Poslovni broj: P-435/2024-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv prvotužene DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženog ŠL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 20. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelj Tomislava Lešića, savjetnika u OGDO-u, 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Tuženik je dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja za iznos od 11.921,16 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na glavnicu od 41,07 eura teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije ovog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to sudskom prodajom založene nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - 47. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-47) u naravi: dvosobni stan broj 3 na XI. (jedanaestom) katu, drugi lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i balkona, sa spremištem u podrumu, ukupne korisne površine 54,79 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi (ranije upisan u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), te namirenje tužitelja iz ostvarene prodajne cijene nekretnine.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije ovog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

i

r i j e š i o  j e

I Tužba se smatra povučenom za iznos od 159,80 eura za koji bi dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja, kako je opisano u izreci ove presude.

II Odbija se preinaka tužbe od 20. ožujka 2026.

III Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicima troškove ovog postupka u iznosu od 925,00 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 4. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužba je u ovom postupku podnesena protiv ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj] te je tužitelj naveo da je tuženica vlasnica nekretnine koja je u zemljišnim knjigama naslovljenog suda upisana kao neodređeni suvlasnički dio zkč. br. [katastarska čestica], s kojim je trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine označenog kao 47. etaža, u naravi: dvosobni stan broj 3 na XI. (jedanaestom) katu, drugi lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i balkona, sa spremištem u podrumu, ukupne korisne površine 54,79 m2, upisan u podul. 48, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Kao teret navedene nekretnine, pod rednim brojem 76, broj Z-55090/2011, uknjižena je hipoteka u korist tužitelja radi osiguranja tražbine temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 13. prosinca 1995. br. 13862. Na temelju navedenog Ugovora o kupoprodaji stana preostalo je dugovanje na ime neisplaćenih, a dospjelih obroka kupoprodajne cijene od 74.010,68 kn glavnice i 95.657,92 kn zateznih kamata, odnosno ukupno 169.668,60 kn. Od navedenog iznosa tuženica je u postupku mirnog rješenja spora platila dio duga od 80.000,00 kn, zbog čega preostali dio duga iznosi 1.237.64 kn na ime glavnice i 89,785,43 kn na ime zateznih kamata, odnosno ukupno 91.023,97 kn. Odredbom čl. 339. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) propisano je da založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga. Stoga je tužena, kao vlasnik založene nekretnine, dužna trpjeti da tužitelj, kao založni vjerovnik, namiri svoju tražbinu u iznosu od 91.023,97 kn iz vrijednosti opisane nekretnine kao zaloga. Kao dokaze je predložio dopis tužene od 2. studenoga 2019., dopise tužitelja od 9. siječnja 2020. i 25. veljače 2020. s povratnicama, zemljišno- knjižni izvadak za predmetnu nekretninu, ugovor o kupoprodaji od 13. prosinca 1995. br. 13862, karticu salda konti Ministarstva obrane od 11. ožujka 2020., po potrebi financijsko vještačenje na okolnost visine duga.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da je bila dužna plaćati cijenu u 312 mjesečnih obroka, svaki u visini od 309,41 kn a u ukupnom iznosu od 96.535,92 kn. Zbog toga i članka 10. Ugovora o kupoprodaji stana, iznos od 96.535,92 kn je uknjižen kao založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u teretovnicu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-47) pod brojem Z- 55090/2011. Svaki mjesečni obrok imao je svoje dospijeće i neplaćenjem svakog obroka po dospijeću bi krenuo tijek zateznih kamata odnosno tijek zastare osnovanosti plaćanja zateznih kamata. Iz kartice salda konti otvorene stavke koju je tužitelj priložio u prilogu tužbe je razvidno da se na dan 11.3.2020. po tužitelju obveza tuženice sastojala od iznosa od 1.237,64 kn na ime glavnice te iznosa od 89.785,43 kn na ime kamata, odnosno ukupno 91.023,07 kn koliko je postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u tužbi od 23.6.2020. Budući da je tuženik i nakon 11.3.2020. nastavio plaćati mjesečne obroke u visini od 309,41 kn iznos glavnice iz kartice salda konti otvorene stavke je i manji od iznosa od 1.237,64 kn. Zatezne kamate u iznosu od 89.785,43 Kn su u zastari, slijedom čega tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na taj dio potraživanja Prema čl. 222. ZOO-a navod da se vjerovnik čija je tražbina osigurana hipotekom može namiriti samo iz opterećene stvari ako je njegovo založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi i kada protekne vrijeme zastare, dok stavak 2. tog članka propisuje da se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari. U teretovnicu je upisana samo glavnica potraživanja te nema upisa nikakvih kamata kao sporednih potraživanja. Tužbeni zahtjev kojim se traži sudska prodaja nekretnine je neosnovan i suprotan odredbi članka 80.b. Ovršnog zakona.

Predlaže odbiti tužbu i traži trošak.

3. Tijekom postupka umrla je tužiteljica zbog čega je postupak prekinut, a zatim i nastavljen nastavljen s u izreci navedenim nasljednicima kao tuženicima.

4. Podneskom od 13. ožujka 2025. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev jer je u odnosu na prvopostavljeni zahtjev od 12.080,96 eura (91.023,97 kn) smanjio na 11.921,16 eura. Članak 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) propisuje da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Stoga je odlučeno kao u točki I rješenja u odnosu na razliku za koji je tužbeni zahtjev smanjen.

5. Na ročištu 20. ožujka 2026. tužitelj je preinačio tužbu s obzirom na to da je povećao tužbeni zahtjev. Tužitelj je povećanje tužbe obrazložio na način što je naveo da specificira tužbeni zahtjev. Tužitelj je mogao specificirati točno tužbeni zahtjev već podneskom od 13. ožujka 2025. Tuženik se protivio preinaci te je i odbijena jer nije ispunjen uvjet da je na navedeni način nije mogao preinačiti i prije ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava.

6. Tijekom postupka su pročitani dopisi tužitelja tuženici s povratnicama (str. 4- 7 spisa), dopis tuženice tužitelju (8), zemljišnoknjižni izvadak (14), ugovor o kupoprodaji stana između stranaka od 13. prosinca 1995. (16-21), kartica salda (21, 62-63), uplatnice (29-30, 41-44), provedeno je financijsko vještačenje (75-128).

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je da je tuženica vlasnica nekretnine koja je u zemljišnim knjigama naslovljenog suda upisana kao neodređeni suvlasnički dio zkč. br. [katastarska čestica], s kojim je trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine označenog kao 47. etaža, u naravi: dvosobni stan broj 3 na XI. (jedanaestom) katu, drugi lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i balkona, sa spremištem u podrumu, ukupne korisne površine 54,79 m2, upisan u podul. 48, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Kao teret navedene nekretnine, pod rednim brojem 76, broj Z-55090/2011, uknjižena je hipoteka u korist tužitelja radi osiguranja tražbine temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 13. prosinca 1995. i to založno pravo radi osiguranja novčane tražbine 96.535,92 kn te da u zemljišnim knjigama nisu navedene kamate na taj iznos. Nije sporno ni da je tuženica platila dio duga.

9. Među strankama je sporna visina i je li nastupila zastara na kamate na navedeno potraživanje, odnosno, je li tužbeni zahtjev osnovan.

10. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze u dijelu u kojem se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne i činjenice koje nisu bitne za donošenje odluke u ovom sporu. Isprave na temelju koje je provedeno financijsko vještačenje sud je ispitivao u odnosu na ispitivanje je li vještačenje provedeno pravilno.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se visina duga po osnovi Ugovora o kupoprodaji stana broj 13826 sklopljenog 13.12.1995. između tužitelja kao prodavatelja i tuženice kao kupca na 31.1.2025. sastoji od glavnice u iznosu 41,07 eura i zatezne kamate u iznosu 11.921,16 eura (što ukupno iznosi 11.962,23 eura).

12. Čl. 301. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje u tekstu: ZV) propisuje da se založnim pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom. Stavkom 3. tog članka je određeno da se pored glavne tražbine iz stavka 1. ovoga članka založno pravo ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine.

13. Čl. 36. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10) propisuje da, kod upisa u zemljišnu knjigu, uz tražbinu za koju je ugovoreno da se plaćaju kamate upisuje se i kamatna stopa. Ako su ugovorene zakonske kamate, umjesto kamatne stope, upisat će se: zakonska kamata.

14. Slijedom citiranih zakonskih odredbi proizlazi da tužitelj, kao založni vjerovnik, od tuženice, kao hipotekarnog dužnika može hipotekarnom tužbom tražiti da je dužna trpjeti namirenje glavnog potraživanja iz vrijednosti založene nekretnine, a sporednog potraživanja (kamate) samo ako je i to sporedno potraživanje upisano u zemljišne knjige (navedeno je stav zauzet u presudi VSRH-a Rev 2184/10-2 od 12. lipnja 2013.) što ovdje nije slučaj.

15. Zbog toga se prodaja hipotekom opterećene nekretnine tuženice u ovom postupku mogla dozvoliti samo radi namirenja tužiteljevog potraživanja koje se odnosi na glavnicu, ali ne i za sporedno potraživanje odnosno zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice jer to sporedno potraživanje nije bilo uknjiženo u zemljišnoj knjizi kao teret na predmetnoj nekretnini.

16. No čl. 80b. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) propisuje da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

17. Činjenica jest da se tuženica izjavom sadržanom u ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasila s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine upiše založno pravo, ali navedeno je od utjecaja tek ako dug premašuje iznos od 5.300,00 eura, sukladno čl. 80b. st. 1. OZ-a.

18. U ovom bi slučaju prema odredbama ZV-a bilo osnovano namirenje tužiteljevog potraživanja koje se odnosi na glavnicu u iznosu od 41,07 eura, no navedeno bi bilo protivno citiranoj odredbi čl. 80b. st. 1.OZ-a, a sud ne može u ovom postupku dopustiti prisilnu prodaju koju ne bi dozvolio u ovršnom postupku.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

20. Odluka o trošku tuženika temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), u skladu s troškovnikom predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada mu trošak pristupa na ročišta 10. prosinca 2020. i 10. siječnja 2023. po 50,00 eura za svako prema 9. t. 4 Tarife, za ročišta 1. 7. 2026. i 20. 3. 2026. po 220,00 eura za svako prema 9. t. 1 Tarife, u vezi t. 36. Tarife. Sve zajedno iznosi 925,00 eura koliko je tužitelju naloženo platiti tuženiku.

21. Tuženiku ne pripada trošak sastavljanja podneska od 30. 11.2020. jer je navedeno mogla dostaviti uz odgovor na tužbu kao ni podneska od 10. ožujka 2022. jer nije bio potreban, a za radnje do nastavka postupka s dva tuženika, tuženicima ne pripada uvećanje za 10% zbog zastupanja više osoba.

22. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. svibnja 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženicima po pun.