REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5939/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Matiji Milčecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Fumiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i zamjenice njenog punomoćnika, zamjenice punomoćnika I. tuženika te u odsutnosti uredno pozvanog II. tuženika, dana 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice UJ koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica UJ temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 1. listopada 2009. i Aneksa 1. Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2009. zaključenih s II. tuženikom LJ, kupila 3661/10000 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada br 20a, Zvonigradska i dvorište površine 189 m2, od čega stambena zgrada br. 20a, Zvonigradska površine 56 m2, a dvorište površine 133 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, s kojim suvlasniškim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine – 3. Suvlasnički udio: 3661/10000 (E – 3) – trosobni stan S3 na II katu stambene građevine, označen u planu posebnih dijelova zgrade zelenom bojom, a koji se sastoji od: sobe 1, sobe 2, dnevnog boravka, kuhinje, hodnika te kupaonice, zatvorene tlocrtne površine 52,55 m2 sa pripatkom: parkirališno mjesto PM3, površine 11,50 m2. Ukupna površina stana S3 sa pripatkom iznosi 64.05 m2.

II. Nalaže se I. tuženiku IJ izdati tužiteljici UJ valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva nekretnine, naznačene u točki I. ove presude na tužiteljicu, jer će, u protivnom, takvu ispravu zamijeniti ova presuda, kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se II. tuženiku LJ izdati tužiteljici UJ valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva nekretnine naznačene u točki I. ove presude na tužiteljicu, jer će, u protivnom, takvu ispravu zamijeniti ova presuda, kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici UJ isplatiti I. tuženiku SJ trošak parničnog postupka u iznosu 3.250,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 1. listopada 2009. zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa LJ iz [adresa] kao prodavateljem, ovjerenim kod javnog bilježnika Ivana Parlova broj Ov-18598/2009, a kojim da je kupila trosobni stan na drugom katu površine 50,21 m2 i parkirno mjesto br. 3 veličine 11,50 m2 te suvlasnički dio zajedničkih prostorija u stambenom objektu sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica dalje navodi da joj je LJ kao prodavatelj jamčio, kao kupcu, da je prodana nekretnina njegovo isključivo vlasništvo i da ista nije opterećene neuknjiženim teretima pod materijalnom i kaznenom odgovornošću. Isti se obvezao da će odmah po potpisu ugovora dati na provedbu diobeni elaborat za stambenu zgradu u zemljišnim knjigama ovog suda radi dobivanja kredita kod banke međutim to nije učinio. Tužitelja navodi da je predmetni ugovor dala na provedbu u zemljišnim knjigama. Međutim, momentom primitka odbijenog prijedloga za uknjižbu posl. br. Z-50 592/09 od 4. prosinca 2009. tužiteljica tvrdi da je saznala da LJ nije vlasnik predmetne nekretnine, već da su zemljišnoknjižni suvlasnici VJ i VJ TJ kao i da isti nije bio ovlaštena osoba za zaključenje kupoprodajnog ugovora kao i za primitak kupovnine što da potvrđuju rješenje posl. br. Z-50 592/09 od 4. prosinca 2009., rješenje o uvjetima građenja od 21. srpnja 2009. izdate na ime VJ i TJ i LJ koji je ujedno bio i punomoćnik VJ i VJ TJ. Tužiteljica tvrdi da je pokušala mirnim putem sa VJ, TJ i LJ naknadno odobriti predmetni kupoprodajni ugovor zbog neovlaštenog i prijevarnog zaključenja istog, kao i primitka kupovnine po LJ kao i zbog neovlaštenog zastupanja VJ i VJ TJ, u cilju izbjegavanja dijaloga putem suda međutim, da su isti odbili sve do dana podnošenja tužbe, kako dati na provedbu Diobni elaborat za etažiranje stambene zgrade u zemljišne knjige ovog suda, tako i odbili sačiniti nove kupoprodajni ugovor ili Anex postojećem ugovoru, u skladu sa diobenim elaboratima i načelom jedinstva nekretnine, a kako tužiteljica tvrdi da ima saznanja da isti traže druge kupce za isti stan, zahtjevom iz tužbe predlaže utvrditi da je LJ, ortak VJ i TJ, kao nevlasnik u svoje ime i za svoj račun prodao tužiteljici u izgradnji trosobni stan na drugom katu površine 50,21 m2 i parkirno mjesto br. 3. veličine 11,50 m2 te suvlasnički dio zajedničkih prostorija u stambenom objektu sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te primio dio kupovnine za predmetni stan u iznosu 35.000,00 eur te utvrditi da je tužiteljica kupoprodajnim ugovorom zaključenim **.**.2009. sa LJ koji je ortak VJ i TJ, stekla vlasništvo predmetnog stana i parkirnog mjesta te suvlasnički dio zajedničkih prostorija u predmetnoj stambenoj zgradi te naložiti VJ i TJ izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju da će u protivnom zamijeniti presuda kao i obvezati VJ i VJ TJ te LJ na isplatu troškova postupka tužiteljici.

2. VJ TJ te LJ u odgovoru na tužbu osporavaju zahtjev u cijelosti, navode da tužiteljica nije postupila u skladu sa odredbama Ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je zaključila sa LJ pa da ne postoji njihova obveza postupiti po predmetnom Ugovoru. Predlažu zahtjev odbiti kao neosnovan te obvezati tužiteljicu na isplatu troškova postupka.

3. U predmetnom postupku su prvobitno 23. travnja 2010. I. tužiteljica UJ i II. tužiteljica ĐJ podnijele tužbu protiv I. tuženika VJ, II. tuženice TJ i III. tuženika LJ, radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave te je II. tužiteljica 28. srpnja 2016. sa navedenim tuženicima sklopila sudsku nagodbu poslovni broj P-7084/10-59 te je raspravnim rješenjem od istog dana razdvojen postupak u odnosu na navedenu tužiteljicu. Ujedno su navedenog dana I. i II. tužiteljica povukle prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere, o čemu je navedenog dana sud također donio rješenje u odnosu na koje su punom. stranaka naveli da ne traže posebni pisani otpravak, odričući se prava na žalbu na isto rješenje (sve na listu 246- 249 spisa).

4. Tijekom postupka, sada u odnosu na tužiteljicu UJ, umrla je II. tuženica FJ (**.**.2016.) te je rješenjem poslovni broj P-7084/10-61 od 5. listopada 2016. utvrđen prekid postupka (list 254 spisa), a koji je potom rješenjem poslovni broj P-7084/10-65 od 19. siječnja 2017. nastavljen sa nasljednicima pok. TJ CJ i NJ, kao tuženicima na strani ranije tuženice. Zatim je **.**.2018. umro tuženik VJ te je rješenjem suda poslovni broj P-4622/18-87 od 3. siječnja 2019. (list 303 spisa) utvrđen prekid postupka koji je potom rješenjem suda poslovni broj P-4622/18-89 od 2. rujna 2019. (list 308 spisa) nastavljen sa SJ, kao tuženikom na strani ranijeg tuženika VJ. Potom je rješenjem suda P-13173/19-105 od 3. ožujka 2021. (list 335 spisa) ponovno utvrđen prekid postupka budući da je tuženik IJ umro te je rješenjem suda P-13173/19-109 od 17. studenog 2023. (list 346 spisa) nastavljen postupak (tuženici su samo IJ - već postojeći I. tuženik i II. tuženik LJ).

5. Podneskom od 23. svibnja 2017. (list 264- 267 spisa) tužiteljica je, uz tvrdnju da je nakon podnošenja tužbe izvršeno etažiranje stambenog objekta u kojem se nalaze nekretnine koje su predmetom spora, predložila prihvatiti zahtjev kojim će se utvrditi da je ista temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1. listopada 2009. i Aneksa 1. Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2009. zaključenih sa tuženikom LJ, kupila 3661/10000 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine- u naravi predmetni stan S3 na II katu kao i parkirališno mjesto PM3 te je predlaže obvezati tuženike VJ i AJ izdati joj valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva predmetnih nekretnine kao i obvezati tuženika LJ izdati joj valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva predmetnih nekretnina, svi uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

6. Podneskom od 25. travnja 2025. (list 376-377 spisa) tužiteljica je zahtjev iz podneska od 23. svibnja 2017. precizirala obzirom na opis nekretnine (raniji zk uložak je utrnut je priloženo dostavila novi zk izvadak iz kojeg je vidljivo sadašanje stanje nekretnine).

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Ugovor o ortakluku od 16. svibnja 2008. (list 7-11 spisa), Anex 1. Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2009. (list 12, 56-57, 125-126 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 13,54, 108-110, 118, 140, 249-250, 372-374, 378-380 i 388-390 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 1. listopada 2009. (list 14-16, 124-126 spisa), rješenje o uvjetima građenja Gradskog ureda Grada Zagreba od 21. srpnja 2009. (list 20-26 spisa), Očitovanje volje od 30. prosinca 2009. (list 27-28 spisa), Diobni elaborat iz srpnja 2009, (list 29-40, 78-85 spisa), rješenje Z-50592/09 od 4. prosinca 2009. (list 42-43 spisa), potvrdu Grada Zagreba od 23. prosinca 2009. (list 64-67 spisa), rješenje Grada Zagreba od 28.10.2009. (list 75-76 spisa), geodetski elaborat (list 77 spisa), rješenje Odjela za graditeljstvo Grada Zagreba od 21. srpnja 2009. (list 68-74 spisa), rješenje Odjela za katastar od 28. listopada 2009. (list 75-76 spisa), Geodetski elaborat od 5. listopada 2009. (list 77 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. kolovoza 2010. (list 119-122 spisa), Porezno rješenje od 28. kolovoza .2010. (list 123 spisa), iskaz VJ (list 147 spisa), Sporazum o isplati kupoprodajnog iznosa od 18. srpnja 2011. (list 236-237 spisa), iskaz tužiteljice (list 369-370 i 397-398 spisa), iskaz svjedoka ŠJ (list 370 spisa), izvršen je uvid u spise ovog suda poslovni broj Z- 39533/15, Z-9937/15 i Z-9942/15 te je izvršen uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-1847/11.

8.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio zahtjev neosnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 1. listopada 2009. i Aneksa 1. Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2009., zaključenih s II. tuženikom LJ, kupila nekretnine u naravi - trosobni stan S3 na II katu stambene građevine, površine 52,55 m2 sa pripatkom- parkirališno mjesto PM3, površine 11,50 m2 te zahtjev za izdavanjem tabularne isprave od (sada) I. tuženika SJ i II. tuženika LJ. Tužiteljica tvrdi da je I. tuženik pravni slijednik stranaka koje su bile stranke Ugovora o ortakluku sa sada II. tuženikom, a slijedom čega da je isti dužan izdati tabularnu ispravu, kao i II. tuženik koji je stranka Ugovora o kupoprodaji od 1. listopada 2009. i Aneksa 1. istog od 13. listopada 2009.

10. Iz dokumentacije koja prileži ovome spisu kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da su TJ i VJ (kao raniji tuženici i "prvi ortak") sa LJ ("drugi ortak") 16. svibnja 2008. sklopili Ugovor o ortakluku čiji je cilj bio izgradnja stambenog objekta u Zagrebu, Zvonigradska 20a na mjestu kojeg se u trenutku sklapanja Ugovora nalazila stambena jedinica i dvorište, u zk upisana kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] te da je prvi ortak vlasnik navedene nekretnine, svaki u ½ dijela;

- da je sadržaj ortakluka- zajednički pothvat ortaka u izgradnji objekta na nekretnini prvog ortaka, koji u tom smislu ulaže svoju nekretninu, a drugi ortak ulaže svoj novac, stvari i opremu potrebnu za izgradnju objekta- zajedničkog pothvata;

- da su obveze ortaka, rokovi i udjeli u dobiti ortaka- propisane čl. 4., 6., 8. i 9. Ugovora o ortakluku;

- da je II. tuženik LJ, kao prodavatelj, 1. listopada 2009. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa tužiteljicom, kao kupcem, a po kojem ista kupuje nekretinu – u naravi trosobni stan na II katu površine 50,21 m2m i parkirno mjesto br. 3. vel. 11,50 m2 te suvlasnički dio zajedničkih prostorija u stambenom objektu – zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ugovorenu kupoprodajnu cijenu 80.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, a prema dinamici plaćanja ugovorenoj čl. 2.2. Ugovora o kupoprodaji;

- da su II. tuženik i tužiteljica 13. listopada 2009. sklopili Anex 1. Ugovora o kupoprodaji kojim se utvrdili – isplatu 30.000,00 eur potpisom Anexa; odobrenje prodavatelja da kupac može izvršiti upis vlasništva nekretnine po Ugovoru te da će se isplata 40.000,00 eur izvršiti upisom etažnog elaborata u zemljišne knjige, samim tim mogućnost odobrenja kredita kupcu;

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj Z-50592/09 od 4. prosinca 2009. odbijen prijedlog ovdje tužiteljice za upisom prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine i Anexa 1. Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 13. listopada 2009. jer nije ispunjeno pravilo knjižnog prednika (čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama ) te iz razloga što u zemljišnoj knjizi nije upisan stan i parkirno mjesto, kao zasebne samostalne cjeline, a koji su predmet uknjižbe;

- da je poreznim rješenjem od 28. listopada 2010. tužiteljici određeno plaćanje dužnog iznosa poreza na promet nekretnina, a temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. listopada 2009.;

- da su ortak prvi i ortak drugi (raniji tuženici TJ i VJ te II. tuženik LJ) **.**.2009. zaključili Očitovanje volje kojim toč.1. potvrđuju da je na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena polugrađena stambena građevina sa 3 stana te parkiralištima u vlasništvu prvog i drugog ortaka; čl. 2. suvlasnici nekretnina iz toč. 1. dijele pravo vlasništva na suvlasničke dijelove te uspostavljaju pravo vlasništva na određenom stanu i posebnom dijelu zgrade, u skladu sa izrađenim eleboratom etažiranja po Arhitektura Domus potvrđenom po Gradskom uredu od 23. prosinca 2009.; čl. 3. je određeno da LJ pripada 2678/10000 dijela predmetne stambene građevine i zemljišta povezano sa vlasništvom dvosobnog stana S1 u prizemlju površine 35,33 m2 sa pripadajućim parkirališnim mjestom PM1 površine 11,50 m2 te 3661/10000 dijela predmetne stambene građevine i zemljišta povezano sa vlasništvom dvosobnog stana S3 na II katu površine 52,55 m2 sa pripadajućim parkirališnim mjestom PM3 površine 11,50 m2 dok CJ u [adresa] pripada 3661/10000 dijela predmetne stambene građevine i zemljišta povezano sa vlasništvom trosobnog stana S2 na I katu površine 52,55 m2 sa pripadajućim parkirališnim mjestom PM2 površine 11,50 m2.;

- da je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od **.**.2010. LJ kao prodavatelj prodao HJ kao kupcu nekretninu, u odnosu na koju je prethodno zaključio Kupoprodajni ugovor sa tužiteljicom;

- da iz spisa ovog suda poslovni broj Z-39533/15 slijedi da su TJ i VJ zatražili provedbu etažnog elaborata koji je prijedlog odbijen; da je isto zatražio II. tuženik u postupku Z-9937/15 koji prijedlog je isto odbijen te da je u postupku Z-9942/15 KJ temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. kolovoza 2010. zatraži upis prava vlasništva koji prijedlog je odbijen;

- da su tužiteljica, zastupana po suprugu ŠJ (po specijalnoj punomoći Ov- 5241/2009-broj ovjere) i LJ **.**.2011. zaključili Sporazum o isplati kupoprodajnog iznosa (Povrat kupoprodajnog iznosa) kojim isti suglasno zaključuju da će raskinuti Ugovor o kupoprodaji od 1. listopada 2009 sa pripadajućim Aneksima, prethodno utvrdivši da je tužiteljica kao kupac, na ime ugovorene kupoprodajne cijene 80.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju NBH, uplatila dio u iznosu 35.000,00 eur ugovorene kunske protuvrijednosti, a do dana zaključenja Sporazuma nije uplatila preostali iznos kupoprodajne cijene; čl. 2. Sporazuma je navedeno da se LJ obvezuje vratiti tužiteljici iznos 35.000,00 eur do 1. studenog 2011. u obročnim otplatama te da joj prilikom potpisa i ovjere Sporazuma vraća dio iznos od 5.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti o čemu će se sačiniti posebna potvrda, dok je čl. III. ugovoreno da će tužiteljica po isplati iznosa 35.000,00 eur povući sve tužbe protiv LJ i dr. u vezi rješavanja pravnog odnosa za predmetnu nekretninu;

- da spisu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-1847/11 prileži pravomoćna presuda poslovni broj KO-1847/11 od 8. veljače 2012. kojom su I. okr. PJ i II. okr. LJ oglašeni krivim što su 1. listopada 2009. zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da se materijalno okoriste, sa ovdje tužiteljicom dogovorili prodaju 3-sobnog stana na II katu površine 50,21 m2 i parkirnog mjesta broj 3 površine 11,50 m2, dakle, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time je naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist te su počinitelj postupali s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi, a čime su počinili kazneno djelo protiv imovine- prijevarom te su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju 1 godine uz uvjetnu osudu te da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku 4 godine ne počine novo kazneno djelo te ukoliko u roku od 1 godine naknade ovdje tužiteljici štetu prouzročenu počinjenjem kaznenog djela i to svaki u iznos od 109.500,00 kn. Ujedno su isti temeljem čl. 132. ZKP obvezani naknaditi štetu oštećeniku, ovdje tužiteljici, prouzročenu počinjenjem kaznenog djela i to svaki u iznosu od po 109.500,00 kn;

- da je tijekom postupka u zemljišnoj knjizi u odnosu na stambenu zgradu koja je bila predmetom Ugovora o ortakluku – proveden etažni elaborat, tako da sada nekretnina koja je predmetom sporne kupoprodaje po Ugovori u Aneksu I. sve iz 2009. dolazi upisana kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 3. suvlasnički dio 3661/10000 etažno vlasništvo (E-3) – za korist SJ u ¼ dijela te VJ u ¾ dijela.

11. Iz iskaza VJ, ranije tuženika, (list 147 spisa) proizlazi da isti nije dao punomoć LJ da može prodavati stanove.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni Ugovor o kupoprodaji sklopila 2009. godine radi kupnje predmetne nekretnine za cijenu 80.000,00 eur te je tuženiku LJ na ime kapare predala iznos 5.000,00 eur te je bilo dogovoreno da će isti u roku 15 dana sačiniti etažni elaborat i predati ga na provedbu zk odjelu, a kako bi se tužiteljica uknjižila kao vlasnica i zatim podigla kredit kako bi mu isplatila preostali iznos kupoprodajne cijene. Kako isti etažni elaborat nije sačinio i predao zk odjelu sačinili su Aneks ugovora o kupoprodaji kojim je LJ dan daljnji rok od 30 dana da sačini etažni elaborat te je isti tražio još 30.000,00 eur, a što mu je dala na ime dovršetka izgradnje zgrade. Kako LJ niti navedeno nije ispoštovao 2011. zaključila je sa LJ Sporazum o isplati kupoprodajnog iznosa, a u kojem ju je zastupao njezin suprug po specijalnoj punomoći i po kojem se LJ obvezao vratiti joj iznos ukupno 35.000,00 eur, a nakon čega će ona povući sve tužbe. Međutim, isti nije vratio navedeni iznos, a niti je namirena po kaznenoj presudi u kojoj je odlučeno o njezinom imovinsko pravnom zahtjevu. Kada ju se pita da li je po Aneksu ugovora po kupoprodaji iz 2009. isplatila u cijelosti kupoprodajnu cijenu navodi da nije obzirom ni LJ nije izvršio obvezu po navedenom kupoprodajnom ugovoru. Kada ju se pita da li joj je poznato da je protiv LJ vođen kakav kazneni postupak i da li je u istom sudjelovala navodi da joj je to poznato i da je u tom postupku postavila imovinsko pravni zahtjev, a kada ju se pita što je točno tražila tim imovinsko pravnim zahtjevom navodi da se sada toga više radi proteka vremena, a i radi svog zdravstvenog stanja ne može točno prisjetiti, ali zna da im je isti trebao vratiti neki novac koji im nije vratio. Tužiteljica je zastupana po svom suprugu potpisala sa LJ Sporazum o raskidu kupoprodajnog ugovora po kojem im je isti trebao vratiti sav novac koji su mu predali za kupnju predmetnog stana te se tužiteljica po istom obvezala povući sve tužbe protiv istog međutim, ponavlja, isti im nije vratio novac koji im je predan. Kada ju se pita da li se naplatila po navedenoj kaznenoj presudi navodi da nije jer su naime, htjeli svakako dobiti stan koji su namjeravali kupiti.

13. Iz iskaza svjedoka ŠJ proizlazi da niti u jednom momentu on niti supruga nisu odustali od stana, a u vezi kojeg je sklopljen kupoprodajni ugovor te je točno da je po specijalnoj punomoći sa LJ sklopio Sporazum o isplati kupoprodajnog iznosa 2011. međutim, po navedenom sporazumu isti im nikada nije vratio 35.000,00 eur. Navodi da je kupoprodajni ugovor sklopljen sa LJ koji mu je prezentirao ortački ugovor koji je imao sa Okulama, a u kojem je stajalo da LJ ulaže u rad, a Okule ulažu nekretnine u vezi izgradnje stambene zgrade i u kojem će LJ imati pravo na prodaju dva stana, a jedan ostaje Okulama. Po tome je zaključio da isti ima ovlast prodati im predmetnu nekretninu. Kupoprodajna cijena je dogovorena u iznosu 85.000,00 eur i prilikom sklapanja ugovora LJ je isplaćeno 5.000,00 eur na ime kapare te je dogovoreno da isti u roku 15 dana izradi etažni elaborat i preda na zk odjel, a kako bi oni mogli ishoditi kredit kako bi mogli isplatiti ostatak kupoprodajne cijene. Kako to isti nije učinio tužiteljica i njezin suprug su sklopili Aneks ugovora 13.10.2009. temeljem kojeg su LJ isplatili 30.000,00 eur jer je isti rekao da mu je to potrebno za dovršetak izgradnje zgrade te im je ujedno izdao i tabularnu ispravu. U konačnici etažni elaborat nije nikada proveden odnosno kasnije, nisu uspjeli dići kredit kod banke niti su mu isplatili ostatak kupoprodajne cijene. Navodi da nikada nisu raskidali kupoprodajni ugovor sudskim putem niti su u bilo kojem sudskom postupku potraživali isplatu daljnjih novaca ukupno 35.000,00 eur, tužiteljici i svjedoku je i dalje namjera dobiti stan.

14. Analizom izvedenih dokaza u njihovoj ukupnosti sa spisu priležećom ranije navedenom dokumentacijom, zaključuje se da je tužiteljica sklopila Ugovor o kupoprodaji te Aneks I. istog Ugovora sa II. tuženikom koji je u navedenim pravnim poslovima naveden kao prodavatelj, iako kao upisani zemljišnoknjižni vlasnici nekretnina u tom trenutku dolaze VJ i FJ (prvobitni tuženici), a niti je u zemljišnim knjigama u tom trenutku uopće upisana stambena zgrada niti je izvršeno njeno etažiranje, a što je sve predstavljalo obvezu LJ prema Ugovoru o ortakluku od 16. svibnja 2008. Naime, upravo iz razloga jer nije ispunjeno pravilo knjižnog prednika i zbog neodgovarajućeg opisa nekretnine opisa nekretnine je i odbijen prijedlog tužiteljice za upisom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (rješenje ovog suda Z- 50592/09 od 4. prosinca 2009). Stoga sud zaključuje da je upravo navedeno i bilo razlog sačinjenju Očitovanja volje od 30. prosinca 2009. nesporno sačinjenog između VJ i TJ i LJ kojim isti dakle, razvrgavaju suvlasničku zajednicu i određuju koji stan i parkirališno mjesto kome pripada, a sve temeljem sklopljenog Ugovora o ortakluku. Naime, tako bi proizlazilo iz iskaza kojeg je tužiteljica dala u svojstvu svjedoka u kaznenom postupku protiv okr. ovdje II. tuženika (list 95 spisa KO- 1847/11) kada navodi da je u studenom 2009. došla do saznanja da su vlasnici nekretnine u kojoj je kupila stan – gospođa i gospodin VJ iz [adresa] (koincidira sa datumom rješenja ovog suda kojim je odbijen njen prijedlog za upis prava vlasništva - 4. prosinca 2009.) sa kojima je razgovarala i temeljem toga VJ zaključuju Očitovanje volje sa LJ **.**.2009.

15. Iz stanja spisa proizlazi da nije sporno da je tužiteljica po sklapanju Ugovora o kupoprodaji od 1. listopada 2009. te Aneksa 1. istog Ugovora od 13. listopada 2009., na ime ugovorene kupoprodajne cijene nekretnine 80.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, LJ isplatila ukupno 35.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, od čega 5.000,00 eur po potpisu Ugovora od 1. listopada 2009. te 30.000,00 eur po potpisu Aneksa 1. Ugovoru od 13. listopada 2009.

16. Sporno je, a obzirom na različite tvrdnje stranaka, je li predmetni Ugovor o kupoprodaji sa pripadajućim Aneskom (na kojim ispravama tužiteljica temelji zahtjev) raskinut.

17. Sud je uvidom u priležeći spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO- 1847/2011, koji je dakle nesporno vođen protiv i ovdje II. tuženika kao okrivljenika, utvrdio da je u istom svjedok ŠJ na ročištu 8. veljače 2012. (list 165 i 166 navedenog spisa) naveo kao su im okrivljenici 18. srpnja 2011. vratili iznos 5.000,00 eur o čemu postoji potvrda na listu 136 navedenog spisa, a nakon čega im više ništa nisu vratili. Nadalje, na istom ročištu ŠJ, kao oštećenik, izjavljuje da temeljem punomoći izdane po UJ postavlja imovinskopravni zahtjev prema okr. u iznosu 30.000,00 eur. Taj iznos je UJ u konačnici i nesporno dosuđen pravomoćnom presudom KO- 1847/11 od 8. veljače 2012. i koju je ista zaprimila 18. veljače 2014. (dostavnica na poleđini lista 176 spisa kaznenog suda).

18. Osnovano navodi tužiteljica da je neosnovan navod II. tuženika o tome da bi donošenjem kaznene presude – ovosudni spor između stranaka bio pravomoćno riješen te da tužiteljica više nema aktivnu legitimaciju. To iz razloga što je dakle, kaznenom presudom utvrđeno prijevarno postupanje II. tuženika u odnosu na tužiteljicu u okviru njihova ugovornog odnosa i takvo postupanje u smislu odredbe čl. 284. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08. - dalje u tekstu ZOO), predstavlja manu volje koja za posljedicu ima pobojnost ugovora, a ne njegovu ništetnost.

19. Međutim, kada se uzme u obzir trenutak zaključenja Sporazuma o isplati kupoprodajnog iznosa (povrat kupoprodajnog iznosa) – 18. srpnja 2011. (po kojem se dakle, LJ obvezuje vratiti 35.000,00 eur na ime dijela predane mu kupoprodajne cijene nekretnine, a čega 5.000,00 eur vraća tužiteljici odmah po potpisu Sporazuma- Potvrda na listu 136 kaznenog spisa), koji koincidira sa ročištem 8. veljače 2012. u kaznenom postupku na kojem tužiteljica za preostalih 30.000,00 eur postavlja imovinskopravni zahtjev, a po Sporazumu od 18. srpnja 2011. se obvezuje da će po isplati ukupnih 35.000,00 eur povući sve tužbe te da će stranke raskinuti Ugovor o kupoprodaji, tada je za zaključiti da je tužiteljica svakako postavljanjem imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku jasno manifestirala volju za raskidom predmetnog Ugovora o kupoprodaji iz 2009. (koji zahtjev joj je pravomoćno i dosuđen). Stoga sud kao neživotan i nelogičan te u suprotnosti sa stanjem kaznenog spisa KO-1847/11 nije prihvatio iskaz svjedoka ŠJ u dijelu gdje navodi da nikada nisu raskidali kupoprodajni ugovor sudskim putem niti su u bilo kojem sudskom postupku potraživali isplatu daljnjih novaca ukupno 35.000,00 eur jer je i dalje njihova namjera dobiti stan. Iz istog razloga sud nije prihvatio niti iskaz tužiteljice u dijelu gdje navodi da zna da im je LJ trebao vratiti neki novac koji im nije vratio te kada, ne sporeći da se nije naplatila po pravomoćno prihvaćenom imovinskopravnom zahtjevu u kaznenom postupku, ustraje kod tvrdnje da su svakako htjeli dobiti stan. Ovakav iskaz svakako nije niti pravno održiv jer da je namjera tužiteljica bila "dobiti stan" tada svakako ne bi sklapala Sporazum o povratu kupoprodajne cijene pod odgodnim uvjetom u smislu da će se Ugovor o kupoprodaji raskinuti kada joj II. tuženik vrati ono što je ime dijela kupoprodajne cijene dala, a potom taj isti iznos potraživati u kaznenom postupku, a zatim ustrajati na "dobivanju stana", a da pritom uopće niti tvrdi niti dokazuje da bi na ime ispunjenja svoje ugovorne obveze po Ugovoru o kupoprodaji odnosno Aneksu 1. istog- po upisu etažnog elaborata, isplatila kupoprodajnu cijenu stana u cijelosti.

20. Budući da se u vezi predmetnog Ugovora o kupoprodaji iz 2009. dakle, u jednom trenutku paralelno vodio i kazneni i predmetni parnični postupak, s time da je kazneni postupak nepovoljno okončan u odnosu na ovdje II. tuženika (isti je dakle, pravomoćno oglašen krivim za kazneno djelo prijevare te mu je naložena isplata imovinskopravnog zahtjeva tužiteljici), sud u skladu sa odredbom čl. 3. st.3. ZPP nije uvažio raspolaganje II. tuženika iz podneska od 27. rujna 2024. (toč. IV. list 363 spisa) kojim priznaje osnovanost zahtjeva tužiteljice. Naime, po shvaćanju ovog suda takvim raspolaganjem, očito svjestan da nije izvršio obvezu po pravomoćnoj kaznenoj presudi i vratio tužiteljici novac po imovinskopravnom zahtjevu pokušava, kako prilagoditi svoju procesnu situaciju u građanskom postupku, tako i pogodovati tužiteljici, a sve navedeno imajući u vidu da je sa GJ (ranije U), kao ranije II. tužiteljicom, sklopljena sudska nagodba iako je tamo činjenični supstrat bitno drugačiji i nije predmet razmatranja.

21. Slijedom svega navedenog, a budući da je utvrđeno da je pravni posao na kojem tužiteljica temelji svoj zahtjev raskinut to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 115. u vezi čl. 119. i čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP) te je odlučeno kao u izreci.

22. Zahtjev za izdavanje tabularne isprave u odnosu na I. tuženika kao pravnog slijednika ranijih tuženika VJ i TJ također je odbijen kao neosnovan jer tužiteljica sa istima nije bila ni u kakvom pravnom odnosu temeljem kojeg bi isti bili u vezi izdati tabularnu izjavu, pri čemu prema stavu ovog suda tužiteljica pogrešno zaključuje da je taj pravni odnos – Ugovor o ortakluku od 16. svibnja 2008. Odbijen je i zahtjev za izdavanjem tabularne isprave u odnosu na II. tuženika budući da je utvrđeno da je ugovorni odnos između tužiteljice i II. tuženika u međuvremenu raskinut čime dakle, ne postoji ugovorni odnos iz kojeg bi takva obveza II. tuženika proizlazila. Stoga je odlučeno kao u izreci.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 151. i čl. 155 i isti je suđen I. tuženiku, a budući da tužiteljica nije uspjela u postupku. Trošak I. tuženika sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) te prema priloženom troškovniku.

23.1. I. Tuženiku je priznat trošak za: sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 5. prosinca 2011. i 9. lipnja 2025. svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav žalbe na rješenje o privremenoj mjeri 100 bodova (tbr. 13/1 Tarife), sastav podnesaka od 3. listopada 2016., 28. studenog 2016. i 6. svibnja 2024., svaki po 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 8. studenog 2011., 7. ožujka 2013., 28. srpnja 2016., 5. lipnja 2017., 13. ožujka 2025., 16. travnja 2025., 14. studenog 2025. i 1. travnja 2026., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife) i za zastupanje na ročištu 19. studenog 2015. 25 bodova (tbr. 9/5 Tarife), ukupno 1.300 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 2.600,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (650,00 eur), sveukupno iznosi 3.250,00 eur.

23.2.I. tuženiku nije priznat, kao neodređen, trošak za "pripremno ročište". Budući da nije bio nužan za raspravljanje nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 12. veljače 2016. (sadržajno iznosi iste navode kao u priznatom podnesku od 5. prosinca 2011.). Budući da istim dostavlja punomoć za zastupanje, a što je bio dužan priložiti već uz prvu radnju u zastupanju, nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 3. ožujka 2016. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 4. listopada 2017. jer nije bio nužan za raspravljanje (predlaže odgodu ročišta). Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 6. prosinca 2017. jer takav ne prileži spisu, a niti trošak zastupanja na ročištu 7.porisnca 2017. jer punomoćnik nije niti pristupio na to ročište. Nije mu priznat, kao nedokazan, niti trošak razgledavanja i pregleda spisa, a niti zatraženi materijalni i

1 0

administrativni trošak jer isti, sve da su i dokazani, ne predstavljaju nužni trošak postupka.

U Zagrebu 4. svibnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužiteljice

- punom. I. tuženika

- punom. II. tuženika