Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-466/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Božić, odvjetnica iz Zagreba, protiv ovršenika ..., [adresa], OIB: 436647400219, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1211/2022-4 od 15. ožujka 2023., 4. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1211/2022-4 od 15. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1211/2022- 4 od 15. ožujka 2023. obustavljena je ovrha određena rješenje o ovrsi koje je 4. ožujka 2022. pod poslovnim brojem Ovrv-95/2021 donijela Stanislava Galović, javni bilježnik u Zagrebu.

2. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je utvrđeno da je rješenje o ovrsi doneseno protiv osobe koja nema pravnu osobnost pa kako se prijedlog za ovrhu ne može ispraviti, da je predmetna ovrha neprovediva.

3. Ovrhovoditelj žalbom pobija prvostupanjsko rješenje navodeći da je do greške u označavanju ovršenika došlo prilikom unosa podataka u sustav e-ovrhe, a da je iz njegovog prijedloga razvidno da je kao zastupnika ovršenika naveo Općinsko državno odvjetništvo, koje je zakonski zastupnik Republike Hrvatske koja odgovara za obveze .... Smatra da iz činjenice da je ovršenik nakon utuženja podmirio glavnicu i trošak javnog bilježnika proizlazi da je ovršenik priznao dugovanje i da je stoga prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je obustavio ovrhu u ovoj pravnoj stvari.

4. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 50. st.1. toč. 1., 3., 5. i 6. Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24, dalje u tekstu OZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a, u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno tvrdnjama ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je ovrhovoditelj podnio prijedlog protiv osobe koja nema pravnu osobnost te da je i rješenje o ovrsi doneseno protiv osobe koja nema pravnu osobnost. Ovršenik je državni ured koji kao ustrojstvena jedinica državne uprave sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ("Narodne novine" br. 106/18., 98/19.,) djeluje kao dio države te obavlja poslove stambenog zbrinjavanja u ime i za račun države, čime je nositelj prava i obveza iz područja djelovanja istog upravo Republika Hrvatska, a ne sam ovršenik kao državno upravno tijelo.

7. Obzirom je ovrha određena protiv ovršenika koji nema pravnu osobnost, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ista neprovediva sukladno čl. 72. st. 2. OZ-a.

8. Suprotno tvrdnjama ovrhovoditelja, činjenica da je dugovanje dobrovoljno podmireno nije od utjecaja na provedivost ovrhe određene predmetnim rješenjem o ovrsi jer je predmet ovršnog postupka prisilna naplata potraživanja, konkretno pravo ovrhovoditelja da na temelju dostavljene vjerodostojne isprave zahtjeva prisilno namirenje duga od ovršenika. Nadalje, činjenica da je ovrhovoditelj kao zastupnika ovršenika označio zakonskog zastupnika Republike Hrvatske nije odlučna jer je za provedbu ovrhe odlučna pravna sposobnost ovršenika, a ne zastupnika. Konačno, a u odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir da je prijedlog za ovrhu predan putem aplikacije e-ovrha koja generički ispunjava podatke, ukazuje se da je iz sadržaja samog prijedloga za ovrhu razvidno da je ovrhovoditelj kao ovršenika označio Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, a ne Republiku Hrvatsku, te da je stoga i ovrha određena u odnosu na tako označenog ovršenika, dok formularni dio o predaji takvog prijedloga (obrazac o predaji putem sustava e-ovrhe) ne predstavlja sam prijedlog za ovrhu, a time niti dio rješenja o ovrsi.

9. Slijedom navedenoga, temeljem čl. 380. t. 2. ZPP, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Dubrovnik, 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Bušković