Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-350/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ŠE iz [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženice ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Meliti Ranilović-Ferenc, odvjetnici iz Koprivnice, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 31.ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnice tuženice, a odluke objavljene 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada s boravištem u [adresa], isplatiti ukupan novčani iznos od 4.788,04 € (slovima:četiritisućesedamstoosamdesetosameura i četiricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude 4. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev protutužiteljice koji glasi:

"Tuženi ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada na adresi [adresa], dužan je sa nekretnina tužiteljice ZE upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak kod kuće u selu sa 124 čhv i čkbr. [katastarska čestica] Kuća broj 37 sa štalom i dvorištem u selu sa 162 m2 odstraniti pečenjaru sa terasom i nadstrešnicom, nastambu za zečeve te ukloniti sve posađene lješnjake sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka strana snosi svoje troškove.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 4.788,04 €

(slovima:četiritisućesedamstoosamdesetosameura i četiricenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi kako je je s kćerkom tuženice, AE, bio u braku, koji brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, broj R1 Ob-992/2022, od 10. listopada 2022. godine. Brak između AE i EE, sklopljen je dana 02. prosinca 2010. godine, a prije sklapanja braka, kćer tuženice, AE, i ovdje tužitelj, ŠE, živjeli su i u izvanbračnoj zajednici, s mjestom prebivališta u [adresa], kao podstanari. Oko 2 mjeseca nakon sklapanja braka, tužitelj i AE su doselili u [adresa], na adresu [adresa], koja nekretnina se nalazi u vlasništvu tužiteljeve bivše punice, odnosno ovdje tuženice ZE. Navedena nekretnina, koja je posljednje zajedničko prebivalište tužitelja i AE, upisana je u zemljišnim knjigama u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], voćnjak kod kuće u selu sa 124 čhv i kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 37 sa štalom i dvorištem u selu sa 165 m2, te je vlasništvo tuženice ZE a koja je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza svog pokojnog oca. Predmetna nekretnina je starosti od 1879. godine te je u vrijeme dolaska tužitelja i tuženičine kćerke na nekretninu, bila u vrlo lošem stanju i za obnovu. Prema dogovoru bračnih drugova i tuženice, tužitelj je od dolaska na predmetnu nekretninu u [adresa], za sve vrijeme trajanja braka, obnavljao, sređivao i ulagao u predmetnu nekretninu. Tužitelj tvrdi kako je tužena kao vlasnica nekretnine, svjesna činjenice da u nekretninu treba uložiti značajna novčana sredstva, predložila tužitelju, kao tadašnjem zetu, da u kući stanuju, polako je uređuju te će tada predmetna nekretnina biti upisana na njih kao vlasnike nekretnine. Tužitelj i AE su na to pristali te je tužitelj, u dogovoru s vlasnicom, ovdje tuženicom, cijelo vrijeme tijekom trajanja braka ulagao u nekretninu na način da je isključivo od svojih novčanih sredstava stečenih od rada i kredita, izvršio radove i ulaganja tako što je zbog dotrajalosti unutarnjih zidova, zidovi su obloženi folijom i staklenom vunom te je postavljen knauf, stare električne instalacije su zamijenjene novima, koje su postavljene po cijeloj kući, rasvjeta je postavljena s ugradbenim panelima, u kuhinji su postavljene instalacije dovoda, nekretnina je priključena na kanalizaciju te su izvršeni svi potrebni radovi za navedeni priključak, u kuhinji su postavljeni novi podovi – pločice, a nove pločice postavljene su i u hodniku. Tri spavaće sobe obložene su novim laminatom, prostorija od 25m2 prezidana je knaufom kako bi se dobile dvije prostorije, plafoni su također obloženi izolacijom i postavljen je knauf, a na cijeloj kući je zamijenjena stolarija u plastičnu te je promijenjeno krovište – stavljene letve, kontraletve, folija, postavljen je lim s filcom, postavljeni su svi opšavi oko dimnjaka, žljebovi i sve ostalo, osim rogova. Opšavi su zatvoreni oko cijele površine krovišta, naknadno je napravljena pečenjara s terasom površine 3x5m2, u dvorište je navožena zemlja i šoder, u kupaonici je zamijenjena kada i bojler, izgrađen je gospodarski objekt za zečeve, u kuću je kupljen potpuno novi namještaj, a prije četiri godine posađeni su lješnjaci (40 komada). Tužitelj navodi kako je sva ulaganja u nekretninu vršio tužitelj, dok niti AE niti tuženica u ni jednom dijelu nisu doprinosile, svojim novčanim iznosom bilo kojem dijelu ulaganja. Tužitelj je u vrijeme vršenih ulaganja primao plaću od 7.000 do 10.000 kn, a financijski mu je pomogao i tužiteljev brat UE s iznosom od 14.000,00 kn te je za radove podigao i dva kredita, od čega jedan u iznosu od 60.000,00 kn i drugi u iznosu od 30.000,00 EUR-a, te su iznosi od navedenih kredita u cijelosti uloženi u uređenje kuće, a tužitelj ih sam otplaćuje. Nakon faktičnog prestanka bračne zajednice s AE, tužitelj je na zahtjev tuženice iselio s predmetne nekretnine bez bilo kakovih stvari i isplate, ali je pokušao sa svojom sada bivšom suprugom, dogovoriti diobu bračne stečevine mirnim putem. U konkretnom slučaju, gore navedena ulaganja u nekretninu predstavljaju ulaganje u tuđu nekretninu po odobrenju vlasnice nekretnine, ovdje tuženice. Izvršenim ulaganjima, vrijednost nekretnine je višestruko povećana zbog starosti nekretnine i stanja u kojem se nalazila kada je tužitelj doselio na nekretninu. Kako je tužitelj ulaganjem povećao vrijednost nekretnine za više od 10% njezine vrijednosti te kako je tuženica obećavala tužitelju da će ulaganjem steći vlasništvo nekretnine, to tužitelj smatra da ima pravo tražiti utvrđenje vlasništva predmetne nekretnine. U slučaju da Sud utvrdi da tužitelj ulaganjem i po odobrenju tuženice, nije stekao vlasništvo nekretnine, to tužite lju pripada naknada za dio njegove imovine koji je prešao u imovinu tuženice, kao vlasnice nekretnine, a to je iznos ulaganja. Prema procjeni izvršenih radova, iznos ulaganja u nekretninu iznosi cca 250.000,00 kn to tužitelju, temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih ulaganja u kuću, pripada pravo na isplatu u iznosu od 33.180,70 EUR/250.000,00 kn, koji iznos odgovara iznosu uloženih novčanih sredstava od strane tužitelja. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od dana 15.svibnja 2024.g. sredio tužbeni zahtjev na iznos od 9.576,08 € kako je ispravljen na ročištu od dana 15.svibnja 2024.g. Tužitelj je na ročištu od dana 31.ožujka 2026.g. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 4.788,04 € čemu se tužena nije protivila pa je sud odlučio kao u izreci rješenja.

2. Tužena u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje, prigovora istaknutoj vrijednosti predmeta spora jer se radi o tužbi na utvrđenje tako da postavljeni podredni zahtjev ne može biti mjerodavan za određivanje vrijednosti predmeta spora. Tužena priznaje da je nekretnina navedena u toč. I. tužbe starija kuća, ali se poriče da bi ta kuća bila u lošem stanju kad je tužitelj sa kćerkom tužene uselio u nju, jer su u toj kući živjeli roditelji tužene do njihove smrti, majka tužene ĆE je umr la 2006.g. a otac ME je umro 2010.g. dok je kuća renovirana 1999.g. pa su se tužitelj i kćerka tužene 2010.g. po odobrenju tužene privremeno doselili u tu kuću jer su bili u lošoj financijskoj situaciji zbog gubitka posla i nemogućnosti podmirivanja troškova u podstanarskom stanu. Tužena navodi kako je za vrijeme života roditelja tužene kuća je bila renovirana, ista je bila sposobna za stanovanje i nije bilo potrebe nikakvih ulaganja, a dokaz toga je što je u prvih šest godina života tužitelja i kćerke tužene u toj kući promijenjena samo WC školjka i tuš kabina je zamijenjena kadom. Tužena navodi kako tužitelj nije bio zaposlen pet i pol godina od sklapanja braka, kćerka tužene je radila u trgovini, rođeno je jedno dijete a drugo je bilo na putu, a budući da u to vrijeme niti jedno od njih nije bilo u radnom odnosu što znači da nisu niti imali sredstava za bilo kakva ulaganja, a zbog njihove teške financijske situacije ponuđeno im je privremeno stanovanje u kući tužene. Tužitelj se zaposlio tek 2018.g., kćerka tužene je ponovo počela raditi u srpnju 2022.g. jer je do tada koristila porodni dopust. Tužena ističe da nikada nije dala odobrenje niti tužitelju niti svojoj kćerki za izvođenje bilo kakvih radova na toj nekretnini niti su oni to odobrenje tražili jer njihov boravak u kući trebao biti privremen. Tužena je imala namjeru tu kuću prodati a tužitelju i svojoj kćerki je savjetovala da krenu u gradnju svoje kuće. Tužena priznaje kako je tužitelj zajedno sa kćerkom tužene doista izveo neke građevinske radove ali bez znanja i odobrenja tužene, tužena je kod svog posjeta unucima i kćerki vidjela da su izvedeni neki radovi, ali je većina tih radova izveo bez znanja i odobrenja tužene a kako su ti radovi nekvalitetno izvedeni, tužena smatra kako nisu doveli do povećanja vrijednosti nekretnine, a konačno, kako su radovi izvedeni bez odobrenja i suglasnosti tužene kao vlasnice, tužitelj i kćerka tužene su ulaganja vršili uz svoj rizik, jer tuženoj ta ulaganja nisu trebala. Osim toga, kako je kvaliteta izvedenih radova loša, radovi su se i amortizirali kroz vrijeme boravka tužitelja na tim nekretninama. Tužena također poriče da bi ikada postojao dogovor između stranaka da bi tužitelj imao stvarni udio u tim nekretninama. Tužena ističe kako su radovi izvođeni za vrijeme trajanja braka tužitelja i kćerke tužene pa tužitelj zbog toga ni u kom slučaju ne može potraživati od tužene samovlasništvo nekretnina i čitav iznos koji potražuje, jer su tužitelj i kćerka tužene kao bračni drugovi zajednički ulagali u nekretninu tužene. Tužena stavlja prigovor zastare na zatraženi iznos u podrednom zahtjevu jer su radovi izvedeni pred više od pet godina. Većina radova koje tužitelj u tužbi nabraja nisu uopće izvedeni ili ne u opsegu kako to tvrdi tužitelj a što je najvažnije radovi su izvedeni nekvalitetno, sa nestručnim izvođačima i lošim materijalom pa je veća šteta nego korist od tih radova, tim više š to ti radovi tuženoj ne koriste i ona ih nikada nije ni dozvolila ni odobrila. Tužena tvrdi kako električna instalacija nije zamijenjena na cijeloj kući već su na postojeće instalacije