjeg maleola desnog gležnja, dok je operativni zahvat zbrinjavanja lijeve petne kosti izvršen dana 18. 08. 2017. godine. Tužitelj je otpušten iz bolnice dana 21. 08. 2017. godine uz imobilizaciju i upute. Nakon toga uslijede su kontrole i ambulantna fizikalna terapija. Dana 29. 09. 2017. godine izvršen je kirurški zahvat odstranjenja Kirscherovih žica i lijeve pete. Uslijedile su kontrole i ambulantna fizikalna terapija. Zahvat odstranjenja vijka iz desnog gležnja izvršen je dana 11. 05. 2018. godine. Svi medicinski postupci i tijek liječenja su protekli na uobičajeni način. Liječenje je provedeno kirurški, uz dugotrajnu ambulantnu fizikalnu terapiju. Liječenje je dovršeno uz zaostale trajne posljedice. Uzimajući u obzir bolove koje je tužitelj trpio prilikom ozljeđivanja proizlazi da je ukupno osjećao bolove jakog intenziteta koji su trajali 8 - 10 dana, srednjeg intenziteta oko 2-3 tjedna, slabog intenziteta i trajnog karaktera 2-3 mjeseca, bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera ulaze u smanjenje životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta, primarnog karaktera trajao je koliko i sami događaj ozljeđivanja. Zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha je ukupno bio jakog intenziteta oko tjedan dana, srednjeg intenziteta 2-3 tjedna te slabog intenziteta oko 2 mjeseca. Nakon dovršetka liječenja zaostale su trajne posljedice, stanja nakon višeivernog prijeloma lijeve petne kosti, smanjene pokretljivosti lijevog nožnog zgloba do srednjeg stupnja ,s manjene pokretljivosti desnog nožnog zgloba lakog stupnja, povremenog oticanja i bolova te kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti za 22% zbog čega trpi duševnu bol. Kod tužitelja postoji naruženost lakog stupnja vezana za ozljeđivanje u predmetnom događaju radi poslije operacijskih ožiljaka u području desnog i lijevog gležnja, otekline lijevog nožnog zgloba te povremenog blagog šepanja. Nakon izlaska iz bolnice tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć zbog imobilizacije, onemogućenog ,a zatim otežanog kretanja, te privikavanja na novonastalu situaciju 4 tjedna po osam sati dnevno , naredna 3 mjeseca po 4 sata dnevno, te završno 2-3 mjeseca po 2 sata dnevno. Tužitelju je bilo potrebno pomoći u svakodnevnim aktivnostima, tuđa pomoć i njega se smanjivala i mijenjala tijekom vremena, od početne pomoći prilikom oblačenja i održavanja osobne higijene, nabavke pripreme i posluživanja hrane, održavanja prostora u kojem boravi, mobilnosti u kući te potom u izlascima kao i pomoć pri odlasku na kontrole i terapije.

27. Uvažavajući u cijelosti nalaz i mišljenje medicinskog vještaka kao stručno i objektivno jer je dano jasno i određeno te u skladu sa pravilima medicinske struke i znanosti sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju kod tužitelja povrijeđeno pravo osobnosti na njegovo tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima.

28. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli te straha, kao i cilj kojemu služi naknada neimovinske štete, sve u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima sud utvrđuje da je tužitelju opravdano i primjereno na ime neimovinske štete dosuditi ukupan iznos od 22.000,00 eur, dok je u preostalom dijelu njegov tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu za iznos od 12.927,00 eur valjalo odbiti kao neosnovan kako je to odlučeno pod točkama I. i II. izreke.

30. Visinu imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 185,15 eur sud je utvrdio iz računa Opće bolnice Dubrovnik broj 17-000275 (list 15 spisa) te odlučio kao pod točkom III. Izreke.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

32. Tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zatražio na ime ukupne naknade štete isplatu iznosa od 35.112,15 eur. Dosuđen mu je ukupan iznos od 22.185,15 eur, pa je tužitelj uspio u sporu u pogledu visine potraživanja sa 63,18 %, a u pogledu osnove zahtjeva uspio je 100 %. Iz navedenog slijedi zaključak da je tužitelj ukupno uspio u sporu u postotku od 81,59 %, a tuženik u postotku od 18,41 %. Na temelj odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je od postotka tužitelja 81,59 % koji je uspio u većoj mjeri, oduzeo postotak tuženika 18,41 % koji je uspio u manjoj mjeri te utvrdio da je tuženik dužan tužitelj naknaditi troškove postupka u postotku od 63,18 %.

33. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi sastava tužbe, sastava jednog podneska od 25. veljače 2026. godine i zastupanja na šest ročišta prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za svaku radnju po 500,00 eur, uvećano za PDV-e, odnosno ukupno 5.000,00 eur.

34. Uzimajući u obzir tužiteljev uspjeh u sporu od 63,18 %, tužitelju pripadaju troškovi u iznosu od 3.159,00 eur. Tom iznosu valjalo je dodati troškove strojarskog vještačenja u iznosu od 716,02 eur, troškove vještačenja po vještaku zaštite na radu u iznosu od 500,00 eur te troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eur kao opravdane i nužne troškove. Prema tome tužitelju pripada ukupan iznos troškova od 4.875,02 eur, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.435,87 eur trebalo odbiti kao neosnovan.

U Metkoviću, 4. svibnja 2026. godine

S u t k i nj a:

Marijana Zloić-Talajić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Nikola Prižmić, odvjetnik

2. Marijo Vrnoga, odvjetnik