Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

Poslovni broj: Pp-49/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Spomenki Zanjko Kolman, uz sudjelovanje Larise Hajdarović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LU, zbog prekršaja iz čl. 163. st. 4. i st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u povodu prigovora na obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, broj Klasa: 211-07/25-4/124567, Ur. broj: 511-21-05-25-1 od 02. prosinca 2025., temeljem čl. 244.st. 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i čl. 114/22.), u žurnom postupku, 04. svibnja 2026., donio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: LU, sin L i ČU, rođ. RU, rođen **.**.1996., u [adresa], po narodnosti Č, državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa]., sa završenom vss, nezaposlen, bez primanja, u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, prekršajno kažnjavan, nije u drugom postupku,

k r i v  j e

I. što je 01. prosinca 2025., u 15,40 sati, u Čakovcu, kolnikom Ulice O. Price, upravljao osobnim automobilom marke "Ford", registarske oznake [registarska oznaka], a za vrijeme vožnje na zadnjem sjedištu prevozio dijete niže od 150 cm, koje nije bilo pravilno smješteno u sigurnosnoj posebnoj sjedalici,

II. čime je postupio suprotno odredbi čl. 163. st. 4. kažnjivo po čl. 163. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.),

pa mu se temeljem istog propisa,

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 130,00 (sto trideset) eura.

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka presude.

Temeljem čl. . 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka presude.

Ukoliko okrivljenik ne plati u određenom roku novčanu kaznu ista će se temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

IV. Temeljem čl. . 3. u svezi čl. . 3. toč. a/ Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan u roku od 30 (trideset) dana od primitka presude, nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura.

Ukoliko okrivljenik ne plati u određenom roku troškove postupka, troškovi postupka će se temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijske postaje Čakovec, broj Klasa: 211-07/25-4/124567, Ur. broj: 511-21-05-25-1 od 02. svibnja 2025., izdala je temeljem čl. 239. u svezi sa čl. 234. Prekršajnog zakona obavezni prekršajni nalog kojim je okrivljenika LU, proglasila krivim i kaznila, radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik LU, podnio je na citirani obavezni prekršajni nalog pravovremeni prigovor, te je isti stavljen izvan snage i nastavljen je žurni postupak.

3. Okrivljenik LU u obrani je iskazao da je kritične zgode upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je prodao. Radi se o vozilu marke Ford Fiesta, coupe, srebrne boje, a od iza je imalo kraća stakla. Prije nego se u vožnji mimoišao s policijskim vozilom, kod novog Lidla u [adresa], imao je neki incident u Galeriji Sjever, u pekarnici Mlinar i bila je pozvana policija, te su oni tražili marku i registarsku oznaku vozila. S njim u vozilu bila je izvanbračna supruga i dijete staro dvije godine. Radi se o djetetu koke ima manje senzorne poteškoće i preosjetljiv je. Nakon što se mimoišao s policijskim vozilom u kojem je bilo troje policajca, nastavio je vožnju. U retrovizoru je vidio da se policijsko vozilo okrenulo i krenulo u istom smjeru kao i on, te je shvatio da ga traže. Skrenuo je u obližnju sporednu ulicu i zastavio se, jer je policija imala upaljen rotirke. Od njegovog skretanja i zaustavljanja, pa do dolaska policijskih službenika po njegovoj procjeni proteklo je oko minutu vremena. Izvanbračna supruga sjedila je iza, te je dijete izvadila iz sjedalice, jer se uznemirilo. Misli da je dijete uznemirilo to što su se zaustavili, te je počeo plakati i tražio je mamu. Kad je jedan policijski službenik došao do vozila, tražio je od njega prometnu i osobnu, koje mu je dao i on se vratio u svoje vozilo. Nakon toga nikoga nije bilo možda minutu kod njegovog vozila. Do vozila su došla sva tri policijska službenika koje je prije vidio u vozilu. Policijska službenica DU, otvorila je suvozačeva vrata i pogledala je iza. Misli da je ona tek onda utvrdila da dijete nije bilo u sjedalici, a u tom trenutku je bio zaustavljen minutu i nešto.

3.1. Na pitanja suda okrivljenik LU je odgovarao, tko je upravljao policijskim vozilom, okrivljenik – policijski službenik koji se prvi približio mom autu, ne znam ime, a zaključio sam da je iza na sjedištu bio mlađi policajac koji se uvodio u posao.

4. U dokazom postupku ispitana je svjedokinja DU koja je iskazala da je kritične zgode upravljala službenim policijskim vozilom, a dobila je zadatak da pronađe osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], koje koristi okrivljenik LU, a poradi počinjenja drugog prekršaja, u jutarnjim satima u pekari. U [adresa] u [adresa], mimoišli su se sa vozilom navedene registarske oznake i vidjela je da je istim upravljao LU, kojega osobno poznaje iz ranijih postupanja. U raskrižju su se okrenuli i krenuli za tim vozilom. Bili su treće ili četvrto vozilo u koloni. Vidjela je da je vozilo skrenulo u ulicu R. Skrenula je za njim i uključila svjetlosne signale na službenom vozilu i vozač se zaustavio. Do okrivljenika je prvi pristupio kolega UU, koji je od njega uzeo osobne dokumente, a ona je išla na mjesto suvozača i htjela zatražiti osobne dokumente od ženske osobe koja je sjedila na zadnjem sjedalu iza suvozača i u naručju je držala dijete. Ženska osoba joj nije mogla otvoriti vrata, jer auto ima troja vrata, pa je sama otvorila suvozačeva vrata i ona joj je dala svoju osobnu iskaznicu. Prilikom upravljanja službenim vozilom i mimoilaženja sa vozilom okrivljenika vidjela je na stražnjem sjedalu žensku osobu koja je držala dijete u naručju, a sjedila je iza suvozača. U vozilu je bila sjedalica koja se nalazila iza vozačevog sjedala.

4.1. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između okrivljenika i svjedokinje DU, na okolnosti mimoilaženja vozila okrivljenika i policijskog vozila jer je svjedokinja navela da je već tada vidjela da je ženska osoba držala u naručju dijete. Okrivljenik : „to je praktički nemoguće da ste to vidjeli, jer je auto bio coupe, vi ste se vozili većom brzinom, kolona je bila s desne strane, a se lijeve strane nije bilo vozila, netko od vas u autu je vidio tablice, a ne mene, a razlog zaustavljanja nije bilo to što dijete nije bilo u sjedalici već ste imali taj zadatak“. Svjedokinja: „hoćete reći da ako sam imala zadatak utvrditi prekršaj od ranije, da ne trebam postupati po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama". Okrivljenik: „jako male šanse su da ste to vidjeli obzirom na brzinu kojom ste se kretali". Svjedokinja: „ja sam navela to što sam vidjela“. Svjedokinja: „po čemu ste procijenili da sam se ja kretala brzo“. Okrivljenik: „bila je kolona prema gradu, a ja sam se kretao u koloni, a vi ste bili na suprotnoj strani gdje nije bilo kolone“. Svjedokinja: „kolona je bila i s jedne i s druge strane, bilo je oko 15,00 sati“. Okrivljenik: „kako ste mogli tako brzo sustići mene ako je bila kolona". Svjedokinja: „ja sam se okrenula na prvom raskrižju, bili ste 3 – 4 auta ispred mene“.

5. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja RU, izvanbračna supruga okrivljenika koja je propisno upozorena na blagodat nesvjedočenja pristala svjedočiti i iskazala da je te zgode njezin izvanbračni suprug upravljao osobnim automobilom, jer su se vraćali doma od logopeda i potom su bili u trgovačkom centru, a obzirom na događaj od jutra iz pekarnice policija ih je tražila negdje od 12,00 sati. Mimoišli su se sa policijom i oni su dali svjetlosne znakove i uključili zvučne signale, te je suprug odmah skrenuo u prvu sporednu ulicu. Bila je velika gužva, a ona je sjedila na zadnjem sjedištu, a u sjedalici je uredno bio svezan sin D, star 2,5 godine. Sin ima senzorne poteškoće, a kad se uključila sirena na policijskom vozilu, suprug je stao i to je sina uznemirilo. Odmah ga je odvezala i stavila sabi u krilo. Minutu nakon što je suprug stao, do njih je došao policijski službenik, tražio osobne dokumente od supruga i dao ih policajki koja je došla do nas. Nakon jedne minute ona je došla do njih, otvorila je vrata na suvozačevoj strani, a vozilo ima troja vrata i vidjela je nju na zadnjem sjedištu da u krilu drži sina. Ona je zaključila da dijete nije bilo u sjedalici.

