Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-383/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., Osijeka, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, dana 4. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 3. (NAKNADA) Ugovora o kreditu br. 528-50-4292318 sklopljenog dana 31. srpnja 2007. godine, te ovjerenom po javnom bilježniku Lidije Perić iz Osijeka pod brojem ovjere OV-22780/07 u dijelu odredbe koja glasi:
"3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita,…“
II.Nalaže se tuženiku RAIFFAISENBANK AUSTRIA D.D., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb isplati tužitelju SF , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 536,76 eura (petstotridesetšesteurasedamdesetšestcenti) na ime naplaćene naknade za obradu kredita sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.8.2007. godine pa do isplate, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
III.Nalaže se tuženiku RAIFFAISENBANK AUSTRIA D.D., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužitelju SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi prouzročeni trošak postupka od 158,17 eura (stopedesetosameurasedamnaestcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana 4. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je protiv tuženice dana 9.ožujka 2026. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom kao u izreci, koju obrazlaže navodeći da je dana 31. srpnja 2007. godine tužitelj je sa tuženikom Raiffaisenbank Austria d.d. sklopio Ugovor o kreditu br. 528- 50-4292318 kojim ugovorom je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit za kupnju novog vozila OPEL u iznosu od 26.792,76 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Raiffaisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 7 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Odredbom čl. 3 predmetnog ugovora, tuženik je nametnuo tužitelju obvezu plaćanja naknade za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 3,30 % jednokratno, od ukupnog iznosa kredita. Prilikom isplate kredita tuženik je naplatio tužitelju predmetnu naknadu u visini od 886,16 CHF (3,30 % od 16.825,42 EUR), što je u protuvrijednosti u kunama iznosilo 3.953,63 kuna, odnosno 536,76 EUR. O naknadi za obradu kredita, odnosno „ulaznoj naknadi“ nije bilo moguće pregovarati, niti je tužitelju omogućeno da o njoj ne raspravlja, već je ista bila bezuvjetno nametnuta od strane tuženika. Ugovor o kreditu koji je tužitelj potpisao u naravi je tipski ugovor te tužitelj kao potrošač na njegov sadržaj nije imao utjecaj. Pri sklapanju predmetnog Ugovora tužitelju nije bila razjašnjenja relacija odnosa između iznosa naknade koji mu se naplaćuje i usluga na ime kojih se ta naknada naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u prav ima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna. Između stranaka je pred Naslovnim sudom vođen sudski postupak P-87/2024 u odnosu na ništetnost valutne klauzule u kojem postupku je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Kako je tuženik temeljem naprijed navedenih nepoštenih ugovornih odredbi o ulaznoj naknadi istu naplatio i na taj način stekao nepripadnu imovinsku korist u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ima se smatrati nepoštenim stjecateljem, pa ju je dužan vratiti tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana primitka pa do isplate.
1.1. U dokaz svojih tvrdnji, tužitelj je uz tužbu priložio Ugovor o kreditu od 31.07.2007. (list 18.-22. spisa) i nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku broj P-87/2024-15 od 17.10.2024. (list15.-15. spisa)
2. Tuženici je uredno dostavljena tužba s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu dana 13. ožujka 2026., u kojem pozivu je upozorena na posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu, ali ona do danas taj odgovor nije dostavila sudu, niti je osporila tužbeni zahtjev.
3. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
3.1. Tužitelj je svoje navode iz tužbe dokazao priloženim Ugovorom o kreditu iz kojeg čl. 3. proizlazi da je tužitelju kao korisniku kredita naplaćena tzv. ulazna naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita, dakle 886,16 CHF / 3.953,63 kn / 536,76 eura dana 31.07.2007.
4. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 279. i čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.) odlučeno je kao u izreci pod I.-III..
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
5.1. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška od 158,17 eura.
5.2. Zahtjev tužitelja za naknadu troška je osnovan u cijelosti i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 100,00 eura (Tbr. 7.t.1.), obračunatog PDV-a od 25,00 eura (Tbr. 46.), plaćene pristojbe na tužbu od 19,90 eura i pristojbe na presudu od 13,27 eura, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojem, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod IV. Izreke.
U Osijeku, 4. svibnja 2026.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1.Punomoćniku tužitelja
2.Tuženici.
