REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-8841/2021-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužiteljice EE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o. u Zagrebu protiv tužene ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 19. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Veronike Bačani, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika ME, odvjetničkog vježbenika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o zajmu broj 110504AMB ovjeren kod javnog bilježnika ŽE pod brojem ovjere OV-993/11 sklopljen između tužene ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao zajmodavca i sada pokojnog SE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca i tužiteljice EE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao solidarnog jamca.

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu ugovora o zajmu broj 110504AMB ovjerenog kod javnog bilježnika ŽE pod brojem ovjere OV- 993/11 sklopljenog između tužene ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao zajmodavca i sada pokojnog SE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca i tužiteljice EE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao solidarnog jamca i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica]. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-73) stan na prvom (I.) katu ravno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika u površini od 49,24 čm, [adresa] kao poseban dio zkčbr. [katastarska čestica] koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, tako da se briše založno pravo (hipoteka) na navedenoj nekretnini upisano u korist ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

III. Nalaže se tuženoj ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tužiteljici EE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 2.990,59 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČE (dalje u tekstu: tužiteljica) te ĆE, sada pokojni, u tužbi navode da su se u ožujku 2010. godine obratili trgovačkom društvu Napredak poslovanja d.o.o. koje je na području Grada Zagreba javno reklamiralo usluge pružanja zajmova i kredita građanima s namjerom da od navedenog društva pozajme određeni iznos novaca. Zaposlenici Napredak poslovanja d.o.o. prikazali su tužiteljima da ako žele pozajmiti novčana sredstava od tog društva, da moraju sklopiti ugovor o zajmu, ali s fizičkom osobom na koju će ih uputiti te su posljedično navedenom, tužitelji kao zajmoprimci 10. ožujka 2010. sklopili ugovor o zajmu broj VT10AMB10 s EEZ iz [adresa] kao zajmodavcem, a koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Ladi Draškić. Taj je ugovor sklopljen na iznos od 10.222,90 EUR, međutim tužitelji nikad nisu temeljem navedenog ugovora o zajmu primili taj iznos, već su od djelatnika Napredak poslovanja d.o.o. primili na ruke iznos od 33.000,00 kn. Kao sredstvo osiguranja potraživanja iz predmetnog ugovora o zajmu zasnovano je založno pravo na nekretnini u vlasništvu tužitelja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na 74. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-73) stan na I (prvom) katu ravno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika u površini od 49,24 čm, [adresa] kao poseban dio kčbr. [katastarska čestica] koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi. Tužitelji su na ime povrata po ugovoru o zajmu redovito otplaćivali rate u mjesečnim iznosima od 2.170,00 kn te je razvidno iz potvrda o uplati da su plaćali na ruke, a da su novac preuzimali uvijek isti djelatnici odnosno zaposlenici koji su preuzimanje anuiteta svaki put potvrđivali pečatom drugog trgovačkog društva pa se na potvrdama nalaze pečati raznih trgovačkih društava Napredak poslovanja d.o.o., EKSTENZIJA d.o.o, TRAMONTANA NAUTIKA d.o.o. Sveukupno su na ime otplate po ugovoru o zajmu tužitelji otplatiti iznos od ukupno 15.190,00 kn. Tužitelji su kao sredstvo osiguranja potraživanja izdali i bjanko zadužnicu broj OV- 2258/10 izdanu od strane sada pok. SE, a koju zadužnicu je trgovačko društvo USLUGE AXIA d.o.o. poslalo na naplatu te je s računa sada pok. SE **.**.2010. naplaćen iznos od 9.655,16 kn te 11. veljače 2011. iznos od 1.177,32 kn. Nakon godine dana redovitih uplata zaposlenici kreditnog ureda nagovaraju tužitelje da sklope novi ugovor o zajmu kako bi vratili preostali dug po ugovoru o zajmu te tužitelji to i čine na nagovaranje i pritisak zaposlenika kreditnog ureda. Stoga, tužitelji 4. svibnja 2011. kod javnog bilježnika ŽE potpisuju ugovor o zajmu broj 110504AMB u kojem je navedeno da je sada pok. ĆE kao zajmoprimac i založni dužnik primio iznos zajma od 11.552,78 EUR što je u kunskoj protuvrijednosti iznos od 85.000,00 kn. Kada su kod javnog bilježnika potpisivali predmetni ugovor o zajmu nisu primili nikakav novac niti su prije potpisivanja niti poslije potpisivanja vidjeli tuženu niti im je ona ikad pozajmila bilo kakav novac. Po ugovoru o zajmu broj 110504AMB tužiteljima nije isplaćen ikakav novčani iznos, već je taj ugovor sklopljen radi reprogramiranja prethodnog ugovora o zajmu broj VT10AMB10 odnosno zatvaranja postojećeg dugovanja po istom. Kao osiguranje potraživanja po ugovoru o zajmu broj 110504AMB zasnovano je založno pravo na istoj nekretnini kao i po prethodnom ugovoru o zajmu. Na ime otplate po ugovoru o zajmu broj 110504AMB tužitelji su otplatili iznos od 61.622,40 kn. Istoga dana kada su potpisali ugovor o zajmu broj 110504AMB, potpisuju i potvrdu o prijevremenom otplaćivanju duga po ugovoru o zajmu broj VT10AMB10, koju su sada pok. SE prezentirali zaposlenici kreditnog ureda koju je potpisao i EEZ, a uz koju potvrdu sada pok. ĆE nije primio ikakav obračun te je s njegove nekretnine brisano založno pravo upisano temeljem ranijeg ugovora o zajmu broj VT10AMB10. Zaposlenici kreditnog ureda konstantno su nazivali tužitelje, tražili ih da plate sve veće i veće iznose na ime nepostojećeg duga po ugovoru o zajmu broj 110504AMB ne dostavljajući im ikakve izračune navodnog duga. Na potvrdama o uplati rata na ime ugovora o zajmu broj 110504AMB djelatnici kreditnih ureda ponekad stavljaju pečat trgovačkog društva TRAMONTANA NAUTIKA d.o.o., ARI 9000 d.o.o., a ponekad trgovačkog društva OPTIMUS ARTIS d.o.o. bez ikakvog pravnog obrazloženja. Dopisom od 8. studenoga 2012. tužitelji su obaviješteni od strane odvjetnika Roberta Izidora Majića da je ĐEZ otkupio potraživanje od tužene te je ĐEZ poslao još dva dopisa tužiteljima navodeći u istima nepostojeće dugovanje prema tuženoj. Tužitelji navode da je ugovor o zajmu broj 110504AMB od 4. svibnja 2011. ništetan i ne proizvodi pravne učinke jer je riječ o zelenaškom ugovoru te stoga što tužena nikada nije pozajmila ikakav novčani iznos na ime zajma. Napominju da je i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta vodio kaznene postupke pred Županijskim sudom u Zagrebu po optužnici broj K-US-139/12 u kojim postupcima je utvrđeno da su osuđenici protupravno djelovali u cilju sklapanja većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima radi pribavljanja protupravne imovinske koristi. Sva trgovačka društva koja se nalaze na potvrdama na isplati osnovana su upravo radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla te su osuđenici, koji se nalaze u presudama u postupku koji se vodio temeljem navedene optužnice, djelovali u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja osoba u koji spadaju i tužitelji te se sve odvijalo putem kreditnih ureda i prema planu i dogovoru osuđenika. Sva navedena trgovačka društva brisana su iz sudskog registra. Predmetni ugovor ima sve odlike zelenaškog ugovora. Naime, između predmeta ugovorom o zajmu preuzetih obveza postoji očit nesrazmjer jer je tužiteljima pozajmljen iznos od svega 33.000,00 kn, a naveden je iznos pozajmice od 10.222,90 EUR te je očito prekomjerno ugovorena kamata. Tužitelji su pristali na nesrazmjer zbog stanja nužde, teškog materijalnog stana, a u vrijeme sklapanja ugovora predmetni tzv. kreditni uredi imali su saznanja o postojanju navedenih nepovoljnih okolnosti kod tužitelja. Lihvarenje ili kamatarenje označava ponudu usluge uz svjesno iskorištavanje lošeg položaja stranke, konkretno tužitelja. Predmetno poslovanje od strane tzv. kreditnih ureda i tuženika je lihvarenje i osnovano je očekivati i imati osnovanu sumnju da se radi o zločinačkoj namjeri. Tužiteljica i sada pok. ĆE zaključili su predmetni pravni posao u egzistencijalnoj ugrozi kada su osobno i njihove obitelji bili u egzistencijalnoj nuždi, a zbog dobivanja sredstava za prehranjivanje i podmirivanje osnovnih životnih potreba. Postupali su lakomisleno vjerujući da iza svega stoji stvarna kreditna institucija koja postupa zakonito, a silina nezakonitosti očituje se u upravo u postupanju tzv. kreditnih ureda te tuženika i drugih sudionika s kojima su se tzv. kreditni uredi poslužili kao paravanom. Tužiteljica i sada pok. RE smatrali su da s tzv. kreditnim uredima sklapaju ugovor o zajmu, međutim isti su obmanuti lažima i nezakonitim postupanjem s ciljem prijevare i glavnim ciljem da se od tužitelja oduzme vlasništvo predmetne nekretnine koja je jedina imovina tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnim ugovor o zajmu broj 110504AMB e i naložiti brisanje nastalog zemljišnoknjižnog stanja na osnovi ugovora o zajmu broj 110504AMB na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na 74. suvlasničkom dijelu na način da se briše založno pravo (hipoteka) upisano u korist tužene. Traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj P-2982/19-18 od 29. rujna 2021. utvrđen je prekid postupka jer je I. tužitelj ĆE preminuo, nastavljen je postupak s obzirom na to da je nasljednica ČE podneskom od 24. rujna 2021. preuzela postupak te je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na MEZ, prvotno II. tuženika.

3. Tužena ĐE (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe. Osporava da tužitelju ne bi bio isplaćen cjelokupan iznos temeljem predmetnog ugovora o zajmu jer je isto u suprotnosti s dokumentacijom koju dostavlja. Okolnost da zajmoprimcu navodno ne bi bio isplaćen cjelokupan iznos temeljem ugovora o zajmu nije razlog ništetnosti ugovora. Naime, ako tužitelj smatra da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno da isti nije isplatio zajmoprimcu cjelokupan iznos temeljem ugovora o zajmu, ukazuje na odredbu članka 360. ZOO-a, sukladno kojoj u slučaju neispunjenja ugovorne obveze jedne ugovorne strane, druga ugovorna strana ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili raskid predmetnog ugovora. U cijelosti je razvidno da tužitelj u konkretnom slučaju nije ovlašten tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o zajmu zbog navodnog neispunjenja obveza zajmodavca iz istog ugovora, a sve budući da navedeno nije razlog ništetnosti predmetnog ugovora o zajmu. Ističe da isti nikada nije iskoristio stanje nužde niti bilo koje od stanja propisanih odredbom članka 329. Zakona o obveznim odnosima, budući da istom takva stanja na strani zajmoprimca SE i tužiteljice nisu bila poznata, a što je subjektivni kriterij potreban za ocjenu postojanja zelenaškog ugovora u konkretnom slučaju, dok je tuženik nasuprot navedenom ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno isplatio zajmoprimcu cjelokupni ugovoreni iznos zajma. Zajmoprimac i tužitelj su u solemniziranom ugovoru o zajmu potvrdili kako postoji potraživanje tuženika prema istima, a što zasigurno ne bi učinili da predmetni dug ne postoji, odnosno da nisu zaprimili pozajmljeni novčani iznos. Slijedom navedenih činjenica, tuženik nije ništa obećavao zajmoprimcu i tužitelju, već je ispunio sve svoje obveze prema istom. Zajmoprimac i tužitelj su pred javnim bilježnikom, a kako to proizlazi iz sadržaja potvrde privatne isprave (solemnizacije) sačinjene po javnom bilježniku ŽE, nakon što je istima pročitan sadržaj ugovora o zajmu u kojem se utvrđuje postojanje tražbine (primitak iznosa) temeljem predmetnog ugovora o zajmu, potvrdili sadržaj takve isprave. Sporna je i netočna tvrdnja da zajmoprimcu ne bi bio isplaćen iznos ugovorenih 85.000,00 kn. S tim u vezi, dostavlja presliku isplatnice potpisane od strane zajmoprimca, a iz koje je razvidno kako je zajmoprimac zaprimio upravo iznos od 85.000,00 kn. U koje je svrhe zajmoprimac sklopio predmetni Ugovor o zajmu tuženiku nije poznato, niti mu je poznato je li temeljem primljenog iznosa podmirivao neka ranija dugovanja prema trećim osobama, niti se to tuženika tiče pored činjenice da je ispunio svoju ugovornu obvezu. S tim u vezi, dostavlja i zamolbu za odgodu ovrhe sastavljenu i potpisanu po tužiteljima u kojem priznaju primitak iznosa od 85.000,00 kn i mole odgodu ovrhe iz razloga neurednih primanja. Dostavlja u spis i potpisanu izjavu zajmoprimca i tužitelja koje su isti predali na dan sklapanja ugovora o zajmu, a kojom potvrđuju da nisu u nuždi, teškom imovinskom stanju, nemaju imovinskih neprilika te da nemaju smanjenu sposobnost rasuđivanja. Ako bi se naknadno utvrdilo suprotno, tada bi se sasvim sigurno moglo smatrati da su navedeni namjerno doveli tuženika u zabludu prilikom sklapanja predmetnog ugovora o zajmu, a što bi očito bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja koje je jedno od temeljnih načela obveznih odnosa te se stoga ne bi moglo temeljem navedene okolnosti ići in favorem tužitelja. Tužena nije obuhvaćena optužnicom koju navodi tužiteljica te okolnost da bi zajmoprimac i/ili tužitelj eventualno bio oštećen kaznenim djelom koji je stavljen na teret trećim osobama različitim od tuženika, niti na koji način ne može biti od utjecaja na ovosudni parnični postupak, tim više što eventualni imovinsko-pravni zahtjev tužitelja nije predmet ovosudnog parničnog postupka niti isti može biti predmet odlučivanja u ovosudnom parničnom postupku. Kazneni postupci na koje se poziva tužitelj nemaju apsolutno nikakve veze s ovosudnim parničnim postupkom niti sa činjeničnom niti pravnom osnovom te je neprihvatljivo da tužitelj na ovaj način pokušava dovesti u vezu tuženike s istima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška postupka tuženiku.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao: ugovor o zajmu broj VT10AMB10 od 10. ožujka 2010. (list 4-7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9- 13 spisa), uplatnice (list 14-16 spisa), odgovor na prigovor od 30. travnja 2019. (list 17 spisa), dopis Usluge Axia d.o.o. (list 18 spisa), ugovor o zajmu broj 110504AMB (list 19-24 spisa), uplatnice (list 25-27 spisa), potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 4. svibnja 2011. (list 28 i 29 spisa), dopis od 8. studenoga 2012. (list 30 spisa), opomenu pred tužbu od 9. srpnja 2015. (list 31 spisa), ''obavijest'' ŽEZ (list 32-34 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačka društva NAPREDAK POSLOVANJA d.o.o., EKSTENZIJA d.o.o., TRAMONTANA NAUTIKA d.o.o., Usluge Axia d.o.o., Ari 9000 d.o.o. i Optimus artis d.o.o., Soria Usluge d.o.o., Mundus Maximus d.o.o. (list 35-50 i 84-93 spisa), isplatnicu (list 112 spisa), zamolbu za odgodu ovrhe (list 113 spisa), izjavu korisnika zajma (list 119 i 120 spisa), dopis o odbijanju pravne pomoći (list 128-138 spisa), nalog za provođenje istrage (list 139-153 spisa te 154-168 spisa), pravno mišljenje (list 169-175 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐE (list 197-199 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-36/14, KOv-Us-35/14, Kov-US-38/14, Kov-Us-52/14, K-US-36/15 i K- Us-22/16 (list 369-856 spisa), saslušane su svjedokinje LE (list 207-208 spisa) i JE (list 268-269 spisa) te svjedok ŽE (list 282-283 spisa), saslušana je tužiteljica (list 283-286 spisa, dok je tužena odustala od prava na vlastito saslušanje.

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu broj 110504AMB, sklopljenog 4. svibnja 2011. između tužiteljice kao solidarnog jamca te pok. SE, kao zajmoprimca i tužene kao zajmodavca te zahtjev tužiteljice da se naloži brisanje zabilježbe prava zaloga na nekretnini tužiteljice upisanog kao osiguranje za naplatu predmetnog zajma temeljem spornog ugovora o zajmu.

7. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao solidarni jamac i pok. ĆE, kao zajmoprimac i založni dužnik te tužena, kao zajmodavac, 4. svibnja 2011. sklopili ugovor o zajmu broj 110504AMB, koji je solemniziran kod javnog bilježnika ŽE pod brojem OV- 993/11, a isto je razvidno i iz dostavljenog ugovora. Osim toga, uvidom u ugovor utvrđeno je :

- da je u članku 1. navedeno da se ugovor sklapa između dvije fizičke osobe od kojih niti jedna nije vjerovnik sukladno čl. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju zbog čega se na prava i obveze primjenjuje Zakona o obveznim odnosima te se ugovorne strane s time slažu i odriču se svih prigovora izvan tog dogovora ili u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju,

- da je u članku 3. ugovora navedeno da je zajam namijenjen financiranju ulaganja u poslovne svrhe zajmoprimca,

- da je u članku 5. ugovora navedeno da se korisnik zajma obvezuje ugovorene mjesečne rate uplaćivati na žiro-račun zajmodavca ili ako zajmodavac odredi i ovlasti pravnu osobu koja će u njegovo ime zaprimati uplate na svojoj blagajni ili na svoj žiro-račun, a navedeno je i da se dostava u eventualnim sudskim postupcima koji proiziđu iz ovog ugovora šalje na adresu danu od korisnika zajma,

- da je u članku 12. ugovora navedeno da korisnik zajma i jamac neosporivo izjavljuju i garantiraju da će u pisanom obliku obavijestiti zajmodavca u slučaju osporavanja, žalbi i primjedbi ili bilo koji zahtjeva tako da će preporučeno poslati dopis na adresu zajmodavca, kao i da je korisnik zajma potpuno svjestan da bilo koja radnja bez poštivanja gore navedenih koraka, što uključuje podnošenje žalbi bilo kojoj državnoj instituciji može rezultirati prijavom zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela što je kažnjivo prema čl. 302. KZ RH te takav postupak može dovesti do trenutnog raskida ugovora s potpunom naplatom elemenata garancije.

8. Nije sporno da je tužena temeljem spornog ugovora o zajmu upisala u zemljišnim knjigama založno pravo kao osiguranje povrata iznosa zajma.

9. Sporno je je li predmetni ugovor zelenaški ugovor i posljedično tome ništetan.

10. Čitanjem ugovora o zajmu broj VT10AMB10 od 10. ožujka 2010. utvrđeno je da su istog sklopili EEZ iz [adresa], kao zajmodavac te sada pokojni ĆE, kao zajmoprimac i založni dužnik te tužiteljica kao sudužnik. Kao iznos zajma naveden je iznos od 10.222,90 eura, a sklopljen je na razdoblje od 10. ožujka 2010. do 10. svibnja 2013. I ovaj ugovor u članku 18. sadrži odredbu da zajmoprimac i sudužnik neosporivo izjavljuju i garantiraju da će u pisanom obliku obavijestiti zajmodavca u slučaju osporavanja, žalbi i primjedbi ili bilo koji zahtjeva tako da će preporučeno poslati dopis na adresu zajmodavca, kao i da je korisnik zajma potpuno svjestan da bilo koja radnja bez poštivanja gore navedenih koraka, što uključuje podnošenje žalbi bilo kojoj državnoj instituciji može rezultirati prijavom zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela što je kažnjivo prema čl. 302. KZ RH te takav postupak može dovesti do trenutnog raskida ugovora s potpunom naplatom elemenata garancije. Ugovoreno je i da se zajmoprimac obvezuje ugovorene mjesečne rate uplaćivati na tekući račun zajmodavca ili na žiro-račun pravne osobe koju zajmodavac pravnu osobu za zaprimanje uplata u njegovo ime (čl. 7.). Ugovoreno je i da su stranke suglasne da ugovor o zajmu ne sklapaju na razini svoje djelatnosti ili poduzetničkog poslovanja, da ovaj zajam ne spada pod Zakon o bankama jer je sklopljen između dvije fizičke osobe, da ovaj zajam nije zajam koji bi bio dio područja Zakona o zaštiti potrošača jer je sklopljen između dvije fizičke osobe. Ugovoreno je i da su zajmoprimac i sudužnik dužni uručiti bjanko zadužnicu zajmodavcu za osiguranje vraćanja zajma.

11. Pregledom uplatnica (list 14-16 spisa) utvrđeno je da su iste izdane sada pokojnom SE kao potvrde o plaćanju 7 od 38 rata u razdoblju od 12.04.2010. do 03.11.2010. u korist konta 62261, a kao blagajnici su navedena trgovačka društva EKSTENZIJA d.o.o. i NAPREDAK POSLOVANJE d.o.o. Prema navedenim uplatnicama navedenim pravnim osobama uplaćeno je ukupno 15.190,00 kn.

12. Čitanjem dopisa od 30. travnja 2019. Addiko Bank d.d. utvrđeno je da istim navedena banka odgovara na prigovor sada pokojnog SE te navodi da je temeljem dostavljene zadužnice OV-2258/10 vjerovnika USLUGE AXIA d.o.o. izvršila terećenje njegovog računa za ukupno 9.751,71 kn 18. studenoga 2010. te da je 1. siječnja 2011. navedena zadužnica migrirana u FINA-u te je po istoj još jednom vršena naplata u korist računa vjerovnika 11. veljače 2011. u ukupnom iznos od 1.177,32 kn. Banka više nema saznanja je li zadužnica još uvijek u FINA-i jer klijent više nema račune u Addiko Bank d.d. Dakle, ukupni je temeljem zadužnice s računa sada pokojnog SE u korist Usluge Axia d.o.o. naplaćen iznos od 10.832,48 kn.

13. Čitanjem dopisa vjerovnika Usluge Axia d.o.o. (list 18 spisa), koji nema datum, utvrđeno je da istim Usluge Axia d.o.o. povlače bjanko zadžnicu OV-2258/10 koju je izdao ĆE poslanu 3. listopada 2010. iz redoslijeda naplate te mole povrat iste na adresu knjigovodstvenog servisa Poslovne staze d.o.o., Bogovićeva 1, Zagreb.

14. Pregledom uplatnice (prva uplatnica na listu 25 spisa) utvrđeno je da je ista izdane sada pokojnom SE na iznos od 48.122,40 kn za zatvaranje po ugovoru VT10AMB10 4. svibnja 2011., a kao blagajnik je navedeno trgovačko društvo Tramontana nautika d.o.o. Preostale uplatnice izdane su kao potvrde o plaćanju 6 od 59 rata u razdoblju od 03.06.2011. do 23.02.2012. u korist konta 63040, a kao blagajnici su navedena trgovačka društva Tramontana nautika d.o.o. i Optimus Artis d.o.o. Priložene su i dvije uplatnice kao potvrde o plaćanju na račun trgovačkog društva Tramontana nautika d.o.o. i Ari 9000 d.o.o. Prema navedenim uplatnicama navedenim pravnim osobama uplaćeno je ukupno 13.500,00 kn.

15. Čitanjem potvrde o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 4. svibnja 2011. utvrđeno je da njome EEZ potvrđuje da je sada pokojni RE podmirenjem iznosa od 48.122,40 kn po ugovoru o zajmu VT10AMB10 62261 na dan 10. ožujka 2010., a ujedno RE potvrđuje da nema nikakvih potraživanja, žalbi ili nejasnoća nakon otplate citiranog iznosa protiv zajmodavca ili bilo kojoj trećoj oobi koja je bila potencijalno vezana uz zajam. Ista potvrda izdana je i tužiteljici. Na obje potvrde nalaze se brojevi 62261, a na dostavljenim (list 14-16 spisa) također je navedeno da se uplate odnose na konto 62261 iz čega sud nedvojbeno zaključuje da se te uplate odnose na podmirenje zajma po ugovor sklopljenom s SEZ.

16. Čitanjem dopisa od 8. studenoga 2012. odvjetnika Roberta Izidora Majića utvrđeno je da se tim dopisom obraća tužiteljici i sada pokojnom SE kao punomoćnik ŽEZ iz [adresa] te navodi da je isti otkupio potraživanje od zajmodavca ĐE te ih poziva da daljnje iznose uplaćuju na račun tog odvjetnika. Isti odvjetnik upućuje im i 9. srpnja 2015. opomenu pred tužbu zbog dugovanja u iznosu od 69.059,00 kn. Također, uvidom u dopis MEZ, koji navodi da je u Hrvatskoj zastupan po odvjetnicima Marku Krpanu i Robertu Izidoru Majiću, utvrđeno je da istim navedena osoba obavještava tužiteljicu i sada pokojnog SE da je otkupio potraživanje ĐE prema njima te ih upozorava na prijevare BE i njegove radnice i rođakinje CE. Spominje i neke druge odvjetnike- Krešimira Duića, Tomislava Hotka kao i osobe- HE te IE, optuženike u kaznenom postupku K-US-55/2014 zajedno sa BE te ih upozorava da njima ne uplaćuju novce.

17. Čitanjem izvadaka iz sudskog registra za trgovačka društva Napredak poslovanja d.o.o., Ekstenzija d.o.o., Tramontana nautika d.o.o., Usluge Axia d.o.o., Ari 9000 d.o.o. i Optimus artis d.o.o. utvrđeno je da su sve navedene brisane iz sudskog registra. Kao njihovi osnivači i osobe ovlaštene za zastupanje navode se ŠE, FE, GE iz [adresa], ČEZ iz [adresa], ZE, UE, ĆEZ iz [adresa], EEZB iz [adresa], NE, PE iz [adresa], ĐEZ iz [adresa], OE iz [adresa].

18. Čitanjem isplatnice br. 110504AMB od 4. svibnja 2011. (list 112 spisa) utvrđeno je da je na istoj kao blagajnik navedena ĐE, kao primatelj ĆE, izdana je na iznos od 85.000,00 kn za isplatu po ugovoru 110504AMB.

19. Čitanjem izjave korisnika zajma od 4. svibnja 2011. utvrđeno je da je istu dala tužiteljica tuženoj kao zajmodavcu u ulozi korisnika zajma kojom izjavljuje da nije u nuždi, nije u teškoj financijskoj situaciji, nema nekih teških imovinskih neprilika, nema smanjenu sposobnost rasuđivanja, samosvjesno prihvaća svojim potpisom sve uvjete iz ugovora koje je detaljno proučila, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da je potpuno sposobna svaki mjesec podmiriti ratu po ugovoru (ili potpuni povrat u koliko je sklopljen zajam na mjesec dana) te se odriče zahtjeva za poništenjem ugovora sa zajmodavcem nakon što je dobila iznos zatraženog zajma. Istu takvu izjavu potpisao je i sada pokojni ĆE.

20. Dostavljene presude između drugih osoba koje je tužena dostavila uz odgovor na tužbu kao i pravna mišljenja profesora nisu posebno cijenjena jer je riječ o odlukama donesenim u odnosu na druge osobe te se iste ne mogu dovesti u vezi s ovim postupkom, dok pravno mišljenje profesora nije obvezujuće u ovom predmetu, a je li ili nije počinjeno kazneno djelo i koje kazneno djelo ovlašten je jedino utvrđivati nadležni sud što je i učinio u predmetima Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-36/14, KOv-Us-35/14, EUS-38/14, Kov-Us-52/14, K-US-36/15 i K-Us-22/16.

21. Nije posebno cijenjen zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐE sastavljenom u Županijskom državnom odvjetništvu 26. listopada 2012. u kaznenom predmetu K-US- 139/12, IS-US-15/12 jer je tužena osporila vjerodostojnost dostavljene preslike, a tužiteljica je odustala od prijedloga da se zatraži potvrda istovjetnosti navedene preslike zapisnika s izvornikom.

22. Čitanjem presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-36/14, KOv-Us- 35/14, Kov-US-38/14, Kov-Us-52/14, K-US-36/15 i K-Us-22/16 utvrđeno je da su istima različite fizičke osobe, npr. AE, VE, KE i dr. osuđeni zbog kaznenog djela zločinačkog udruživanja iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona te kaznenog djela lihvarskog ugovora iz čl. 242. st. 1. i 2. KZ-a jer su u razdoblju od početka 2007. do 17. svibnja 2012, na području Republike Hrvatske s drugim osobama u cilju sklapanja što većeg broja pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanjem protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske, povezali se u zajedničko djelovanje prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih uvjeta i materijalnih prilika, pri čemu je ugovaran povrat zajma na način da su u pisanim ugovorima navedeni iznosi veći od stvarno danog zajma, te ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa, te je ugovoreno i osiguranje povrata zajma među ostalom i zalaganjem nekretnina, pri čemu su osnovali brojna trgovačka društva među kojim su i Napredak poslovanje d.o.o., Ekstenzija d.o.o., Tramontana nautika d.o.o., Optimus Artis d.o.o. i druga te su nudili strankama sklapanje ugovora o zajmu čiji je povrat bio osiguran nekretninama ili osobnim vozilima te su sačinjavali tekstove ugovora o zajmu i dogovarali sa zajmoprimca njihovo potpisivanje te predavali strankama novac na ime zajma sklopljenog pod lihvarskim uvjetima i od zajmoprimca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora, koji su glasili na veće iznose bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima, uz osiguravanje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga, na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja već nesrazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja, bez obzira na iznos već do tada izvršenog povrata duga, a na koji način su pozajmili novac najmanje 660 zajmoprimaca od kojih su na ime povrata tih zajmova danih pod lihvarskim uvjetima pribavili korist od najmanje 91.350.523,48 kn te su svi proglašeni krivima radi kaznenih djela protiv javnog reda-zločinačkim udruženjem, opisano i kažnjivo po čl. 328. st. 1. KZ-a i protiv imovine-lihvarskim ugovorom, iz čl. 242. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, te su osuđeni na kazne zatvora koje su im zamijenjene radom za opće dobro, odnosno uvjetnom osudom.

23. Svjedokinja LE u iskazu je navela da nije bila prisutna prilikom sklapanja predmetnog ugovora koji se odnosi na tužiteljicu, budući da tužiteljicu tada nije poznavala, ali navodi da je i ona na isti način podigla kredit. U bitnome je nadalje iskazivala o načinu na koji je ona sklapala ugovor te je navela da nije dobila iznos koji je bio naveden u ugovoru, već manji, da su se izmjenjivala trgovačka društva s kojima se to odvijalo, da su na kraju svi bili uhićeni i zatvoreni. Spominje Napredak poslovanje, Extenziju, Stratosferu, Plavu svjetlost, BE, Đ, TE, navodi da je bila u nuždi jer joj je novac bio potreban za operaciju kičme. I ona je utužila te vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti.

24. Svjedokinja JE u iskazu u bitnome navodi da nije prisustvovala sklapanju konkretnog ugovora niti je bila kod javnog bilježnika jer tužiteljicu i njezinog supruga tada nije niti poznavala. Upoznala ih je neposredno nakon što su sklopili ugovor i shvatili da su prevareni. Bili su u teškoj financijskoj situaciji, djelovali su jadno i nisu imali novca niti za pokretanje postupka, budući da su se bojali koliki su to troškovi, a bila im je potrebna i financijska pomoć oko pokretanja tog postupka. Navodi da joj je tužiteljica rekla da joj je novac bio potreban zbog smrtnog slučaja u obitelji, odnosno smrti njene majke.

25. Svjedok ŽE u iskazu navodi, nakon što mu je predočen ugovor o zajmu (list 19-23 spisa), da je predmetni ugovor potvrđen u njegovom javnobilježničkom uredu. Navodi da se konkretnog predmetnog ugovora ne sjeća kao niti predmetnih stranaka pa tako niti ovdje prisutne tužiteljice. Svaki ugovor koji se solemnizira prethodno obvezno čita strankama, a u slučaju nekakvih nejasnoća od strane stranaka, obrazlaže te nejasnoće, a ako i dalje bude nejasno, takav ugovor on ne solemnizira. Strankama on obrazlaže ako se radi o ovršnom ugovoru, kao u ovom slučaju koje su posljedice za stranku u slučaju neplaćanja po istom ugovoru, odnosno da isti predstavlja ovršnu ispravu te da se vjerovnik može izravno naplatiti, bez da u posebnoj parnici dokazuje obveze iz ugovora. Nije mu poznato da se protiv ĐE vodi kazneni postupak zbog predmetnog ugovora i tako sličnih ugovora.

26. Tužiteljica u iskazu navodi da je zajedno sa svojim sada pokojnim suprugom Marijom Andabaka 2009. godine zapala u financijske probleme. Naime, njen suprug je bio hrvatski ratni vojni invalid zaposlen u hrvatskoj vojsci, koji je 2009. godine poslan u mirovinu te su mu tada primanja sa 8.000,00 kn pala na 3.000,00 kn, s time da ističe da prvih otprilike 6 mjeseci HZMO nije njenom suprugu još obračunao mirovinu pa ju isti nije ni primao kroz to razdoblje. Zbog toga su ona i njen suprug bili u financijskim problemima te su se nagomilali neplaćeni tekući računi, ujedno joj je te godine umrla i majka pa je i tu imala dodatne troškove. Dodatno navodi da su ona i suprug imali dva kredita koja su otplaćivali te zbog toga u banci nisu bili kreditno sposobni. Tada je vidjela na letcima za postojanje određenog kreditnog ureda te je nazvala broj telefona iz oglasa. Tom prilikom joj je osoba rekla da dođe u poslovnicu u Ilici u Napredak poslovanje d.o.o. Ona i njen suprug su potom otišli u navedenu poslovnicu gdje im je rečeno da iako nisu kreditno sposobni da će im oni odobriti kredit pod uvjetom da založe stan u kojem žive u [adresa], u [adresa]. Tu im je rečeno da sutradan odu na potpisivanje ugovora u poslovnicu u Bogovićevoj 1, Zagreb te su oni tako i postupili. Kada su došli u poslovnicu u Bogovićevoj 1 vidjeli su da su tu i neki drugi ljudi koji su uzimali kredit te su oni svi poslani da odu kod javnog bilježnika Lade Draškić, u Ulica Frane Petrića, Zagreb. Prvo su kod javne bilježnice ušli neki ljudi iz Varaždina, a potom ona i njen suprug. Navodi da je tom prilikom u uredu javne bilježnice bio i jedan muškarac za kojeg su rekli da je EEZ, ali koji nije ništa pričao niti se predstavljao. Rekli su noj i njenom suprugu da brzo moraju potpisati, a oni su zatim potpisali više dokumenata te im u uredu javnog bilježnika nitko nije čitao predmetni ugovor. U ugovoru je bilo navedeno da primaju kredit u iznosu od oko 10.200,00 eura, a njima je tom prilikom kod javnog bilježnika u kuverti dano 33.000,00 kn. Navodi da je prvotni dogovori bio da će oni dobiti 50.000,00 kn, ali tom prilikom im je zaposlenik kreditnog ureda rekao da su od tog iznosa oduzeti troškovi solemnizacije, kamata i agencijske provizije te im je rečeno da ako ima nekakvih nedoumica da dođu sutra u kreditni ured u Ilicu. Navodi da su sutradan ona i suprug i otišli u Ilicu te im je tamo ponovno objašnjeno da je to sve u redu budući da su oduzeti gore navedeni troškovi. Navodi da im u javnobilježničkom uredu nije dana niti mogućnost da pročitaju predmetni ugovor budući da im je bilo rečeno da zbog nedostatka vremena moraju brzo piti svu dokumentaciju. Navodi da su prema tom ugovoru oni trebali plaćati 2.170,00 kn mjesečno kroz 36 mjeseci. Predmetne rate su u početku uplaćivali na način da bi im bilo rečeno da svaki mjesec donesu tu ratu u određenu poslovnicu, a tako su nekad nosili u Ilicu, a kasnije u Martićevu ulicu gdje je bila nova firma Ekstenzija. U jednom trenutku kada su došli platiti ratu u kreditni ured u Ilicu taj kreditni ured više nije radio te nisu bili u mogućnosti istu platiti te je kroz određeno vrijeme kroz otprilike nekoliko dana njen suprug utvrdio da je njegov račun blokiran od strane Usluge Axia d.o.o., a na temelju zadužnice koju je on potpisao isto kod javnog bilježnika. Tada su oni nazvali M (Ivana) koji je bio kontakt osoba iz predmetnih kreditnih ureda te im je on rekao da dođu u poslovnicu u Martićevu kako bi se dogovorili. Navodi da iako se radilo o samo jednoj rati koja nije plaćena da je njenom mužu skinuto na temelju te zadužnice 9 i nešto tisuća kuna, odnosno 4 rate. Nadalje navodi da je tom prilikom u Martićevoj bio i M, koji je radio kao administrator i bio je njihova kontakt osoba te im je isti rekao da se ne može odblokirati navedeni račun, već da oni moraju isti reprogramirati. Navodi da su zatim ona i njen suprug dobivali pozive sa internetskog broja odnosno sakrivenih brojeva, a u kojima im je bilo rečeno da moraju reprogramirati dug, odnosno potpisati novi ugovor. Također, jednom prilikom dok su djeca bila sama doma došao je neki čovjek koji je tražio nju ili supruga, ali isti nisu bili doma. Drugi dan je došao čovjek iz kreditnog ureda koji se predstavio kao RE, tužiteljica misli da se radi o AE, protiv kojeg se vodi kazneni postupak. Tom prilikom su doma bili njen suprug i djeca, a ona je bila na poslu. Suprug ju nije zvao budući da ju nije htio uznemiriti dok je na poslu, a navedeni RE se tom prilikom predstavio kao RE iz [adresa] koji radi za kreditni ured Nautika Tramontana te je on rekao da moraju reprogramirati kredit, odnosno sklopiti novi ugovor, a u suprotnom da će oni pokrenuti ovrhu na stanu odnosno aktivirati založno pravo. Također se služio sa suptilnim porukama, pa je tako npr. pitao idu li vam djeca tu u školu, a zbog čega su ona i suprug bili u velikom strahu. Tom prilikom je RE rekao suprugu da prekosutra dođu u kreditni ured u Ilicu. Oni su potom i došli u Ilicu, gdje je bio i izvjesni RE te im je tada bilo prezentirano da oni već imaju pripremljene papire za pokretanje ovrhe na navedenom stanu odnosno bilo im je rečeno da moraju potpisati novi ugovor i to sa drugom osobom ĐE, kao reprogram predmetnog kredita. Prvotno je ona odbila potpisati taj novi ugovor, a nakon čega su oni ponovili da će onda oni pokrenuti ovrhu, a budući da je u tom trenutku bila upoznata s time da se radi o organizaciji lihvarenja, što je vidjela iz medija. I to da su određeni ljudi ostajali bez svojih nekretnina na različite načine od iste organizacije to su ona i suprug zbog straha pristali ipak potpisati taj novi ugovor. Iako je blizu predmetnog ugovora bio javni bilježnik u Ilici, oni su otišli kod javnog bilježnika ŽE u pratnji navedenog AE i gospođe za koju je RE rekao da je ĐE, ali ista nije ništa govorila niti se predstavila. Kada su došli kod javnog bilježnika ŽE u [adresa], on je bio prisutan te isti nije ništa čitao niti obrazlagao, već im je samo rekao gdje da potpišu predmetni ugovor. Navodi da je tad znala s čim ima posla, ali je zbog već navedenog straha potpisala predmetni ugovor. U navedenom ugovoru je rečeno da prima iznos od oko 11.500,00 eura sa rokom otplate 49 rata. Tom prilikom nije primila niti jednu kunu, već kako je i navela radilo se prema navodima AE o reprogramu kredita. Navodi da su ona i suprug platili otprilike prvih 6-7 rata po tom drugom ugovoru, a nakon čega su s jednom ratom zakasnili nekoliko dana te su nazvali kreditni ured i reli da zbog kašnjenja svojih primanja će malo zakasniti s plaćanjem te rate, a nakon čega im je odgovoreno da su oni ugovor otkazali zbog neplaćanja te rate te da će biti pokrenuta ovrha. Nakon toga im je u stan došao HE te im je isto rekao da je ugovor otkazan te da će biti pokrenuta ovrha. Nakon toga su oni zamolili da oni plate tu ratu te im je on rekao da oni ne mogu platiti tu ratu, ali da plate 10.000,00 kn pa da će oni razmisliti hoće li odobriti nastavak isplate. Nakon toga su ona i njen suprug odlučili da isto neće platiti te im je bilo rečeno da mogu sklopiti i treći ugovor, odnosno novi ugovor o reprogramu kredita, a što su oni odbili. Nakon toga je ona došla do udruge Veronike Vere i gospođe JE te je gospođa JE pribavila dokumentaciju od nje i drugih korisnika kredita te istu odnijela na Uskok. Nakon toga su vrlo brzo uhićeni akteri kreditnih ureda te se od tada vode kazneni postupci. Navodi da ne zna točno koliko su ona i suprug platili sveukupno, ali misli negdje oko 30.000,00 kn. Sa ĐE nije ništa pričala budući da je cijeli posao drugog ugovora dogovarala isključivo sa gospodinom AE te je ĐE kod potpisivanja ugovora kod javnog bilježnika ŽE tamo bila samo forme radi. Navodi da je samo RE rekao da je to ĐE. Posebno ponovno navodi da tom prilikom nije ništa primila, nikakav iznos odnosno da nije bilo odnosa zajma između nje i ĐE. Ističe da je to sama ĐE izjavila na ispitivanju na Uskoku. Navodi da su njoj kasnije iz call centra kreditnog ureda na telefon rekli i da je ĐE prodala svoje potraživanje izvjesnom REZ te da oni bi trebali dalje plaćati predmetne rate kredita odvjetniku Izidoru Majiću kao punomoćniku MEZ, a što su oni odbili. Navodi da kada su bili uhićeni da je njoj gospođa JE rekla da su joj u Uskoku rekli da se ne plaćaju rate dok se ne raščisti predmetni slučaj. Prilikom sklapanja ugovora sa ĐE imala je primanja oko 4.500,00 kn, a njen suprug mirovinu od oko 3.000,00 kn te da su imali dvoje maloljetne djece te su tada otplaćivali i dva ranija kredita. Navodi da nisu imale druge imovine osim navedene založene nekretnine stana u [adresa]. Navodi da nisu ništa platili za sklapanje ugovora sa ĐE, ali isto tako i da nisu baš ništa niti primili. Prilikom sklapanja ugovora s ĐE potpisali su i izjavu da nisu u nuždi i nemaju financijskih poteškoća. Navodi da su joj tom prilikom u uredu rekli, i to RE, da ona mora sve dokumente potpisati ili niti jedan jer je prvotno htjela potpisati ugovor iz straha, ali ne i navedenu izjavu. Međutim, kako joj je RE rekao da mora ili sve potpisati ili ništa, ipak je prisilno potpisala i navedenu izjavu. Ne sjeća se je li suprug potpisao isplatnicu da mu je isplaćen iznos zajma od strane ĐE, ali se sjeća da je tada bilo jako puno papira odnosno dokumenata koje su ona i njezin suprug tom prilikom u uredu javnog bilježnika morali potpisati. Kada joj je predočena navedena isplatnica na strani 112 spisa, navela je da se njezin suprug slično potpisivao te da je moguće to njegov potpis. Međutim ponovno ističe da su ona i njen suprug tada potpisali kod javnog bilježnika brdo dokumenata. Također navodi da tom prilikom njenom suprugu nije ništa isplaćeno po ranijem ugovoru sa DE, a navodi da su do tada (do tog ugovora s ĐE) isplatili oko petnaestak rata. Na upit je li napisala i potpisala zamolbu za odgodu ovrhe na listu 113 spisa navodi da se toga ne sjeća. Navodi kada joj se pokazuje njen potpis navodi da se ona tako potpisuje, ali da se istoga ne sjeća. Navodi da nije tražila javnog bilježnika ŽE da pročita ugovor, a niti je on pročitao niti ju je pitao treba li on pročitati. Navodi da je predmetni ugovor pročitala u uredu u Ilici, a nakon čega su oni otišli kod javnog bilježnika samo potpisati predmetni ugovor. Svu popratnu brojnu dokumentaciju su potpisivali u kreditnom uredu u Ilici. Navodi da se ne sjeća je li zaprimila rješenje zemljišno knjižnog suda o upisu založnog prava u korist ĐE, ali se sjeća da je to rješenje zaprimila u odnosu na DE nakon što je bio potpisan prvotni ugovor. Navodi da se ona nikad nije obratila naknadno ĐE (u smislu odredbe čl. 12. Ugovora o zajmu) budući da je sve išlo preko kreditnih ureda i njoj je bilo jasno da je ta ĐE samo njihova figura.

27. Iskaz tužiteljice cijenjen je istinitim jer je iskazivala detaljno i uvjerljivo. Njezin iskaz potvrđen je i dokumentacijom u spisu pa je tako potvrđeno da je njezin suprug po prvom ugovoru o zajmu isplaćivao dogovorene rate raznim trgovačkim društvima jer tako proizlazi i iz uplatnica. Također je vidljivo iz dokumentacije u spisu da je temeljem predane zadužnice pokrenuta i prisilna naplata zbog kašnjenja u plaćanju. Sud joj vjeruje i da su ih iz kreditnog ureda zvali kada su kasnili te da su im govorili da će pokrenuti ovrhu na nekretnini, da je zbog toga bila u strahu jer joj je to jedina nekretnina. Da joj se kasnije obratio i ĐEZ i odvjetnici također je vidljivo i iz dopisa koji su dostavljeni uz tužbu. Sud joj vjeruje i da je njoj i njezinom suprugu prvi i jedini zajam trebao zbog financijskih poteškoća koje su imali zbog suprugovog odlaska u mirovinu, otplate dva kredita i troškova zbog smrti majke. Naime, prema ocjeni ovoga suda, jedino logično zašto bi osoba od nepoznate fizičke osobe uzimala zajam je da se nalazi u teško financijskoj situaciji zbog koje nije kreditno sposobna uzeti kredit u nekoj od banaka. Sud vjeruje tužiteljici da je do sklapanja spornog ugovora o zajmu s tužiteljicom došlo na nagovor djelatnika kreditnih ureda te da im je tada iznos zajma koji su dužni vratiti uvećan, a pritom su bili obvezni potpisati svu ponuđenu dokumentaciju pa tako i potvrdu da je vraćen raniji zajam, iako tome tako stvarno nije bilo, zatim izjavu kojom potvrđuju da nisu u stanju nužde, teškoj financijskoj situaciji ili nesposobni za rasuđivanje, a sve navedeno su učinili jer su s prethodnom otplatom kasnili i bili su u strahu za imovinu odnosno u strahu da ne dođe do prodaje stana kojeg su založili.

28. Tužiteljica nije obuhvaćena optužnicom USKOK-a niti presudama Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-36/14, KOv-Us-35/14, Kov-US-38/14, Kov-Us-52/14, K-US-

36/15 i K-Us-22/16 kao oštećena osoba.

29. Međutim, sve okolnosti o kojima je tužiteljica vrlo jasno i detaljno iskazivala, a koje proizlaze i iz dokumentacije u spisu, počev od sklapanja ugovora o zajmu sa SEZ do kojeg su tužiteljica i njezin pokojni suprug došli preko ''kreditnog ureda'' Napredak poslovanje d.o.o., pri čemu je u tom ugovoru bio naveden veći iznos zajma (10.222,90 eura), nego što je stvarno isplaćen (33.000,00 kn), zatim otplate tog zajma ne zajmodavcu nego preko osnovanih trgovačkih društava Napredak poslovanje d.o.o., Ekstenzija d.o.o., Tramontana nautika d.o.o., Optimus Artis d.o.o., potom aktivacije predane zadužnice preko trgovačkog društva Usluge Axia d.o.o., nakon toga pozivi i dolasci raznih osoba iz tih ''kreditnih ureda'' te upozoravanja na pokretanje ovrhe temeljem upisanog založnog prava na stanu ako ne potpišu novi ''ugovor o zajmu'' u kojem je naveden još veći iznos od iznosa navedenog u prvom ugovoru i svakako veći od iznosa nevraćenog dijela zajma te potpisivanja novog ''ugovora o zajmu'' sa svim pripadajućim izjavama, otplata tog ''zajma'' ponovno preko osnovanih trgovačkih društava, u potpunosti ukazuje na svojevrsni modus operandi koji je bio standariziran i na koji način su tužiteljica i njezin pokojni suprug navedeni na sklapanje ovih ugovora, upućuje na zaključak da je i tužiteljica oštećena na posve identičan, jednoobrazan način kao i svi ostali oštećeni navedeni u ranije navedenim kaznenim presudama Županijskog suda u Zagrebu.

30. Iz navedenih presuda proizlazi kako zajmoprimcima-oštećenicima nikada prilikom sklapanja ugovora o zajmu nije isplaćen iznos koji je bio naveden u ugovoru o zajmu, već manji iznos, u najboljem slučaju polovina, dok se neisplata pravdala troškovima, provizijama, kamatama i sl. Nakon toga bi od zajmoprimaca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora, koji su glasili na veće iznose bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima, uz osiguravanje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga. Sve navedeno tužiteljica je jasno iskazala prilikom saslušanja i detaljno objasnila, a njezin iskaz sud je u cijelosti cijenio istinitim.

31. Svjedokinje LE i JE nisu imale neposrednih saznanja o sklapanju spornog ugovora. Stoga njihovi iskazi nisu posebno cijenjeni u dijelu u kojem navode svoja iskustva i saznanja prilikom sklapanja ugovora. Iskaz svjedokinje JE cijenjen je istinitim u dijelu u kojem je navela da su tužiteljica i njezin suprug bili u teškoj financijskoj situaciji kada ih je upoznala te da su djelovali jadno i zabrinuto kada su shvatili da su prevareni.

32. Iskaz svjedoka ŽE cijenjen je istinitim u dijelu u kojem je naveo da je sporni ugovor solemniziran u njegovom uredu, dok u preostalom dijelu nije posebno cijenjen jer svjedok nije iskazivao o solemnizaciji predmetnog ugovora.

33. Iako tužena tijekom postupka tvrdi da ovi kazneni postupci nemaju apsolutno nikakve veze s ovim postupkom, ovaj sud je suprotnog stava. Sve pravne osobe Napredak koje su navedene u uplatnicama kao ''blagajnici'' te kao vjerovnik po zadužnici, iste su one pravne osobe obuhvaćene pravomoćnim presudama Županijskog suda u Zagrebu broj Kov- Us-36/14, KOv-Us-35/14, Kov-US-38/14, Kov-Us-52/14, K-US-36/15 i K-Us-22/16. Slijed radnji prema kojima se najprije sklapa jedan ugovor o zajmu koji se otplaćuje raznim pravnim osobama iako je zajmodavac strana fizička osoba, zatim zbog nemogućnosti pravovremene otplate sklapanje novog ''ugovora o zajmu'' sa uvećanim iznosom zajma s drugom fizičkom osobom, sada tuženom te ponovno otplate zajma po tom ugovoru raznim pravnim osobama, potpisivanje izjava o tome da zajmoprimci nisu u nuždi i teškoj financijskoj situaciji ukazuje na to da niti jedan od ovih zajmodavaca, niti EEZ niti tužena nisu sklopili ove ugovore kao ''obične'' fizičke osobe, već su ih sklopili kao dio uigrane mreže ljudi osnovane radi sklapanja što većeg broja lihvarskih ugovora, a kako je to pravomoćnim presudama Županijskog suda u Zagrebu i utvrđeno.

34. Stoga je i više nego evidentno da je tužena, premda nije optužena u navedenim kaznenim predmetima, imala ulogu u toj mreži davanja zajmova pod lihvarskim uvjetima, a osporavanjem tužbe u ovom postupku i nadalje odobrava postupke zločinačkog udruženja.

35. Sklapanje spornog ugovora s tuženom posljedica je korištenja teškog materijalnog stanja obitelji tužiteljice (blokiran račun supruga temeljem aktivirane zadužnice, otplata dva kredita, založno pravo zasnovano temeljem ranijeg ugovora o zajmu na jedinoj nekretnini-obiteljskom stanu). Činjenica da su tužiteljica i njezin sada pokojni suprug potpisali izjavu da nisu u nuždi, da nisu u teškoj materijalnoj situaciji, da nemaju teških imovinskih prilika, da nemaju smanjenu sposobnost rasuđivanja, da prihvaćaju sve uvjete ugovora, nema nikakvog utjecaja na ocjenu suda da su tužiteljica i njezin suprug bili teškog materijalnog stanja jer je činjenica i da su isti imali zaključeni ugovor o zajmu s prethodnim zajmodavcem (Vladom Tudorom-Remusom) radi čije otplate im je bio blokiran račun aktiviranjem predane zadužnice, a za što je tužena sve znala.

36. Prema čl. 329. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Dakle za postojanje zelenaškog ugovora potrebno je utvrditi dvije pretpostavke:

-iskorištavanje tuđeg stanja nužde ili teškog materijalnog stanja drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću,

-ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

37. Na temelju izvedenih dokaza, ovaj sud utvrđuje kako su ostvarene obje pretpostavke. Ponajprije nužda i nedovoljno iskustvo tužiteljice. Tužiteljici i njezinom sada pokojnom suprugu je novac bio nužno potreban za zatvaranje prethodnog zajma jer su posrednici iz kreditnih ureda namjeravali pokrenuti ovršni postupak na njihovom stanu odnosno aktivirati založno pravo, a što tužiteljica i njezin sada pokojni suprug mogli spriječiti jedino potpisivanjem ovog novog ugovora o zajmu. Pritom sud vjeruje tužiteljici da po ovom novom ugovoru fizički nisu primili iznos novca. U konkretnom slučaju, prema uobičajenom načinu postupanja u istovrsnim slučajevima, prikazano je da su primljenim novcem, po ovom zajmu, tužiteljica i njezin suprug vratili raniji zajam (čiji je iznos također bio uvećan, a onda i dug) s time da je ukupan iznos zajma prikazan u uvećanom iznosu, pri čemu im nikakva razlika nije isplaćena (razlika između iznosa kojim je zatvoren raniji zajam i iznosa zajma). Ovakav način ''poslovanja'' istovjetan je opisanom u citiranim presudama Županijskog suda u Zagrebu. Iz ovoga je razvidno da je osnovni motiv zbog čega su tužiteljica i njezin suprug pristali na sve ove uvjete bio da spriječe pokretanje ovršnog postupka na stanu.

38. Nerazmjerna korist ugovorena za zajmodavca vidljiva je iz niza uglavaka spornog ugovora:

-ugovoren je zajam od 11.552,78 eura što odgovara kunskoj protuvrijednosti od 85.000,00 kuna, a iako su tužiteljica i njezin pokojni suprug otplatili po prethodnom zajmu iznos od 26.022,48 kn, pri čemu su stvarno dobili iznos od 33.000,00 kn, a ne 10.222,99 eura, kako je navedeno u ugovoru, proizlazi da su iz ovog zajma podmirili još 48.122,40 kn na ime prethodnog zajma što ne može predstavljati razliku između primljenog i otplaćenog iznosa uvećano čak i za kamate (33.000,00 kn -26.022,48 kn= 6.977,52);

-ugovoren je ukupan trošak zajma za povrat u iznosu od 14.407,92 kn;

- ugovorena je isplata zajma u 59 mjesečnih rata po 229 eura sa kamatom od 6,45%,

-ugovoreno je i da korisnik zajma snosi sve troškove u vezi ugovora, javnobilježničke troškove, troškove uknjižbe založnog prava i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po ovom ugovoru pa i prebacivanje ovih troškova u cijelosti na zajmoprimca također predstavlja nerazmjernu korist ugovorenu za zajmodavca.

39. Po shvaćanju ovoga suda sve gore navedeno u zbiru čini nerazmjernu korist ugovorenu za zajmodavca, a tužena, kao što je već ranije navedeno, iako nije optužena ranije citiranim presudama Županijskog suda u Zagrebu, sudionik je davanja zajmova tužiteljici i njezinom sada pokojnom suprugu pod lihvarskim uvjetima pa ni proizvod (lihvarski ugovor) tih pravomoćno utvrđenih kaznenih djela, bez obzira na to što sama tužena nije pravomoćno osuđena za to kazneno djelo, ne može predstavljati valjani ugovor.

40. Stoga je, nedvojbeno utvrđeno da je predmetni ugovor o zajmu ništetan sukladno čl. 329. st. 1. ZOO zbog čega je odlučeno kao u izreci stavak. I.

42. Člankom 150. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'', broj 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024., dalje u tekstu: ZZK) propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

43. U ovom je predmetu utvrđeno da se tuženik upisao u zemljišne knjige temeljem ništetnog ugovora o zajmu kupoprodajnog ugovora zbog čega je naložena uspostava zemljišno knjižnog stanja, kakvo je bilo prije ove nevaljane uknjižbe pa je odlučeno kao u izreci stavak II.

44. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.327,36 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

45. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 26.04.2022., 22.09.2022., 09.12.2022., 28.02.2023., 19.03.2024., 17.05.2024., 13.09.2024., 16.12.2025., 26.02.2026. i 19.03.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), sastav podnesaka od 23.09.2021., 05.05.2022. i 25.02.2026. (Tbr. 8. toč. 4. OT - 25 bodova svaki), vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 587,50 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, ukupno 2.990,59 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

46. Nije priznat trošak sastava podnesaka od 10.06.2019., 26.05.2020., 18.10.2022., 13.12.2022., 16.05.2024. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a.

47. Nije priznat trošak zastupanja na ročištima 05.02.2024. i 22.04.2024. jer tih datuma ročišta u ovom predmetu nisu bila zakazana niti održana.

48. S obzirom da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 4. svibnja 2026. do isplate.

49. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

50. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.