5.1. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između svjedokinje RU i svjedokinje DU. Svjedokinja RU: „ja to ne razumijem, kako ste to vidjeli, dijete je bilo u sjedalici, ja ostajem pri tome što sam rekla“. Svjedokinja DU: „ostajem kod svoje izjave da sam prilikom mimoilaženja, vidjela svjedokinju na stražnjem sjedištu kad je držala dijete“. Svjedokinja RU: „vaš kolega je bio ispitan na sudu i rekao je da nije vidio to što vi tvrdite“. Svjedokinja DU: „ja ne mogu tvrditi što je on vidio, a što nije vidio, sjećam se da je pisao kaznu za pojas“.

6. U dokaznom postupku ispitan je svjedok UU koji je iskazao da je kritične zgode došlo do narušavanja javnog reda i mira, a počinitelj se udaljio s vozilom kojim je upravljao okrivljenik. U [adresa], u [adresa] zamijetili su to vozilo, okrenuli se za istim, te vozilo zaustavili u ulici O. Price. Prišao je vozaču, a kolegica DU pristupila je sa suvozačeve strane vozilu. U vozilu je bio putnik na zadnjem sjedalu, ženska osoba koja je naručju držala dijete. Utvrdio je identitet vozača kojega su trebali za narušavanje javnog reda i mira, a radilo se o okrivljeniku LU. Kolegica je utvrdila identitet putnice u vozilu, a radilo se o izvanbračnoj supruzi okrivljenika RU.

6.1. Na pitanja suda svjedok UU je odgovarao, tko je prvi pristupio do zaustavljenog vozila okrivljenika, svjedok – ja sam prvi pristupio do vozača, a iza mene je došao vježbenik, dok je kolegica DU išla do suvozačeve strane. Kad ste uočili vozilo tijekom vožnje, da li ste u istom vidjeli putnicu za stražnjem sjedalu, svjedok – ja sam bio suvozač i vidio sam vozača. Da li ste vidjeli kad se to vozilo zaustavljalo u ulici O. Price, svjedok – vidio sam, jer je vozač postupao temeljem naših naredbi. Koliko je vremena prošlo od kad ste zaustavili vozilo okrivljenika i približili se vozaču, svjedok – bilo je vrlo brzo, izašao sam iz vozila i krenuo prema vozaču, svega 5 – 10 sekundi. Da li ste u tom periodu vidjeli da je putnica u vozilu uzimala iz sjedalice dijete, svjedok – ne, već ga je imala u naručju. Da li ste čuli da je dijete plakalo kad ste se približili, svjedok – ne, nije plakalo. Da li ste primijetili da bi dijete bilo nešto posebno uznemireno, svjedok – ne, nisam.

6.2. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između okrivljenika i svjedoka UU. Okrivljenik: „vi ste prvi došli van do mog vozila, dao sam dokumente, onda se otišli do auta, prošla je minuta, a onda ste došli vi i DU je došla tek tada i pisala kaznu, niste odmah svo troje došli do auta, nije DU odmah došla do auta“. Svjedok: „uzeo sam od vas dokumente, vježbenik je cijelo vrijeme ostao kod vozila i razgovarao s vama, a kolegica je s desne strane utvrđivala identitet putnice, a ona je utvrdila prekršaj i izdala obavijest za narušavanje javnog reda i mira, ono za što smo vas tražili, a nakon toga je bilo rečeno za koje prekršaje ćete biti prijavljeni“. Okrivljenik: „to nije istina, prvo ste se sami približili, dao sam osobnu iskaznicu, vratili ste se u svoj auto, onda ste se tek svo troje približili, žena je izvadila dijete iz sjedalice u tom periodu kad ste se vi s dokumentima vratili do policijskog vozila, nitko nije bio kod mog vozila“. Svjedok: „taktika postupanje je da nitko ne sjedi u vozilu kad postupamo prema vozilu, svi izlazimo iz vozila i točno znamo tko što radi“.

7. Na pitanje suda svjedoku UU, da li postoje neke okolnosti koje sudu nisu poznate u vezi okrivljenika da je prijavljen za prekršaj koji nije počinio – svjedok je odgovorio – ne, vozilo uopće ne bi zaustavili da se nije radilo da to vozilo tražimo kao što sam naveo na početku iskaza.

7.1. Na pitanje suda okrivljeniku, da li postoje neke okolnosti koje sudu nisu poznate da ste prijavljeni za prekršaj koji niste počinili – okrivljenik je odgovorio – tražili ste vozilo i kad ste vidjeli tko upravlja, onda ste izašli van, to je spalo na osobnu razinu, radi čega mi je napisan prekršaj, ja sam već bio kažnjen da nije bilo sjedalice, a ovaj put je bilo sjedalice.

8. Provedeni dokazni postupak zaključen je na osnovu provedenih dokaza, te je donijeta presuda kojom je okrivljenik proglašen krivim I kažnjen.

9. Odredbom čl. 163. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vozač motornog vozila za prijevoz osoba koje osim sjedala za vozača ima još najviše 8 sjedala i vozila za prijevoz tereta u kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi ne smije u takvim motornim vozilima prevoziti djecu nižu od 150 centimetara ako nisu smještena u posebnoj sigurnosnoj sjedalici/postolju koja su za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila ili posebnim kopčama u vozilu i suprotno načinu koji je odredio proizvođač posebne sigurnosne sjedalice, a st. 9. citiranog članka da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kazniti za prekršaj vozač i druga osoba ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

10. Okrivljenik osporava odgovornost za prekršaj uz obrazloženje da je prevozio dvogodišnje dijete u sjedalici, da je izvanbračna supruga izvadila dijete iz sjedalice nakon zaustavljanja vozila od strane policije pomoću zvučnih signala koji su uznemirili dijete. Tijekom postupka okrivljenik je najprije naveo da je izvanbračna supruga izvadila dijete iz sjedalice nakon zaustavljanja vozila, a tijekom suočenja sa svjedokom VU, da je izvadila dijete iz sjedalice nakon što je predao policijskom službeniku VU traženu dokumentaciju s kojom se vratio do policijskog vozila, a tek nakon toga je došla do vozila policijska službenica DU.

10.1. Okrivljeniku se ne stavlja na teret da je dijete bilo izvan sjedalice nakon zaustavljanja vozila, već da tijekom vožnje i mimoilaženja sa policijskim vozilom nije prevozio dijete u sjedalici.

10.2. Utvrđeno je da je službenim policijskim vozilom upravljala policijska službenica DU koja je navela da okrivljenika poznaje osobno iz ranijih postupanja, da je kritične zgode postupala po naredbi da pronađe osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojeg koristi okrivljenik LU, a poradi počinjenja drugog prekršaja. Navela je da je tijekom mimoilaženja sa navedenim vozilom vidjela da vozilom upravlja okrivljenik, a da na stražnjem sjedalu sjedi ženska osoba koja drži dijete u naručju.

10.3. Svjedok UU nije vidio tijekom mimoilaženja sa vozilom okrivljenika gdje sjedi dijete, a nakon dolaska do vozila okrivljenika vidio je dijete u naručju putnice na stražnjem sjedalu i nije čuo da bi dijete plakalo.

10.4. Svjedokinja RU izvanbračna supruga okrivljenika, prihvatila se svjedočenja te navela da su dijete prevozili u sjedalici, a uzela ga iz sjedalice nakon što ih je policija zaustavljala zvučnim signalima jer se uznemirilo. Sud je analizirajući navode obrane okrivljenika i iskaz svjedokinje RU zaključio da se ne podudaraju u činjenici kad je svjedokinja uzela dijete iz sjedalice, što nije od važnosti za ovaj postupak ali ukazuje na to da ni sami nisu sigurni kad je dijete uzeto iz sjedalice, da li nakon zvučnih signala policije ili nakon što je policijski službenik UU otišao s dokumentima kod službenog vozila ili kao što navodi svjedokinja DU.

10.5. Sud je analizom i ocjenom svakog dokaza pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju, iskaz svjedokinje DU prihvatio kao neposredno uvjerljiv, u kojem nije bilo kontradiktornosti, niti nelogičnosti, je je utvrđano da za vrijeme vožnje okrivljenik na zadnjem sjedištu prevozio dijete niže od 150 cm, koje nije bilo pravilno smješteno u sigurnosnoj posebnoj sjedalici, a time je počinio prekršaj iz 163. st. 4. I 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, radi čega je proglašen krivim I kažnjen.

11. Novčana kazna za prekršaje propisana je u fiksnom iznosu.

12. Temeljem čl. . 3. u svezi čl. . 3. toč. a/ Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan u roku od 30 (trideset) dana od primitka presude, nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, jer ih je sam uzrokovao.

U Čakovcu, 04. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Larisa Hajdarović

Spomenka Zanjko Kolman

Uputa o pravu na žalbu:

Temeljem čl. . 3. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostavna naredba:

Okrivljeniku,

Tužitelju,

Za spis,

Za izvršenje.