Poslovni broj: Us I-316/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćenici Klaudii Šopić, odvjetnici u Zadru, M. Klaića 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na dohodak od otuđenja imovine i imovinskih prva, nakon javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Klaudie Šopić, odvjetnice u Zadru i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-14/23-01/156, Urbroj: 513-04-23-2 od 12. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, Klasa: UP/I-410-23/2023-013/00034, Urbroj: 513-007-13-01-2023-0002 od 31. kolovoza 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-14/23-01/156, Urbroj: 513- 04-23-2 od 12. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, Klasa:UP/I-410-23/2023-013/00034, Urbroj: 513-007-13-01-2023-0002 od 31. kolovoza 2023., kojim je utvrđena porezna osnovnica u iznosu od 52.724,97 eura i porez i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2019. u iznosu od 14.172,47 eur/106.782,48 kuna.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom prigovara utvrđenoj stambenoj korisnoj površini stana tj. etažne jedinice 3, kao i trošak gradnje predmetne etaže. Tvrdi kako je priložio zk izvadak za etažu 3, tj. predmetni stan iz kojeg zk izvatka jasno proizlazi što čini predmetni stan Etažu 3, koji su mu pripatci pa samim tim i kolika mu je korisna stambena površina. Tvrdi kako iz Glavnog projekta nije moguće utvrditi stambenu korisnu površinu predmetne etaže, jer su etažne jedinice određene na temelju Elaborata etažiranja i Potvrde Grada [adresa], a na temelju čega su uspostavljene etažne jedinice u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] i izdan zk izvadak, a ne na temelju Glavnog projekta iz kojeg nije razvidno niti može biti što pripada ovoj etažnoj jedinici. Tvrdi kako površinu nekretnine utvrđuju javne isprave kao što je izvadak iz zemljišne knjige, a u slučaju u kojemu nije moguće javnim ispravama, potrebno je, u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku provesti ispitni postupak izvođenjem dokaza očevidom uz nazočnost ovlaštenog vještaka građevinske struke. Prigovara kako iz obrazloženja tuženika proizlazi kako utvrđena korisna površina stana ne odgovara površini prema zk izvatku koji je javna isprava i po kojem je razrezan porez na promet nekretnina. Navodi kako u slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprava o nabavi, nabavna vrijednost se utvrđuje procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine. Prigovara kako u konkretnom slučaju procijenjena vrijednost ukupne etalonske cijene građenja predmetne zgrade u iznosu od 796,34 eura po m2 korisnog stambenog prostora nije pravilna, niti bi se za konkretnu nekretninu mogla uzeti takva etalonska cijena građenja s obzirom na način gradnje, korištene građevinske materijale i ugrađene uređaje, jer se ne radi o tipskoj gradnji, kao i o nikakvoj poticajnoj državnoj stanogradnji. Prigovara kako je stvarni izdatak gradnje u cijelosti pogrešno izračunat u odnosu na predmetnu etažu 3, jer uslijed pogrešnog utvrđenja stambene korisne površine etaže 3, nije se mogao pravilno izračunati ukupan trošak gradnje. Tvrdi kako etalonska cijena građenja nema nikakve podloge u stvarnim cijenama s obzirom da je izgradnja vršena u vlastitoj, te da nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, a koji od strane tuženika nije pravilno utvrđen. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. Nevenu Matijeviću iz Splita.

5. U sporu su održane rasprave 21. svibnja 2025. i 20. ožujka 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je utvrđenje obveze poreza na dohodak od otuđenja imovine i imovinskih prava za 2019. godinu.

8. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 121/19.) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

9. Odredbom članka 58. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se dohotkom iz članka 56. Zakona (dohodak od imovine i imovinskih prava) smatra i dohotkom koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitaka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. Stavkom 2. istog članka propisano je da dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.

10. Odredbom članka 60. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

11. Iz sadržaja spisa tuženog tijela proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo da je tužitelj u dvije godine od dana stjecanja otuđio tri stana, i to: Stan 2 za cijelo, Stan 3 za cijelo i Stan 4 za cijelo, svi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], , što se prema Zakonu o porezu na dohodak smatra oporezivim dohotkom od imovine i imovinskih prava.

12. Predmet ovog spora je otuđenje nekretnine E-3, stana oznake Stan 3 na prvom katu zgrade korisne površine 53,84 m2 sa sporednim dijelom: natkrivenom terasom korisne površine 21,02 m2 te parkirališno mjesto PM 3 i parkirališno mjesto PM 4, ukupne korisne površine 25,30 m2, kč. br. [katastarska čestica], zk 6817, k. o. [katastarska općina], adresa: [adresa].

13. Porezno tijelo je prilikom utvrđivanja dohotka od otuđenja nekretnina u obzir uzelo primitak prema ispravama o stjecanju, odnosno kupoprodajnim ugovorom zaključenim s kupcem HĆ iz [adresa], u iznosu od 145.148,68 eura, koji iznos je obračunat kao primitak poreznog obveznika.

14. Porezno tijelo je ukupne izdatke utvrdilo u ukupnom iznosu od 92.147,27 eura, a isti se odnose na razmjeni dio ukupnih troškova izgradnje nekretnine i to trošak komunalnog doprinosa u iznosu od 1.197,74 eura, trošak za vodni doprinos u iznosu od 339,37 eura, trošak priključka električne energije u iznosu od 1.409,33 eura, trošak vodovodnog priključka u iznosu od 188,50 eura, nabavnu cijenu građevinskog zemljišta u iznosu od 12.165,73 eura i ostale troškove (upravne pristojbe za izdavanje građevinske i uporabne dozvole) u iznosu od 34,54 eura, prema vjerodostojnoj dokumentaciji, te je porezno tijelo izdatke građenja, koji su utvrđeni prema etalonskoj cijeni građenja, utvrdilo u iznosu od 76.812,06 eura, kao najobjektivnijem elementu utvrđivanja stvarnih troškova, jer tužitelj za iste nije priložio vjerodostojnu dokumentaciju. Dakle, ukupni izdatci utvrđeni u iznosu od 92.147,27 eura, uvećani su za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, te je ukupni izdatak za predmetnu nekretninu utvrđen u iznosu od 92.423,71 eura, kako je opisano na stranici 2. prvostupanjskog poreznog rješenja.

15. Slijedom navedenog, tužitelju je na temelju utvrđenih iznosa primitaka i izdataka utvrđena osnovica dohotka od otuđenja nekretnina odnosno imovinskih prava u iznosu od 52.724,97 eura (145.148,68 eura - 92.423,71 eura), odnosno porez i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2019. u iznosu od 14.172,47 eura/106.782,48 kuna, kako je to prikazano na stranici 6. Zapisnika, Klasa: 410-23/2021-013/00023, Urbroj: 513-07-13-01/2023-005 od 15. lipnja 2023.

16. Tužitelj je u sudskom sporu predložio izvođenje dokaza na okolnost pravilnosti utvrđene korisne površine predmetnog stana, a kako to proizlazi iz zapisnika sa rasprave održane 21. svibnja 2025.

17. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. Nevenu Matijeviću iz Splita, Vinogradska 56, na okolnost pravilnosti utvrđene korisne površine predmetnog stana, kako je tužitelj i predložio.

18. Vještačenje po sudskom vještaku građevinske struke Sud je proveo radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10. i 5/14.) i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, kako tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku u pogledu pravilnosti utvrđene korisne površine predmetnog stana, prema stajalištu ovog Suda, dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja u upravnom sporu od strane neovisnog sudskog vještaka građevinske struke.

19. Sudski vještak za područje za graditeljstva i procjene nekretnina dipl. ing. Neven Matijević u svom Nalazu i mišljenju od 24. rujna 2025. utvrdio kako netto korisna (neto prodajna površina) u skladu sa odredbom članka 3. stavka 1. točke 35. Zakona o gradnji (NN br. 153/13. -126/19.) predstavlja ukupnu neto podnu površinu zgrade koja odgovara namjeni uporabe zgrade., a koja se računa prema točki 5.1.7. HRN EN ISO 9836:2011 i koeficijenta korisne vrijednosti površina iskazanih u Prilogu 1. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN br. 105/15). Sudski vještak je utvrdio kako korisna površina nekretnine označene kao etažno vlasništvo E3 iznosi: stan na I katu korisna površina iznosi 53,84 m2 (53.84 x 1.00), natkrivena terasa korisne površine 10,51 m2 (21.02m2 x 0,50), dva parkirna mjesta 5.06 m2 (2 x 12.65 x 0.20), dakle, ukupna korisna površina iznosi 69,41 m2.

20. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama na očitovanje.

21. Tužitelj je u svom očitovanju od 20. prosinca 2025. prigovorio nalazu i miljenju iz razloga što je nepotpuno. Navodi kako porezno tijelo kao korisnu površinu stana prilikom utvrđivanja nije uzelo površinu pripadaka na terenu kao što su vrt i parkirna mjesta, dok iz vještačenja proizlazi da je vještak parkirališna mjesta uzeo u korisnu površinu stana, što je tužitelj tvrdio da mora, kao i druge pripatke iz zk izvatka koje čine sastavni dio predmetne nekretnine. Prigovorio je kako nalaz i mišljenje nije obrazloženo, te kako iz nalaza i mišljenja jasno ne proizlazi je li isti u konačnici utvrdio drugačije činjenično stanje u pogledu korisne površine predmetne nekretnine od činjeničnog stanja utvrđenog od strane poreznog tijela.

22. Tuženik nije dostavio svoje očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

23. Sud je rješenjem od 2. veljače 2026. odredio dokaz dopune nalaza i mišljenja radi otklanjanja prigovora tužitelja iz podneska od 20. prosinca 2025.

24. Sudski vještak je u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu od 20. ožujka 2026. ostao pri utvrđenjima iz nalaza i mišljenja od 24. rujna 2025. te je kazao kako je jasno da je utvrđeno drugačije činjenično stanje i da je vidljiva razlika od 15.57 m2, te kako se razlika odnosi na razliku u površini između natkrivenog i nenatkrivenog otvorenog parkirnog mjesta.

25. Dakle, među strankama je sporna pravilnost utvrđene korisne površine nekretnine E-3, stana oznake Stan 3 na prvom katu zgrade, kč. br. [katastarska čestica], zk 6817, k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], te je li u istu trebalo uračunati dva parkirališna mjesta.

26. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, prema ocjeni ovog Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo korisnu površinu nekretnine E-3, stana oznake Stan 3 na prvom katu zgrade 53,84 m2 (53.84 m2 x 1.00), natkrivene terase korisne površine 10,51 m2 (21.02 m2 x 0,50) i dva nenatkrivena parking mjesta PM3 i PM4 korisne površine 5,06 m2 (2 x 12.65 x 0.20), kako je to i sudski vještak utvrdio u svom nalazu i mišljenju od 24. rujna 2025., koji nalaz i mišljenje Sud prihvaća pravilnim, stručnim i utemeljenim na pravilima struke, kao i utemeljenim na odredbama Zakona o gradnji i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, na koje propise se sudski vještak pozvao u svom Nalazu i mišljenju, pri tome cijeneći činjenicu kako su porezno tijelo i sudski vještak utvrdili sporne činjenice (korisnu površinu predmetnog stana) na isti način, kako to proizlazi iz Zapisnika od 15. lipnja 2023. (str. 6.) i Nalaza i mišljenja (str. 45. spisa).

27. Usmenu dopunu Nalaza i mišljenja na raspravi održanoj 20. ožujka 2026. kada je vještak naveo kako je usporedbom površina iz nalaza i mišljenja i utvrđenja poreznog tijela razlika od 15,57 m2, ovaj Sud ne prihvaća pravilnim, iz razlog što je navedeno u suprotnosti sa cjelokupnom dokumentacijom spisa predmeta, utvrđenja porezne uprave u Zapisniku od 15. lipnja 2023., ali i samog nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 24. rujna 2025. Napominje se kako je Sud prilikom ocjene pravilnosti nalaza i mišljenja sudskog vještaka dužan kritički ispitati njegovu pravilnost i ukoliko isto prihvaća ili ne prihvaća (u cijelosti ili djelomično) za to dti valjane i obrazložene razloge. Dakle, Sud je pravilnim ocijenio Nalaz i mišljenje uzimajući u obzir i cijeneći činjenicu kako su porezno tijelo i sudski vještak utvrdili sporne činjenice (korisnu površinu predmetnog stana) na isti način, kako to proizlazi iz Zapisnika od 15. lipnja 2023. (str. 6.) i Nalaza i mišljenja (str. 45. spisa), a što će sud dodatno pojasniti i u nastavku presude, dok Sud nije prihvatio usmenu dopunu nalaza i mišljenja jer ista nije utemeljena na podacima koji proizlaze iz cjelokupnom spisa predmeta.

28. Nastavno, u konkretnom slučaju treba napomenuti kako iz Zapisnika poreznog tijela proizlazi kako je prilikom utvrđenja pojedinačnog iznosa nabavne cijene građevinskog zemljišta temeljem udjela površine svakog stana odnosno prema njihovoj zajedničkoj ukupnoj površini stjecatelja, ukupna površina utvrđena 172,08 m2, dok je za predmetni stan E-3 površina utvrđena 64,35 m2 (stan 53.84 m2 + natkrivena terasa 10.51 m2) te postotni udio od 37,40 %, odnosno u iznosu od 12.165,73 eura (Tablica 1. Zapisnika, str. 4.). Dakle, iz navedenog je razvidno kako parkirna mjesta nisu uračunata prilikom izračuna ukupne površine predmetnog zemljišta i nekretnine.

29. Nadalje, iz Zapisnika poreznog tijela proizlazi kako je prilikom utvrđenja korisne površine predmetnog stana oznake E-3 utvrđena površina stana 53,84m2, natkrivene terase 10.51 m2 i dva parkirna mjesta PM3 PM4 5,06 m, te u suvlasničkom dijelu 154/1000 udio od 15,40 % u ukupnim troškovima gradnje, (stranica 6 i Tablica 3. Zapisnika). Iako bi iz navedenog izračuna proizlazilo kako je porezno tijelo u korisnu površinu stana oznake E-3 uračunalo parkirna mjesta, iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi kako u korisnu površinu stana oznake E-3 nisu uračunata parkirna mjesta. Ako uzmemo u obzir izračun nespornog suvlasničkog udjela 154/1000 predmetnog stana sa korisnom površinom od 64,35 m2 (stan 53.84 m2 + natkrivena terasa 10.51 m2) dobijemo udio od 15,40%, jednako kao i ako uzmemo korisnu površinu od 69,41 m2 (stan 53.84 m2 + natkrivena terasa 10.51 m2 + parkirna mjesta 5.06 m2) dobijemo isto udio od 15,40%. Obzirom na navedeno, isto ne dovodi do utvrđenja drugačije visine izdataka – troškova građenja (vidjeti Tablicu 3. Zapisnika), stoga niti isti prigovor tužitelja ne utječe na pravilnost utvrđenja visine izdataka vezano za utvrđenu korisnu površinu stana oznake E-3.

30. Međutim, obzirom na sporno pitanje u predmetnom postupku je li u korisnu površinu nekretnine E-3, stana oznake Stan 3 trebalo uračunati dva parkirališna mjesta, kako tužitelj smatra, ovaj Sud je stajališta kako je pravilno porezno tijelo utvrdilo kako se u korisnu površinu stana uračunava površina stana i natkrivene terase uz primjenu koeficijenata Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, dok se površina nenatkrivenih parking mjesta ne uračunava u korisnu površinu samog stana, već se radi o posebnom, sporednom dijelu nekretnine.

31. U skladu sa navedenim, obzirom kako je i sudski vještak u svom nalazu i mišljenju od 24. rujna 2025. potvrdio pravilnim utvrđenja poreznog tijela u pogledu korisne površine predmetnog stana E-3, što je jedino bilo predmet/opseg vještačenja, ovaj Sud ocjenjuje kako tužitelj svojim prigovorima iz tužbe nije doveo u sumnju pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja i zakonitost postupanja tuženika, niti su isti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega prigovore iz tužbe ocjenjuje neosnovanim.

32. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki izreci presude.

33. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao izreci rješenja.

U Splitu, 17. travnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja Klaudii Šopić, odvjetnici u Zadru, M. Klaića 4,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana