REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1651/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja AV, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika LVK, diplomirane pravnice, 4. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju LV iznos od 3.806,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 3.800,00 EUR od 1. prosinca 2025. do isplate i

- na iznos od 6,00 EUR od 4. svibnja 2026. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja HV koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 584,00 € od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24.07.2025. g. do dana isplate 21.08.2025.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LV u dijelu u kojem traži isplatu 900,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. srpnja 2025. do isplate.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LV u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.800,00 EUR koja teče od 24. srpnja 2025. do 30. studenoga 2025. te na iznos od 6,00 EUR koja teče od 24. srpnja 2025. do 3. svibnja 2026.

V. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. naknaditi tužitelju LV trošak parničnog postupka u iznosu od 1.515,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja LV za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 410,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja predložena podneskom od 22. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 22. travnja 2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca VUPIK plus d.o.o. u dvorištu ratarstva na Ovčari prilikom obavljanja poslova prijevoza i istovara mineralnog gnojiva. Sukladno zakonskim odredbama, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 24. srpnja 2025., a tuženik mu je u predmetu broj: 70 IMOD 3341 2025 isplatio na ime naknade štete 21. kolovoza 2025. iznos od 584,00 EUR, a koji iznos za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Slijedom navedenog, tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od 2.584,00 EUR, što umanjeno za nesporno isplaćenih 584,00 EUR, iznosi 2.000,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je tužiteljev poslodavac VUPIK PLUS d.o.o. na dan štetnog događaja imao kod tuženika zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima, za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 1. siječnja 2026. br. 078700123311 s pripadajućim Uvjetima kao sastavnim dijelom police. S obzirom da je do ozljeđivanja tužitelja došlo na radu, prilikom obavljanja radnog zadatka, postoji odgovornost tužiteljevog poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu, odnosno, tuženika kao osiguravatelja po polici osiguranja od odgovornosti iz poslovne djelatnosti. Međutim, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Naime, tuženik je tužitelju u izvansudskom postupku, temeljem podnesenog odštetnog zahtjeva od 24. srpnja 2025. u predmetu 70 IMOD 3341 2025 dana 21. kolovoza 2025. isplatio iznos odštete od ukupno 584,00 EUR i to s osnova neimovinske štete iznos od 500,00 EUR i 84,00 EUR za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, sve sukladno vrsti i težini zadobivene ozljede kao i dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji. U smislu iznesenog, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, jer smatra da je u izvansudskom postupku u potpunosti izvršio svoju obvezu isplate cjelokupne neimovinske i imovinske štete od pretrpljene ozljede na radu od 22.4.2025. Također osporava i zatraženi tijek zateznih kamata.

3. Tužitelj je podneskom od 22. siječnja 2026., nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da je povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja preinaku tužbe. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Prijave o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), odštetnog zahtjeva od 24. srpnja 2025. (str. 9-10 spisa), medicinske dokumentacije (str. 11-12 spisa), naloga za doznaku po šteti (str. 17 spisa),

dopisa tuženika od 19. kolovoza 2025. (str. 18-19 spisa), police osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 20-22 spisa), privitka polici osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 23 spisa) te druge dokumentacije priložene u spis te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću (str. 36-37 spisa).

5. Na ročištu održanom 26. ožujka 2026., punomoćnici stranaka su naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 22. travnja 2025. te zahtjev za isplatu zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 584,00 EUR.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika te da su tužitelju tuđu pomoć pružali ukućani.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

10. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj ozlijedio 22. travnja 2025. za vrijeme radnog vremena kod poslodavca VUPIK plus d.o.o. prilikom obavljanja poslova prijevoza i istovara mineralnog gnojiva.

13. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću. U svom nalazu i mišljenju od 16. siječnja 2026. vještak je utvrdio da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja te da je liječen konzervativno i da se tužitelj držao uputa liječnika. Liječenje ozljeda je završeno koncem studenog 2025. Prema MR nalazu (od 7. studenoga 2025.) uz ligamentarnu ozljedu, postojala je i osteohondralna lezija ruba talusa što je posljedica predmetne ozljede uganuća gležnja koja je mogla zahtijevati određeno razdoblje mirovanja. Otkrivena tvorna u navikularnoj kosti nije posljedica ove ozljede. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje su zaostale trajne posljedice u opsegu od 5% smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog bolnog ograničenja pokretljivosti lijevog gležnja u manjem stupnju te će u tom omjeru predstavljati dodatno opterećenje. Zaostao je i strah i to tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta tužitelj je trpio 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 5 dana. tužitelj je pretrpio i tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede i neizvjesnosti za ishod oko 28 dana. Fizičku bol tužitelj je trpio jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta oko 12 dana te manjeg intenziteta još oko 90 dana. Trajni bolovi povremenog javljanja su dio trajnih posljedica te su tako i procijenjeni. Tuđa pomoć i njega su tužitelju bili potrebni po 1 sat dnevno kroz 18 dana (vrijeme mirovanja).

14. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zvonimira Lovrića.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zvonimira Lovrića budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis, a na temelju pregleda tužitelja.

16. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

17. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

18. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bol ukupno 103 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 13 dana, a slabijeg intenziteta 90 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 38 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 6 dana, a slabijeg intenziteta 32 dana, da smanjenje životnih aktivnosti iznosi 5%, da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 56 godina, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 4.300,00 EUR.

19. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

20. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO-a i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužitelju za 18 sati potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP-a, u traženom iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja. Stoga tužitelju pripada naknada u iznosu od 90,00 EUR.

21. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 500,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 84,00 EUR na ime tuđe pomoći, tužitelju je valjalo dosuditi daljnji iznos od 3.800,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 6,00 EUR na ime imovinske štete (tuđe pomoći). U preostalom djelu odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje tužitelja okončano krajem studenoga 2025., ocjena ovog suda je da tužitelju pripadaju zatezne kamate od 1. prosinca 2025. pa do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 3.800,00 EUR od 24. srpnja 2025. do 30. studenoga 2025.

23. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate teku od donošenja presude prvog stupnja budući ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos od 6,00 EUR od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 6,00 EUR od 24. srpnja 2025. do 3. svibnja 2026.

24. Člankom 943. stavkom 1. i 2. ZOO-a propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Budući je tuženik isplatio iznos od 584,00 EUR u rokovima propisanim člankom 943. ZOO-a sud je odbio i dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 584,00 EUR teku od 24. srpnja 2025. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do 21. kolovoza 2025. (dana isplate).

25. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

26. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

27. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.706,00 EUR.

28. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav tužbe od 15. rujna 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 31. listopada 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 24. studenoga 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 12. siječnja 2026. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 22. siječnja 2026. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 26. ožujka 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu za objavu (Tbr. 9/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR; što ukupno iznosi 1.200,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (300,00 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.500,00 EUR.

29. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 81% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 19%. Uzimajući u obzir omjer 100:81% u odnosu na 0:19%, tužitelj je uspio u sporu 90,5%, a tuženik 9,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 81%, a što odgovara iznosu od 1.215,00 EUR.

30. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.515,00 EUR.

31. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 27. studenoga 2025. i od 25. veljače 2026. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

32. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

33. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku