REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

ZAGREB

Poslovni broj: Us I-5348/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po opunomoćeniku Mariu Boniću, odvjetniku iz Zagreba, Gredička 23, protiv tuženika:

Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 04. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/25- 01/178, URBROJ: 513-04-25-3 od 28. listopada 2025. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 28. listopada 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 22. prosinca 2023. godine (ispravljenog 14. siječnja 2025. godine). Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju za 2017. godinu utvrđena obveza poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada (plaće u inozemstvu) i naloženo plaćanje tih obveza u visini razlike od 9.627,21 € (72.536,21 kn).

Tužitelj u tužbi potvrđuje da je hrvatski porezni rezident, ali smatra da je pogrešno u njegov inozemni dohodak iz Švicarske uvršten neoporezivi dječji doplatak od 4.800,00 CHF.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je 09. ožujka 2022. godine izvršio dobrovoljnu prijavu inozemnih primitaka.

Iz dostavljene švicarske dokumentacije proizlazi da je tokom 2017. godine tužitelj tamo ostvario bruto dohodak od 60.700,00 CHF (51.816,47 €), od čega mu je domaće porezno tijelo u prvostupanjskom rješenju odbilo doprinose u visini od 7.077,52 €, nakon čega je dobiven iznos dohotka od 44.738,95 €.

Tužitelju je potom utvrđen osobni odbitak od 6.052,16 € te mu je utvrđena ukupna obveza poreza i prireza na dohodak od 12.184,91 €.

Tužitelj je u Švicarskoj po dostavljenoj dokumentaciji bio platio porez od 4.710,60 CHF (4.021,00 €), od čega mu je bilo vraćeno 1.714,20 CHF pa je na taj način tužitelj na koncu u Švicarskoj platio 2.996,20 CHF (2.557,70 €) poreza . Stoga je tužitelju na koncu spomenutim prvostupanjskim rješenjem utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu od 9.627,21 € (72.536,21 kn) i naloženo plaćanje te obveze.

Tužitelj zapravo u ovom upravnom sporu ističe samo jedan prigovor, odnosno tvrdnju da mu je trebalo od njegovog oporezivog dohotka odbiti dječji doplatak od 4.800,00 CHF koji je ostvario u Švicarskoj. Na temelju čl. 8. st. 2. t. 1.c) Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16) dohotkom se doista ne smatra doplatak za djecu. Sud prvenstveno napominje da su svi podaci vezani za oporezivanje tužiteljevog inozemnog dohotka utvrđeni na temelju dostavljene službene švicarske dokumentacije.

Iz švicarskog dokumenta od 08. siječnja 2024. godine proizlazi da je tužitelj 2017. godine u okviru bruto prihoda ostvario i oporezivi primitak od 4.800,00 CHF na ime „obiteljske naknade“, pri čemu nema dokaza o tome da bi se radilo o primitku koji bi sadržajno odgovarao domaćem doplatku za djecu, u skladu s relevantnim odredbama Zakona o doplatku za djecu (NN 94/01, 138/06, 37/08, 61/11, 112/12, 107/07 i 82/15 - ZDD).

Naime, na temelju čl. 10. st. 3. ZDD-a doplatak za djecu pripada za dijete najduže do kraja školske godine u kojoj dijete navršava 19 godina života. Iz dostupne dokumentacije proizlazi da je tužiteljeva kći B rođena **.**.1989., što znači da je 19 godina života navršila još 2008. godine, a tužiteljev sin L je bio rođen **.**.1997., što znači da je 19 godina života bio navršio još 2016. godine, pa dakle u odnosu na ovdje relevantnu 2017. godinu po ZDD-u kao domaćem propisu nije moguće ni na koji način smatrati da je tužitelj tada ostvarivao primanja na ime doplatka za djecu.

Sud ističe ova utvrđenja, čak i bez obzira na to što je ostvarivanje prava na doplatak za djecu uvjetovano i imovinskim cenzusom te životom u zajedničkom kućanstvu s djetetom (čl. 16. t. 1. i 2. ZDD-a), a ni o tim relevantnim okolnostima ne postoje podaci iz kojih bi se moglo zaključiti da bi tužitelj ostvarivao pravo na dohodak za djecu tokom 2017. godine. Pritom je teret dokaza činjenica koje smanjuju ili ukidaju porez na tužitelju kao poreznom obvezniku (čl. 88. t. 2. Općeg poreznog zakona; NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22).

Tužitelj je inače na domaćoj poreznoj kartici kći D imao prijavljenu kao uzdržavanog člana obitelji sve do 30. rujna 2019. godine, a sina Č do 28. veljače 2017. godine, što znači da je za njih u tom razdoblju ostvarivao i pravo na uvećani osobni odbitak.

Iz svega navedenog proizlazi da tužitelj u smislu relevantnih domaćih propisa nije dokazao da je tokom 2017. godine u Švicarskoj ostvarivao primitak na ime onoga što bi se po ZDD-u smatralo doplatkom za djecu. S obzirom na to da tužitelj druge primjedbe ili prigovore na utvrđivanje domaće razlike porezne obveze nije isticao, sud zaključuje da je prvostupanjsko porezno rješenje (naknadno ispravljeno) u cijelosti pravilno i zakonito, a to onda znači da je također pravilno i zakonito i osporavano tuženikovo drugostupanjsko rješenje o odbijanju tužiteljeve žalbe od 28. listopada 2025. godine.

Zbog toga je tužbeni zahtjev za poništavanje spomenutog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 04. svibnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Mario Bonić

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak