Poslovni broj: P-271/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku , po sucu Branku Hercegu u pravnoj stvari tužiteljice LS iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak , odvjetnik iz Zagreba , Meštrovićev trg 10 protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba , Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan,Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina iz Rijeke , Jadranski trg 4/II radi proglašenja nedopuštenosti zahtjeva za izravnu naplatu , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 20. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Matea Kršića, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnice tuženika Soče Fruk Morina, odvjetnice iz Rijeke, dana 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice LS iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

,,I.Utvrđuje se da je da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice LS iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] u postupku izravne naplate tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba , Martićeva 71, OIB: 38922958547 na temelju presude Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P- 1013/09 od 5. studenoga 2009., nedopušten, jer zahtjev tuženika za izravnu naplatu nije osnovan.

II.Nalaže se Financijskoj agenciji povrat svih neosnovano ustegnutih sredstava na račun tužitelja LS iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj]

III.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi sav trošak parničnog postupka parnični trošak, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku 8 dana. ''

II.

Tužiteljici: LS iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tuženiku: Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba , Martićeva 71, OIB: 38922958547 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.svibnja 2026. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica LS u tužbi tvrdi da je ovosudnim rješenjem od 26. svibnja 2025., poslovni broj: Ovr-390/2025 upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave presude Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-1013/09 od 5. studenog 2009. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona radi utvrđenja spornih činjenica, a tuženik je temeljem presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: P-1013/09 od 5. studenog 2009., u veljači 2025. godine pokrenuo postupak izravne naplate putem Financijske agencije (FINA), koja je izdala nalog za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa tužiteljice te tužiteljica navodi da je iz zahtjeva za izravnu naplatu razvidno da je od dana kada je presuda postala ovršna (2. veljače 2011.) do dana podnošenja zahtjeva za naplatu (21. veljače 2025.) proteklo više od deset godina, a da prema čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tražbina utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom zastarijeva protekom deset godina, neovisno o prekidu ili zastoju zastare i s obzirom da je zahtjev za naplatu podnesen tek po proteku apsolutnog roka zastare, tražbina više nije ovršiva zbog čega tužiteljica smatra da su pljenidba i prijenos sredstava provedeni na temelju takve tražbine pravno nedopušteni pa slijedom svega navedenog, kako su ispunjene pretpostavke iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka utvrdi da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje na temelju presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: P-1013/09 od 5. studenoga 2009. nedopušten, jer zahtjev tuženika za izravnu naplatu nije osnovan i da se naloži Financijskoj agenciji povrat svih neosnovano ustegnutih sredstava na račun tužiteljice i tužiteljica traži od tuženika naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2.Tuženik Hrvatski ured za osiguranje u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao i sve činjenične navode iz tužbe , s time da je točno da je tužiteljica rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ovr-390/2025 od 26. svibnja 2025. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: P-1013/2009. od 5. studenog 2009. i to zbog tvrdnje da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom i tuženik , kao ovrhovoditelj osporava navode tužiteljice da je nastupila zastara tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: P-1013/09, a na temelju koje je tuženik podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu i tuženik ističe da se tužiteljica pogrešno poziva na odredbu čl. 233. st 1. Zakona o obveznim odnosima da tražbina utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom; „zastarjeva protekom deset godina, neovisno o prekidu ili zastoju zastare“, a upravo suprotno proizlazi iz zakonskih odredbi kojima je regulirano pitanje zastare, a posebno iz odredbe čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja regulira tijek zastarnog roka nakon prekida zastare i protekom roka od 10 godina ne nastupa nužno i zastara tražbine utvrđene presudom, a kako to pogrešno tumači tužiteljica , jer za pitanje nastupa zastare tražbine iz presude nužno je utvrditi da li je u međuvremenu došlo do prekida zastare i kada je eventualno zastara počela ponovo teći, a nesporno je da je tuženik , kao ovrhovoditelj Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu ovršne odluke, presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-1013/09 od dana 5. studenog 2009. te da je predmetna presuda ovršna s danom 2. veljače 2011. no netočno je da bi nastupila zastara, jer je tuženik dana 27. rujna 2011. podnio Općinskom sudu u Zaboku prijedlog za ovrhu na temelju ovršne odluke , presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: P-1013/09 i Općinski sud u Zaboku je na temelju prijedloga ovrhovoditelja dana 20. listopada 2011. donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-798/11 te je navedeni ovršni postupak i nadalje u tijeku, a sada se vodi pod poslovnim brojem : Pu Ovr-23/2024 kod Općinskog suda u Zlataru , ali u istome tražbina nije namirena tako da je nesporno da je tuženik poduzeo pred nadležnim tijelom radnju u cilju ostvarenja tražbine pa je danom podnošenja prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Zaboku došlo do prekida zastare (27.9.2011), a odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je: „Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.“ , a odredbom čl. 245. st. 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima propisano je: „(4) Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka i (5) Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.“ dakle, podnošenjem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj, ovdje tuženik je prekinuo zastaru, a prekid zastare traje i nadalje jer je ovršni postupak protiv ovdje ovršenika i nadalje u tijeku dok će zastara početi ponovno teći tek nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi ovršnog postupka , odnosno nakon okončanja tog postupka tako da tuženik navodi da je notorno u ovom ovršnom postupku da tražbina utvrđena presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-1013/2009 od dana 5. studenog 2009. nije zastarjela ni danas, a ni u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji pa tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije i traži od tužiteljice naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: Ovr-390/2025-4 od 26, svibnja 2025., uvid u zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji od 31. ožujka 2025., uvid u presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: P-1013/09-25 od 5. studenog 2009., uvid u rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: Ovr-798/11-2 od 20. listopada 2011., uvid u prijedlog za ovrhu od 22. rujna 2011., uvid u spis Općinskog suda u Zlataru , Stalne službe u Zaboku poslovni broj: Pu Ovr-2023/24 i uvid u spis Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: P-1013/09.

4.Nesporno je da je Općinski sud u Zaboku donio presudu zbog ogluhe poslovni broj: P-1013/09-25 od 5. studenog 2009. , kojom je naloženo tuženici , ovdje tužiteljici LS i ŽS solidarno tuženiku , tamo tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti iznos od 4.970,00 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31. prosinca 2004. , kao i da solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 610,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2008., a koja presuda je postala pravomoćna 17. studenog 2010.

5.Nesporno je da je tuženik na temelju gore navedene pravomoćne i ovršne presude podnio dana 27. rujna 2011. prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Zaboku protiv tužiteljice tamo ovršenice i to ovrhom na njezinoj plaći, a Općinski sud u Zaboku je dana 20. listopada 2011. prihvatio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje tuženika i donio rješenje o ovrsi , a tijekom tog ovršnog postupka utvrđeno je da ovrha nije provedena.

6. Nadalje je nesporno da je 31. ožujka 2025. tuženik , kao ovrhovoditelj na temelju gore navedene pravomoćne i ovršne presude podnio zahtjev Financijskoj agenciji protiv tužiteljice , kao ovršenice za izravnu naplatu tražbine .

7. Nesporno je da je nakon toga ovršenica, ovdje tužiteljica podnijela prijedlog radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu , a rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: Ovr-390/2025-4 od 26. svibnja 2025. ovršenica LS upućena je da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene protiv ovrhovoditelja Hrvatskog ureda za osiguranje parnicu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj:P-1013/2009 od 5. studenog 2009. zbog tvrdnje da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom , a što je ovršenica i učinila podnošenjem ove tužbe.

8. Sporno je među strankama da li je sukladno čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, (,,Narodne novine '' br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje – OZ) nastupila zastara potraživanja tuženika u vezi kojeg je pokrenut postupak izravne naplate protiv tužiteljice kod Financijske agencije.

9. Prema čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( ,,Narodne novine '' br. 35/05, 41/08,125/11,78/15,29/18,126/21,114/22,156/22i 155/23-dalje ZOO ) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti , ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare.

10. Prema čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Tuženik je unutar zastarnog roka od 10 godina podnio prijedlog za ovrhu dana 27. rujna 2011. na temelju pravomoćne i ovršne isprave presude Općinskog suda u Zaboku , koja je 17. studenog 2010. postala pravomoćna te je Općinski sud u Zaboku donio rješenje o ovrsi dana 20. listopada 2011. i od tada je trajao ovršni postupak na plaći ovršenice , ovdje tužiteljice i zadnja radnja suda u tom predmetu je bila dana 7. listopada 2024. da ovršenikov dužnik dostavi sudu podatke o provedbi ovrhe po gore navedenom rješenju o ovrsi i to u roku od 15 dana, ali ovršenikov dužnik to nije učinio , što je razvidno iz spisa Općinskog suda u Zlataru,Stalne službe u Zaboku poslovni broj: Pu Ovr-23/2024-4 od 7. listopada 2024. ( list 27 spisa Pu Ovr-23/2024 ) tako da je ovrha ostala bezuspješna pa je nakon toga ovrhovoditelj , ovdje tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji dana 31. ožujka 2025.

12. Dakle, podnošenjem prijedloga za ovrhu došlo je do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO-a i ovršni postupak je trajao sve dok nije utvrđeno da ovršenikov dužnik nije dostavio podatke o provedbi ovrhe i da je ovrha ostala bezuspješna pa je zastarni rok počeo ponovno teći od 7. listopada 2024.nakon dopisa suda , a kako je tuženik, ovdje ovrhovoditelj podnio spomenuti zahtjev za izravnu naplatu 31. ožujka 2025. tako da je tada došlo do prekida zastare pa s obzirom na navedeno nije istekao zastarni rok od 10 godina i nije nastupila zastara tražbine tuženika prema tužiteljici.

13. Prema tome pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate tuženika na temelju presude Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-1013/09 od 5. studenoga 2009., je dopušten i osnovan radi čega je valjalo odlučiti , kao u toč. I. izreke presude.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje ZPP) , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tuženika po punomoćnicima, koji su odvjetnici u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav odgovora na tužbu po tbr 8/1 75 bodova i za zastupanje na raspravi dana 20. listopada 2025. po tbr 9/1 75 bodova , a kako je 1 bod 2,00 EUR, to iznosi 300,00 EUR te PDV od 25% u iznosu od 75,00 EUR tako da su tuženiku dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a od dana donošenja prvostupanjske presude dana 4. svibnja 2026.

15. Budući da tužiteljica nije uspjela u parnici , to je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom.

U Zaboku, 4. svibnja 2026.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude ,pismeno u 3 primjerka putem ovog suda na nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Hrvoje Kuprešak , odvjetnik iz Zagreba , Meštrovićev trg 10

2. Zajednički odvjetnički ured Saša Poldan, OS, CS,

GS, ĐS i Soča Fruk Morina iz Rijeke , Jadranski trg 4/II