REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1004/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja GP1 d.o.o., Jastrebarsko, Antuna Mihanovića 14, OIB: 78032074885, zastupanog po punomoćniku Silviji Kirin Palčić, odvjetnici u Jastrebarskom, protiv ovršenika EURO – V.A.L. d.o.o., Zagreb, Mirna 11, OIB: 57964358389, zastupanog po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 04. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 27. ožujka 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Andree Kurilić, pod poslovnim brojem: OV-2269/2025 od 23. rujna 2025., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Andree Kurilić, pod poslovnim brojem: OV-2269/2025 od 23. rujna 2025. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovom sudu 27. ožujka 2026. podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave – zadužnice pod poslovnim brojem: OV-2269/2025 od 23. rujna 2025.

2.1. U prijedlogu se ovršenik poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), pa u odnosu na prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om navodi da je s ovrhovoditeljem sklopio Ugovor o nabavi (dalje: Ugovor) radi nabave računalne i opreme za emitiranje u okviru projekta koji se financira putem projekta HAMAG – BICRO programa, a prema kojem je ugovorena obveza ovrhovoditelja bila da mu isplati predujam u iznosu od 246.060,00 EUR. Nadalje, da je on sukladno navedenoj ugovornoj odredbi 12. rujna 2025. podnio ovrhovoditelju zahtjev za isplatu ovog predujma, ali da ovrhovoditelj nije ispoštovao svoju ugovornu obvezu, odnosno da je isplatio predujam, ali tek nakon 3 (tri) mjeseca i to djelomično u iznosu od 187.500,00 EUR. Slijedom navedenog, ovršenik smatra da je ovrhovoditelj glavni krivac zato što je roba isporučena nakon roka tj. da je uslijed neispunjavanja obveze od strane ovrhovoditelja došlo je do kašnjenja. Ovršenik navodi da je sukladno Ugovoru među strankama bilo dogovoreno i produženje ovog roka za isporuku i to do 14. ožujka 2026., ali da je unatoč tome, ovrhovoditelj 09. ožujka 2026. aktivirao zadužnicu u iznosu od 49.212,00 EUR. Slijedom navedenog ovršenik smatra da se zadužnica koristi kao instrument osiguranja, iako ovrhovoditelj nije ispunio bitan dio svojih ugovornih obveza, te da neispunjenje nije postojalo, jer je rok za isporuku bio produljen.

2.2. U odnosu na prijedlog za odgodu od 27. ožujka 2026., ovršenik ističe da je on trgovačko društvo sa osam (8) zaposlenih radnika, koje uredno podmiruje sve svoje obveze, kako prema radnicima, tako i prema državi. Međutim, ukoliko mu račun i dalje bude blokiran da neće moći izvršavati svoje obveze ni prema radnicima, kao ni prema državi i dobavljačima, jer naprosto nije u mogućnosti u kratkom roku zaraditi iznos od 50.000,00 EUR (blokada računa ovršenika iznosi 50.643,98 EUR), te napominje da je već isplatio dvostruki iznos u Njemačkoj, jer je to bio jedini način da bi moga dobiti naručenu robu s obzirom da je u međuvremenu nad dobavljačem bio otvoren stečajni postupak, pa da su sredstva i roba bili blokirani. Naposljetku, ovršenik traži naknadu troškova na ime sastava prijedloga i sudskih pristojbi.

3. Prijedlozi ovršenika od 27. ožujka 2026. dostavljeni su 14. travnja 2026. ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 21. travnja 2026. u cijelosti usprotivio ovršenikovim navodima, te traži naknadu troškova ovog postupka.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ- a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 27. ožujka 2026. ovršenik je podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. Naime, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Paušalno i puko navođenje da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala šteta, jer nema nemogućnost nastavka poslovanja i ispunjena preuzetih obveza ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista nastala šteta i to takva koja bi bila teško nadoknadiva. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi, odnosno nije dostavio nikakve valjane dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu i poslovnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima na računu. Potrebno je napomenuti kako se posljedice provedbe ovršnog postupka koji se vodi temeljem ovršne isprave ne mogu smatrati štetom, a eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Iz svega navedenog ne proizlazi vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

10. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao točki I. izreke rješenja.

11. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

12. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevima, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, odnosno ovršeniku nije priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer ovršenik nije pozvan na plaćanje pristojbi, niti je platio pristojbe, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, sud odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. travnja 2026. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

14. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

15. Kako je ovršenik istaknuo razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 04. svibnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.uz podnesak ovrhovoditelja od 21. travnja 2026.

3. Spis