Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-50/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice ČM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martini Liović Čavajda, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Novpros d.o.o., iz Osijeka, Frankopanska 99, OIB: 67995376750, zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, iz Osijeka, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., iz Zagreba, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku EM, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Martine Liović Čavajda, punomoćnika tuženika HM i punomoćnika umješača EM, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Novpros d.o.o. da tužiteljici ČM isplati iznos od 9.871,79

eura

(slovima:

devettisućaosamstosedamdesetjedaneuro sedamdesetdevetcenti) sa zateznom kamatom koja na iznos neimovinske štete od 8.619,34 eura teče od 16. veljače 2022. do isplate, a na iznos imovinske štete od 1.252,45 eura od dana donošenja prvostupanjske presude 4. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja do 31. prosinca 2022. teče u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužiteljica ČM s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.442,98 eura zajedno sa zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

III/ Dopušta se preinaka tužbe.

IV/ Nalaže se tuženiku Novpros d.o.o. da tužiteljici ČM naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.861,44 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 4. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22. veljače 2022. ovome sudu podnijela tužbu protiv I-tuženika Hrvatske industrije šećera d.d. i II-tuženika Novpros d.o.o. u kojoj je navela da je 27. veljače 2019. pretrpjela ozljedu na radu kod poslodavca Tvornice šećera Osijek d.o.o. koja je pravni prednik II-tuženika Novpros d.o.o. Navodi da je navedenog dana po nalogu poslodavca vršila čišćenje prozora skladišta koji su se nalazili na nepristupačnom mjestu, na visini većoj od dva metra, prilikom čega se uobičajeno penjala na "električarske" ljestve visine cca dva metra koje je osigurao poslodavac za obavljanje takvih poslova. Silazeći s opisanih ljestvi, tužiteljica se poskliznula i pala s visine od oko jedan metar kojom je prilikom udarila nogom na povišenje stroja folirke i iskrenula nožni zglob, a koja ozljeda po dužini i načinu liječenja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Navodi da je od 27. veljače 2019. do 4. lipnja 2020. bila na bolovanju zbog ozljede na radu, te da joj je tuženik 4. lipnja 2020. uručio Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovanom), pa da joj je tako radni odnos prestao s danom 10. lipnja 2020. Napominje da je razlog prestanka radnog odnosa upravo bolovanje i okolnost što zbog štetnog događaja više nije bila fizički sposobna obavljati radne zadatke na poslovima na kojima je bila zaposlena. Pojašnjava da je nakon štetnog događaja prvo nosila imobilizaciju sedam dana, nakon čega je krenula s fizikalnom terapijom, da je šepala, da nije mogla stati na desnu nogu i da je cijelo vrijeme trpjela jake bolove. Budući da nije bilo poboljšanja, upućena je na operativni zahvat koji je obavljen 11. prosinca 2019., te joj je učinjena artoskopija desnog gležnja. Nakon toga je ponovno upućena na fizikalne terapije, noga joj se dalje izvrtala zbog čega je ponovno upućena na operativni zahvat 31. siječnja 2022. kada joj je rađena rekonstrukcija ligamenata. Navodi da je zbog svega trpjela konstantne bolove, da se nije mogla adekvatno služiti desnom nogom zbog čega je bila fizički onesposobljena obavljati osnovne životne funkcije, te da je zbog svega trpjela značajnu neimovinsku i imovinsku štetu. Smatra da joj na ime neimovinske štete i to pretrpljenih fizičkih bolova pripada naknada štete u iznosu 25.000,00 kuna, pretrpljenog straha 10.000,00 kuna, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 25.000,00 kuna i naruženosti 7.500,00 kuna. Smatra da joj na ime imovinske štete i to tuđe pomoći i njege, koja joj je bila neophodna tijekom cijelog liječenja i koja će joj biti potrebna tijekom cijelog života, pripada iznos od 4.000,00 kuna, te troškova liječenja i dijagnostike zbog odlaska u Opću bolnicu Vukovar iznos od 2.277,72 kuna. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese presudu kojom će obvezati tuženike da joj na ime neimovinske štete solidarno isplate iznos od ukupno 67.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2022. do isplate, a na ime imovinske štete iznos od 6.277,72 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

1.1. Budući da je tužiteljica podneskom od 26. lipnja 2026. povukla tužbu u odnosu na I-tuženika Hrvatsku industriju šećera d.d., ovosudnim rješenjem od 2. rujna 2024. utvrđeno je da je tužba u odnosu na tog tuženika povučena.

1.2. Nakon povlačenja tužbe u odnosu na I-tuženika, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev s obzirom da je u međuvremenu uveden euro kao službena valuta u Republici Hrvatskoj, pa je tako predložila sudu da donese presudu kojom će obvezati tuženika da joj na ime neimovinske štete isplati iznos od ukupno 8.958,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2022. do isplate, a na ime imovinske štete iznos od 826,47 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik nije osporavao svoju pasivnu legitimaciju kao ni činjenicu da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu. Djelomično je osporavao osnovu tužbenog zahtjeva i u cijelosti visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da je ista previsoko postavljena. Smatra da na strani tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti i da ne postoji naruženost, a u odnosu na troškove liječenja u Vukovaru smatra da joj nije dužan naknaditi iste s obzirom da je liječenje mogla obaviti i u bolnici u Osijeku gdje i živi. Istaknuo je prigovor podijeljene odgovornosti smatrajući da za nastanak štetnog događaja i pretrpljenu štetu postoji doprinos tužiteljice jer je vlastitom nepažnjom prilikom silaska s ljestvi ozlijedila desni skočni zglob.

2.1. Raspravnim rješenjem od 9. rujna 2024. prihvaćeno je sudjelovanje umješača Croatia osiguranja d.d. na strani tuženika, budući da je pravni prednik tuženika Tvornica šećera Osijek d.o.o. u vrijeme nastanka štetnog događaja kod Croatia osiguranja d.d. imao ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti, zbog čega na strani Croatia osiguranja d.d. postoji pravni interes da tuženik uspije u ovom postupku. Umješač se tijekom postupka u cijelosti pridružio navodima tuženika.

3. U dokaznom postupku pročitani su: prijava ozljede na radu (list 8-11 spisa), Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu (list 12-14 spisa), opći podaci o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja (list 16-19 spisa), radna knjižica tužiteljice (list 20-26 spisa), medicinska dokumentacija (list 27-70, 97-111, 135-136 spisa), sporazum (list 83 spisa), Rješenje HZZO-a od 17. prosinca 2019. (list 112-113 spisa), Rješenje HZZO-a od 13. listopada 2022. ( list 116-118 spisa), Rješenje HZMO-a od 14. kolovoza 2023. (list 119-121 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dariju Lizatoviću (list 137-141,155, 157-159 spisa) i medicinsko nadvještačenje po stalnom sudskom vještaku IM (list 170-176, 200-201 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka NM ( list 159- 160 spisa) i KM (list 160-161 spisa), te tužiteljice ČM (list 161-163 spisa). Tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka BM, ĆM, OM, ŠM i AM.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale zbog ozljede na radu.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao što nije sporno ni to da je tužiteljica 27. veljače 2019. pretrpjela ozljedu na radu na način da je obavljajući poslove pranja prozora, silazila s ljestvi i pala, uslijed čega je ozlijedila desni nožni zglob.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Prijave ozljede na radu, medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu, te iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice.

6. Među strankama je sporno je li tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnog događaja, postoji li doprinos tužiteljice vlastitoj šteti, postoji li smanjenje životne aktivnosti i naruženost tužiteljice. Sporna je visina tužbenog zahtjeva i opravdanost putnih troškova koje je ista imala zbog liječenja u bolnicu u Vukovaru.

7. Prema odredbi čl.111.st.1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, u nastavku: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

7.1. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, u nastavku: ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8. Prema odredbi čl.1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u nastavku: ZOO) oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

9. Svjedok KM je iskazao da je bio prisutan nesreći u kojoj se tužiteljica ozlijedila, da je tužiteljica bila na ljestvama kako bi oprala prozore, da su ljestve bile dvokrake, da ne zna točno koliko su imale gazišta, ali da su po njegovoj procjeni bile visoke oko 3 m jer se morao dohvatiti visoki prozor. Misli da su ljestve bile metalne i zna da nisu bile nove, nego starije. Pod na kojem su bile ljestve je bio betonski, i nije baš bio ravan i zna da ljestve nisu baš bile stabilne zbog čega su ih nekako učvrstili. Iskazao je da je on pridržavao ljestve kada se tužiteljica na njih penjala, međutim kada je silazila i pala, ljestve nitko nije pridržavao. Vidio je silazak tužiteljice s ljestava i po njegovoj procjeni ona je oprezno s njih silazila. Iskazao je da je pored ljestava bio paletizer tj. nešto poput viličara koji je bio visoko postavljen, tj. viši od prve stepenice ljestvi. Tužiteljica se s obje ruke držala za ljestve dok je silazila. Na sebi je imala hlače i to je bila zapravo radna uniforma. Ne zna što je imala na nogama, ali misli da je imala bijele papuče poput klompi. Na poseban upit suda zašto misli da je imala baš te papuče, svjedok je iskazao da to misli jer su te papuče inače imale radnice u šećerani. Iskazao je da su i poslovođa i poslodavac znali da oni peru te prozore kada stroj ne radi i da im je to bio radni zadatak i da su svi znali da se oni penju na te ljestve kako bi oprali prozore koji su bili visoko i koji se drugačije nisu mogli dohvatiti. Iskazao je da je tužiteljica taj dan prozor prala kako ga je i inače uobičajeno prala, da je ista vidjela da je paletizer pored ljestava, da je tužiteljica prilikom pranja više puta silazila i penjala se na ljestve kako bi pomočila i iscijedila krpu. Pojasnio je da se taj prozor mogao oprati i na način da se dobije štap s produžetkom, da su takav štap nekada znali dobiti u kampanji, ali da ga u ovoj kampanji nisu dobili.

10. Svjedokinja NM je iskazala da je prilikom nesreće radila zajedno s tužiteljicom, da je vidjela da je tužiteljica pala u trenutku kada je silazila s lojtri, da su lojtre bile vlasništvo poslodavca, da su bile drvene, dvokrake, i da ne zna jesu li bile oštećene. Iskazala je da je tužiteljica morala lojtre namjestiti pokraj jednog stroja koji se zove paletizer da bi se mogla uvući jer je taj prostor bio nepristupačan, da ne zna je li tužiteljica dobro namjestila lojtre, da ne zna kakav je bio pod na kojem su bile postavljene lojtre, da ne zna točno koliko su gazišta lojtre imale, ali da zna da nisu bile ni one najveće, a ni one najmanje. Sjeća se da je tužiteljica na sebi imala hlače i radne cipele koje su inače dobivali od poslodavca i koje su bile na vezanje. Iskazala je da taj dan stroj nije radio, zbog čega im je poslovođa rekao da idu oprati prozore, da tužiteljica tada nije prvi put prala taj prozor, da nekada prozore peru dva puta mjesečno, a nekada ni jednom, da su se prozori uvijek prali tako da se prvo trebalo popeti na lojtre jer su prozori bili visoko i uvijek je netko stajao dolje pokraj lojtri kako bi cijedio krpu da onaj koji je gore ne bi stalno silazio i penjao se. Iskazala je da je tako bilo i ovaj put kada se dogodila nesreća, tj. da je tužiteljica bila gore na lojtrama, a da joj je ona od dolje dodavala krpu, da tom prilikom nije držala lojtre tužiteljici, te da su svi, pa tako i poslovođa, znali na koji se način peru ti prozori.

11. Tužiteljica ČM je iskazala da je inače radila u pogonu kod tuženika i da se zapravo nije radilo o prozorima nego o staklu i staklenim stijenama. Objasnila je da je pogon u kojem je radila napravljen tako da je od poda prema gore 1,20 m zatvorenog prostora, a da se iznad toga, pa sve do 4 m visine, a možda i više, nalaze ova stakla i staklene stijene. Kada stroj na kojem su inače radili nije radio, imali su zadatak raditi sve ostalo što im poslovođa naredi, a taj dan stroj nije radio i poslovođa im je rekao da operu ta stakla. Iskazala je da joj to nije bio prvi put da pere stakla i da ih je sigurno oprala milijun puta za 38 godina koliko je tamo radila. Stakla je uvijek prala uz pomoć ljestvi. Ljestve su bile vlasništvo firme i bile su sigurno 2 m visoke, bile su metalne i nisu bile nove, ali su bile u funkciji. Ne sjeća se koliko su imale gazišta ali zna da ih nije mogla nositi zbog njihove visine. Ljestve su bile dvokrake. Taj dan na ljestvama nije primijetila nikakva oštećenja jer da ih je vidjela, ne bi se penjala tako visoko. Ljestve je postavila kao i uvijek. Pod je bio betonski i čvrst, ljestve je postavila stabilno i bile su potpuno raširene. Iskazala je da joj je KM inače držao ljestve i kada bi se penjala i kada bi silazila, međutim da joj taj puta kada je silazila, ljestve nije držao. Predmetni paletizer se oduvijek tu nalazio i na njega se inače slažu palete. Prostor je zbog tog paletizera bio malo skučen, ali su se ljestve mogle postaviti i ona je staklo mogla oprati. Tom prilikom kada je silazila s ljestava, silazila je unazad, nije ništa imala u rukama i s obje ruke se držala za ljestve. U jednom trenutku se jednostavno poskliznula i pala. Ne zna točno na kojem se gazištu okliznula, ali zna da je bilo pri dnu. Iskazala je da je u svakom trenutku nogom bila na ljestvama, a ne na paletizeru i da se na ljestvama okliznula i pala. Na sebi je imala hlače, a na nogama cipele koje su bile radna obuća koju su dobivali od firme. Pojasnila je da su dobivali dvije vrste radne obuće i to papuče i cipele, da su se papuče koristile za rad u pogonu, a cipele za rad na ovakvim stvarima, da su cipele bile na vezanje i da su joj bile zavezane u trenutku kada je prala stakla. Iskazala je da inače živi u kući sa suprugom, da ima dvorište, da danas funkcionira i hoda, međutim da ne može doći ni 100 m do tržnice jer ju noga boli i onda počne šepati, da kućanske poslove obavlja zajedno sa suprugom koji joj pomaže upravo zbog ovog njezinog stanja, da joj je kuća prizemnica ali da je povišenog temelja i da ima 5 stepenica da bi uopće mogla ući u kuću i da joj je to jako velik problem, da joj je problem ići i u podrum i na tavan zbog nožnog zgloba, da je inače prije ove ozljede nosila i hlače i suknje, međutim da sada nosi više hlače i trenirke jer se bolje osjeća zbog ozljede. Što se tiče obuće, iskazala je da poslije ove ozljede može nositi samo patike i papuče, te otvorenu obuću, da cipelu nije obula od prije nesreće, da si uvijek mora kupiti obuću jedan broj veću, da ne može nositi ni čizme ni gležnjače jer ne može trpjeti da joj nešto dira zglob i da ne može nositi cipele na petu. Kada nije mogla ništa raditi i kada je morala mirovati zbog ozljede i zbog nošenja štaka i imobilizacije, u kući su joj pomagali suprug i kći koja živi nekoliko kuća od nje. Pomagali su joj sve u vezi kućanskih poslova, osobne higijene i tuširanja jer nije mogla ni smjela stati na nogu. Za bolnicu u Vukovaru se odlučila jer je u Osijeku morala jako dugo čekati na pregled i na magnet. Prvo je krenula u osječku bolnicu u koju je išla na kontrole, međutim u Osijeku su vidjeli da joj ništa nije slomljeno i više puta su je snimali i ništa nisu vidjeli, a njoj je noga i dalje bila otečena i imala je bolove, zbog čega je morala nešto poduzeti sama, pa se zato odlučila za odlazak u Vukovar. U Vukovar je putovala na način da ju je suprug vozio osobnim automobilom. Nije ostvarivala putni trošak od strane HZZO-a putem putnih naloga jer joj je rečeno da putni trošak može dobiti samo do određene kilometraže, a Vukovar nije spadao u tu kilometražu. Magnet u Vukovaru je dobila nakon 8 mjeseci od ozljede, dok ga je u Osijeku morala čekati duže od godinu dana.

11.1. Sud je povjerovao iskazima ispitanih svjedoka i tužiteljice cijeneći ih istinitim iz razloga što su uvjerljivo, životno i logično iskazivali o svim odlučnim činjenicama, i što se u bitnom međusobno potvrđuju, a svjedoci nisu osobno motivirani za uspjeh tužiteljice u ovom postupku. Iako je svjedok KM iskazao da misli da je tužiteljica prilikom pada na nogama imala papuče, sud je utvrdio da je ista na nogama ipak imala zatvorenu radnu obuću koja je bila zavezana iz razloga što je svjedok prvo rekao da ne zna što je tužiteljica imala na nogama, pa kada je rekao da misli da je imala papuče, pojasnio je da tako misli jer su te papuče inače imale radnice u šećerani. S obzirom da svjedok KM nije bio siguran što je tužiteljica prilikom pada imala na nogama jer to nije vidio, što je i logično jer je isti muškarac i jer mu je radna obuća drugačija od ženske, pa nije ni za očekivati da će primjećivati što mu radne kolegice za vrijeme pranja prozora imaju obuveno kada većinu ostalog radnog vremena provode u radnim bijelim papučama (dok rade za strojem), sud je utvrdio da je tužiteljica prilikom pada na nogama imala upravo spomenutu zatvorenu obuću jer je to iskazala i tužiteljica, a što je potvrdila i svjedokinja NM, a tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno.

11.2. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice i navedenih svjedoka, sud je utvrdio da ne postoji suodgovornost iste za nastanak štetnog događaja kao ni doprinos tužiteljice vlastitoj šteti jer je prozore prala po nalogu poslodavca, jer je prilikom pranja prozora koristila propisanu radnu obuću i odjeću (hlače i zatvorene, zavezane cipele), jer je tom prilikom koristila ljestve koje su bile osigurane od strane poslodavca, jer je s ljestava silazila na način da se s obje ruke držala za ljestve, i jer tom prilikom nije imala ništa drugo u rukama. Dakle, utvrđeno je da je tužiteljica prilikom silaska s ljestava postupala oprezno i da pad nije posljedica njezine nepažnje već da se radilo o slučajnom i neželjenom padu za koji nema krivnje na strani tužiteljice. Stoga je utvrđeno da se radi o slučaju koji joj se dogodio i da ne postoji suodgovornost tužiteljice zbog čega se odgovornost tuženika kao poslodavca ne može umanjiti, pa je stoga isti isključivo odgovoran za štetne posljedice sukladno pravilima o objektivnoj odgovornosti temeljem čl.25. ZZR i čl. 1045. st.3. ZOO.

12. Iz nalaza i mišljenje medicinskog vještaka Daria Lizatovića proizlazi da je isti pregledom medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu i kliničkim pregledom tužiteljice utvrdio da ista pri hodu štedi desnu nogu, da ima vidljiv lagano zavijeni tanak ožiljak u ravnini kože dužine 7 cm s lateralne strane desnog nožnog zgloba, normalnog kolorita i širine koji je bolan na pritisak, da ima dva manja ožiljka s prednje strane desnog nožnog zgloba, da je opseg desnog nožnog zgloba za 1 cm veći od lijevog, da je opseg pokreta desnog nožnog zgloba umanjen u lakom stupnju u usporedbi s lijevim, da postoje blage čujne krepitacije prilikom pokretanja zgloba, da je prisutna manja ligamentarna nestabilnost u usporedbi s drugom nogom, da se ne može u potpunosti i bez pridržavanja spustiti u čučanj, te da se otežano podiže na prste. Uzimajući u obzir navedeno, vještak je mišljenja:

- u odnosu na fizičke bolove: da je tužiteljica zbog predmetne ozljede trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana (kao posljedica ozljede desnog nožnog zgloba i operacijskih zahvata), srednjeg intenziteta 30 dana (zbog istih razloga kao i kod fizičkih bolova jakog intenziteta), lakog intenziteta 90 dana (kao posljedica cijeljenja rupturiranih ligamenata i operacijske rane, te provođenja vježbi za vrijeme fizikalne terapije), i povremene bolove lakog intenziteta 12 mjeseci po 3-4 sata dnevno (kao posljedica provođenja vježbi za vrijeme fizikalne terapije i opterećenja ozlijeđenog nožnog zgloba);

- u odnosu na pretrpljeni strah: da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta nekoliko minuta zbog neposredne opasnosti po tjelesni integritet za vrijeme samog događaja, da je trpjela sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana zbog proživljenog traumatskog iskustva i operacijskog zahvata, strah srednjeg intenziteta 20 dana zbog zabrinutosti oko mogućih posljedica ozljede, te strah slabog intenziteta 60 dana kao osjećaj zabrinutosti zbog konačnog ishoda liječenja i mogućnosti oporavka;

- u odnosu na duševne bolove: da kod tužiteljice postoje duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti od 10% i to zbog smanjene pokretljivosti lakog stupnja u području desnog nožnog zgloba, zbog manje nestabilnosti i početne posttraumatske artroze desnog nožnog zgloba, zbog toga što ne može raditi poslove koji značajnije opterećuju desnu nogu, što ima skraćenu hodnu prugu te predispoziciju i veliku vjerojatnost za dalje pogoršanje posttraumatske artroze desnog nožnog zgloba u budućnosti. Vještak je mišljenja da se kod tužiteljice razvila Sudeckova bolest desnog stopala, te da će ista otežano hodati i morati nositi prilagođenu obuću do kraja života;

- u odnosu na naruženost: da kod tužiteljice postoji naruženost lakog stupnja koja je uočljiva trećim osobama zbog šepanja na desnu nogu i koja je povremeno uočljiva trećim osobama zbog postoperacijskih ožiljaka na desnom nožnom zglobu;

- u odnosu na tuđu pomoć i njegu: da je tužiteljici bila potrebna djelomična tuđa pomoć i njega nekvalificirane osobe radi pripreme obroka, održavanja osobne higijene, oblačenja, nabavke osnovnih potrepština, odvoženja na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju kroz 30 dana po 4 sata dnevno i 120 dana po 2 sata dnevno.

12.1. U odnosu na primjedbu tuženika kojom je zahtijevao da se vještak dodatno očituje na okolnost je li ruptura ligamenata koja nije uočena na prvom pregledu tužiteljice mogla nastati i kasnije, te je li zdravstveno stanje tužiteljice prije ozljede moglo utjecati i je li utjecalo na stanje desnog nožnog zgloba, vještak se dodatno očitovao na način da je naveo da je prilikom izrade mišljenja uzeo u obzir ranije zdravstveno stanje tužiteljice i činjenicu da su kronične degenerativne promjene u području kralježnice i koljena utjecale na dužinu trajanja rehabilitacije, intenzitet i trajanje bolova u desnoj nozi, kao i na sveukupno smanjenje životne aktivnosti, te da se njegova ocjena dužine i intenziteta trajanja bolova, pretrpljenog straha, smanjenja životne aktivnosti od 10 % i potrebe za tuđom pomoći i njegom odnosi isključivo na posljedice predmetne nezgode.

12.2. Vještak je usmeno na ročištu 5. lipnja 2025. odgovorio da je Sudeckova bolest, bolest koja nastaje nakon dugotrajnije imobilizacije ili neaktivnosti okrajine (obično noge) koja se manifestira uglavnom kao demineralizacija kosti u području koje je zahvaćeno bolešću, te atrofijom tkiva i povremenim bolovima. Iskazao je da je operacija od 11. prosinca 2019. tzv. endoskopska operacija s nazivom atroskopija što bi značilo uvid u zglob, a izvodi se na način da se učini nekoliko manjih incizija u području zgloba. Na jednu od incizija se uvodi kamera, a na ostale se uvode posebno prilagođeni instrumenti kojima se vrši operacijski zahvat dok se pomoću kamere cijela operacija prati na monitoru. Pojasnio je da se radi o minimalno invazivnoj operaciji. U odnosu na drugu operaciju koja je učinjena 31. siječnja 2022. vještak je iskazao da se navedena operacija radi na način da se mora učiniti nešto duža incizija kože i potkožnog tkiva sve do operiranog područja te da se direktno pomoću navedenog rekonstrukcijskog materijala učini rekonstrukcija ligamenata koji su bili oštećeni. Što se tiče ožiljaka, vještak je iskazao da sa sigurnošću može reći da je ovaj veći ožiljak od 7 cm koji se nalazi s vanjske strane, posljedica ove druge operacije, dok su dva manja ožiljka posljedica prve operacije i vidljiva su s prednje strane desnog nožnog zgloba. Vještak je mišljenja da su navedeni ožiljci vidljivi ako osoba nosi suknju, a da nisu vidljivi ako nosi hlače. Kod potrebe za tuđom pomoći i njegom, vještak je iskazao da je uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica koristila štake, i da je u početku bila imobilizirana.

12.3. U odnosu na opravdanost liječenja tužiteljice u bolnici u Vukovaru, vještak je iskazao da su tužiteljici sve usluge koje je obavila u bolnici u Vukovaru (prva operacija i pregledi) bile dostupne i u KBC Osijek, međutim, da se svi hrvatski osiguranici mogu liječiti gdje misle da je to brže i bolje i gdje će dobiti bolju medicinsku skrb. Što se tiče konkretno vukovarske bolnice u odnosu na KBC Osijek, vještak je iskazao da zna da se tamo brže dobivaju termini za operativne zahvate kao i termini za preglede magnetskom rezonancom jer je KBC Osijek pod većim opterećenjem.

12.4. Na poseban upit punomoćnik tuženika vještak je iskazao da nije neobično da od postavljanja dijagnoze magnetskom rezonancom do operacije prođe 5 mjeseci jer je u tom intervalu tužiteljica morala obaviti pregled za koji je čekala termin. U slučaju da se već tada inicirala operacija, svakako je postojala određena lista čekanja na operacijski zahvat koji je i učinjen 5 mjeseci nakon dijagnoze, a operacija tužiteljice nije bila hitna operacija. Smatra da navedeno vrijeme nije predugo, te da u tom intervalu nije moglo doći do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja. Vještak je iskazao da smatra da je gotovo nemoguće da je ozljeda nastala između dvije magnetne rezonance, a to zaključuje jer je tužiteljica imala značajnu ozljedu nožnog zgloba u veljači 2019. i cijelo vrijeme nakon toga je bila u postupku liječenja i rehabilitacije, te poštede za desnu nogu.

13. Iz nalaza i mišljenja nadvještaka IM proizlazi da je isti također napravljen temeljem pregleda medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu i kliničkog pregleda tužiteljice. Vještak IM je na temelju pregleda tužiteljice uočio da ista na pregled dolazi samostalno, da pri hodu lagano štedi desnu nogu, da joj je desno stopalo normokolorirano bez vanjskih kliničkih znakova Sudeka, da je u području vanjskoga gležnja zaostao horizontalno položen postoperacijski ožiljak dužine oko 7 cm koji nije prirastao za podlogu, da postoje i dva manja ožiljka s prednje strane desnog nožnog zgloba, da desni nožni zglob nije fibrozno zadebljan, te da klinički nema znakova nestabilnosti u desnom nožnom zglobu u usporedbi s lijevim nožnim zglobom. Uzimajući u obzir navedeno, vještak je mišljenja:

- u odnosu na fizičke bolove: da kod tužiteljice postoje fizički bolovi jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 45 dana, lakog intenziteta 90 dana i da će povremene bolove lakog intenziteta trpjeti tijekom cijelog života;

- u odnosu na smanjenje životne aktivnosti: da je ozljeda tužiteljice s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnoga liječenja s nastalim posljedicama uvjetovala smanjenje životne aktivnosti od 10%, da ozljeda tužiteljice spada u laku tjelesnu ozljedu, da je anatomsko-funkcijska posljedica nakon ozljeđivanja posttraumatska artroza desnog nožnog zgloba sa smanjenom pokretljivošću u lakom stupnju, te da su ocjenom smanjene životne aktivnosti obuhvaćeni i mogući povremeni bolovi lakog intenziteta tijekom života;

- u odnosu na naruženost: da je ozljeda kod tužiteljice ostavila naruženost izgleda i skladnosti tijela u lakom stupnju koja je uočljiva trećim osobama;

- u odnosu na pretrpljeni strah: da je primarni strah kod tužiteljice jakog intenziteta bio kratkotrajan, da je ista trpjela sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, i lakog intenziteta 60 dana, te da je sekundarni strah uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja;

- u odnosu na tuđu pomoć i njegu: da je s obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe nakon ozljede 14 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 60 dana po 4 sata dnevno (uključujući oba operacijskog zahvata) u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, pripremanje hrane, odlasci na kontrole i fizikalnu terapiju i sl.)

1 0

13.1. Na ročištu održanom 20. ožujka 2026. nadvještak IM je iskazao da je svoj nalaz izradio po svom nahođenju i da nije uzimao u obzir prijašnji nalaz dr. Lizatovića. Iskazao je da pri kliničkog pregledu nije primijetio kliničke znakove Sudeka, ali da to ne znači da klinički znakovi Sudeka nisu postojali kada je tužiteljicu pregledavao dr. Lizatović. Pojasnio je da je Sudek kompleksni regionalni bolni sindrom koji se manifestira bolnošću, oteklinom, promjenama na koži i kostima, i da obično nastaje nakon ozljede ekstremiteta (prijelomi, uganuća ili kontuzije). Iskazao je da je moguće da se znakovi Sudeka povuku što znači da je moguće da klinički znakovi Sudeka koje je vještak Lizatović primijetio više nisu prisutni. Na poseban upit suda znači li to da tužiteljica šepa kada je u pisanom nalazu naveo da pri hodu lagano štedi desnu nogu, vještak je iskazao da to ne znači da ona šepa, nego da lagano štedi nogu pri hodu zbog eventualnih bolova. Što se tiče ožiljaka, vještak je iskazao da se isti nalaze u području gležnja i da su vidljivi prilikom nošenja suknje i eventualno kraćih hlača. Vještak je iskazao da je prilikom ocjene potrebe za tuđom pomoći i njegom uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica koristila štake i da je u početku bila imobilizirana.

13.2. Na poseban upit suda u vezi opravdanosti odlaska tužiteljice u Vukovar, vještak je iskazao da osobno smatra da njezini odlasci u bolnicu u Vukovar nisu bili opravdani jer je ista sve te preglede kao i operativni zahvat mogla izvršiti u KBC Osijek, međutim da on ne može ulaziti u opravdanost operativnog zahvata kojeg je tužiteljica obavila u Vukovaru. Nijedna od ovih pretraga tužiteljice nije bila hitna pa da bi ona morala odlaziti negdje drugdje gdje bi dobila možda prije termin. Poznato mu je da se u to vrijeme, kada se tužiteljica liječila, na određene preglede u KBC Osijek čekalo određeno vrijeme, međutim da se ne može izjasniti o tome koliko bi ista u KBC Osijek čekala na termin pregleda u odnosu na termin koji je eventualno dobila u Vukovaru, iako mu je kao čovjeku razumljivo da će netko potražiti adekvatan termin negdje dalje ako termin prethodno ne dobije u neko normalno vrijeme. U konkretnom slučaju se nije radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi nego o lakoj tjelesnoj ozlijedi, pa nije postojala hitnost u tome da se pregledi moraju izvršiti odmah.

14. Uzimajući u obzir nalaze i mišljenja vještaka i nadvještaka, sud je utvrdio da su njihova mišljenja u pretežitom dijelu suglasna i to u odnosu na trajanje straha lakog intenziteta, fizičkih bolova jakog i lakog intenziteta, duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti od 10% i duševnih bolova zbog naruženosti. Vještaci su djelomično različitog mišljenja u odnosu na fizičke bolove i pretrpljeni strah i to na način da je prema nalazu i mišljenju nadvještaka IM tužiteljica više dana trpjela fizičke bolove i strah i to 15 dana više fizičke bolove srednjeg intenziteta i povremene fizičke bolove tijekom cijeloga života, te 1 dan više jaki strah i 10 dana više strah srednjeg intenziteta. Dakle, uspoređujući nalaze i mišljenja vještaka i nadvještaka, utvrđeno je da je u odnosu na pretrpljenje fizičke bolove, pretrpljeni strah, duševne bolove zbog naruženosti i umanjenja životne aktivnosti nalaz vještaka Lizatovića u cijelosti zapravo sadržan i potvrđen u nalazu nadvještaka IM jer je nadvještak IM dodatno još povećao broj dana u kojima je tužiteljica više trpjela fizičke bolove srednjeg intenziteta i povremene fizičke bolove, kao i strah jakog i srednjeg intenziteta. Budući da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja konačno postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka dr. Darija Lizatovića, odnosno da tužbeni zahtjev nije povećavala nakon provedenog nadvještačenja, sud je u odnosu na ove vidove neimovinske štete (pretrpljenje fizičke bolove, pretrpljeni strah, pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti i umanjenja životne aktivnosti) u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Lizatovića cijeneći ga stručnim iz razloga što je za svaki od ovih

1 1

vidova štete dao logično i uvjerljivo obrazloženje i što je njegov nalaz u tom dijelu u cijelosti potvrđen nalazom i mišljenjem nadvještaka dr. IM.

14.1. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, sud je prihvatio mišljenje oba vještaka u dijelu u kojem su naveli da je tužiteljici nakon ozljede bila potrebna tuđa pomoć i njega nestručne osobe radi pripreme obroka, održavanja osobne higijene, oblačenja, nabavke osnovnih životnih potrepština, odlaska na kontrole i fizikalnu terapiju, dakle radi obavljanja svih životnih aktivnosti, međutim uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica imala dvije operacije u razmaku od nešto više od dvije godine (prvu 11. prosinca 2019., a drugu 31. siječnja 2022.), da je to vrijeme trpjela bolove od jakog pa sve do lakog intenziteta, kao i povremene bolove, da joj je noga bila imobilizirana i da je koristila štake pri hodu, da se radilo o ozljedi noge pa da joj je zbog toga svako ustajanje predstavljalo problem zbog osjećaja bolnosti i nelagode, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Lizatovića da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom 30 dana po 4 sata dnevno, a zatim još 120 dana po dva sata dnevno, smatrajući da je isto životno i logično s obzirom na vrstu i težinu tužiteljicine ozljede. U odnosu na mišljenje nadvještaka IM da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon ozljede 14 dana po 4 sata dnevno, a zatim još 60 dana po 4 sata dnevno (što uključuje oba operacijska zahvata) sud smatra da je to razdoblje prekratko u odnosu na razdoblje koje je procijenio vještak Lizatović s obzirom da se radilo o ozljedi noge i da je prilikom obavljanja svake aktivnosti tužiteljica trebala ustati, pogotovo ako se uzmu u obzir činjenice da joj je noga odmah po ozljedi bila imobilizirana 8 dana (od 27. veljače 2019. do 7. ožujka 2019.), te da je ponovno nakon operacije 31. siječnja 2022. nosila longetu još 40 dana (od 31. siječnja 2022. do 14. ožujka 2022.) kojom joj je prilikom liječnik specijalist u otpusnom pismu (list 69 spisa) preporučio da prva 4 tjedna nakon operacije mora biti bez oslonca na tu nogu, te joj je u opisu terapije uveo „hod sa štakama“. Kada se navedeno zdravstveno stanje tužiteljice i njezina mobilnost stave u vezu s kućom u kojoj je živjela tj. da se za svaki ulazak u kuću morala popeti preko pet stepenica koje su vodile do kuće, te da je prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji u spisu tužiteljica obavljala česte liječničke preglede i fizikalne terapije na koje je morala odlaziti, sud je cijenio logičnijim nalaz i mišljenje vještaka Lizatovića o potrebi za tuđom pomoći i njegom koja je trajala 30 dana po 4 sata, a zatim još 120 dana po dva sata dnevno, dakle sveukupno 360 sati.

14.2. Sud nije posebno cijenio niti je u obrazloženju ove presude navodio primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka dr. Lizatovića kao i odgovore tog vještaka na pitanja punomoćnika tuženika koji su se odnosili na opravdanost operativnih zahvata, i eventualne propuste liječnika u ranijem postavljanju dijagnoze i liječenju tužiteljice, iz razloga što eventualni propusti u liječenju nisu bitni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

14.3. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da sud pozove oba vještaka da se „očituju i usklade u pogledu konačnog stava o posljedicama, vrsti i intenzitetu neimovinske štete“ iz razloga što vještaci u konačnici ne moraju svoje nalaze i mišljenja usuglasiti budući da je sud taj koji će njihove nalaze na kraju cijeniti na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, što je i učinjeno u točkama 14. i 14.1. obrazloženja ove presude.

15. Nakon provedenog vještačenja, tužiteljica je u konačnici postavila tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade neimovinske štete potraživala iznos od 9.412,47 eura

1 2

(3.426,21 eura na ime pretrpljenih fizičkih bolova, 3.000,00 eura na ima pretrpljenog straha, 1.493,13 eura na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti i 1.493,13 eura na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti), te na ime naknade imovinske štete iznos od 3.902,30 eura (3.600,00 eura na ime tuđe pomoći i njege i 302,30 eura na ime materijalnih troškova odlaska na liječenje u Vukovar).

15.1. Iako se umječaš protivio preinaci tužbe, sud je istu dopustio budući da se radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe sukladno čl. 190. st.2. ZPP-a kada tužiteljica o stvarnoj visini svog tužbenog zahtjeva nije mogla znati prije provedenog vještačenja.

15.2. Neosnovan je prigovor umješača o zastari preinačenog dijela tužbenog zahtjeva jer se ne radi o novom zahtjevu, nego o zahtjevu usklađenom s nalazom i mišljenjem vještaka po istoj činjeničnoj osnovi kao u tužbi, a čijim je podnošenjem prekinuta zastara. Stoga, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024., broj Su-IV-123/2024-5).

16. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, sud je temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka i nadvještaka utvrdio da je tužiteljica zbog predmetne ozljede na radu pretrpjela kako neimovinsku tako i imovinsku štetu, da se neimovinska šteta sastoji u povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, dok se imovinska šteta sastoji od putnih troškova nastalih zbog liječenja tužiteljice u bolnici u Vukovaru i od imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

16.1. U odnosu na neimovinsku štetu:

Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka Lizatovića kojeg je sud u cijelosti prihvatio, sud je tužiteljici na ime pravične novčane naknade neimovinske štete dosudio iznos od ukupno 8.619,34 eura polazeći prvenstveno od Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Sud je tužiteljici dosudio navedeni iznos prema kvalifikatornim kriterijima iz čl.1100. st.2. ZOO: jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, i cilj kojem naknada služi. Budući da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, lakog intenziteta 90 dana i povremene bolove lakog intenziteta 12 mjeseci po 3-4 sata dnevno, sud joj je zbog pretrpljenih fizičkih bolova dosudio iznos od 3.426,21 eura. Budući da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta nekoliko minuta, sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, strah srednjeg intenziteta 20 dana, te slabog intenziteta 60 dana, sud joj je zbog pretrpljenog straha dosudio iznos od 3.000,00 eura. Budući da je kod tužiteljice prisutno umanjenje životne aktivnosti od 10%, sud joj je na ime duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti dosudio iznos od 1.493,13 eura smatrajući da navedeni novčani iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu za taj oblik štete posebno uzimajući u obzir činjenicu da je kod tužiteljice kao posljedica predmetne ozljede prisutna smanjena pokretljivost desnog nožnog zgloba, te početna artroza desnog nožnog zgloba, da tužiteljica više

1 3

ne može raditi poslove koji značajnije opterećuju desnu nogu, da će otežano hodati i morati nositi prilagođenu obuću do kraja života. Budući da je kod tužiteljice prisutna naruženost lakog stupnja koja se odnosi na činjenicu da ima ukupno tri postoperacijska ožiljka i to jedan veći od 7 cm koji se nalazi s vanjske strane, i dva manja ožiljka koja se nalaze s prednje strane desnog nožnog zgloba, s obzirom da su navedeni ožiljci uočljivi trećim osobama u situacijama kada tužiteljica nosi suknju ili kraće hlače, da je tužiteljica u trenutku ozljede imala 55 godina, te s obzirom da ista zbog osjetljivosti zgloba više ne može obuti čizmu niti gležnjaču, a niti cipelu na petu, već samo tenisice, cipelu jedan broj veću ili otvorenu obuću što također utječe na naruženost u prilikama u kojima se očekuje poštivanje određenih pravila odijevanja, sud je tužiteljici zbog naruženosti dosudio iznos od 700 eura. Sud je pri tome za ovaj oblik neimovinske štete uzeo u obzir i činjenicu da tužiteljica pri hodu lagano šteti desnu nogu što bi se laički moglo protumačiti da šepa.

16.2. U odnosu na imovinsku štetu:

Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka Lizatovića o potrebi za tuđom pomoći i njegom od strane treće nekvalificirane osobe koja je trajala 30 dana po četiri sata dnevno, a zatim još 120 dana po dva sata dnevno, sud je tužiteljici na ime ovog oblika štete dosudio iznos od 1.195,20 eura. Pri tome je potrebno napomenuti da se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti jer tužiteljica nije nikome plaćala za pruženu tuđu pomoć i njegu, već su joj istu pružali suprug i kći kao nekvalificirane osobe (što je u skladu s nalazom vještaka). Budući da tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tuđu pomoć i njegu jer su joj istu pružali članovi obitelji, tužiteljici pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme i mjestu pružanja usluga platila da je osoba koja joj je pružala uslugu tuđe pomoći i njege to zahtijevala. S obzirom da se radilo o pruženoj tuđoj pomoći i njezi u 2019. (neposredno nakon ozljede), te u 2021. i 2022. (nakon prve i druge operacije), sud je po slobodnoj ocjeni, sukladno čl. 223. Zakona o parničnom postupku, tužiteljici dosudio iznos od 1.195,20 eura za 360 sati tuđe pomoći i njege uzimajući u obzir da je u to vrijeme prosječna cijena sata nekvalificirane osobe iznosila 3,32 eura.

16.2.1. Što se tiče opravdanosti putnih troškova tužiteljice koje je ista imala radi liječenja u Vukovaru, sud je utvrdio da su isti opravdani. Naime, među strankama nije bilo sporno da se tužiteljica odmah po ozljedi javila u KBC Osijek, i da je svoje liječenje na početku započela u toj bolnici. Međutim, uzimajući u obzir iskaz tužiteljice iz kojeg proizlazi da je na preglede u KBC Osijek kao i na pretragu magnetskom rezonancom morala čekati dugo, da su je u KBC Osijek više puta snimali i govorili joj da nije ništa slomljeno, a da joj je noga i dalje bila otečena i da je imala bolove, sud je prihvatio kao životnu i logičnu tvrdnju tužiteljice kada je rekla da je nakon toga nešto morala poduzeti sama zbog čega se odlučila otići na pregled, a nakon toga i na liječenje u bolnicu u Vukovaru. Bez obzira što tužiteljica živi u [adresa] i što je sve preglede i pretrage koje je obavila u Vukovaru mogla obaviti i u KBC Osijek, u situaciji kao što je ova kada se radi o zdravlju osobe, pogotovo kada se radi o ozljedi noge zbog koje tužiteljica kao osoba starosti 55-56 godina nije mogla adekvatno koristiti desnu nogu što bi kod svake sobe izazivalo neizvjesnost, tjeskobu i strah, sud je utvrdio da je opravdano to što je tužiteljica potražila liječničku pomoć u nekoj drugoj ustanovi (u ovom slučaju u bolnici u Vukovaru) jer je sasvim normalno i za očekivati da će svaka osoba (koja je u mogućnosti) potražiti drugo liječničko mišljenje, tim više kada prethodno liječenje nije dalo određene rezultate. Tome u prilog govori i činjenica što je tužiteljica na preglede i pretragu magnetskom rezonancom u KBC Osijek morala dugo čekati. Sud je

1 4

povjerovao tužiteljici kada je to rekla budući da je notorna činjenica da se u zdravstvenom sustavu u Republici Hrvatskoj na pojedine preglede čeka mjesecima, pa čak i više od godine dana što je nedopustivo, a i medicinski vještaci su potvrdili dužinu čekanja na pojedine preglede i pretrage u KBC Osijek. Tako je i dr. Lizatović iskazao da se u vukovarskoj bolnici brže dobivaju termini za operativne zahvate i za preglede magnetskom rezonancom jer je KBC Osijek pod većim opterećenjem, dok je dr. IM rekao da se u vrijeme, kada se tužiteljica liječila, na određene preglede u KBC Osijek čekalo određeno vrijeme i da mu je kao čovjeku razumljivo da će netko potražiti adekvatan termin negdje dalje ako termin prethodno ne dobije u neko normalno vrijeme. Iako su oba vještaka potvrdila da se u slučaju tužiteljice nije radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi i da nije postojala hitnost u tome da se pregledi moraju izvršiti odmah, za očekivati je da će svaka osoba za sebe tražiti medicinsku pomoć koja je brža i učinkovitija. Za napomenuti je pri tome, da tužiteljica nije odlazila u neke skupe, privatne klinike radi svojih prohtjeva i medicinski neopravdanog liječenja, već da se radilo o bolnici u Vukovaru koja je u odnosu na KBC Osijek prva najbliža bolnica. Budući da je prema karti HAK-a, udaljenost od adrese prebivališta tužiteljice do Nacionalne memorijalne bolnice Dr. Juraj Njavro u Vukovaru 31,59 km, da je tužiteljica tužbenim zahtjevom potraživala putni trošak za ukupno 9 odlazaka u Vukovar (iako je prema medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu ukupno išla 11 puta u Vukovar), da je prosječna cijena goriva u Republici Hrvatskoj tijekom 2019., 2020. i 2021. bila 1,26 eura/km (utvrđeno po slobodnoj ocjeni prema javno dostupnim podacima), da prema slobodnoj ocjeni prosječna potrošnja benzinskih automobila iznosi 8 litara/100 km što u ovom konkretnom slučaju iznosi 45,44 litre za ukupnu kilometražu od 568,62 km (9 odlazaka x 63,18 km u oba smjera), utvrđeno je da tužiteljici na ime ovog oblika imovinske štete pripada iznos od 57,25 eura. Za napomenuti je da prilikom odlučivanja o opravdanosti putnog troška sud nije uzeo u obzir cijenu autobusne karte kao najjeftinijeg prijevoza iz razloga što je tužiteljica imala ozljedu noge, što je jedno vrijeme bila imobilizirana i što je koristila štake, pa joj je prijevoz osobnim automobilom direktno od kuće do bolnice bio primjereniji i opravdan.

17. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je tužiteljici na ime naknade štete dosudio iznos od 9.871,79 eura i to na ime pravične novčane naknade neimovinske štete iznos od 8.619,34 eura, a na ime naknade imovinske štete iznos od 1.252,45 eura kao u točki I/ izreke, dok ju je s ostatkom u iznosu od 3.442,98 eura odbio kao neosnovanim (točka II/ izreke).

18. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.1103. i čl.29 ZOO. Budući da je tužiteljica odštetni zahtjev podnijela tuženiku preporučeno poštom 15. veljače 2022. (list 68 spisa) zatezna kamata na iznos neimovinske štete teče od 16. veljače 2022., dok zatezna kamata na iznos imovinske štete teče od dana presuđenja do isplate kako je tužiteljica i tražila.

19. Budući da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, sud joj je dosudio trošak postupka na temelju čl.154. st.2. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva, a s visinom u iznosu 74,14 %, pa tako njezin ukupni uspjeh u parnici uzimajući u obzir i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva iznosi 87,07 %, a tuženikov 12,93 % tužbenog zahtjeva. Nakon što se od postotka tužiteljičinog uspjeha u parnici oduzme postotak tuženikovog uspjeha u parnici, utvrđeno je da je konačan omjer tužiteljičinog uspjeha u parnici 74,14%.

1 5

19.1. Sud je tužiteljici, prema vrijednosti predmeta spora, priznao trošak u iznosu 2.861,44 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 26. lipnja 2024. i 29. kolovoza 2024. (100 bodova svaki), od 12. veljače 2025. i 6. studenog 2025. (250 bodova svaki) prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 14. siječnja 2025. 25 bodova prema T.br.8.t.4., zastupanje na ročištima 9. rujna 2024. i 22. listopada 2024.(100 bodova svaki), 5. lipnja 2025. i 20. ožujka 2026. (250 bodova svaki) prema T.br.9.t.1., pristup ročištu 20. siječnja 2026. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 62,50 bodova prema T.br. 9.t.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Kada se sve zbroji, utvrđeno je da tužiteljici za navedene radnje pripada trošak u iznosu od 3.175,00 eura međutim, uzimajući u obzir njezin uspjeh u parnici od 74,14 %, utvrđeno je da joj pripada trošak u iznosu 2.353,94 eura. Pored navedenog, sud je tužiteljici u cijelosti priznao trošak vještačenja u iznosu 507,50 eura, pa je tako tužiteljici u konačnici dosuđen trošak postupka u iznosu 2.861,44 eura. Sud tužiteljici nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno, nakon što presuda bude objavljena. U odnosu na podnesak od 14. siječnja 2025., sud tužiteljici nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da istim obavještava sud da u spis dostavlja medicinsku dokumentaciju. Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 2. prosinca 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, a nije joj priznao ni povećanje od 25 bodova za zastupanje na ročištu 5. lipnja 2025. jer se ne radi o poslu koji se naknađuje po utrošenom satu već se radi o zastupanju na ročištu za koje je predviđena nagrada po T.br.9.t.1. Za napomenuti je da je vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe do preinake tužbe bila 9.785,25 eura (73.727,00 kuna) kako je tužiteljica u tužbi označila, te da se ista povećala podneskom od 12. veljače 2025. na 13.314,77 eura, zbog čega je sud tužiteljici za svaku radnju priznao trošak prema vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja svake radnje. Za napomenuti je pri tome, da se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ne dosuđuje trošak postupka već da se prema istome određuje omjer uspjeha stranaka u sporu.

Osijek, 4. svibnja 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana 1 6

objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. pun. umješača