dodana nova trošila što je dovodilo do preopterećenja instalacija zbog čega je došlo do izgaranja instalacija i potrebe hitne intervencije HEP-a, rasvjeta je postavljena nestručno i ne funkcionira-postavljeni su ugradbeni paneli loše kvalitete pa dolazi do kvarova ugradbenih panela zbog čega ih je samo 30 % u funkciji, sve radove na el.instalacijama su izvele nestručne osobe, oblaganje zidova gipsanim pločama napravljene su nestručno i loše izvedeno jer nije provedena sanacija zidova od vlage prije postavljanja, izolacija nije postavljena u dovoljnoj mjeri ili nije uopće postavljena, došlo je razvoja crne plijesni, radovi su izvedeni bez konzultacije sa statičerem ( srušen je nosivi zid između dvije prostorije ), kanalizacija-postojeća septička jama spojena je na kolektor, a pločice i laminat su postavljeni u kuhinji i hodniku te u dvije prostorije, no ne postoje računi za te radove. Od stolarije su promijenjene samo vanjske rolete na dva prozora i to rabljenim roletama, dio PVC stolarija nije funkcionalan, postavljen je od strane nestručnih osoba a dio PVC stolarije je kupljen u rabljenom stanju, dio PVC stolarije nema rolete-ne postoje računi za sve radove dok na krovištu nisu napravljeni žljebovi do kraja i opšav oko dimnjaka zbog čega prodire voda u garažu, žlijebovi nisu dovršeni pa voda s krova odlazi direktno pod temelje. Tužena tvrdi kako su sve radove izvodile nestručne osobe tako da se radi o nekvalitetnoj izvedbi pa između ostalog pečenjara s terasom nije dovršena, nadstrešnica je napravljena od otpadnog materijala dok izgrađeni objekt onemogućava prolaz u veći dio dvorišta i vrt većim vozilima i mehanizaciji, a ni za ove radove ne postoje računi. Sav namještaj koji je kupljen bio je polovni i za vrijeme boravka tužitelja je amortiziran dok je izmjena kade i bojlera umjesto moderne tuš kabine obzidana najjeftinijim i ružnim pločicama, a postojeći bojler se zbog kvara uslijed uporabe zamijenio novim bojlerom. Tužitelj potražuje iznos i za gospodarski objekt za zečeve koji se sastoji nekoliko letvi i malo mrežice, a većina zasađenih lješnjaka je suha. Tužena tvrdi kako su krediti koje je tužitelj podigao manjim dijelom utrošeni u radove, a većim dijelom na kupnju pokretnina koje je tužitelj odnio sa sobom. Naprotiv tužiteljica tvrdi kako joj je tužitelj izvođenjem nekih radova načinio tužiteljici štetu, npr. navozio je šoder u dvorište ali sa pogrešnim nagibom tako da se voda slijeva pod temelje kuće, a lesa se zbog tako pogrešno navezenog šodra morala podići jer se nije mogla otvoriti. Tužena tvrdi kako je tužitelj nakon prestanka bračne zajednice odselio sa tih nekretnina ali se poriče da sa sobom nije ništa odnio jer je kod svog odlaska tužitelj odnio sa sobom traktorsku kosilicu, Vespu, TV Plazmu, motornu pilu, flaksericu, el.alat. a osim toga, tužitelj je nakon svog odlaska ostavio brojne neplaćene račune za zajedničke troškove njegove obitelji, supruge i troje djece pa ima obvezu platiti te račune u ½ dijela. Kćerka tužene nije sa tužiteljem mogla rješavati pitanje nekretnina i ulaganja jer nije vlasnik tih nekretnina, a kako tužena nije nikad dala odobrenje za izvođenje bilo kakvih radova niti se ikad suglasila sa izvedenim radovima koji njoj nisu bili potrebni, nije pristala da tužitelju bilo što plaća jer smatra da to nije dužna. Tužena tvrdi da je tužitelj koristio nekretnine tužene, čime je došlo do stjecanja bez osnove jer kroz vrijeme korištenja nekretnina tužene nije tuženoj plaćao nikakvu naknadu pa tužena od njega potražuje s osnova korištenja njene nekretnine za period od 52 mjeseca mjesečno iznos od 200,00 EUR-a ili ukupno 10 400,00 EUR-a.

3. Sud je u ovom postupku donio presudu broj P-40/2023-36 od dana 10. lipnja 2024.g. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva na spornoj nekretnini, ali je naložio tuženici ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada s boravištem u [adresa], isplatiti ukupan

novčani

iznos

od

4.527,54

€

(slovima: četiritisućepetstodvadesetsedameuraipedesetčetiricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude a odbio je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom tužbenom zahtjevu u iznosu od 5.048,54 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Nadalje sud je usvojio protutužbeni zahtjev protutužiteljice i naložio protutuženiku ŠE platiti iznos od 2.922,63 € (slovima:dvijetisućedevetstodvadesetdvaeuraišezdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen tužbeni zahtjev protutužiteljice za platež iznosa od 7.477,37 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Sud je također odbio tužbeni zahtjev protutužiteljice sa odstranjenjem pečenjare sa terasom i nadstrešnicom, nastambu za zečeve te svih posađene lješnjaka, te joj naložio da tužitelju ŠE plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.765,50 € (slovima: tisućusedamstošezdesetpeteuraipedesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom na trošak koja teče od dana donošenja presude pa do isplate. Obje stranke su protiv presude uložile žalbu povodom kojih je Županijski sud u Splitu donio odluku broj Gž-2953/2024-3 od dana 15.listopada 2025.g. kojom je djelomično potvrdio presudu a djelomično ukinuo i vratio na ponovno suđenje. Županijski sud je potvrdio u dijelu presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u točki I.izreke presude a koji se odnosi na točku I. izreke presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva na spornoj nekretnini kao i dio presude u točki V. kojim je odbijen tužbeni zahtjev protutužiteljice za platež iznosa od 7.477,37 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Presudom Županijskog suda preinačen je protutužbeni zahtjev protutužiteljice tako što je odbijen protutužbeni zahtjev protutužiteljice na isplatu iznosa od 2.922,63 €. U preostalom dijelu Županijski sud je dakle ukinuo odluku pod točkom II., III. i VI. i VII izreke presude i u tom dijelu je vraćen na ponovni postupak.

4. U ponovljenom postupku u svrhu dokaza pročitano je rješenje Općinskog suda u Varaždinu br. R1 Ob-992/2022-2 od 10.10.2022. (list 7-9), Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (list 10-20), zk. izvadak (list 21), Ugovor o obavljanju limarskih radova br.26-09-216 (list 2224), račun BX BauWell (list 25), račun kupca br. 1296 -01-3 (list 26), račun br. 138/001/01 (list 27-28), Ugovor o kreditu (list 29-33), Ugovor o kreditu (list 34-40), dopis od 23.10.2022. (list 41), računi br. 143-001-002, br. 049-001-002, račun br. 051-001-002 i račun br. 054-001-002) (list 42-45), podnesak tužitelja, fotografije, dozvola (list 61- 91),odjava HZZO-a (list 92-93), račun kupcu br. 1296-01-3 ŠDil,ugovor i ponuda (94-99), saslušane su stranke u svrhu dokazivanja, proveden je očevid na licu mjesta uz građevinsko vještačenje procjene vrijednosti radova i utvrđivanja visine suvlasničkog omjera, shodno utvrđenoj vrijednosti nekretnine prije izvršenih ulaganja i nakon, provedeno gospodarsko vještačenje nasada lješnjaka, saslušani su svjedoci IE, AE, ČE, GE, DE, pročitan je podnesak tužitelja od 15.5.2024. te su nastavno saslušane stranke u svrhu dokazivanja.

5. Na temelju provedenih i utvrđenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan a preostali protutužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

6. Nesporno je da je tužitelj s kćerkom tuženice, AE, bio u braku, koji brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, broj R1 Ob-992/2022, od 10. listopada 2022. godine. Brak je sklopljen dana 02. prosinca 2010. godine, a oko 2 mjeseca nakon sklapanja braka, tužitelj i AE su doselili u [adresa], na adresu [adresa], koja nekretnina se nalazi u v lasništvu tužiteljeve bivše punice, odnosno ovdje tuženice ZE, a koja je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza svog pokojnog oca a predmetna nekretnina je starosti od 1879. godine.

7. Tužitelj tvrdi kako je u vrijeme dolaska tužitelja i tuženičine kćerke na nekretninu, bila u vrlo lošem stanju i za obnovu, pa je prema dogovoru bračnih drugova i tuženice, tužitelj od dolaska na predmetnu nekretninu u [adresa], za sve vrijeme trajanja braka, obnavljao, sređivao i ulagao u predmetnu nekretninu.

8.1. Tužena navodi kako je zbog loše financijske situacije htjela pomoći kćerki i tužitelju pa je dozvolila da se usele u kuću njenih roditelja. Navodi kako ju ništa nisu pitali niti im je ona zabranila radove, a niti im je prigovarala izvođenje radova.

8.2. Tužitelj navodi kako je počeo raditi i djelomično od svoje plaće a djelomično od kredita počeo izvoditi radove na kući što je potvrdila i njegova supruga, odnosno kćerka tuženice.

9. Prema članku 156. Zakona o vlasništvu I drugim stvarnim pravima I to stavku 2. Navedenog članka pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

10. Sud je proveo očevid na nekretninama tuženice u [adresa] dana 14. studenog 2024.g. kada su se stranke usuglasile koji su svi građevinski radovi izvršeni pa su tako suglasne da su u kući i to u hodniku dvije prednje prostorije, te spavaćoj sobi i kuhinji izvršeno oblaganje folijom, staklenom vunom te postavljenje knaufom, te da je u prve dvije sobe, hodniku i spavaćoj sobi postavljen knauf na plafon. Nadalje, da je u kuhinji postavljena instalacija dovoda klasičnim cijevima do željeznih cijev i. Nadalje, stranke suglasno navode da je nekretnina priključena na kanalizaciju, te su za to izvršeni svi potrebni radovi, dakle kopanje kanala sve do nadzora i glavne šahte i postavljanje cijevi i koljena. Također su suglasni iskazi u tome da je u kuhinj i postavljen novi pod i to pločice koje su se postavile na beton s tim da je prije bio linoleum, te su postavljene pločice i u hodniku, tri spavaće sobe obložene su novim laminatom, suglasnost je postignuta i kod prostorija koje su prezidane knaufom, te su ugrađena sobna vrata, na cijeloj kući zamijenjena je stolarija u plastičnu, promijenjeno je krovište na način da su stavljene letve, kontra letve, folija, postavljen je lim i svi opšavi oko dimnjaka, žljebovi i ostalo, osim rogova, stranke su suglasne oko opšava što je zatvoreno oko cijele površine krovišta, postavljene pečenjare, u dvorište je navežena zemlja i šoder s tim da je vidljivo da je razlika zemljišta u odnosu na nogostup koji prolazi pokraj kuće zbog čega prema navodima tužene dolazi do oborinskih voda koje preplavljuju nogostup i spuštaju se na temelje. Izgrađen je gospodarski objekt za zečeve, a u kupaonici je zamijenjena kada i bojler s tim da je maknut tuš, te su prije četiri godine posađeni lješnjaci.

11. Stranke nisu bile suglasne oko električnih instalacije za koje tužitelj navodi da su zamijenjene novima, a koje su postavljene po cijeloj kući kako je postavljen knauf, dok tužena navodi kako je samo promijenjen jači osigurač dok su instalacije ostale iste. Na postojeće instalacije dodana su nova trošila. Što se tiče rasvjete koja je postavljena na ugradbenim panelima, tužena navodi da u dječjoj sobi i u hodniku nije funkcionirala već je bila rupa, a tu rasvjetu je kasnije njen suprug složio kako bi funkcionirala.

12. Sud je dakle, prilikom očevida utvrdio vrijednost radova koje je tužitelj napravio po kući uz pomoć građevinskog vještaka koji je izračunao da je vrijednost radova po tužitelju u iznosu od 23.187,70 € dok je prema izjavi tuženice umanjena vrijednost radova umanjena za električne instalacije koje su prema tvrdnji tužitelja postavljene u svim prostorijama i radovi iznose 22.797,70 €. Sud nije mogao izvršiti pregled instalacija ispod postavljenog knaufa a da time ne poveća znatno troškove očevida već je pr ihvatio iskaz tužitelja o dobavi i ugradnji instalacija jer je nelogično i neživotno da izvrši obnovu svih zidova u kući a da pritom ne mijenja stare električne instalacije, a što je u svom iskazu potvrdio i svjedok IE, dok ostali svjedoci nisu znali ništa o mijenjanju električnih instalacija.

13. Dakle, sud je nesporno prihvatio tvrdnju tužitelja o vrsti i količini radova koji su izvršeni na nekretnini tužene i to u vrijednosti od 23.187,70 €. Iako tužena tvrdi kako uopće nije ništa bilo potrebno mijenjati iz njenog iskaza proizlazi da ona izvršenje ovih radova nije zabranjivala ili sprečavala iako je znala za njih a i sama kćerka tužene navodi kako je kuća bila samo donekle za stanovanje jer se radilo o trošnoj kući, vlažnoj u kojoj se iznad prve dvije sobe vidjela fleka zbog prokišnjavanja, pa sud smatra kako je ovo ulaganje bilo nužno ulaganje. Građevinski vještak se nije o tome izričito izjasnio odnosno na prigovore tužene naveo je kako nije moguće utvrditi da li su radovi bili nužni jer ne postoji dokumentirana dokumentacija o stanju nekretnine prije izvođenja radova. Ostale je odgovore na prigovore tužene obrazložio na ročištu od dana19.ožujka 2024.g. te ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja a tužena svojim prigovorima nije dovela u sumnju nalaz i mišljenje ovog vještaka pa ga sud prihvaća u cijelosti.

14. Sud je proveo gospodarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Korneliji Gombar iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da neamortizirana vrijednost nasada lijeske od 43 sadnice koliko je zatečeno prilikom očevida iznosi 301,00 €. Nalazu i mišljenju gospodarskog vještaka prigovorio je tužitelj, no vještak je na ročištu od dana 15.svibnja 2024.g. odgovorila na prigovore tužitelja navodeći kako su kod procjene uzete kalkulacije Ministarstva poljoprivrede iz 2022.g. koje su zadnje objavljene. Vještak se očitovao na utrošak mineralnog gnojiva te uporabe sredstava za zaštitu bilja no sud nije mogao uzeti ove prigovore u obzir jer se radi o troškovima održavanja i zaštite nasada lijeske a ne njenoj vrijednosti koju je tužena stekla sadnjom lijeske.

15.Dakle, uzimajući u obzir nalaz građevinskog i gospodarskog vještaka proizlazi da je izvršenim radovima povećana tržišna vrijednost nekretnine i to u odnosu na građevinskog vještaka 9.275,08 € a gospodarskog vještaka 301,00 €, odnosno sveukupno 9.576,08 €.

16. Punomoćnici stranaka su na ročištu od dana 13.rujna 2023.g. suglasno utvrdili vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.272,28 € po tužbi i protutužbi tako da sud nije posebnim rješenjem utvrđivao vrijednost predmeta spora.

17. Prema čl. 164.st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima proizlazi da tužitelj može tražiti naknadu kao pošteni vlasnik za nužne i korisne troškove. Iz nalaza i mišljenja građevinskog i gospodarskog vještaka proizlazi da je ulaganjima u nekre tninu prema građevinskom vještaku došlo do povećanja tržne vrijednosti nekretnine u iznosu od 9.275,08 €, dok je gospodarski vještak naveo kako je vrijednost nasada lijeske 301,00 €. S obzirom na stanje nekretnine, sud smatra da su postojali nužni troškovi radi ulaganja u nekretninu i u cijelosti je prihvatio tvrdnju tužitelj u pogledu svih izvršenih radova na kući a tako i radovi koje je sud ocijenio kao korisne a koji se odnose na pečenjaru, zečje nastambe i nasad lijeske pa je radovi koje je izvršio tužitelj iznose 9.576,08 €. Tužena i nastavno saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja je priznala da im doduše nije dala nikakvo odobrenje za sve izvršene radove no nije od njih niti rekla ili tražila da se moraju srušiti ili maknuti. Sud je stoga prihvatio ovakve radove s povećanjem vrijednosti u cijelosti. Tvrdnja tužene kako je i sada kuća u lošem stanju sud nije mogao prihvatiti jer su nesporno radovi izvršeni, a kuća je jako stara, i popravci te održavanje su nužni, kao i održavanje lijeske. U odnosu na vrijednost plodova i drugih koristi koje bi sud prema članku 164.st.5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima morao uzeti u obzir u konkretnom slučaju nije našao jer je lijeska donijela plodove tek nakon odlaska tužitelja iz kuće.

18. Istim člankom ovog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 164. st. 7. regulirano je pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari, pa s obzirom da je brak između tužitelja I kćerke tužene razveden rješenjem dana 10.listopada 2022.g. a tužba je podnesena dana 30.siječnja 2023.g. sud smatra da ne postoji zastara potraživanja te je stoga odbijen prigovor zastare kao neosnovan.

19. Tužitelj je na zadnjem ročištu sredio tužbeni zahtjev budući je nesporno sve navedene radove izvršavao za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa bi na taj način, prema članku 36. Obiteljskog zakona ulaganje u nekretninu također bila bračna stečevina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, stoga je zatražio pola iznosa odnosno 4.788,04 € koliko mu je sud dosudio u cijelosti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima.

20. U odnosu na protutužbeni zahtjev odstranjenja pečenjare s terasom i nadstrešnicom, nastambe za zečeve te posađenih lješnjaka sud smatra protutužbeni zahtjev neosnovanim jer je protutužiteljica sama navela u svom iskazu na ročištu od 31.ožujka 2026.g. kako je vidjela jer je često dolazila u kuću, a nije se protivila izvršenju radova postavljanju pečenjare, zečjih zečje nastambe i nasad lijeske, niti je tražila da se sruši ili makne pa je sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

20. S obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom u iznosu od 4.788,04 € dok je sud u istom iznosu utvrdio povlačenje tužbenog zahtjeva, a u preostalom dijelu i tužitelj s utvrđenjem vlasništva, a tužena s najamninom i uklanjanjem nastamb i i lijeske sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove prema članku 154..st.4. Zakona o parničnom postupku budući su jednako uspjele u sporu.

21. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 4. svibnja 2026.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1.Odvj. Sonja Dušić-Poljak, Koprivnica, neposredno

2.Odvj. Melita Ranilović-Ferenc, ZOU Ranilović-Ferenc, Ranilović i Ferenc Kovačić, neposredno