REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-357/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja BŽ vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, Soblinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćniku Tomislavu Hajdeku, odvjetniku u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju BŽ, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, 10360 Soblinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 96,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 113,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 4. svibnja 2026. pa do isplate, u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 13,28 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je 14. srpnja 2025. oštećeno motorno vozilo marke i tipa Audi A4, reg. ozn. [registarska oznaka], vlasništvo GŽ iz [adresa], a koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj s obzirom je oštećeni GŽ u to vrijeme imao sklopljenu policu kasko osiguranja kod tuženika. Oštećeni GŽ je izvođenje radova popravka gore navedenog vozila povjerio tužitelju. Tužitelj je radove popravka na predmetnom vozilu napravio stručno i kvalitetno, prema pravilima struke, u skladu s cjenikom koji je uredno istaknut na javno dostupnom mjestu u radnom prostoru tužitelja, a sve sukladno Pravilniku o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga (Narodne novine, broj: 66/14 i 16/15) te se kao takav primjenjuje na sve radove i popravke koji se vrše od strane istoga. Za izvršene radove popravka gore navedenog oštećenog vozila, sukladno tuženikovom izvidu štete br. 62-AK-38708/25 tužitelj je oštećenom GŽ izdao račun za popravak br. 526/P1/1 od dana 10. studenog 2025., na iznos od 761,39 EUR, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu, koju je vlasniku oštećenog vozila bio u obvezi naknaditi tuženik kao odgovorni osiguratelj. GŽ je Izjavom i Punomoći od 29. listopada 2025., dao suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, pri čemu je tuženik na ime naknade štete na gore navedenom vozilu izravno na račun GŽ platio nesporni dio naknade štete na gore navedenom vozilu, u ukupnom iznosu od 434,42 EUR. Oštećeni GŽ je 6. prosinca 2025. tužitelju na njegov žiro račun doznačio gore navedeni iznos isplaćen od strane tuženika, uvećan za iznos franšize od 230,00 EUR, odnosno ukupno 664,42 EUR (434,42 EUR + 230,00 EUR franšiza = 664,42 EUR). Iz dopisa tuženika od 10. studenog 2025. razvidno je kako se utuženi iznos od 96,97 EUR koji tuženik nije isplatio, odnosi na razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koju naplaćuje tužitelj. Oštećeni GŽ je umjesto ispunjenja svoje obveze po računu tužitelja br. 526/P1/1 istome ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja, zajedno sa svim sporednim potraživanjima, čime je na tužitelja prešlo cjelokupno potraživanje. Tužitelj ukazuje i kako na utuženi iznos tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća računa odnosno od 16. studenog 2025. pa do isplate. U odnosu na visinu cijene radnog sata autoservisnih djelatnosti tužitelj ističe kako iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od 20. veljače 2020. proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja. Gore navedeni stav potvrđen je mnogobrojnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tužitelj je uz tužbu dostavio i nalaze i mišljenja prometnog vještaka dipl.ing Igora Jakoplića od 13. ožujka 2023. i 13. rujna 2024., izrađene za potrebe ovosudskih predmeta poslovni broj P-1257/21 i P-730/23 vođenih povodom iste pravne stvari odnosno isplate radi razlike u cijeni radnog sata. Predmetnim nalazima prometni vještak zaključuje kako na tržištu Republike Hrvatske ne postoje nikakve odredbe ili precizne smjernice izdane od Hrvatske obrtničke komore ili Hrvatske udruge autostruke prema kojima bi cijena radnog sata bila definirana unutar određenih granica, već je svaka pojedina radionica slobodna samostalno određivati cijenu radnog sata. U svom nalazu i mišljenju prometni vještak ističe kako cijene radnog sata od 13,27 EUR (100,00 kn) – 19,91 EUR (150,00 kn) – 23,89 EUR (180,00 kn) nisu održive u redovnom poslovanju, a servisne radionice ih obračunavaju u navedenom iznosu samo iz razloga da bez odgode naplate trošak od osiguravatelja, a gubitak nadoknađuju prihodom od zarade na rezervnim dijelovima koji su obračunati na istom računu. Pogotovo kad je u štetu uključena zamjena vrlo skupih dijelova koji ne zahtijevaju složene i dugotrajne radne operacije. Vještak također ističe kako su gore navedene cijene radnog sata bile aktualne do 2020., nakon čega je uslijed posljedice inflacije došlo do naglog povećanja svih troškova u autoindustriji. Naime, kada bi stranka u radionicu donijela svoje dijelove za popravak, tada bi radionica koja bi obračunavala isključivo samo pripadajuće radne sate po gore navedenim cijenama neminovno poslovala s gubitkom. Nadalje, vještak navodi se kako se 2021. cijena radnog sata u neovlaštenim servisima kretala oko 25,02 EUR (188,50 kn) po radnom satu, obzirom je to približno 60% – 70% cijene ovlaštenih servisa.

Također, vještak zaključuje kako se prosječna cijena radnog sata neovlaštenih radionica za limarske i lakirerske poslove tijekom 2023. kretala u području oko 35,00 EUR-a + PDV. U pogledu cijene radnog sata u 2025/2026., tužitelj posebno napominje kako imajući u vidu kontinuirani rast stope inflacije u proteklim godinama, cijene radnog sata limara/lakirera koje su vrijedile 2023. više nisu realno primjenjive u 2025. i 2026. Troškovi poslovanja, uključujući energente, najam prostora, rezervne dijelove i plaće zaposlenika, značajno su porasli. Kako bi se održala kvaliteta usluge i pokrili povećani operativni troškovi, nužno je uskladiti cijene rada s aktualnim ekonomskim uvjetima. Stoga cijene koje su 2023. bile ekonomski opravdane i tržišno prihvatljive danas više ne odražavaju stvarne troškove poslovanja niti su dugoročno održive u aktualnim gospodarskim okolnostima.

2. Tužitelj je uz tužbu priložio: izvid štete tuženika br. 62-AK-38708/25 (list 7. spisa), račun popravka vozila br. 526/P1/1 (list 8. spisa), izjava i punomoć o isplati troškova popravka na račun tužitelja (list 9.-10. spisa), dopis tuženika (list 11.-12. spisa), izvod sa žiro računa tužitelja (list 13. spisa), cjenik tužitelja (list 14. spisa), ugovor o ustupu potraživanja (list 15.-16. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 17.-20. spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića (list 21.-26. spisa) i sudsku praksu Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (list 27.-88. spisa).

3. Ovaj sud je na temelju odredaba čl. 284., 285. i 331.b Zakona o parničnom postupku - Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) pozivom od 17. ožujka 2026. tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu (čl. 331.b st. 1. ZPP-a).

4. Tuženik je navedeni poziv uz tužbu s prilozima zaprimio 17. ožujka 2026., ali u danom roku nije podnio odgovor na tužbu.

5. Ovaj sud našao je udovoljenim zakonskim uvjetima iz čl. 331.b ZPP-a, a osobito da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 331.b ZPP-a odlučeno je kao u t. I. izreke ove presude.

7. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st . 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose.

8. Odluka o trošku parničnog postupka donijeta je sukladno odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 i 107/25 dalje: OT), vrijednosti predmeta spora i zatraženom trošku specificiranom u tužbi, i to u iznosu od 100,00 EUR na ime jednokratne naknade (Tbr. 7. t. 9. OT-a) te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR (čl. 20. st. 2. i Tar. br.1. t. 1. i Tar. br. 2.st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama – Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23, dalje: ZSP). Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 113,28 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

9. Tužitelju nije priznat trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu postavljenom preko plaćenog iznosa od 6,64 EUR te u prekomjerno zatraženom iznosu (6,64 EUR) na ime sudske pristojbe na presudu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke.

Zagreb, 4. svibnja 2026.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u 2 primjerka za sud i po 1 za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.