Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-197/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužiteljice HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Pero Jurić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Unikom d. o. o. iz Osijeka, Ružina 11a, OIB: 07507345484, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, uz sudjelovanje umješača Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Slavko Baotić, odvjetnik u Županji, nakon održane i zaključene glavne rasprave 20. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i umješača na strani tuženika, te uz javnu objavu presude 4. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Unikom d.o.o. Osijek, OIB: 07507345484, Ružina 11 a , da tužiteljici HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova naknade štete isplati iznos od 714,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., a koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, te da joj naknadi prouzročene parnične troškove, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Unikom d.o.o. Osijek, OIB: 07507345484, Ružina 11 a, naknadi parnične troškove u iznosu 562,50 eura (petsto šezdeset dva eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da umješaču Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, naknadi parnične troškove u iznosu od 337,50 eura (tristo trideset sedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 30. travnja 2025. oko 10,30 sati, upravljala svojim vozilom marke „VW Golf Plus“ reg. oznake [registarska oznaka], u Tvrđavici, Tvrđavica bb, te je u trenutku kada je prolazila pored djelatnika tuženika koji je kosio travu, čula jak udarac kamena u staklo. Navodi kako je tek po dolasku kući uočila oštećenje koje je nastalo na desnoj strani vjetrobrana uslijed udara kamena. Navodi kako je štetni događaj prijavila nadležnoj PP Osijek tek 2. svibnja 2025., iz razloga što je 1. svibnja 2025. bio neradni dan, a nakon toga je napravila i izvid štete kod Wiener osiguranja d.d. Navodi kako se višekratno obraćala tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali bez uspjeha. Zaključno u tužbi navodi da je od Auto Zubak d.o.o. pribavila ponudu za popravak štete koja iznosi 714,58 eura, a koji iznos i potražuje od tuženika i to sa kamatama od dana podnošenja tužbe.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva navodeći kako tužiteljica uz tužbu nije dostavila niti jedan relevantan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je do štete na vozilu tužiteljice došlo uslijed obavljanja radnih zadataka djelatnika tuženika. S obzirom da je tužiteljica navodni događaj prijavila tek dva dana poslije ističe kako nema dokaza da je uzrok oštećenja na vozilu udarac kamena u staklo, uslijed košnje trave radnika tuženika. Podredno tuženik je prigovorio i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, te je predložio da se o ovoj parnici obavijesti osiguravajuće društvo Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, a sve s obzirom na činjenicu da je u vrijeme navodnog nastanka štetnog događaja tuženik kod navedenog osiguravajućeg društva imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj: 13-0073582-01, važećoj za period od 15. prosinca 2024. do 15. prosinca 2025. Zaključno, predložio je tužiteljicu u cijelosti odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom, te obvezati istu na naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku.

3. Sukladno prijedlogu tuženika i odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP) sud je o parnici obavijestio Wiener-Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, a koje osiguravajuće društvo je podneskom od 8. studenog 2025. izvijestilo sud kako u ovom parničnom postupku želi sudjelovati kao umješač na strani tuženika.

4. Na pripremnom ročištu održanom dana 3. veljače 2026. punomoćnik tužiteljice nije se protivio sudjelovanju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb kao umješača na strani tuženika, te je sud na navedenom ročištu prihvatio sudjelovanje navedenog osiguravajućeg društva kao umješača na strani tuženika, a sve imajući u vidu sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

5. Na navedenom ročištu umješač se u cijelosti pridružio svim navodima tuženika iz odgovora na tužbu, kao i svim istaknutim prigovorima ističući kako je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari na tužiteljici.

6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u potvrdu I.PP Osijek sa ispostavom Čepin od 5. svibnja 2025. (list 4 spisa), ponudu Auto kuće Zubak (list 5-7 spisa), izvid štete Wiener osiguranja (list 8 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (list 20-21 spisa), te je saslušao tužiteljicu kao parničnu stranku.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete koju tužiteljica potražuje od tuženika vezano uz imovinsku štetu nastalu na njezinom osobnom automobilu, a za koju štetu tužiteljica u tužbi tvrdi da je nastala kao posljedica obavljanja radnje košenja trave od strane djelatnika tuženika.

8. U ovoj pravnoj stvari sporna je osnovanost i visina postavljenog zahtjeva, odnosno spornim se ukazuje po tužiteljici opisana dinamika nastanka štetnog događaja, sam nastanak štete, odnosno uzročna veza između radnje djelatnika tuženika i nastale štete odnosno sporna je odgovornost tuženika.

9. Iz potvrde I. PP Osijek s ispostavom Čepin od 5. svibnja 2025. (list 4 spisa) proizlazi da je tužiteljica 2. svibnja 2025. nadležnoj policijskoj postaji prijavila događaj navodeći kako je dana 30. svibnja 2025. oko 10,30 sati upravljala svojim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], te je u Tvrđavici prošla pored djelatnika tvrtke "Unikom" koji je kosio travu i čula udarac kamenčića koji je oštetio desnu stranu vjetrobranskog stakla.

10. Iz ponude Auto Zubak od 7. kolovoza 2025. (list 5-7 spisa) proizlazi da je navedena auto kuća sačinila ponudu za popravak vozila tužiteljice u iznosu od 714,58 eura.

11. Iz izvida štete Wiener osiguranja-Viena Insurance Group proizlazi da je navedeno osiguravajuće društvo 7. svibnja 2025. sačinilo izvid štete sa popisom oštećenja na vozilu tužiteljice uz opasku da izvid štete ne predstavlja radni nalog ni narudžbu popravka niti isti obvezuje osiguravatelja na isplatu štete.

12. Saslušana kao parnična stranka na ročištu održanom dana 20. ožujka 2026. tužiteljica je navela kako je dana 30. travnja 2025., oko 10,30, upravljala svojim osobnim automobilom marke Golf reg. oznake [registarska oznaka], u kojemu se nalazila sama i kretala se kroz Tvrđavicu. Navela je, kako je u jednom trenutku smanjila brzinu, odnosno usporila budući da se približavala "ležećem policajcu", te je u tom trenutku sa njezine desne strane primijetila djelatnika Unikoma koji je bio u uniformi i koji je kosio travu pored ceste. Navela je kako je u trenutku dok je prelazila preko "ležećeg policajca" osjetila da je nešto udarilo u automobil i pomislila je da je došlo do udara u vrata automobila. Nastavila je upravljati automobilom bez zaustavljanja, te je navela kako je, prije izlaska na Biljsku cestu, uočila još jednog djelatnika koji je također kosio travu. Navodi kako je, kada je stigla kući, pregledala automobil, te je na njemu uočila tragove trave, pa kada ga je malo detaljnije pogledala uočila je i neko udubljenje na vratima, a za koje su joj naknadno djelatnici policije rekli da vjerojatno nije posljedica udara kamenčića. Osim navedenog oštećenja, na prednjem vjetrobranskom staklu, na desnoj strani, nekih 20-tak cm iznad ruba, uočila je također oštećenje koje je bilo kružnog oblika u promjeru od nekih maksimalno 10 centimetara. Navela je kako je fotografirala predmetno oštećenje, ali toga dana, vezano uz navedeno, nije nikoga kontaktirala s obzirom da je popodne išla na posao. Kako je slijedećeg dana bio praznik, navela je kako je u policijsku postaju otišla 2. svibnja 2025., u prijepodnevnim satima, kako bi prijavila navedeno oštećenje. Navela je kako su u policiji napravili zapisnik, te je djelatnik PP izvršio fotografiranje vozila i označio navedeno oštećenje. Nakon policije otišla je do Unikoma kako bi prijavila štetu, te je navela kako ju je djelatnik Unikoma, kojemu se nije mogla sjetiti imena, uputio da se sa zahtjevom obrati njihovom osiguravajućem društvu, te joj je tom prilikom rekao da se ništa ne brine i da će sve biti riješeno. Navela je kako je istoga dana otišla u Wiener osiguranje, međutim kako tamo nije nikoga zatekla, nazvala je telefonski broj koji je bio napisan na vratima, te je nakon toga djelatnik navedenog osiguravajućeg društva došao fotografirati njezino vozilo. Nakon toga je navela kako joj je isti djelatnik poslao na mail obrazac za prijavu štete koji je isprintala, ispunila, potpisala i odnijela osobno u Wiener osiguranje. Navela je kako je nakon par dana na e-mail dobila informativni izračun visine štete, te joj je rečeno da još nije donesena odluka o osnovanosti zahtjeva. Nakon izvjesnog vremena, a s obzirom da navedena odluka nije dolazila, ponovno je kontaktirala Unikom i razgovarala sa gospodinom H, koji joj je rekao da on vjeruje da će sve biti u redu, da čekaju još izjavu od njihovih kooperanata koji su kosili travu na navedenom području. Kako se i dalje ništa nije rješavalo, ponovno je kontaktirala Unikom, te joj je rečeno da čekaju još uvijek izjavu, pa nakon toga da su izjavu kooperanata poslali osiguravajućem društvu, a nakon što je kontaktirala osiguravajuće društvo, isti su joj rekli da navedenu izjavu nisu dobili. Nakon nekog vremena je dobila obavijest o otklonu postavljenog zahtjeva i koliko se sjeća na toj odluci je pisalo da je potvrđeno da je toga dana vršena košnja trave, ali su osporili svoju odgovornost , navodeći kako nema dokaza da je do štete došlo uslijed košnje trave od strane njihovih djelatnika. Zaključno, navela je kako nije popravila oštećeno vjetrobransko staklo , međutim unatoč navedenom je navela kako je uspjela obaviti tehnički pregled vozila neovisno o oštećenju, ali joj je rečeno da do slijedećeg tehničkog pregleda mora popraviti vozilo. Navela je i kako uz tužbu nije priložila fotografije kao ni druge dokaze jer nije znala da to treba, a niti joj je to rekao odvjetnik. Zaključno navela je da su joj u auto kući rekli da je, zbog veličine oštećenja, potrebno zamijeniti cijelo vjetrobransko staklo.

12.1. Iako je tužiteljica iskazivala detaljno i uvjerljivo, sud je iskaz tužiteljice, u nedostatku drugih materijalnih dokaza, ocijenio subjektivnim pa time i nevjerodostojnim, a sve s obzirom na činjenicu da je tužiteljica osobno zainteresirana za uspjeh u ovom parničnom postupku.

13. Ocjenom svih provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

14. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - u nastavku ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. Odredbom čl. 7. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, sud je utvrdio da tužiteljica, na kojoj je u konkretnom slučaju teret dokazivanja postojanja svih pretpostavki odgovornosti za štetu, iste nije dokazala, odnosno nije dokazala da je do štete na njezinom vozilu došlo na način opisan u tužbi.

17. Naime, da bi postojala odgovornost tuženika za štetu po osnovu krivnje tužiteljica je bila dužna dokazati postojanje općih pretpostavki odgovornosti za štetu i to subjekte obveznog odnosa, štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu i protupravnost.

18. Iz dokaza koje je tužiteljica priložila uz tužbu, a imajuću u vidu činjenicu da je tuženik osporio i osnovanost i visinu, kao i svoju odgovornost i uzročnu vezu, neovisno o iskazu same tužiteljice, sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da je do štetnog događaja, odnosno do štete na vozilu tužiteljice, došlo uslijed radnje djelatnika tuženika.

19. Tužiteljica uz tužbu nije dostavila niti jedan materijalni dokaz iz kojega bi proizlazilo da je do štetnog događaja došlo na način opisan u tužbi, odnosno dokaz o tome da je do štete na vjetrobranskom staklu došlo uslijed radnje djelatnika tuženika, a koja činjenica je od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari. Iako je tužiteljica u iskazu navela kako je oštećeno vozilo fotografirano, te kako je ista podnijela odštetni zahtjev umješaču, a koji zahtjev je umješač otklonio, tužiteljica uz tužbu nije dostavila navedene fotografije, kao niti pismenu korespondenciju između tužiteljice i tuženika , odnosno umješača. Kada se naprijed navedenom doda i činjenica da se tužiteljica, iako je navela da je osjetila udarac u svoj automobil, nije zastavila na licu mjesta, a niti je predložila materijalni dokaz iz kojega bi sud mogao utvrditi da je do oštećenja vjetrobranskog stala došlo navedenog dana i upravo od strane djelatnika tuženika, niti je štetu prijavila istoga dana, sud je utvrdio da tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi postojala odgovornost tuženika. Osim toga, tužiteljica je u tužbi navela kako je kada je prolazila pored djelatnika tuženika čula jak udarac kamena u staklo dok je prilikom saslušan ja izjavila da je mislila da je došlo do udarca u vrata automobila. Imajući u vidu istaknute prigovore tuženika i umješača koji su u cijelosti osporavali po tužiteljici opisanu dinamiku nastanka štetnog događaja, odgovornost osiguranika, uzročnu vezu i visinu, sud je ocijenio da tužiteljica materijalnim dokazima koje je priložila uz tužbu nije dokazala osnovanost i visinu postavljenog zahtjeva, te da u konkretnom slučaju, suprotno navodima punomoćnika tužiteljice, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 464. a ZPP-a.

20. Odredbom čl. 464. a ZPP-a je propisano da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem.

21. Imajući u vidu sadržaj i smisao navedene zakonske odredbe sud je utvrdio da se ista ne može primijeniti u ovom konkretnom slučaju , a sve imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica, zastupana po punomoćniku, mogla i bila dužna već uz tužbu priložiti sve dokaze za koje je u konačnici u iskazu navela da ih posjeduje u vidu fotografija oštećenog vozila, fotografija koje je navodno sačinila nadležna policijska postaja, dokaze o podnošenju odštetnog zahtjeva, kao i odluku o otklonu štete, a prilaganje kojih dokumenata zasigurno ne bi uzrokovalo nerazmjerne teškoće niti dodatne troškove.

22. Zaključno, a kako tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije dokazala odlučne činjenice, odnosno nije dokazala da je do nastanka štete na vjetrobranskom staklu došlo upravo dana 30. travnja 2025. i da je u to vrijeme, na mjestu opisanom u tužbi, djelatnik tuženika kosio travu, te da je upravo uslijed radnje djelatnika tuženika došlo do nastanka štete, sud je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbio tužiteljicu sa postavljenim tužbenim zahtjevom te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a kojom odredbom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove postupka. Pri odlučivanju o troškovima postupka sud se rukovodio i odredbom čl. 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je kao opravdan trošak priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima održanim dana 3. veljače 2026. i 20. ožujka 2026., za svako ročište u visini od 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), a što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura i uvećano za PDV predstavlja dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku od 562,50 eura, kao u točki II. izreke. Umješaču na strani tuženika je kao opravdan trošak priznat trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 3. veljače 2026. i 20. ožujka 2026., u iznosu od 75 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te trošak sastava podneska od 8. studenog 2025., a kojim podneskom je umješač prijavio miješanje u parnicu na strani tuženika , u iznosu od 18,75 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), a što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura predstavlja dosuđeni iznos parničnog troška umješaču od 337,50 eura, kao u točki III. izreke.

24. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

Osijek, 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

3. pun. umješača