Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-152/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Snježani Popović, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Otp Banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 30. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Marka Popovića, u Osijeku i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 4. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 56501/07, potvrđenog dana 28. kolovoza 2007. po javnom bilježniku Zlatki Šimašeku, iz Osijeka, pod br. OV-8180/07, zaključen između prednika tuženika Societe generale – Splitska banka d.d. kao kreditora i predlagatelja osiguranja, OT, kao korisnika kredita, i tužitelja, TT, kao sudužnika i protivnika osiguranja – fiducijarnog dužnika:

- U čl. 2. t.4. koja glasi: „Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF) vrijedećeg na dan plaćanja, ako Ugovorom nije drugačije određeno.“

- U čl. 10. d. t. 1. koja glasi: „Mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti Ugovora, podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.“

- U čl. 11.t.1. koja glasi: „Redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.“ Kao i u t. 5. koja glasi: „Kod zakašnjenja u otplati kredita, kreditor će obračunati i naplatiti korisniku kredita dodatne naknade (troškove izdavanja opomena i drugo) kao i sve druge izdatke nastale zbog nepravovremene otplate kredita“.

II. Nalaže se tuženiku, Otp banci d.d, OIB 52508873833, da tužitelju, TT, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.550,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke, odnosno od 4. svibnja 2026., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranje Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 28. kolovoza 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 56501/07, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,00 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 28. kolovoza 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 56501/07, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare, te ističe i prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice, te predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o., BT, dipl. oec., [adresa], te saslušao tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u potpunosti.

5. Presudom i rješenjem Županijsko suda u Velikoj Gorici broj Gž-1221/2025-2 od 9. prosinca 2025. godine ovosudna presuda broj P-554/2021-42 od 26. rujna 2025. godine preinačena je na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo utvrđenje ugovora o kreditu sa sporazumom osiguranja prijenosom prava vlasništva broj 56501/07, potvrđen dana 28. kolovoza 2007. po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka, pod br. OV-8180/07, zaključen između prednika tuženika Societe Generale - Splitska banka d.d. kao kreditora i predlagatelja osiguranja i tužitelja, TT kao sudužnika i protivnika osiguranja-fiducijarnog dužnika, ništetnim u cijelosti, dok je navedena prvostupanjska presuda ukinuta u stavku II. izreke i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

6. Prije svega sud je odlučivao o prigovoru nedostatka pravnog interesa tužiteljice po ovoj pravnoj stvari, te je takav prigovor našao neosnovanim. Naime, uvidom u ugovor o kreditu broj 56501/07 od 28. kolovoza 2007. godine sud utvrđuje da je tužiteljica ugovor o kreditu sklopila u svojstvu sudužnika, pa dakle za tražbinu tuženika odgovara kao i glavni dužnik – korisnik kredita, te je stoga iz prednje izloženog razvidno kako prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice istaknut od tuženika, nije osnovan.

7. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je ista bila jamac po kreditu suprugu, kredit je podignut na iznos 53.000,00 CHF, u banci su tužiteljici rekli da je takav kredit najpovoljniji, a početna otplatna rata po tom kreditu bila je 1.600,00 kn. Tužiteljica iskazuje i to da je otplatna rata kredita narasla na iznos od oko 3.000,00 kn, te ona to više nije mogla plaćati i došlo je do toga da se stan proda na dražbi. Tužiteljica navodi kako joj tuženik nije objasnio zašto je predmetni kredit u CHF povoljniji od nekih drugih valuta, odnosno od kredita u nekoj drugoj valuti, tuženik joj nije ništa posebno objasnio niti ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu, pregovarati nije mogla s tuženikom oko ugovornih odredbi, a niti javni bilježnik tužiteljici nije ništa posebno objasnio vezano za ugovorne odredbe kredita. Tužiteljica dalje iskazuje da u vrijeme realizacije kredita njen suprug nije bio vlasnik obrta ili član trgovačkog društva, da je bila prisutna potpisivanju ugovora o kreditu, te je vidjela da pokojni suprug tada nije pročitao ugovor o kreditu, no zašto ne zna, ne zna niti da li se pokojni suprug možda savjetovao sa nekim tko je ekonomske struke glede realizacije tog kredita, ne zna ni da li je prikupljao druge ponude, već samo zna kako je uvjeravana u banci od strane bankovnog referenta kako je kredit u CHF najpovoljniji. Tužiteljica ne zna što je promjenjiva kamatna stopa, a ne zna niti što je valutna klauzula, te ne zna da li je njezin pokojni suprug prilikom realizacije kredita bio svjestan rizika takvog ugovora koji u sebi sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužiteljica ne zna niti da li je njezin pokojni suprug primao obavijesti o promjenama kamatne stope, te iskazuje kako je kada su otplatne rate enormno narasle išla pitati u banku zašto je to tako i što se tu može napraviti, međutim po tom pitanju kod tuženika nije ništa riješila.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

14. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Uzimajući u obzir prednje izloženo, i činjenicu da su načelno dopuštene odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnima, ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu odnosno da li je isti ništetan u cijelosti ili djelomično ima se prosuđivati u smislu odredbe članka 1022. stavak 2. a u svezi s člankom 1021. ZOO-a a to je da ništave odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ne predstavljaju bitne sastojke ugovora o kreditu obzirom da su bitni sastojci ugovora o kreditu u smislu gore navedenih zakonskih odredbi iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita dok su ništave odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi samo sporedne odredbe konkretno odredba o valutnoj klauzuli u smislu članka 22. stavak 1. ZOO-a spada u tzv. zaštitnu klauzulu koja ima za cilj osiguranje stabilnosti obveze ugovornih strana dok odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nema učinak nemogućnosti opstanka ugovora o kreditu u cijelosti jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen, stoga ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi može opstati.

16. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno sud zauzima stav da u smislu odredbe članka 102. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe te članka 322. stavak 1. ZOO-a i 324. stavak 1. ZOO-a sud zauzima stav da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan iz gore obrazloženih razloga te presuđuje kao u izreci pod točkom I. presude.

17. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO -a.

18. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

19. Sud nije posebno analizirao provedeno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke iz toga razloga što tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom nije niti tražila novčanu isplatu, već je tražila ili utvrđenje ništetnim ugovora u cijelosti ili njegovih pojedinih odredbi.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 200,00 eura, (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 12. prosinca 2023., 5. rujna 2024., 15. srpnja 2021. i 27. siječnja 2025. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 3. listopada 2023., 13. veljače 2024., 23. travnja 2025., 8. rujna 2025. i 30. ožujka 2026. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podneska od 23. prosinca 2024., 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. OT-a), pristup ročištima za objavu presude od 26. rujna 2025. i 4. svibnja 2026. svako po 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), sastav prigovora na rješenje o pristojbi 100,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT-a), što uz trošak vještačenja od 200,00 eura daje konačni iznos troška od 2.550,00 eura.

Osijek, 4. svibnja 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika