Poslovni broj: 4K-365/25-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Mariu Bulum, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih VV i FV po optužnicama ODO u Dubrovniku i to: pod poslovnim brojem: KO-DO- 288/25 od 30. rujna 2025. protiv VV zbog produljenog kaznenog djela prevare iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljem tekstu KZ/11) i pod poslovnim brojem: KO-DO-14/26 od 26. siječnja 2026. protiv FV zbog produljenog kaznenog djela prevare iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljem tekstu KZ/11), sve u svezi s čl. 52. istog Zakona, nakon održane i zaključene rasprave 30. travnja 2026. koja je objavljena 4. svibnja 2026. na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

p r e s u d i o  j e

prvooptuženi VV“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i OV rođene F, rođen **.**.1990. u [adresa], gdje i prebiva na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine, sa završenom visokom stručnom spremom, inženjer održavanja elektroenergetskih postrojenja, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, zaposlen u "Elektroprivredi hrvatske zajednice Herceg Bosne", s mjesečnim primanjima od oko 1.300,00 eura, nalazi se u Zatvoru u Dubrovniku i

drugooptuženi FV zvani O“, OIB: [osobni identifikacijski broj] sin Š i ŠV rođene Č, rođen **.**.1979., u [adresa], gdje i prebiva na adresi: Dr. [adresa] L 17, Mostar, državljanin Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, po zanimanju kineziolog, nezaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 600,00 KM s osnove najma prizemlja obiteljske kuće, neoženjen, bez djece, sa završenom VŠS, suvlasnik kuće u [adresa] površine cca 150 m2, nalazi se u Zatvoru u Dubrovniku.

K r i v i  s u

što su 24. lipnja 2025., u [adresa], zajednički i dogovorno, u nakani pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi, tako što je drugookrivljeni FV, putem telefona broja [broj telefona], pozivom na fiksni telefon ČV broja 020/713-536 uspostavio razgovor s ČV, kojom prilikom joj je lažno naveo da se zove T i da zove iz kriminalne dubinske policije Stona, jer su joj novci iz banke pokradeni od strane zaposlenica banke i da mora dignuti novce te ih predati njima kad dođu da oni na te novčanice stave druge serijske brojeve, nakon čega će „sudija“ i on doći u banku i napraviti da njezini novci budu vraćeni te da će doći zaštitar kojemu će predati novce, u što je ČV povjerovala pa je 25. lipnja 2025. iz OTP banke sa svog računa podigla 20.000,00 eura i oko 12:30 u [adresa], na ulici ispred kuće, [adresa] predala prvookrivljenom LV kovertu u kojoj se nalazilo 20.000,00 eura, vlasništvo ČV te se udaljio s novcem da bi potom FV, sve do 1. srpnja 2025., u više navrata kontaktirao ČV pozivima na njezin fiksni telefon broja [broj telefona], uvjeravajući je da mora podignuti sve novce i predati ih zaštitaru radi promjene serijskih brojeva, lažno navodeći da su novci pokradeni i da će biti vraćeni nakon što se stave drugi serijski brojevi, u što je ČV povjerovala pa je 1. srpnja 2025. iz OTP banke sa svog računa podigla 151.000,00 eura i oko 14:30 u [adresa], na ulici ispred kuće na adresi [adresa], predala LV kovertu u kojoj se nalazilo 151.000,00 eura, vlasništvo ČV, nakon čega je, budući da je ČV rekla kako će zapisati registarske oznake njegovog vozila, otrčao do vozila, užurbano sjeo u osobno vozilo crne boje marke „Škoda“ reg. oznake [registarska oznaka] i udaljio se s novcem, oštetivši na takav način ČV za iznos od 171.000,00 eura, a za koji iznos su se nepripadno okoristili,

dakle, s ciljem da sebi pribave znatnu protupravnu imovinsku korist dovodili nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavali ga u zabludi i time ga navodili da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

čime su počinili svaki po jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – djelo opisano po čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24; u daljnjem tekstu KZ/11) a kažnjivo po čl. 236. st. 2. u vezi s čl. 52. istog Zakona.

Pa se prvooptuženi VV na temelju odredbe čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 52. istog Zakona za predmetno produljeno kazneno djelo prevare osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci

u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. srpnja 2026. u 12,30 sati pa na dalje.

Potom se drugooptuženi FV na temelju odredbe čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 52. istog Zakona za predmetno produljeno kazneno djelo prevare osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci

u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. siječnja 2026. u 19,30 sati pa na dalje.

Na temelju odredbe čl. 62. st. 1. t. 1. Kaznenog zakona optuženom LV i FV određuje se

p o s e b n a o b v e z a

da u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude solidarno podmire oštećenoj ČV iznos od 171.000,00 eura uplatom na njen račun s naznakom "plaćanje štete po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4K-365/25".

Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26; u daljem tekstu ZKP/08) oštećenoj ČV dosuđuje se postavljeni imovinsko pravni zahtjevi na ime štete prouzročene počinjenjem predmetnog produljenog kaznenog djela prevare iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona u iznosu od 171.000,00 eura te se nalaže optuženicima navedeni iznos nadoknaditi oštećenoj solidarno uplatom na račun oštećene dok se za preostali zatraženi, a nedosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva oštećena upućuje da isti može potraživati u posebnoj parnici.

Od optuženog VV trajno se oduzima mobilni uređaj marke "Samsung" koji je od istoga oduzet uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP Ston broj: 01233197 od 4. srpnja 2025.

Od optuženog FV trajno se oduzima mobilni uređaj marke "Techno pop 7" koji je od istoga oduzet uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PGP Metković broj: 01671266 od 10. siječnja 2026.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. - 8. ZKP/08 padaju na teret optuženika i to paušalni troškovi kaznenog postupka u iznosu od po 300,00 eura, te trošak branitelja po službenoj dužnosti i trošak punomoćnika oštećene. Optuženi su dužni u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude podmiriti navedeni trošak kaznenog postupka uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-36525 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K.365/25) te su u istom roku dužni sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 30. rujna 2025. optužnicu poslovnog broja KO-DO-288/25 protiv VV zbog produljenog kaznenog djela prevare iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 te je 26. siječnja 2026. podiglo optužnicu protiv FV poslovnog broja: KO-DO-14/26 zbog produljenog kaznenog djela prevare iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, sve u svezi s čl. 52. istog Zakona.

2. Nakon što su navedene optužnice potvrđene sud je raspravnim rješenjem od 5. ožujka 2026. spojio kaznene postupke protiv gore navedenih optuženika po predmetnim optužnicama radi jedinstvenog vođenja postupka i donošenja jedinstvene odluke te je potom nadležni ODO u Dubrovniku podneskom uredio činjenični opis koji se optuženicima stavlja na teret.

3. Optuženici upitani na raspravi kakav stav zauzimaju prema uređenoj optužnici naveli su da se ne smatraju krivima zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela koje im se stavlja na teret.

4. VV je u svojoj obrani u bitnome naveo da to što ga se tereti nije počinio i da ostaje pri svemu što je u ovom postupku do sada iskazivao. Naime, da je njega zvao FV jednom prilikom i rekao mu da njegov prijatelj traži nekoga da mu treba otići u Hrvatsku preuzeti neki novac, a da FV ne može jer da nema putne isprave. Da mu je FV pokazao i kartu gdje treba otići i onda da je on vidio da se radi o kući u kojoj je bio na ljetovanju. Da je pristao i jedan dan da su skupa otišli njegovim vozilom, odnosno vozilom koje je u vlasništvu njegovog kuma, ali ga po punomoći on stalno koristi. Kad su došli u Neum da je on FV ostavio kod semafora i nastavio prema ovoj adresi te kada je stigao u blizinu da je zvao FV da nazove gospođu da izađe i da je ona uistinu uskoro izišla i da ju je on odmah pitao sjeća li ga se, ali da ga se ona nije odmah sjetila, a onda kada joj je bolje opisao odakle se znaju i da je ljetovao kod nje, da ga se onda sjetila. Da mu je rekla da on zna što radi, a da joj je on odgovorio da zna te da je od nje preuzeo kovertu s novcem, da ga je ona zvala želi li svratiti na piće, ali da je on odbio jer da je planirao svratiti u Klek vidjeti rođaka kojeg dugo ni je vidio. Da je tako i napravio i da se u Kleku zadržao oko sat vremena te da je o tome tada telefonom obavijestio FV i onda kada je došao u Neum da je pokupio FV, dao mu kovertu s novcem te da ga je ostavio u [adresa]. Nedugo potom da ga je FV nazvao, rekao mu da mu se njegov prijatelj zahvalio što je išao preuzeti novce i da mu je poslao 300 eura. Negdje za tjedan dana da se dogodilo isto na način da ga je FV zvao i rekao mu da bi trebalo otići po ostatak novca te da su ponovno njih dvojica krenuli, da je FV ostavio u Neumu, a on da je produžio za Orebić i kada je došao blizu da je zvao FV da zove gospođu. Čim je došao da je vidio gospođu da izlazi iz jednog crnog Mercedesa i ulazi u svoju kuću i da je on tu ispred kuće čekao 20 – 30 minuta i zvao FV da ju zove da iziđe i da je konačno izišla te da mu je rekla prilikom sastanka da će zapisat registraciju njegovog vozila, a da joj je on rekao da čini uslugu njoj i tom drugom čovjeku te da se ona s time složila, predala mu novac i da je on otišao. Da je zvao FV i da mu je rekao da je preuzeo novac i da je krenuo prema Neumu i kada ga je ukrcao u auto, da mu je dao tu kovertu i ostavio ga u [adresa]. Nešto kasnije da ga je FV nazvao, rekao mu da se prijatelj zahvalio i da mu je poslao još 300 eura. Nekoliko dana nakon toga da je išao na more i da je zaustavljen na granici, da je zvao FV i pitao ga je li ono što je radio bilo sve legalno je li bilo sve u redu, a da mu je on rekao da su papiri od kuće bili u koverti i da je sve uredu, međutim, da je on na granici zaustavljen, izdvojen te potom uhićen i da se od onda nalazi u istražnom zatvoru. Da njemu FV nije rekao za kojeg prijatelja treba ovo obaviti niti mu je ikad dao neki kontakt telefon od tog prijatelja. Da mu je samo rekao da je taj prijatelj prodao kuću i da su to bili novci od prodaje te kuće i da traži nekog pouzdanog tko bi te novce preuzeo i njemu ih donio, da mu nikada nije rekao koliki iznos novca treba preuzeti. Koliko zna da FV financijski stoji dobro, koliko zna da u [adresa] ima dvije kuće, da je radio prije, koliko zna da misli da nema kuća u [adresa]. Da zna da živi od iznajmljivanja stana u kući, da je prije radio u komunalnom poduzeću, a da zna da prodaje piće na stadionu. Da nije znao koliko novaca preuzima niti je gledao u kovertu, da mu nije bila rečena ta informacija. Da su koverte oba puta bile bijele, prvi put manja, drugi put veća. Kada je FV predao koverte da ih ni on nije otvarao, barem ne ispred njega. Da ČV nikada nije kontaktirao putem telefona niti ima njen broj, a da ne zna ima li FV njen broj, da je on kontaktirao samo njega, da ne poznaje ni jednog S. Drugi put kada je preuzimao novac od gospođe ČV da nije trčao i da ne bi bilo logično da je ona kao starija i bolesna osoba mogla zapisati onda njegove tablice. Da on ni po čemu nije posumnjao da se radi o prevari, da ga nitko nije zaustavljao, da je mislio da radi nešto nezakonito da ne bi produživao put odlaskom u Klek, da sigurno ne bi gospođi ČV govorio sjeća li ga se i da ne bi išao na najbliži granični prijelaz da je mislio da nekoga oštećuje i vara. Da je oba puta s novcima u vozilu došao na granični prijelaz kada se vraćao. Da ne zna tko je TV, da nikada nije čuo za njega niti ga je ikada vidio. Da je tek boravkom u zatvoru doznao da FV poznaje tog TV. Da je u kući ČV ljetovao 2024., da je tamo spavao tri noći, od 29. lipnja do 1. srpnja 2024. Da nije primijetio da je oštećena bila uznemirena dok mu je predavala novac, da su normalno razgovarali. Da je oba puta bio sa istim vozilom, Škoda Octavia crne boje. Da FV poznaje 25 godina, da su susjedi, da izlaze u iste kafiće i da se s istim ljudima druže. Koliko zna da FV nikada nije bio u zatvoru niti se bavi kriminalom. Da je pristao na ovo što mu je FV predlagao jer mu ništa nije bilo sumnjivo, da ga dugo zna i da mu nije palo na pamet da bi mu ovo napravio tako da je mislio da pomaže. Ovo kada mu je predložio da zna da je tada bio nezaposlen, ali da isto tako zna da je bio zaposlen u komunalnom poduzeću. Da ne može objasniti zašto je FV vodio sa sobom, možda zato što mu je on sve ovo predložio, naime da je on znao da FV nema putnu ispravu i da ne može preći granicu, da je radi toga ovo i radio jer on nije mogao i da je tako bilo u oba slučaja. U ovom razdoblju da FV nikad nije bio u Hrvatskoj i da on ne zna je li FV upoznao ČV. To kada je FV ostavio u Neumu, a on odlazio kod oštećene, da ga je nazivao dvadesetak puta iz razloga koje je već objasnio. Da se FV u njegovo auto nakon što se on vratio u BiH ukrcava u Neumu, na semaforima, gdje ga je i ostavljao. Da je FV prvi put iskrcao u [adresa] kod hipermarketa Kort, a drugi put također u [adresa] na kružnom toku. Da nije vidio nikakvu osobu koja bi njega tamo dočekala. Da je FV predlagao kao svjedoka dok još nije bio optuženi jer je htio da on kaže istinu što se dogodilo vezano za ovo o čemu se sudi. Da mu je poznato da je FV prije nego što je postao optuženik u ovom predmetu u spis dostavio svoju izjavu, ali da ne zna tko ga je kontaktirao. Inače jednom prilikom dok je bio u zatvoru, da je zvao jednog prijatelja i da se na njegov telefon javio FV i rekao mu da će mu biti svjedok u ovom predmetu i da će dati svoju izjavu, ali da mu nije poznat sadržaj te izjave. Da on smatra da cijelo vrijeme daje iste iskaze vezano za svoj udio u ovome i Krešićevu ulogu u svemu. Kada je gospođa ČV htjela napisati njegovu registraciju vozila da nije smatrao da čini išta nezakonito jer da je odmah zvao FV koji da mu je rekao da je sve u redu, a osim toga da ga ni na granici nitko nije zaustavio pa da je po svemu mislio da je sve u redu. Da nebi pošao nakon dva dana ponovno u Hrvatsku da je mislio da je bilo što nezakonito napravio. Da je znao da prenosi novac, ali da nije znao koliko, da prilikom prelaska državne granice da nije prijavio da ima gotovinu kod sebe jer da nije znao da je to dužan učiniti, a da ga nitko nije ni pitao. Na tom graničnom prijelazu da pregledava samo hrvatska policija, a ne i policija BiH. Da je on, kada mu je FV pokazao na google maps gdje treba ići prepoznao kuću oštećene jer da je to dosta velika kuća i da se do nje dolazi kada se od Plodina skrene desno u Orebiću. Da mu nije bilo sumnjivo to što se novac od prodaje kuće ne uplaćuje na račun nego ovako prenosi u gotovini, da jeste da nebi ovo radio i da danas nebi bio tu jer da nema novaca koji bi mogli ovo nadoknadit.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VV od 4. srpnja 2025. s pripadajućim elektronskim zapisom i DVD snimkom (list spisa 25-28 i 39),

- zapisnik o ispitivanju okrivljenika VV od 5. srpnja 2025 s pripadajućim elektronskim zapisom i DVD snimkom (list spisa 47-52).

Upozoren na razlike optuženi je naveo da je točno ono što je danas iznio pred sudom tako da misli da nije točno ono što je prije rekao da je smatrao da ide po novac od prodaje Krešićeve kuće koja se nalazila u Buni u BiH.

5. Optuženi FV je u svojoj obrani u bitnome naveo da je TV jedan dan vidio pred policijskom postajom u [adresa] te da ga je on pitao ima li nekoga pouzdanog da bi trebalo otići u Hrvatsku po nešto, a tada da mu nije bio rekao po što. Da mu je odgovorio da nema putnu ispravu pa da on ne može ići, ali da će vidjeti ima li nekoga za preporučit. Nakon 15ak dana da ga je TV zvao te da mu je rekao da ima pouzdanu osobu odnosno prijatelja VV i da mu je dao Markov broj telefona, a jesu li se oni čuli ili ne da to ne zna. Kada su se VV i on dogovorili da idu skupa da on nije znao da se radi o preuzimanju novaca, da on nije VV ni pokazao jer da nije znao ni gdje treba ići u Hrvatsku ni što treba preuzet. Da je znao da treba ići na Pelješac, ali da mu on ne bi mogao na google maps pokazati jer da se time ne zna služiti, a da nije znao ni gdje točno treba ići. Da su krenuli i da je njega VV ostavio u Neumu i produžio na Pelješac i da su se za vrijeme tog njegovog puta do Pelješca i natrag oni čuli dosta puta, moguće dvadesetak, da su se više puta morali zvati i radi toga što se u Neumu gubi signal pa se veza često prekidala. Da ga VV nije zvao da on nazove gospođu ČV da iziđe ispred kuće niti on ima broj od te žene niti je on ikoga drugog zvao da bi on zvao nju da iziđe iz kuće radi predaje novaca. Kada se VV vraćao s Pelješca da ga je pokupio u Neumu kraj semafora gdje ga je bio i ostavio te da su produžili za [adresa] i da je on tek tada doznao da se radi o preuzimanju novaca i da je tada VV njemu dao tu kovertu, da je on izišao iz Markovog vozila i uskoro se našao s TV i predao mu kovertu te da misli da je on tada brojeći novac rekao da ima 3.200,00 eura te da mu je dao 300 eura da ih da VV kao zahvalu. Da su nakon nekoliko dana VV i on ponovno išli radi preuzimanja novca i to tako što je TV njega zvao i rekao da treba ići i da je onda on zvao VV da idu, a da se s time složio i VV, da se sjeća da je čak rekao da ako će mu za svaki put dati 300 eura da će rado i češće ići. Da je ponovno VV njega ostavio u Neumu, otišao po novac, vratio se i skupio ga na istom mjestu te da ga je iskrcao u [adresa] kako je to i VV rekao u svojoj obrani te da se on s tom kovertom sastao s TV i predao mu kovertu te je da je on taj novac prebrojao i da misli da je rekao da ima 5.400,00 eura te da mu je dao 300 eura da ih da VV za uslugu. Da sve dok nije dospio u istražni zatvor nije znao da se u konkretnom slučaju radi o 171.000,00 eura jer da su ovi iznosi koje mu je TV rekao znatno manji. Da se sjeća da mu je VV rekao, prilikom drugog povratka s Pelješca, da je ta gospođa zapisala broj tablica njegovog vozila, ali da je on bio uvjeren da ne rade ništa nezakonito pa da nije tome pridavao pažnju. Što se tiče one izjave koju je dao u spisu da može reći da se njemu prijetilo da da tu izjavu da, da je čak bio i pretučen u [adresa] radi toga, ali da ne zna tko mu je prijetio, a da ne zna ni zašto. Također da želi reći da su ga njegovi i Markovi zajednički prijatelji u [adresa] pitali gdje ti je prijatelj T misleći pri tom na VV, a da on to nije shvaćao nego da je shvatio tek kada je dobio optužnicu. Da je TV osoba za koju zna da se prije bavila drogom i da zna da je bio u Splitu u Zatvoru, da je njegove visine, da sada ima kratku kosu, da je proćelav i da mu je odnedavno amputiran dio noge. Da je u zatvoru doznao od SV i KV, a koji su bili u istražnom zatvoru također zbog prevare i koji su bili uhićeni kod preuzimanja novaca , da su također bili poslani po novac od strane osobe po imenu K, a da je kasnije doznao da je to također bio TV. Koliko zna da TV nije nadimak K. Da je GV po njegovom mišljenju ološ i zlo od žene. Da je ona platila izradu njegove putovnice u BiH te da mu ju je ona predala i podignula ju u BiH, također da mu je platila i osobnu iskaznicu jer da tada nije imao novaca za izradit te dokumente, da ih je trebalo napraviti žurno pa da je to trebalo dodatno platit. Da nju spominje vezano za ove prijetnje koje da je dobio iako da ne može biti potpuno siguran da je to bio njen glas, da nije siguran da ga je prepoznao, da mu je ona također govorila, ukoliko je potrebno, da će mu osigurati da se sakrije u njenu vikendicu u [adresa] u BiH. Da on ne zna točno koja je njena uloga u svemu ovome, da su i VV i on prevareni i da su ovdje oni žrtve samo što to odavde ne može nikako dokazati. Da zna da se ta GV poznaje s Markovom sestrom ZV i da je on s njom razgovarao u [adresa] o ovome i da joj je rekao sve isto kao i danas na sudu. Na prvi poziv suda da nije došao baš radi toga što ga je GV zvala i rekla da je ročište odgođeno pa da ne mora doći. Da je ona s njegovog telefona odvjetnici Birimiši slala poruke da je na pošti predana izjava vezano za spis. Da LV nije nadimak T. Da on od ovoga nije dobio ništa osim 50 maraka koje mu je dao VV kada ga je prvi put ostavio u Neumu. Da on ima primanja od iznajmljivanja dijela prizemlja kuće koju ima u suvlasništvu i to je 500 - 600 maraka mjesečno kada je iznajmljeno i da to obično iznajmljuje radnicima, a da već 17 godina na stadionu prodaje pivo za vrijeme utakmica. Da TV poznaje preko svog kuma, a da se nije nikada s njim družio. Da ga je on pitao da mu to treba otići u Hrvatsku uzeti, a da on ne može radi toga što je bio osuđen u Hrvatskoj pa valjda ima zabranu ulaska neko vrijeme. Da je on zaključio da je i ove druge momke u zatvoru, kako je već prije rekao, po novac poslao TV po tome što su oni rekli da ih je taj K poslao i da je on šepav, a da je on u međuvremenu doznao da je TV amputiran dio jedne noge. Također kad je ovaj SV odlazio iz zatvora da mu je rekao da pozdravi TV, a da je on na to ostao šokiran i da pet minuta nije ništa rekao, a osim toga prevara u kojoj su oni sudjelovali je isto telefonska, vrlo slična kao ova. Kada je rekao da su VV i on isto prevareni, pri tome da je mislio da ih je TV prevario jer da ga je njemu bilo žao kada ga je zamolio to pred policijom u [adresa], da mu je on samo htio pomoći i da nije znao o čemu se radi. Da je zadnji put prije nego što je uhićen bio u Hrvatskoj 2016., a potom još 17. kolovoza 2017. s putnim listom generalnog konzulata RH. Dakle da od 2016. nema nikakve hrvatske dokumente, a da mu je čak i BiH osobna iskaznica istekla 20. svibnja 2025. Da je krenuo izrađivati putovnicu negdje u studenom 2025., a GV da ju je preuzela umjesto njega jer da on nije mogao, a da je on osobno predao zahtjev da se putovnica napravi, a ona da je za to platila 255 maraka po žurnoj proceduri. Da je on zajedno s njom išao do granice kod Metkovića te da mu je ona njegovu putovnicu dala 40 metara prije granice kada je trebao preći hrvatsku granicu kako bi mogao svjedočiti u ovom predmetu. Da je putovnicu napravio zato što je htio svjedočiti u predmetu protiv VV, a da bi došao i da je dobio papir da je okrivljen. Da je njemu ZV, Markova sestra, rekla da je spriječila da ga neki ljudi prebiju, ali da nije rekla koji ljudi, a da on nije pitao, a da ne zna ni zašto bi ga prebili. Da je on pisao svojim rukopisom ovu izjavu koja postoji u spisu i da ju je on i potpisao kod notara baš kako tamo stoji. Da tada nije imao važeću osobnu iskaznicu. Ova izjava da je dakle ovjerena s uvidom u osobnu iskaznicu koja je bila njegova, ali koja je bila istekla 20. svibnja 2025., da je on bio kod prvog bilježnika, ali da mu on baš radi toga nije htio ovjeriti ispravu, ali da je ovaj drugi pristao pa da je zato bio kod njega, ali da se ne sjeća kako se prvi bilježnik zvao. Da je GV bila s njim cijelo ovo vrijeme i da je GV prijateljica od ZV koja je Markova sestra. Da je on u ljeto 2025. bio pretučen kod tržnog centra u [adresa], da su bila dva napadača dok da je treći bio u autu, da nisu ništa govorili, da su ga udarali po glavi i ramenima, da je bio u bolnici i da mu je šivana glava. Da nisu ništa govorili, tako da ne zna zašto je bio napadnut i je li to imalo ikakve veze s ovim predmetom, ali da zna da je to bilo nakon što je VV uhićen. Da on misli da sve to ima veze s ovim, ali da ne zna kakve i da ne može to dokazati. Da zna tko je CV, da je to Markova djevojka i da se sjeća da je razgovarao putem telefona s njom kad su išli u Hrvatsku i kada su se vraćali. Da se ne sjeća je li VV, dok su zajedno putovali, još s nekim pričao putem telefona. Da on nikada nije prodavao nikakvu nekretninu niti ima nekretninu čiji je jedini vlasnik da bi je mogao prodati, da je suvlasnik kuće sa sestrom po pola koju su naslijedili nakon što su im umrli roditelji, a također da je suvlasnik sa još petero drugih osoba druge kuće koju je naslijedio od djeda s očeve strane. Kada je drugi put išao s VV kada je on otišao preuzeti novac da je on išao kupati se i da mu ništa nije bilo sumnjivo. Da nisu, vozeći se zajedno, razgovarali o ovom preuzimanju novaca, osim što mu je VV rekao da, ako bi ovako bilo plaćeno svaki put, da bi uzeo neplaćeni godišnji. Da on ne zna tko je VV rekao gdje treba ići preuzeti, ali zna da mu on nije rekao.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju osumnjičenika FV od 11. siječnja 2026 s pripadajućim elektronskim zapisom i DVD snimkom (list spisa 10-13),

- zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika FV od 11. siječnja 2026., s pripadajućim elektronskim zapisom i DVD snimkom (list spisa 26-31).

6. Tijekom dokaznog postupka ispitana je oštećena maca ČV te su uz suglasnost stranaka pregledani i pročitani:

- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s poukom o pravima uhićenika Međunarodnog cestovnog graničnog prijelaza Nova Sela od 4. srpnja 2025. (list spisa 5-13),

- izlisti isplata OTP banke d.d. od 1. srpnja 2025. i 25. lipnja 2025. (list spisa 16-17 i 30),

- ceduljica na kojoj je rukom zapisana djelomična reg. oznaka (list spisa 31),

- zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Ston broj K- 72/2025 od 4. srpnja 2025. (list spisa 22),

- potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Ston broj K- 72/2025 od 4. srpnja 2025. (list spisa 23),

- službena bilješka Policijske postaje Ston broj K-72/2025 od 3. srpnja 2025. (list spisa 32),

- službena bilješka Policijske postaje Ston broj K-72/2025 od 3. srpnja 2025. S priloženim fotografijama (list spisa 33-36),

- zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske postaje Ston broj K-72/2025 od 17. srpnja 2025. s poukom o pravima okrivljenika (list spisa 92-93 i 96-99),

- analiza pretrage mobilnog uređaja VV s priloženim DVD-ovima (list spisa 91, 100 - 101),

- izlist poziva za broj 020/713-536 kojim se koristi oštećena ČV (list spisa 110-112),

- dopis Interpola Sarajevo broj 20-04/1-14-9-E-OK-60-2406-3/25-35 (list spisa 127),

- mobilni uređaj marke Samsung pozivnog broja [broj telefona] oduzet od okrivljenog VV (vodi se u knjizi oduzetih predmeta pod brojem 54/2025),

- Izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s poukom o pravima uhićenika Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković od 10.siječnja 2026., (list spisa 4-7)

- Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske Postaje Ston broj: K- 72/2025 od 10.siječnja 2026., (list spisa 8)

- Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Dubrovačko - neretvanske, Postaje granične policije Metković serijski broj: [serijski broj] od 10. siječnja 2026., (list spisa 9)

- Zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, PP Ston od 15.siječnja 2026., s poukom o pravima okrivljenika (list spisa 75-85)

- analiza pretrage mobilnog uređaja FV s priloženim DVD-ovima (list spisa 74, 88-89)

- mobilni uređaj marke G, tip Tecno Pop 7 pozivnog broja [broj telefona] oduzet od okrivljenog FV (vodi se u knjizi oduzetih predmeta pod brojem: Kop-6/2026)

- Službena bilješka ovog državnog odvjetništva o uvidu u spis ovog državnog odvjetništva broj: KO-DO-288/2025 (list spisa 74-75, 92-93, 96-99), 91, 100-101)

- pregled mobilnog uređaja marke Samsung pozivnog broja [broj telefona] oduzet od okrivljenog VV (vodi se u knjizi oduzetih predmeta broj: Kop -54/2025 u predmetu ODO-a Dubrovnik broj: KO-DO-288/2025 koji se nalazi u spisu Općinskog suda u Dubrovniku broj: K-365/2025)

- koverte OTP banke koje su predane u spis

- dopis OTP banke vezano za traženje suda

- podnesak oštećene zastupane po MV, odvjetniku u [adresa] od 29. travnja 2026.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da su optuženi svojim postupanjem kritične prigode zajednički i dogovorno ostvarili sva zakonska obilježja po jednog produljenog kaznenog djela prevare iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona i to upravo na način kako im se to predmetnom optužnicom stavlja na teret.

8. Ovakav zaključak proizlazi iz dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka i to iskaza oštećene ČV, dokumentacije pregledane tijelom dokaznog postupka.

9. Naime, tijekom ovog kaznenog postupka bilo je nesporno da je oštećena ČV sa svoga računa otvorenog u OTP banci podigla novčana sredstva i to prvi put dana 24. lipnja 2025. 20.000,00 eura, a drugi put dana 1. srpnja 2025. 151.000,00 eura, te da ih je u dva navrata, isti dan kada bi ih podigla u banci, predala LV, a da je on došao preuzeti taj novac upravo onda kada se ona dogovorila s osobom imena T, koja ju je nagovorila da ona to učini i da ih da njegovom čovjeku koji će doći po taj novac.

Spornim se ukazalo jesu li optuženici VV i FV bile osobe koje su zajednički i dogovorno doveli u zabludu i održavali ČV u zabludi da predmetni novac podigne iz banke i preda ga LV jer su oni iz policije i da je potrebno na navedeni novac staviti nove serijske brojeve i da će ga onda vratiti u banku, ili su optuženici optužene prigode postupali vjerujući da legalno preuzimaju novac od ČV, kako to navode u svojim obranama, kao posljedica nekog legalnog pravnog posla koji se prethodno dogodio.

10. Ispitana oštećena ČV u bitnome je navela da je dobila telefonski poziv gdje joj se čovjek koji ju je zvao predstavio kao T, da zove iz dubinske kontrole policije u Orebiću, da je rekao da su njeni novci koje ima u banci pokradeni i da je potrebno da ona ode u banku, podigne novce i nakon toga da ih mora predati njima, da će oni udariti drugi kod na novce i da će novci biti vraćeni u banku jer da su ih u protivnom ukrali zaposlenici banke. Između ostalog da je rekao da ako to ne učini da će poslati auto po nju i da će ju odvesti u zatvor. Također da je rekao da ju oni prate, da znaju svaki dan s kim pije kavu i da su ju i u banci pratili. Između ostalog da je rekao da je njih pedeset na terenu i da se bore za nju. Da se ona opirala svemu tome što je on govorio i tražio od nje, međutim da je na kraju ipak popustila, a on da joj je rekao da o ovome nikome ne govori, ni djeci ni nikome tko s njom živi. Na kraju da je pristala te da je on poslao taksi po nju koji ju je čekao ispred kuće i odvezao ju do banke i vratio ju kući. Kada se vratila kući da joj je zazvonio telefon, da se ona javila i da joj je T rekao da će sada zaštitar doći po novce i da je ona s novcima izašla vanka i tamo da je vidjela LV, njenog prijašnjeg gosta. Da mu je predala novac i da su se brzo razišli. Da nisu puno razgovarali, samo da ju je LV pitao poznaje li ga, a da je ona rekla da ga poznaje jer da je bio gost u jednom njenom apartmanu prije dvije godine. Kada se vratila kući, a da se sjeća da je bio petak, da je ponovno zvonio telefon te da ju je T pitao ima li još novaca u banci, na što da je ona odgovorila da ima, a na što da joj je on rekao da ih mora sve podići kako bi dobili novi kod i kako ne bi bili ukradeni. Da joj je T rekao kada bude tražila da joj se isplate ti novci da kaže u banci da joj novci trebaju radi toga što kupuje nekretninu. Da su joj u banci rekli da joj mogu novce isplatiti u utorak u popodnevnim satima te da je tako i učinila. Pod ponovnim pritiskom T da je otišla po novce, da ju je taksi čekao ispred kuće te da ju je nakon banke vratio kući te čim se vratila kući da je zazvonio telefon, ali da se nije stigla javiti, da je otišla u WC i kada se vratila da je telefon ponovno zvonio i onda da se javila i da je T rekao da treba izaći i predati novac. Da je izašla vanka s novcima, ali da je sa sobom ponijela olovku i papir kako bi zapisala registraciju vozila s kojim će netko doći po novac i da je ponovno došao LV, da je ona plakala i dala mu novce i rekla mu "Ja ću zapisati tvoju registraciju vozila", a on da je digao ruke i rekao "NE!" i nakon toga da je jako brzo otišao, a da je za napomenuti da se nije parkirao u njeno dvorište, iako je bilo puno mjesta za parkiranje, već da se parkirao pored susjedne kuće. Kasnije toga dana, odnosno oko sat i pol vremena nakon što je LV otišao s novcima, da ju je T ponovno nazvao i rekao joj da nisu još uspjeli staviti novi kod na novce, ali da će to riješiti odmah idućeg dana ujutro i da će sve biti u redu i da će novci biti još bolji nego što su bili i da će oni doći sutra i da se više nikada nije javio niti su novci predani na banku. Da je prvi put digla 20.000,00 eura jer da je toliko bio maksimum koliko joj je banka mogla odmah isplatiti, a da je onda na Dujin pritisak podigla sve što je bilo na računu, a to je bilo još 151.000,00 eura. Da ona smatra da je taj T koji je nju zvao i nagovarao zapravo LV kojemu je predala sve novce jer da nitko drugi nije mogao znati sve što je LV znao, jer je on bio gost kod nje.

Upitana je odgovorila da živi sama i da nikome nije rekla za ovo što je dobivala pozive jer da nije smjela, da joj je tako T rekao, ni gostima ni svojim sinovima. Ovi razgovori, a da ih je bilo jako puno, da su stvarali jaki pritisak na nju i da ih je ona snimila s mobitelom tako što je uključila kameru, a to da je znala od prije, da su je to djeca davno naučila. Da ona nije tada bila povezala da su T i LV ista osoba, to da je povezala onda kada je LV prvi put došao po novac i kada mu ga predala. I prvi i drugi put svi novci koje je predala LV da su bili u apoenima od po 200,00 eura. Prvi put kada je dala novce, da ih je dala u onoj koverti u kojoj su joj ih dali u banci te da je u toj koverti bila i isplatnica koju da je također dala zajedno s novcima. Drugi put da su joj novac u banci dali u velikom škartocu te da je u tom istom škartocu predala novac, s tim da je drugi put isplatnicu zadržala za sebe. Prvi put da je novac bio u koverti veličine koverte koju je predala sudu, a drugi put da se radilo također o koverti, tj. škartocu sa znakom OTP banke, ali mnogo većem, čak i većem od onoga kojega joj je pokazala braniteljica radi usporedbe i kojega ista predaje u spis. Da od sve rodbine jedino njen sin AV zna koliko ima novaca na računu i da apsolutno nitko drugi to ne zna i da nitko nema punomoć za njen račun. To kada je dolazio taksi po nju da ju vozi u banku jedan put da je taksi vozio muškarac, a drugi put žena, sve te vožnje taksijem da je ona platila, a da je platila gotovinom. Da ne poznaje osobu koja se zove FV niti da je čula za neku takvu osobu, da se sjeća da je LV kada je bio kod nje gost bio s jednom osobom, prijateljem, ali da ne zna kako se ta osoba zvala, da mu je zaboravila ime, da je bila zaboravila ime i LV, ali kada ga je vidjela da se nekako prisjetila. Iako je, kako je prije rekla prilikom prve primopredaje novca shvatila, odnosno posumnjala da su T i LV ista osoba, iako je T rekao da je on iz dubinske kontrole policije, a da će po novac doći ne on, nego zaštitar, a došao je LV, da je ona i dalje vjerovala u priču o potrebi stavljanja novog koda na novčanice i da zato nije ništa posumnjala i da je novac predala LV. Da joj nije bilo ni malo čudno to što ju nakon prve primopredaje novca na kojoj je shvatila da su T i LV ista osoba, a prilikom koje ju LV ništa o novcu nije pitao, T ponovno zvao na telefon i pitao ima li još novaca. Kada je LV prvi put došao po novac da nije bio obučen u nekakvo zaštitarsko odijelo već u duge hlače i majicu kratkih rukava, da bi to opisala da je bio normalno obučen.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje (oštećene) ČV (list spisa 74-75),

Nadalje je upitana navela da je LV, kada je dolazio u njenu kuću kao gost i oba puta kad je dolazio po novac, dolazio s istim vozilom, ali da ne može reći koje je to bilo vozilo jer da se ne razumije u auta.

Da ne može objasniti razliku pročitanog iskaza i iskaza danog pred sudom gdje je u pročitanom iskazu navela da je prilikom druge primopredaje novaca smatrala da je T organizirao primopredaju novaca između LV i nje iz čega je očito da je iskazivala da nije smatrala da su T i LV ista osoba, a na raspravi je navela da je nakon prve primopredaje novca smatrala da su T i LV ista osoba. Nadalje, da kada su joj predočene razlike da misli da je kritične prigode LV ipak bio u kratkim hlačama iako da više nije baš sto posto sigurna. Također da želi navesti da je LV oba puta novce predavala u bijelim, a ne u žutim kovertama, da je to sto posto sigurna i oko toga da je došlo do greške prilikom njenog prvog ispitivanja. Kada je preuzela novce oba puta, da je samo pogledala u kovertu i vidjela da su u njoj novčanice od po 200,00 eura te da ništa drugo nije gledala niti je išta vadila iz koverte, a da nije imala ni kada. Potom je postavila imovinsko pravni zahtjev prema optuženicima u iznosu od 171.000,00 eura.

Nadalje je navela da je nju T zvao po njenoj procijeni deset – dvadeset puta u razdoblju od 25. lipnja do 1. srpnja odnosno dok mu nije sav novac predala. Da ju je znao zvati više puta dnevno te da je bio dosta uporan, sve što je govorila da ju je znao tješiti, na primjer kada bi ona rekla da ću dobiti „kolap“ da bi on rekao sjedi, odmori, neće ti biti ništa i slično. Da sada smatra da je FV bio osoba koja ju je nazivala i koja se predstavljala kao T, a to da je shvatila odmah po njegovom glasu kada ga je čula. Da ona smatra da je sve ovo krenulo od LV i da on zna za sve što se događalo, naravno niti je on nju pitao koliko ona ima novaca niti bi mu ona rekla da ju je pitao, a S da je rekla koliko ima novaca zato jer ju je on pritiskao i rekao da su joj novce pokrali zaposlenici banke i da to svi u Hrvatskoj znaju, a i radi toga što joj je on rekao da je iz dubinske kontrole policije.

Na upit braniteljice drugooptuženika svjedokinja oštećena je odgovorila da je novac dala LV radi toga što je ona bila stalno u telefonskom kontaktu sa S i da ju je T pritiskao da ode po novac i nakon što ode po novac da će on poslati zaštitara po taj novac i da je ona nakon negodovanja na to ipak pristala i kada je izišla dati novac tom zaštitaru kojega je T rekao da će poslati da se pojavio LV i da je LV predavala novac oba puta i da je on taj novac preuzimao u svojstvu zaštitara kojega je T poslao po novac. Iako LV od prije poznaje kao osobu koja je dolazila u njen apartman da nije znala što je LV po zanimanju, ali kada se on pojavio radi preuzimanja novaca, baš onda kada je T rekao da će zaštitar doći po novac, da mu je predala novac. Da ništa nije rekla LV kada ga je vidjela da je došao kao zaštitar kojega je poslao T, da mu je dala novac i da je on u oba slučaja brzo otišao. Da je S govorila da neće lako predati novac i da je tražila da na predaji novca bude prisutna policija, ali da je on onda rekao da će onda doći oni iz dubinske kontrole po nju i da će nju odvesti u zatvor jer da je ona učinila kriminal i da joj je to barem pet puta rekao i radi toga da je pristala predati novac zaštitaru kojega će on poslati i da nije bilo nikakvih potvrda o predaji novca niti ičeg drugog. Da ona nikome iz obitelji niti ikome uopće nije ništa rekla vezano za ovo što joj se događalo jer da joj je T rekao da nikome ništa o ovome ne smije govoriti i da ga je poslušala i da nikome nije ništa govorila, a kako je već prije rekla da je jedino njen sin AV znao koliko ona na računu ima novaca. Da oboje njene djece živi u [adresa] pa tako i sin AV. Da ju je T uvijek zvao na kućni broj telefona, ali da je njegov broj uvijek bio skriven tako da ga ne zna. Da ga nikada nije pitala koji je njegov broj telefona kako bi ga povratno nazvala. Da osobu drugooptuženog nikada prije do ovoga suđenja vidjela.

Na upit druooptuženika svjedokinja oštećena je odgovorila da o svemu ovome nije obavijestila policiju dok se to događalo jer da joj je T rekao da to ne smije učiniti. Kada joj je T preko telefona rekao da su njeni novci u banci pokradeni da to nije prijavila policiji jer da joj je T rekao da to ne smije prijaviti policiji i da mu je ona vjerovala. Da je i njoj bilo nelogično to što joj je T govorio da su joj novci ukradeni pa da ih onda mora ići podići, jer kako ih može podići ako su ukradeni, međutim da ju je T uvjerio da je to tako i da je potrebno na novce staviti drugi kod da bi bili važeći i vjerujući mu da je podigla novac. Da je ona htjela prilikom dizanja novaca provjeriti jesu li njeni novci važeći ili ne jer joj je T rekao da njeni novci koje ima u banci više uopće nisu važeći, međutim da joj je T rekao da to ne smije pitati tako da to nije pitala. Kada je došla preuzeti novac u banci da je smatrala da je taj novac nevažeći jer da joj je T rekao da svi u državi osim njih u banci u Orebiću znaju da je taj novac nevažeći i da im to ne smije reći i radi toga da je preuzela taj novac kako bi ga T opet učinio važećim stavljanjem novih kodova na novčanice i također da su službenice u banci njoj prije pripremile novac tako da dok je ona bila tamo taj novac nije prolazio kroz brojač novaca ili neku drugu provjeru jer su to oni bili pripremili jer su znali kada će ona doći po novac jer da su se prethodno tako dogovorili. Da tu poslovnicu koristi oduvijek, od kada ona postoji, da ne zna točno koliko, ali da misli više od deset godina. Da službenice u poslovnici dobro poznaje, da nikad tamo nije imala nikakvih problema, da je sve dobro funkcioniralo. Prilikom isplate svih novaca da ju službenice nisu ništa upozoravale, a da im je ona rekla da novac uzima radi kupnje nekretnine iako je to bila laž što joj je T rekao da kaže i da je ona tako i napravila. Ni drugi put kada je predavala novac da nije obavijestila o tome policiju jer je T putem telefona nazivajući ju često vršio pritisak na nju govoreći joj stalno da mora predati novce i da nitko o tome ne smije ništa znati. Još je navela da je puno puta S govorila i da će se ubiti i da će svojoj djeci sve napisati, ali da djeci nije ništa napisala, a to da je govorila da ga se riješi.

Upitana je odgovorila da ju je T nazivao od 25. lipnja do 1. srpnja, a prvi pozivi da su krenuli dan-dva prije prvoga dana kada je išla u banku podići prve novce. Da njoj T nije točno rekao zašto u banci ne smije pitati vezano za to vrijede li njeni novci ili ne, a da je ona bila rekla da će pitati, a da joj on nije dao, samo da je rekao da je on iz kriminalne dubinske policije i zabranio joj da bilo što pita.

11. Sud je obrane optuženika cijenio nevjerodostojnima i usmjerenima isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

12. Naime, što se tiče VV on u svojoj obrani navodi da mu je FV rekao da treba otići po novac za kuću koju je on prodao, a da bi potom na raspravi rekao da mu je FV rekao da je neki njegov prijatelj prodao kuću i da treba uzeti novac od prodaje te njegove kuće što njegov iskaz čini nedosljednim samome sebi. Nadalje, VV navodi kako mu je FV rekao točno gdje treba ići i kod koga i da mu je kuću u koju treba ići pokazao na „google maps“ i da je on po tome prepoznao da je to kuća u kojoj je bio kao turist prijašnjih godina dok FV navodi da on uopće nije znao kod koga VV treba ići niti mu je to pokazao na bilo koji način, niti je ikada kontaktirao sa osobom od koje je VV trebao preuzeti novac, niti ima njen broj telefona niti zna njeno ime, ta da mu nije mogao pokazati gdje treba ići na google maps aplikaciji jer da se tom aplikacijom uopće ne zna služiti. FV u svojoj obrani navodi da je njega stanoviti TV zamolio da mu pronađe nekoga tko će za njega otići u Hrvatsku preuzeti novac, da mu je on nakon 15ak dana dao broj VV i da on ništa drugo ne zna o tome, da su se VV i TV o svemu dalje samostalno dogovarali bez njega. S druge pak strane Z ne navodi da ga je FV uopće povezao s TV niti da je s njim uopće na bilo koji način komunicirao, već da je sve informacije o tome gdje treba ići dobio upravo od FV, a koji navodi da mu takve informacije uopće nije dao i da ih nije ni znao. FV navodi da je na traženje TV da mu pronađe nekoga tko će mu otići preuzeti novac u Hrvatsku istome nakon 15ak dana dao broj VV, ali to nije u skladu s iskazom oštećene ČV, koji ovaj sud smatra vjerodostojnim, koja navodi da ju je T nazivao u razdoblju od nekoliko dana prije prve predaje novac, dakle nekoliko dana prije 25. lipnja 2025. pa do dana posljednje isplate novca, dakle do 1. srpnja 2025., a što je prekratko vrijeme pozivanja da bi se u njega ikako moglo uklopiti vrijeme od 15 ak dana koliko je prošlo dok FV nije dostavio TV kontakt telefona VV. Da je TV uistinu od FV tražio da mu pronađe nekoga da mu ode u Hrvatsku preuzeti novac od ČV, to bi ga tražio onda kada je već osigurao da će ČV novac predati, a to se obzirom na optuženi događaj vremenski nikako ne uklapa u 15 dana koliko je trebalo FV da TV da broj telefona VV, jer nije nimalo logično i u to ovaj sud nikako ne može povjerovati da bi stanoviti TV tražio od FV da mu nađe nekog pouzdanog da mu ode u Hrvatsku preuzeti novac, a da još nije imao osobu koju je dovođenjem i održavanjem u zabludio doveo do toga da želi predati svoj novac. Nadalje, iz iskaza oštećene ČV, a koji ovaj sud smatra vjerodostojnim, proizlazi da se VV pojavio pred njenom kućom svaki put neposredno nakon što bi ona u banci preuzela novac i nakon što bi je nazvao „ T“ koji bi joj tada rekao da iziđe predati novac jer da je zaštitar došao da ga preuzme. Iz navedenog je razvidno da je osoba koja preuzima novac, VV bio u konstantnom kontaktu sa „ S“ i da su njih dvojica koordinirali svoje postupanje prema oštećenoj. Ovaj podatak se slaže čak i sa dijelom obrane optuženog Z koji je naveo da bi on, kada bi došao do kuće oštećene, nazvao FV da ju on nazove i kaže joj da iziđe iz kuće kako bi mu predala novac. Stoga je za sud potpuno nevjerodostojna obrana FV koji navodi da njega VV nije zvao kako bi on nazvao oštećenu da iziđe iz kuće upravo onda kada je on došao ispred njene kuće ikako bi mu predala novac, objašnjavajući da on nju nikada nije zvao niti da uopće ima njen broj telefona. Međutim, ovakvo objašnjenje je po mišljenju suda potpuno neodrživo ne samo radi toga što oštećena govori da ju je T zvao kada bi ona preuzela novac kako bi izišla ispred kuće i predala ga LV, već i iz logične činjenice da se preuzimanje novca nesporno dogodilo, a da se zasigurno nebi dogodilo da T nije obavijestio oštećenu da je VV došao ispred njene kuće kako bi preuzeo novac.

Upravo uslijed gore iznesenog sud je odbio dokazni prijedlog FV za pozivanje i ispitivanje TV koji očito po podatcima iz spisa nije mogao biti involviran u optuženi događaj.

Što se tiče obrane optuženog FV u kojoj on navodi kako je tek nakon izlaska iz vozila VV prebrojao novac koji se nalazio u kovertama odnosno da je to učinio TV, a ne on, te da je u kovertama bilo prvi put 3.200,00 eura, a drugi put 5.400,00 eura što su znatno manji iznosi od onoga što je oštećena nesporno podigla sa svoga računa i predala LV. FV u svojoj obrani nadalje navodi da on prilikom prvog odlaska uopće nije znao zbog čega VV ide u Hrvatsku te da je to doznao tek kada je po Čulinom povratku u BiH ušao u njegovo vozilo, što je kontradiktorno obrani VV koji je naveo da mu je upravo FV rekao da treba ići u Hrvatsku preuzeti novac, a što je kontradiktorno i Krešićeboj obrani kada on navodi da ga je TV tražio da mu nađe nekoga pouzdanog tko bi za njeg otišao u Hrvatsku preuzeti novac, s tim da je VV u svojoj prvoj obrani rekao da mu je C rekao da je on prodao kuću i da treba preuzeti novac za njega, a da on ne može ići jer da nema putnu ispravu, dok je u svojoj obrani pred sudom rekao da mu je FV rekao da treba ići podići novac za njegovog prijatelja koji je prodao kuću. U svakom slučaju VV navodi isključivo FV kao jedini izvor svojih informacija o tome gdje treba ići i što treba poduzeti, a što se logički uklapa u činjenicu da je VV 20ak puta sa svoga mobitela kontaktirao FV nakon što ga je ostavio u Neumu pa dok se nije vratio po njega na isto mjesto, a što upućuje na zaključak o njihovoj koordinaciji vezano za postupanje prema oštećenoj jer su se zajedno vozili od [adresa] do Neuma 75 kilometara, dakle oko 2 sata te su znali da će se istim putem i vraćati pa nije za očekivati da su imali razlog komunicirati o stvarima koje nisu vezane za optužene radnje, jer su za to nedvojbeno imali dovoljno vremena i prije i nakon preuzimanja novaca od oštećene, a što je VV i objasnio u svojoj obrani navodeći da je zvao FV da zove oštećenu da iziđe iz Kuće kako bi mu predala novac. Ovo potvrđuje i izlist njihove telefonske komunikacije koja se u potpunosti slaže s time kao i izlist poziva koje je oštećena primila od „ T“, upravo neposredno nakon što je VV zvao FV da nazove oštećenu da iziđe ispred kuće kako bi mu predala novac pa je tim više obrana optuženog FV da on nikada nije zvao oštećenu niti da je zvao bilo koga drugog da ju zove da iziđe iz kuće kako bi predala novac Čuli očito nevjerodostojna i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

13. S druge pak strane sud je iskaz ČV cijenio dosljednim logičnim, uvjerljivim i time vjerodostojnim. Naime, iako je sam način na koji je oštećena prevarena, odnosno priča u koju su je uvjerili optuženici i kojom su je doveli i održavali u zabludi jako neuvjerljiva s brojnim logičkim, životnim pa i zdravorazumskim nelogičnostima, najuvjerljivija činjenica da je ista ipak bila podobna dovesti i održavati u zabludi oštećenu jest činjenica da je ista po njoj slijepo postupala, slijedila svaki naputak osobe koja joj se predstavila kao T pa čak i lagala u banci o razlogu zašto podiže novac, prešutjela sve navedeno svojim sinovima, te u konačnici, a što je i nesporno u ovom predmetu, podigla i predala svoj novac bez ikakve potvrde o primopredaji ili bilo kakvog pisanog traga u tom smislu. Za navesti je također kako ČV, iako u dijelu svoga iskaza prvo govori da je bila zaključila kako je VV zapravo T, navodi kako je po glasu, čim ga je uživo čula na raspravi, shvatila da je FV zapravo T, odnosno osoba koja ju je dovela u zabludu i održavala ju u zabludi.

14. Dakle, obrane optuženika su u brojnim činjenicama međusobno kontradiktorne, nelogične, neživotne i time nevjerodostojne, a obrana VV je još u navedenom dijelu kontradiktorna i samoj sebi, pa ih je sud stoga smatrano nevjerodostojnima i isključivo usmjerenima na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, za sud je potpuno nelogično i nevjerojatno da je VV mislio da je FV prodao jednu od svojih kuća koje ima u Hrvatskoj, kako je to naveo u svojoj obrani, i da kritične prigode ide podići novac od te prodaje, a LV po vlastitom iskazu poznaje cijeli život, druže se, izlaze na ista mjesta, susjedi su i zna da on živi od prodaje piva na nogometnim utakmicama što radi već 17 godina pa je za očekivati da osoba koja ima više kuća po Republici Hrvatskoj nema potrebu prodavati pivo na nogometnim utakmicama te da je to osoba koja nema novaca za platiti izradu osobne i putne isprave već mu to mora platiti netko drugi.

Nadalje, kada je VV izmijenio svoju obranu i naveo da mu je FV rekao da treba preuzeti novac za njegovog prijatelja koji je prodao kuću ni to nema logike jer je taj prijatelj mogao otvoriti račun u Republici Hrvatskoj i zatražiti da mu kupac uplati novac na taj račun koji bi on onda mogao nesmetano koristit, ali prije svega su oba navoda nelogična jer FV navodi da mu on uopće nije rekao ništa o tome, već da je Čulin broj dao TV koji da mu je sve objasnio gdje treba ići i što raditi, a što je, sukladno uvodno analiziranom, suprotno nespornoj telefonskoj komunikaciji VV s FV prije predaje novca i vremena primljenih dolazni poziva oštećene koji se događaju gotovo istovremeno, ovo tim više što je VV, sukladno pregledu njegova mobitela odmah po prvom preuzimanju novca od oštećene isti fotografirao i sliku poslao upravo FV iz čega je jasno, suprotno njegovoj obrani, da je FV znao što je VV išao preuzeti, ali je isto tako jasno i da je VV otvarao predmetni novac iako je u svojoj obrani tvrdio da nije.

15. Budući dakle da sud, uslijed gore izložene argumentacije, obrane optuženika smatra nevjerodostojnima te budući da je nesporno da je oštećena dovedena i održavana u zabludi učestalim pozivima optuženika u dva navrata, kako je to opisano u predmetnoj optužnici, predala ukupno 171.000,00 eura prvooptuženom, koji je taj novac dao drugooptuženom, budući da je uslijed izložene analize očito da treća osoba, osim optuženih, u predmetnom optuženom postupanju nije postojala, sud je smatrao da su optuženici optuženim radnjama ispunili sva zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela koje im se stavlja na teret.

16. Naime, imajući u vidu sve izvedene dokaze sud smatra da se istima u cijelosti zatvara krug indicija koje upućuju na jedini mogući zaključak da su upravo optuženici ti koji su optužene prigode oštećenu doveli i održavali u gore opisanoj zabludi uslijed čega je ista predala svoj novac prvooptuženom, a što je u konačnici nesporna činjenica. U ovom predmetu je jedino sporno jesu li optuženici ti koji su oštećenu telefonskim pozivanjem doveli i održavali u opisanoj zabludi. Uslijed gore izložene argumentacije sud je dovodeći optuženi događaj u vremenski i logički kontekst isključio da bi stanoviti TV bila osoba koja bi oštećenu dovela i održavala u zabludi, a kako je nesporno da oštećena između ostalih poziva osobe koja ju dovodi i održava u zabludi, dobiva njene pozive upravo onda kada VV dolazi ispred njene kuće kako bi izišla i predala mu novac, jedino je moguće i jedino je logično objašnjenje da isti, zajedno s drugooptuženim raspolaže ostvarenjem bića kaznenog djela koje se optuženicima stavlja na teret, a što ih čini počiniteljima istih, ovo je tim logičnije kada se iz popisa poziva koje je u optuženom razdoblju oštećena primala od „ T“ vidi da ju je isti u danima predaje novca drugooptuženom zvao upravo onda kada je on bio ispred njene kuće sa pozivnog broja [broj telefona] a koji se tada nalazio u Bosni i Hercegovini.

17. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenim djelima za koja se terete može se reći da su oni u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bili potpuno svjesni protupravnosti svoga postupanja i da oštećenu ČV, u nakani da se nepripadno okoriste, pozivanjem i uvjeravanjem da im preda svoj novac koji ima na banci, uslijed obrazloženja u koje su je uvjerili, istu dovode u zabludu i održavaju ju u zabludi u optuženom periodu kako bi ona na štetu svoje imovine nešto učinila, a što je ista u konačnici u cijelosti i izvršila i predala LV 171.000,00 eura pa je za sud nesporno da su isti postupali s izravnom namjerom.

18. Dakle, budući da su optuženi svojim postupanjem optužene prigode ostvarili sva zakonska obilježja po jednog produljenog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njihovu postupanju, to su isti odgovorni za počinjenje navedenog kaznenog djela pa ih je sud oglasio krivima.

19. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju im je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njihovoj strani.

20. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela ovaj sud smatra da su isti bili potpuno ubrojivi, jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost.

21. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optuženika njihovu dosadašnju neosuđivanost, dok je od otegotnih okolnosti na njihovoj strani cijenio visinu iznosa za koji su oštetili oštećenu Macu Tolj.

22. Sud je osim prije obrazloženog odbijanja dokaznog prijedloga obrane za pozivanje i ispitivanje TV, odbio i dokazni prijedlog obrane za vještačenje mobilnog uređaja i Sim kartice koji su korišteni za pozivanje oštećene broja: 00387(0)63 642179 budući da isti nije dostupan ovome sudu, dok je od dokaznih prijedloga za pozivanje i ispitivanje UV, ZV i GV podneskom odustala sama obrana FV.

23. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije Sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, da se utječe na počinitelje da više ne čine kaznena djela, da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na njihovu svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

24. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići samo izricanjem kazne zatvora optuženicima. Naime, cijeneći iznimno visoku količinu štete prouzročene oštećenoj optuženim postupanjem optuženika, koji još k tome predmetna kaznena djela čine kao produljena, dakle cijeneći još i njihovu upornost i protek vremena u njihovom protupravnom postupanju sud smatra da će se samo izricanjem kazne zatvora optuženicima na optimalan način potaknuti iste da ubuduće ne čine nova kaznena djela, ali i da će se izricanjem ovakve sankcije poslati jasna poruka u smislu generalne prevencije o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela, posebice predmetnog kaznenog djela te o nužnosti i pravednosti adekvatnog kažnjavanja počinitelja istih.

25. Slijedom svega navedenog Sud je prvooptuženog LV na temelju odredbe čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 52. istog Zakona zbog počinjenja predmetnog produljenog kaznenog djela prevare osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. srpnja 2026. u 12,30 sati pa na dalje.

26. Potom je Sud drugooptuženog FV na temelju odredbe čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 52. istog Zakona zbog počinjenja predmetnog produljenog kaznenog djela prevare osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. siječnja 2026. u 19,30 sati pa na dalje.

27. Na temelju odredbe čl. 62. st. 1. t. 1. Kaznenog zakona Sud je optuženom LV i FV odredio i posebne obveze da u roku od 1 godine po pravomoćnosti ove presude solidarno podmire oštećenoj ČV iznos od 171.000,00 eura uplatom na njen račun s naznakom "plaćanje štete po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4K-365/25", a sve budući da je sud prihvatio glavnicu njenog postavljenog imovinskopravnog zahtjeva upravo u navedenom iznosu budući da podatci kaznenog postupka pružaju pouzdanu osnovu za presuđenje u ovom dijelu.

28. Dakle, sud je na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenoj ČV dosudio postavljeni imovinsko pravni zahtjevi na ime štete prouzročene počinjenjem predmetnog produljenog kaznenog djela prevare iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona na njenu štetu u iznosu od 171.000,00 eura, a koji iznos se odnosi na glavnicu toga duga te je naložio optuženicima navedeni iznos nadoknaditi oštećenoj solidarno uplatom na njen račun dok ju je za preostali zatraženi, a nedosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva , a koji se odnosi na kamate na navedeni iznos, uputio da isti može potraživati u posebnoj parnici.

29. Nadalje, sud je od optuženog VV trajno oduzeo mobilni uređaj marke "Samsung" koji je od istoga oduzet uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP Ston broj: 01233197 od 4. srpnja 2025 te je od optuženog FV trajno oduzeo mobilni uređaj marke "Techno pop 7" koji je od istoga oduzet uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PGP Metković broj: 01671266 od 10. siječnja 2026., a sve budući da se radi o predmetima koji su korišteni kao dokaz u ovom kaznenom postupku i koji su bili upotrijebljeni za počinjenje predmetnih kaznenih djela.

30. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. - 8. ZKP/08 padaju na teret optuženika i to paušalni troškovi kaznenog postupka u iznosu od po 300,00 eura, te trošak branitelja po službenoj dužnosti i trošak punomoćnika oštećene. Optuženi su dužni u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude podmiriti navedeni trošak kaznenog postupka uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-36525 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K.365/25) te su u istom roku dužni sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.

U Dubrovniku, 4. svibnja 2026.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka. Oštećenik može podnijeti žalbu u odnosu na imovinskopravni zahtjev i troškove kaznenog postupka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KO-DO-288/25,

- Optuženiku LV putem Zatvora u Dubrovniku,

- Braniteljici Ani Birimiši, odvjetnici u Dubrovniku,

- Optuženiku FV, putem Zatvora u Dubrovniku,

- Braniteljici po službenoj dužnosti Vedrani Belin, odvjetnici u Dubrovniku,

- Oštećenoj ČV,

- punomoćniku oštećene MV, odvjetniku u [adresa].