REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-172/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Gradna, zastupana po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, radi ništetnosti, 4. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i nepoštena odredba članka 3. Ugovora o kreditu, broj: 038-50-2552775 od 11. studenog 2004. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, potvrđenog kod Javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora dana 15. studenog 2004. pod brojem OU-1697/2004; koja glasi „Naknada 1,50 % (jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 527,39 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visine stope zateznih kamata (NN 72/02, 153/04), od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim t rgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 10. veljače 2026. navodi da su tužiteljica i tuženik 11. studenog 2004. sklopili Ugovor o kreditu broj: 038-50-2552775 koji je ovjeren kod javnog bilježnika Gordane Frković iz [adresa] 15. studenog 2004. po brojem OU - 1697/2004, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 35.000,00 eura, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Tužiteljica nadalje ističe kako se radi o tipskom ugovoru o kreditu u kojem je u članku 3. ugovoreno da je tužitelj u obvezi isplatiti tuženiku jednokratnu naknadu od 1,50% iznosa kredita, koja je tužitelju naplaćena prilikom prvog korištenja kredita. U ovoj pravnoj stvari, tuženik nije tužitelju iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi niti mu je objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži. Nadalje, u ugovoru o kreditu nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita, ili na neki treći dan. Slijedom navedenog, a budući da ne bi smjelo biti sporno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru o kreditu, dakle unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika na koji tužitelj nije imao utjecaja; o predmetnoj naknadi se nije pojedinačno pregovaralo. Kako se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da bi se ista smatrala nepoštenom treba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Nadalje, čl. 87. st. 1. istog Zakona o zaštiti potrošača je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od tuženika, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza tužitelja; tužitelju je zaračunata naknada za kredit u visini 1,50 % iznosa kredita. Iz dopisa tuženika od 16. rujna 2025. proizlazi da je gore navedena naknada naplaćena dana 17. studenog 2004. u kunskoj protuvrijednosti od 3.973,60 kn; a što preračunavanjem u valutu euro po fiksnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK iznosi 527,39 EUR. Isto predstavlja visinu tužbenog zahtjeva, a koji iznos je tuženik, prilikom isplate kredita, tužitelju neosnovano uskratio od glavnice kredita te ga je tuženik, kao nepoš ten stjecatelj, obvezan vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom, od dana stjecanja.
2. Tužiteljica je uz tužbu dostavila Ugovor o kreditu broj: 038-50-2552775 od 11. studenog 2004. (list 6-11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 12-13 spisa) i potvrdu od 16. rujna 2025. (list 14 spisa).
3. Navedena tužba je tuženiku uredno dostavljena 20. veljače 2026., uz poziv na davanje odgovora na tužbu u roku 45 dana.
4. Tuženik u zadanom roku, a niti do donošenja ove odluke nije odgovorio na tužbu iako mu je ona uredno dostavljena putem e-komunikacije, što je vidljivo iz potvrde o otpravku koja prileži spisu (list 17 spisa).
5. Sukladno čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj – 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) ako tuženik ne podnose odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje na tužbu uredno dostavljeni; ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje sam tužitelj podnio ili sa činjenicama koje su općepoznate te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
6. Budući da u konkretnom slučaju s jedne strane osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je sama tužiteljica priložila niti sa činjenicama koje su općepoznate, dok s druge strane tuženik nije podnio odgovor na tužbu iako su mu i tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi za podnošenje odgovora na tužbu, ovaj sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 331.b ZPP za donošenje presude zbog ogluhe, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.
7. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP tužiteljici je priznat trošak postupka u iznosu od 100,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025) uz PDV te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu od po 13,27 EUR što iznosi sveukupno 151,54 EUR pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
U Zagrebu 4. svibnja 2026.
Sudac:
Jan Torjanac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- tužiteljici po pun.
- tuženiku
